RAZGOVOR general zbora Robert BRIEGER predsjedavajući Vojnog odbora EU-a

“U ovom ključnom trenutku za euroatlantsku sigurnost strateško partnerstvo jače je i relevantnije nego ikad. Od prvog dana ruske invazije članice EU-a i saveznici NATO-a ujedinjeni su i surađuju. Politički dijalog intenziviran je na svim razinama te pokazuje jedinstvo NATO-a i EU-a i našu zajedničku odlučnost,“ istaknuo je general zbora Robert Brieger

Predsjedavajući Vojnog odbora EU-a general zbora Robert Brieger bio je u posjetu Republici Hrvatskoj. Sastao se s čelnicima političkog i vojnog života, a imali smo prigodu razgovarati s njim. Istaknuo je kako je ruska agresija ubrzala procese koji su ionako u EU-u već započeli, ali i naglasio važnost suradnje EU-a i NATO-a kojoj u prilog ide i potpisivanje treće Zajedničke deklaracije o suradnji u veljači ove godine.

Na dužnost ste stupili u svibnju 2022., u potpuno drugačijim okolnostima. Jeste li imali dovoljno vremena za pripremu?

Izbor predsjedavajućeg Vojnog odbora EU-a pridržava se strogih rokova utvrđenih rezolucijama Vijeća EU-a. Konkretno, 27 šefova članica EU-a sastaje se najmanje godinu dana prije isteka mandata sadašnjeg predsjedavajućeg kako bi odabrali nasljednika. Kad sam izabran 2021. godine, geopolitičko okruženje bilo je znatno drugačije. Kao EU, već smo se nosili s nizom kriza koje okružuju naš kontinent, ali učinci koje je ruska neopravdana agresija na Ukrajinu imala na naše živote bila je neočekivana i, da budemo iskreni, nitko nije bio uistinu spreman. U isto vrijeme, naš kolektivni odgovor kao institucija EU-a i država članica iznenadio je Moskvu: umjesto da nas je podijelio, rat je ojačao naše spone. Nastojimo razbiti čak i najdublje ukorijenjene paradigme i učimo kako osloboditi punu vojnu snagu EU-a. Iako su je nekad članice EU-a smatrale “zabranjenom“, mogućnost isporuke smrtonosnog oružja partnerskoj naciji u potrebi, zahvaljujući Europskom instrumentu mirovne pomoći (EPF), sada je u potpunosti uključena među dostupne opcije. Ovo je tek primjer.

Kako procjenjujete utjecaj rata u Ukrajini na razvoj vojnih struktura EU-a i ZSOP-a općenito?

Neopravdana agresija na Ukrajinu dogodila se upravo u trenutku kad smo finalizirali i dogovarali Strateški kompas za sigurnost i obranu. Ovaj ključni politički dokument nije bio odgovor na ovu krizu (iako je malo modificiran izbijanjem rata), seže unatrag dvije godine, kad se u EU-u shvatilo da treba dalje unaprijediti pristup koji je već općenito prikazan u Globalnoj strategiji EU-a 2016. godine: da EU postane jači, pouzdaniji pružatelj i partner sigurnosti na globalnoj razini. To je uključivalo prilagodbu naših vojnih struktura, posebno u svjetlu naše povećane ambicije za provedbom snažnije aktivnosti ZSOP-a za upravljanje krizama, u suradnji s našim povijesnim ili novim partnerima, ili čak sami, ako to situacija zahtijeva. Slijedom toga, rat u Ukrajini poslužio je kao poziv na uzbunu za one koji nisu bili uvjereni da se EU ne može i dalje oslanjati samo na druge u upravljanju svim krizama koje pogađaju njezine građane i državno područje. Moskva je nehotice pokrenula proces koji je već bio u tijeku, ali mu je vjerojatno nedostajao poticaj. Ono čemu danas svjedočimo, u smislu povećanog proračuna za obranu i većeg poticaja prema odgovornijem, a možda i zajedničkom, trošenju konkretan je pokazatelj obnovljenog osjećaja žurnosti članica za uspostavljanje zajedničke obrane EU-a kao snažnijeg stupa euroatlantskog strateškog partnerstva.

Osim vojne misije EU-a u Ukrajini, je li Unija pokrenula i neku novu vojnu misiju ili operaciju? Postoji li razlika između vojne misije EU-a u Ukrajini u usporedbi s drugim misijama i koje su one?

Najnovije vojne misije, pokrenute između kraja 2021. i početka 2023. godine, Vojna je obučna misija EU-a u Mozambiku, Misija vojnog partnerstva EU-a u Nigeru i Misija pomoći EU-a Ukrajini. EUTM Mozambique pruža prilagođenu obuku manjeg opsega i pomoć mozambičkim oružanim snagama kako bi se zaštitili civili i ponovno uspostavila sigurnost u pokrajini Cabo Delgado. Mandat misije nije izvršni i završit će dvije godine nakon postizanja pune operativne sposobnosti. EUTM Mozambique jedan je od instrumenata koji se koristi za rješavanje krize u Cabo Delgadu, uz potporu izgradnji mira, sprečavanju sukoba i potporu dijalogu, humanitarnu pomoć i razvojnu suradnju. Misija EUMPM Niger pridonijet će jačanju vojnih sposobnosti nigerskih oružanih snaga kako bi se pomoglo Nigeru u njegovoj borbi protiv terorističkih naoružanih skupina u skladu s ljudskim pravima i Međunarodnim humanitarnim pravom. Potpora EUMPM-a Nigeru bit će uključena u cjelokupan plan izgradnje kapaciteta pod vodstvom Nigera. Misija ZSOP-a jedan je od alata Integriranog pristupa EU-a u Nigeru, uz potporu izgradnji mira, prevenciji sukoba i potpori dijalogu, kao i razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći. EUMAM Ukraine koordinirani je odgovor EU-a za jačanje vojnog kapaciteta i dugoročne otpornosti ukrajinskih oružanih snaga. Cilj je misije rješavanje neposrednih i dugoročnih zahtjeva za obuku kojima će se ojačati napori Ukrajine u obrani integriteta državnog područja i kapaciteti za provođenje vojnih operacija koje odvraćaju Rusiju. Glavna razlika između EUMAM-a i ostalih obučnih misija, osim neviđene brzine kojom je pokrenut kao odgovor na jednako nezapamćenu katastrofu, jest to što se obuka EUMAM-a odvija unutar područja EU-a, a ne u državi koja prima potporu. Očigledan razlog za to je taj što su uvjeti na terenu u Ukrajini neprikladni za provođenje sigurnih obučnih aktivnosti za njihove oružane snage, dok se učinkoviti i pravodobni rezultati mogu postići zahvaljujući dostupnosti resursa i stručnosti nekoliko članica EU-a.

Možete li opisati glavne zahtjeve Strateškog kompasa, one na kojima Vojni odbor EU-a trenutačno najviše radi?

Strateški kompas sveobuhvatan je dokument koji se bavi svim sigurnosnim i obrambenim potrebama Europe u skladu s njezinim ambicijama za sljedećih osam do deset godina. Određivanje prioriteta među opsežnim popisom akcijskih točaka bilo bi u suprotnosti s razumijevanjem EU-a o scenariju međunarodne sigurnosti i obrane. Prijetnje i izazovi međusobno su povezani i bit ćemo uspješni samo ako zauzmemo cjelovit i integriran pristup krizama. Zbog toga sva četiri poglavlja Strateškog kompasa (ACT, SECURE, INVEST i PARTNER) treba promatrati kroz jednu leću jer svako pojedino poglavlje sadrži ciljeve i metode za njihovo postizanje koji su složeno isprepleteni s drugima. No, ako bih morao imenovati pravu novinu za EU, bila bi to sposobnost brzog razmještanja (RDC), “udarna snaga“ naše sposobnosti intervencije u gotovo stvarnom vremenu u situacijama u kojima su naši interesi ili građani ugroženi izvan EU-a. Radimo također na modernijoj strukturi zapovijedanja i kontrole opremljenoj sigurnim komunikacijama, u tu svrhu i za naše ambicije potrebno je povećati otpornost naših postojećih vojnih misija i operacija. Provedba RDC-a i strukture zapovijedanja i kontrole EU-a, uključujući kapacitet sposobnosti EU-a za vojno planiranje i provedbu (MPCC) koji djeluje kao odabrani Operativni stožer za operacije i misije ZSOP-a Unije, glavne su teme kojima se trenutačno bavimo.

Koliko se CEUMC bavi temama kao što su PESCO i Europski fond za obranu te koja je uloga EUMC-a u tim inicijativama?

Uloga EUMC-a, kao krajnjeg korisnika i najvišeg vojnog tijela u EU-u, postaje sve važnija, kao što je nedavno naglašeno na svim razinama. Osim davanja vojnih savjeta i preporuka Političkom i sigurnosnom odboru (PSC), EUMC daje ključne vojne podatke Planu razvoja sposobnosti (CDP), čiji je cilj promicanje europske suradnje zajedničkim promatranjem budućih operativnih zahtjeva uz definiranje zajedničkih prioriteta EU-a. Revizija CDP-a, koja je sad u tijeku, od posebne je strateške vrijednosti u odnosu na polazište i referencu za provedbu velikih europskih obrambenih inicijativa kao što su Koordinirani godišnji pregled obrane (CARD), Stalna strukturirana suradnja (PESCO) i Europski fond za obranu (EDF). U tom smislu, EU može biti nositelj stvarnog preokreta putem svojih instrumenata potpore (financijske i proceduralne), u okviru ubrzanog postupka, posebno za zajedničku inicijativu. U doba kad članice povećavaju svoje proračune za obranu, u odnosu na percepciju pojačane prijetnje sigurnosti i pojačanog osjećaja odgovornosti, moramo apsolutno izbjeći prelazak s dosadašnje neusklađene štednje na budućnost neusklađene potrošnje.

Među vašim ciljevima veći je broj zajedničkih vježbovno-obučnih aktivnosti? Koji je cilj povećanja broja i željenog formata i veličine vježbi?

Vježbe su bit spremnosti. Kakvom god sposobnošću ili kapacitetom raspolagali, u budućnosti će potreba za njezinim potpunim korištenjem biti apsolutno ključna bude li situacija zahtijevala uporabu u stvarnom životu. Naravno, postoje dva glavna pitanja koja treba riješiti, kad odlučimo vježbati na razini EU-a (kao u NATO-u, naravno): dostupnost osoblja i sredstava te povezani troškovi. U vezi s prvim, razumijemo da svaka članica ima nacionalne prioritete u pogledu sigurnosti i obrane koji mogu utjecati na dostupnost vojnika i/ili sredstava za ove vježbe. Međutim, u tom smislu stvari se polako mijenjaju: članice u svjetlu zabrinjavajućeg sigurnosnog scenarija bolje razumiju kako je potrebno uložiti više napora da bi se – posebno u zajedničkom i kombiniranom okruženju – obučavale nacionalne postrojbe i sredstva. U kontekstu resursa, posebno financijskih, također razumijemo da se sredstva posvećena vježbama mogu razlikovati od države do države, ali inzistiramo na činjenici da dijeljenje postavki i planiranja vježbi može biti korisno za sve. Nadalje, što se tiče vježbi EU-a, uvijek proučavamo mogućnost korištenja zajedničkog financiranja kako bismo ublažili opterećenje za pojedinačne nacije. Spomenuo bih predstojeći LIVEX u Španjolskoj ove jeseni: ovo će biti prvi test za našu sposobnost brzog razmještanja i za plan MPCC-a usmjeren prema njegovoj punoj operativnoj sposobnosti (FOC) kao odabranom operativnom stožeru (OHQ). Moji kolege i ja radujemo se punom uspjehu ove višedomenske vježbe, ali i naučenim lekcijama koje bi pridonijele putu RDC-a prema punoj operativnoj sposobnosti do 2025., kako je planirano Strateškim kompasom.

U svjetlu najnovije zajedničke deklaracije EU-a i NATO-a i s obzirom na rat u Ukrajini, kako biste opisali status suradnje EU-a i NATO-a? Koja biste područja istaknuli kao najvažnija?

Komplementarnost s NATO-
-om, našim glavnim sigurnosnim partnerom, i dalje je u središtu brojnih rasprava jer uključuje brojne političke, vojne i gospodarske čimbenike. Činjenica je da se odnos može učinkovitije iskoristiti. Također je istina da potpisivanje treće Zajedničke deklaracije o suradnji EU-a i NATO-a u veljači šalje jasnu poruku trans-
atlantske solidarnosti. Ono što je važno, utire put podizanju strateškog partnerstva EU-NATO-a na višu razinu.
Uključujući širenje suradnje za otpornost, nove i disruptivne tehnologije, prostorne i sigurnosne implikacije klimatskih promjena ili borbu protiv vanjske manipulacije i ometanja informacija. U ovom ključnom trenutku za euroatlantsku sigurnost strateško partnerstvo jače je i relevantnije nego ikad. Od prvog dana ruske invazije EU i NATO, kao i članice EU-a i saveznici NATO-a ujedinjeni su i surađuju. Politički dijalog intenziviran je na svim razinama te pokazuje jedinstvo NATO-a i EU-a i našu zajedničku odlučnost. Uz puno poštivanje vodećih načela Strateškog kompasa: uzajamnu otvorenost i transparentnost, uključivost, reciprocitet i poštivanje autonomije odlučivanja. Kad govorimo o mogućim dvostrukim poslovima ili, s druge strane, podjeli poslova, bit problema postaje očita jer sve mogu biti teme koje dijele. Stoga je teško osigurati potpunu dosljednost rezultata između procesa obrambenog planiranja NATO-a i EU-a gdje se zahtjevi preklapaju i između napora za razvoj sposobnosti. Osim toga, zadnjih su godina obje organizacije ušle u područja politike u kojima se tradicionalno smatra da druga ima komparativnu prednost. NATO, na primjer, nastoji ima ulogu u hibridnom ratovanju, otpornosti i energetskoj sigurnosti, dok se Europska unija nastoji pozicionirati kao vjerodostojan obrambeni akter koji, primjerice, potiče zajedničku nabavu vojnih sposobnosti. Budući da se nadležnosti organizacija sve više preklapaju, potrebna je veća koordinacija. Naša poruka ostaje nepromijenjena: ono što EU čini da ojača, u konačnici će koristiti Savezu. EU jest i želi nastaviti djelovati kao europski stup transatlantske sigurnosti.

Kako Vojni odbor EU-a komunicira s Vojnim odborom NATO-a, s obzirom na mnoge iste članove?

Vojni odbori EU-a i NATO-a imaju dobar poslovni odnos. Redovito se sastajemo i dostavljamo novosti o nekoliko projekata koji su u tijeku i u kojima surađujemo, kao što je vojna mobilnost, predvodnik našeg pristupa zajedničkoj sigurnosti. Osoblje EU-a i NATO-a započelo je rad na novom sveobuhvatnom planu EU-NATO-a koji će dati pregled, ažurirati, konsolidirati i zamijeniti postojeći zajednički skup prijedloga (74 zajednička djelovanja). Kao što je općenito poznato, zbog određenih političkih stavova broj i dubina tema o kojima trenutačno možemo razgovarati ograničeni su i to je činjenica. Međutim, imati 22 zajedničke članice (uskoro, nadam se, 23), nedvojbeno je prednost jer tri četvrtine članica (na našoj strani) ili dvije trećine saveznika (na strani NATO-a) imaju potpunu, sveobuhvatnu viziju i razumijevanje dviju strana iste medalje sigurnosti, EU-a i NATO-a. Stoga, čak i ako vojni predstavnik treba mijenjati poslovne uloge nekoliko puta tjedno, seleći se iz Everea u središte Bruxellesa i obrnuto, svi možemo uočiti istinski pristup suradnji, stav rješavanja problema i iskreni osjećaj zajedništva, koji, kao što se pokazalo u brojnim prilikama, mogu biti najbitniji.

Koje su glavne teme vaših susreta u Hrvatskoj?

Moj posjet Hrvatskoj dio je diplomatske aktivnosti koju svaki predsjedavajući Vojnog odbora provodi tijekom svojeg mandata kako bi potaknuo međusobno razumijevanje s članicama. Kako bi se razumjela bit strateških prioriteta svake članice, programi službenih posjeta obično uključuju političke angažmane. Uz mojeg glavnog kolegu admirala Roberta Hranja u Zagrebu sam se sastao s predsjednikom Zoranom Milanovićem, premijerom Andrejem Plenkovićem i ministrom obrane Mariom Banožićem. Glavne teme bile su trenutačan razvoj situacije u Ukrajini, prve lekcije naučene iz ove krize, uključujući manjak zaliha širom Europe te akcijski plan za ublažavanje tih nestašica. Značajan dio rasprava posvećen je trenutačnom statusu quo i daljnjim koracima naših vojnih aktivnosti u vezi sa ZSOP-om te provedbi Strateškog kompasa i svih povezanih akcijskih stavki za postizanje dugo potrebne strateške autonomije EU-a. Što nije – naglašavam – put odvajanja od naših tradicionalnih partnera (počevši od NATO-a), već pravi i legitiman napor da postanemo odgovorniji i sposobniji djelovati sami, ako naši partneri ne budu dostupni, u bilo koje doba.

Održali ste predavanje na Hrvatskom vojnom učilištu. Među polaznicima bili su polaznici Zapovjedno-stožerne škole, Tečaja obrambene diplomacije i kadeti HVU-a. Koliko su vam važna ova predavanja?

Rekao bih da su ovi sastanci među najvažnijim elementima mojeg putovanja u zemlje članice i partnerske zemlje. Ono što je žurno potrebno u Europi – i što je bit naše ambicije – jest razvoj istinske kulture obrane EU-a, zajedničke kulture za obranu. To možemo postići iskorjenjivanjem sveprisutne predodžbe o Uniji kao birokratskoj instituciji ograničenoj na zakonodavne i gospodarske inicijative. Ustvari, Unija je nedavno pokazala da se nijedna druga organizacija ne može mjeriti s njezinim integriranim pristupom, koji se sastoji od svih instrumenata moći. Kombinacija diplomatskih, informacijskih, vojnih i ekonomskih alata u sinergijskom pristupu upravljanju krizama nešto je što sve više definira percepciju Europe sposobne govoriti jezikom moći. Čak i tvrda sila koja uključuje vojne i nevojne mjere, kao što je dugačak popis sankcija koje su nedavno nametnute Rusiji. Govoreći konkretno o vojnom instrumentu, stalno nas podsjećaju da se nijedna kriza ne može riješiti isključivo vojnim sredstvima, ali da se nijedna kriza ne može riješiti bez uzimanja u obzir odgovarajuće uporabe vojnih instrumenata. Bilo za uspostavu mira ili samo za osiguravanje sigurnosnog okvira za interakciju ili djelovanje drugih alata, vojska je pokazala svoju ulogu i vrijednost u svim okolnostima. U tom je smjeru mentalitet europskih institucija doživio značajnu promjenu. Sad je također vrijeme da građani u potpunosti priznaju status quo i podrže razvoj jedinstvene obrane EU-a. Sudjelovanje na ovim konferencijama moj je način doprinosa. Zahvaljujem načelniku Glavnog stožera OSRH admiralu Robertu Hranju i načelniku Centra za obrambene i strateške studije Hrvatskog vojnog učilišta pukovniku Draženu Smiljaniću.

RAZGOVARAO  Domagoj Vlahović; FOTO  Filip Klen; Prijevod  Središte za strane jezike “Katarina Zrinska“