U organizaciji Središta za razvoj vođa “Marko Babić“, u vojarni “Josip Jović“ u Udbini, okupila se deseta generacija polaznika kako bi završili obuku koja će od njih stvoriti upravo onakve vođe kakvi su potrebni Oružanim snagama Republike Hrvatske – odlučne, hrabre, uporne i neustrašive

U trenutku dolaska ekipe Hrvatskog vojnika u Udbinu, kako bismo posjetili novi naraštaj polaznika obuke za razvoj vođa, polaznici su bili okupljeni oko tornja na kojem stoji velikim slovima napisano Znoj štedi krv i pozorno slušali svoje instruktore koji su objašnjavali kako se pravilno treba spustiti niz uže s visine od nekoliko desetaka metara. Koliko ozbiljno svi u Središtu shvaćaju svoj moto da znoj štedi krv moglo se vidjeti i u praksi. Naime, dok su polaznici bili zao- kupljeni slušanjem informacija od instruktora pored tornja, na obližnjem poligonu s preprekama, dva su instruktora vježbala kretanje u binomima dok su prelazili prepreke. Na licima im se vidjelo da su maksimalno usredotočeni na ono što rade i da jednoj neobveznoj vježbi pristupaju profesionalno kao da se upravo nalaze usred zone konflikta. Sve to pokazuje kakav se instruktorski kadar nalazi u Središtu za razvoj vođa te koliko su polaznici koji se odluče na tu obuku zapravo sretni što mogu učiti od uistinu najboljih i najpredanijih.

OBUKOM DO SAMOPOUZDANJA

Puška u poziciji ispred, graničarski stav, uhvati uže čvrsto i kreći, odrješito zapovijeda voditelj na tornju na što se pripadnici razli- čitih postrojbi Hrvatske vojske istog trena hvataju za uže i jedan za drugim kližu niz njega kao da su tu radnju vježbali od dana kad su prohodali. U trenu kad im noge doskoče na zemlju, svi trče na desetak metara od tornja kako bi postavili kružnu obranu oko njega. Za nekoliko minuta polaznici su formirali obranu i instruktori su bili zadovoljni načinom na koji je vježba izvedena.

Ubrzo nakon toga stiže nova zapovijed i svi formiraju jedinstvenu kolonu i kreću natrag prema bazi kako bi prešli na vježbanje vezanja alpinističkih čvorova. Cilj tog dijela obuke, kako nam je objasnio jedan od instruktora, jest obučiti polaznike kako od različitih vrsta alpinističkih čvorova napraviti penjački pojas. Naime, u izvršavanju zadaća lako se može dogoditi situacija da se vojnik ili vojnikinja nađu ispred velike stijene niz koju se trebaju spustiti i ako u takvoj situaciji nemaju pristup penjačkom pojasu, dobro je znati kako ga mogu napraviti od užeta koji imaju sa sobom kako bi se uz pomoć njega mogli spustiti niz stijenu.

Svi polaznici stoje u vrsti ispred vodoravno postavljenog užeta koje je svezano između nekoliko stabala dok ispred njih stoje dva instruktora i pojašnjavaju im kako se pravilno izrađuje navedeni pojas. Voditelji ovog dijela obuke strpljivo idu od polazni- ka do polaznika i nadziru svaki njihov potez te uz manje sugestije i savjete pomažu svima da izvrše zadatak. Iako se nama to činilo beskrajno komplicirano i zapetljano nakon svega nekoliko minuta gotovo svi kandidati bez ikakvih su problema izradili pojas postavivši ga oko nogu i remena te ga fiksirali za uže ispred sebe. Instruktori nisu mogli sakriti zadovoljstvo na svojim licima dok su gledali kako svi ponosno stoje ispred njih s uspješno izvršenim zadatkom. Očito je da su dan prije vježbali ve- zanje čvorova, komentira jedan od njih, dok poput ponosnog oca gleda svoju djecu nakon što uspješno obave neki zadatak. Slijedi ručak i kratak odmor nakon čega su se svi sudionici obuke pod punom opremom s kamuflažom na licima postrojili jer je svaki tren trebala započeti vodna obuka. Prije polaska na taktičko kretanje instruktor ih podsjeća da svi moraju imati rukavice, kaciga mora biti na glavi, a ciljnici na puškama moraju biti u uspravnom položaju. Kreće se u formaciji stupca, ali formacija se ubrzo mijenja u modificirani stupac. Narednik Cesarec pojašnjava da je riječ o naprednoj formaciji u kojoj se po- stiže maksimalna sigurnost i efikasnost svih koji je čine jer formacija ima izgled kruga koji se ujednačeno kreće po terenu i koji je zaštićen sa svih strana. Povremeno se staje kako bi se izvršila SLLS (Stop, Listen, Look, Smell – stani, osluškuj, promatraj i miriši) metoda, inspirirana kretanjem životinja u prirodi, kojom se što više želi predvidjeti kretanje potencijalnog neprijatelja. Ubrzo nakon toga savršenu šumsku idilu para zvuk PKT strojnica i VHS2 automatskih puški jer je upravo došlo do prvog kontakta. Bacaju se dimne bombe i u pomalo dezorijentirajućem okruženju modificirani stupac kreće u napad i brzinom munje svi polaznici obuke nestaju nam iz vidokruga. Zadaća je bila potisnuti neprijatelja s utvrđenog položaja što je uspješno i izvršeno. Instruktori kažu kako je sve prošlo u najboljem redu dok se polaznici vraćaju na svoje početne položaje. Druga je grupa polaznika na redu.

ZAJEDNIŠTVO PRIJE SVEGA

“Obuka je jako zahtjevna i zanimljiva, može se puno naučiti kako bi u konačnici to što sam naučio prenio svojoj postrojbi i na taj je način dodatno osnažio,“ pojašnjava nam narednik Marijan Cindori iz Gardijske oklopno-mehanizirane brigade te dodaje kako ga je najviše iznenadilo vidjeti kolege kako reagiraju pod ekstremnim stresom. “Naime,“ nastavlja narednik Cindori, “polaznici sve rade u prilično teškim uvjetima s jako malo sna i onda se pod stresom vidi kako se svi skupe zajedno i stoje jedni uz druge i bodre se da nastave s obukom.“ Narednik nam je naglasio kako je primijetio da što je situacija stresnija to se ekipa jače konsolidira i postaje homogenija.

Upravo je to ono što svi u Središtu za razvoj vođa “Marko Babić“ i žele postići. U zajedništvu leži ključ uspjeha u svemu, a pogotovo u uspješnom vođenju vojnih postrojbi i nije fraza kad se kaže da je postrojba jaka koliko i njezina najslabija karika. To nam je potvrdio i desetnik Dejan Pelec iz 1. mehanizirane bojne Tigrovi koji nam je rekao kako je prvi dojam obuke opći šok, ali onda se počne uviđati da kroz sav taj stres, umor, nespavanje i sveopće napore stekneš prijatelje kakve se u normalnim okolnostima ne mogu steći kroz cijeli život. Desetnik dodaje kako ga je najviše iznenadio intenzitet obuke jer je konstantan i samo se povećava i zapravo svi guraju sami svoju granice izdržljivosti i nisu ni svjesni koliko mogu dok sami sebe ne iskušaju i tek onda shvate kako je granica puno dalje od onog što su sami prethodno mislili o sebi. Da bi uspješno svladao obuku moraš naučiti biti i funkcionirati u timu i treba se osloniti na znanje koje instruktori prenose.

Desetnik Filip Ličanin pripadnik Vojnoobavještajne satnije GOMBR-a jedan je od polaznika obuke. Nekoliko puta sudjelovao je na natjecanjima Prvi za Hrvatsku, a osim tog natjecanja sudjelovao je na istom tipu natjecanja i u Minnesoti (SAD) te u Italiji i na Kosovu. Kaže da je unatoč vrhunskoj sportskoj i fizičkoj formi ovo testiranje mentalnih sposobnosti s kojima se dosad nije susretao jer se obuka dosta fokusira kako funkcionirati pod stresom kakvih na klasičnim vojničkim natjecanjima nema. Fizički je vrlo zahtjevno i unatoč dobroj kondiciji opet je teško. Najviše ga je kod obuke iznenadio njezin intenzitet jer se stalno nešto događa, stalno se nešto radi i zapravo imaš jako malo vremena da malo sabereš misli i da se odmoriš što samo pokazuje kako je dobro koncipirana obuka jer upravo u takvim situacijama treba naučiti raditi. Desetnik dodaje kako je druga neobična stvar apsolutna odvojenost od vanjskog svijeta, što znači da nema mobitela, televizora i bilo kakvog drugog utjecaja iz vanjskog svijeta. Obitelj ima jedan dežurni broj na koji može nazvati u hitnom slučaju, ali nema više ništa od toga.

Narednik Antonio Cesarec, dugogodišnji instruktor u Središtu za razvoj vođa, rekao nam je kako je svaka generacija po nečemu specifična i različita od prethodne ili od iduće. Ono što je specifično za Središte, nastavlja narednik, jest da su svi lako prilagodljivi svakoj novoj generaciji polaznika. Već u prvih nekoliko dana vidi se na kakvoj je razini znanja i psihofizičke spreme generacija koja se okupila i tome onda prilagođavaju obuku koju će provoditi, kaže instruktor, koji je na ovoj obuci vodio svoju desetu ge- neraciju. Treba naglasiti kako je rezultat nakon obuke uvijek isti i kandidati uvijek završe na onoj razini znanja i vještina na kojoj bi i trebali biti kad prođu ovu izobrazbu bez obzira na to koliko su se u početku razlikovali. Na tu činjenicu posebno su ponosni u Središtu, a i sami kandidati kad vide koliko im je ta obuka pomogla i koliko je potrebna Oružanim snagama Republike Hrvat- ske.

TEKST: Tomislav Vidaković; FOTO: Tomislav Brandt