Većina primorskih zemalja diljem svijeta součena je u poslijednjem desetljeću sa sve širim repertoarom pomorskih rizika na nacionalnim morskim prostranstvima, koji bi bez nadzora mogli prerasti u stvarne opasnosti za lokalno pučanstvo, gospodarstvo i razvoj države

Nekadašnje tradicionalne ugroze od drugih država nestaju, a izvorišta novih prijetnji su odmetničke organizacije uključene u krijumčarenje dobara i ljudi, pomorsko piratsvo i terorizam, te nelegalna eksploatacija prirodnih resursa. Stalno povećanje gustoće pomorskog prometa, sve veće usmjeravanje prijevoza opasnih tvari brodovima, sve veći broj brzih i malih sportskih i rekreacijskih plovila na dalekoj pučini, posebice u uskim morima, zahtijevaju od primorskih država ustroj i izgradnju učinkovitih sustava nadzora i kontinuiranog praćenja pomorske situacije u realnom vremenu. Sustavi nadzora trebaju koordinirati i osiguravati zaštitu pomorske granice, učinkovito sprječavati nelegalne imigracije i krijumčarenje roba.
Ti sustavi prate i održavaju sigurnost pomorskog prometa, te u slučajevima pomorskih nesreća koordiniraju operacije traženja i spašavanja na moru. Obim nadzora pomorskog prometa obuhvaća i praćenje neškodljivog prolaska stranih brodova kroz teritorijalno more obalne države, uključujući strane ratne brodove i podmornice. Državni sustav nadzora također koordinira pomorske snage sigurnosti, koje preventivnim djelovanjima onemogućuju pokušaje piratskih i terorističkih ugrožavanja plovila bilo gdje u područjima pokrivenim “kišobranom” zaštite. Jedna od najčešćih zadaća sustava pomorskog nadzora je sprječavanje nelegalne eksploatacije prirodnih resursa u moru i na njegovom dnu, te bilo kakvog remećenja i uništavanja prirodnog okoliša i prirodne ravnoteže. Sustav nadzora primorske države, posebice u uskim i zatvorenim morima, morao bi pokrivati pučinu pod nacionalnim suverenitetom (unutrašnje morske vode, teritorijalno more, gospodarski pojas ili zaštićeni ribolovni pojas), ali i udaljenije morske površine na kojima obalna država nema jurisdikciju. Naime, organizirani kriminal postaje sve opasniji i nasilniji, ostvarujući negativne učinke i izvan zemlje ishodišta, te ga treba sprječavati u začetku, čim se otkrije bilo gdje, pa i na otvorenom moru.

Motrenje otkriva pomorsku sutuaciju
Iz širokog spektra opisanih zadaća i goleme nadzirane površine proizlaze tehnički i organizacijski zahtjevi za projektiranje i izgradnju sustava nadzora i upravljanja pomorskom situacijom primorske države. Temeljni podsustav u sklopu sustava nadzora i upravljanja je mreža motrenja morske površine, koja bi trebala generirati sliku pomorske situacije u realnom vremenu, s otkrivenim i praćenim plovilima pod nadzornim “kišobranom”, bez obzira na njihovu veličinu i vrstu, i to od obalne crte do krajnjih udaljenosti nadziranog područja.
Motrenje i nadzor pomorske mirnodopske situacije unutar teritorijalnog mora je zahtjevno, ali ne i preteško, jer se može uspješno provoditi s malim ophodnim brodovima ili obalnim radarima i optoelektroničkim sustavima razmjerno skromnih značajki. No, otkrivanje i praćenje plovila u dalekom gospodarskom pojasu, koji se na oceanima proteže do 200 nautičkih milja (370 km) od obale mnogo je zahtjevnije. Te daleke morske površine nije moguće motriti obalnim mikrovalnim radarima, jer tako visokih položaja (oko 8000 metara) uzduž obalnog ruba, s kojih bi se pružao radarski horizont do 200 nautičkih milja, gotovo da nema na Zemlji.

Takva konstatacija ne vrijedi za mala zatvorena mora na kojima se gospodarski pojas, silom zemljopisne konfiguracije, proteže do mnogo manjih daljina od obale, kao što je primjerice u Jadranskom moru, u kojemu je granica pojasa udaljena prosječno oko 50 km od istočne i zapadne obale. U takvim morima, motrenje pomorske situacije diljem gospodarskog pojasa može se najučinkovitije realizirati s visokih obalnih planina koje su razvučene uzduž obalnog ruba. Zemlje s takvim planinskim nizom i eventualnim arhipelagom visokih otoka raspolažu s velikim brojem lokacija za izgradnju vrlo učinkovitih radarskih mreža za motrenje dalekih objekata na površini mora, a i plovila u području teritorijalnog mora. Pri projektiranju obalnih radarskih mreža, racionalno je i uobičajeno planirati njihovu uporabu za mirnodopske i ratne uvjete, pa shodno tome odabirati adekvatne radarske sustave i najpovljnije radarske pložaje uzduž obale. Vojna komponenta uvelike povećava složenost radara, zbog toga što takvi radari moraju biti sposobni uspješno djelovati i u neprijateljskom elektromagnetnom okolišu (pasivno i aktivno ometanje, plovila niske zamjetljivosti – stealth i sl.).

Radar + mediji + plovilo = detekcija
Uz pretpostavku izgrađene motrilačke mreže s optimalno odabranim radarskim i drugim sustavima motrenja, njene značajke će se uzimati kao čvrsti paramteri pri razmatrnju utjecaja drugih vanjskih čimbenika na ukupnu djelotvornost motrenja. Naime, pri prognoziranju djelotvornosti radarske mreže, odnosno određivanju vjerojatnog dometa detekcije određenog plovila, sudjeluju tri glavna čimbenika: a) radar, predstavljen sa skupinom specificiranih tehničkih parametara, b) mediji- atmosfera, s različitim meteorološkim okolnostima na putu radar-plovilo, koje su promjenjive u vremenu i prostoru i c) plovilo, prikazuje se vrlo promjenjivom radarskom površinom koja nije razmjerna njegovoj fizičkoj veličini.
Budući da okolnosti na putu radar-plovilo i radarska zamjetljivost plovila uvelike utječu na djelotvornost radarskog motrenja, odnosno mogućnost i domet otkrivanja određenog plovila, radarski operater bi trebao uvijek znati što će se događati s radarskim impulsom elektromagnetske energije, kojega odašilje njegov radar prema dalekom plovilu, te hoće li radar u određenim okolnostima okoliša moći detektirati plovilo na udaljenosti koju je specificirao proizvođač radara. Naime, u nekim okolnostima prirodnog okruženja ili uz neka plovila smanjenih radarskih zamjetljivosti, ni ispravan radar neće prikazati cjelovitu realnu pomorsku situaciju na motrenom području, pa tada neka plovila mogu neotkrivena ploviti motrenim područjem.

Zamjetljivije plovilo – sigurnije plovilo
Udaljenosti otkrivanja plovila različitim motrilačkim senzorima ovise o vizualnoj, radarskoj, toplinskoj, akustičnoj i magnetnoj zamjetljivosti određenog plovila. Te zamjetljivosti predstavljaju zapravo elektromagnetna, magnetna i akustička polja koja zrače različiti izvori zračenja na brodu (primarna polja) ili koja se, zračena iz nekih vanjskih izvora, reflektiraju od nadvodne i podvodne brodske strukture (sekundarna polja). Zračena polja prostiru se od broda, sukladno zakonima fizike, slobodnim volumenom prostora oko broda ili se šire u morskim dubinama. Prostiranjem kroz atmosferu ili morsku vodu, intenzitet tih polja smanjuje se s udaljenošću brže ili sporije, ovisno o vrsti polja, o frekvenciji zračenih valova te o trenutačnim okolnostima u mediju kroz koji se prostiru.

Detekcijom nekog od zračenih polja, uz pomoć ljudskih osjetila ili elektroničkim prijamnicima-senzorima, otkriva se postojanje plovila. S obzirom na fiziku prostiranja, dometi prostiranja spomenutih polja bitno se međusobno razlikuju. Primjerice, toplinska zračenja u infracrvenom (IC) dijelu elektromagnetskog spektra mnogo su osjetljivija na uvjete u mediju (dim, magla, oblaci, kiša) no radarski valovi motrilačkih radara koji se šire do mnogo većih udaljenosti nego IC valovi. Sa stajališta sustava nadzora i upravljanja pomorskom situacijom, zanimljiva je radarska zamjetljivost plovila svih dobronamjernih sudionika u pomorskom prometu, kako bi ih radarska mreža pravodobno detektirala, pratila i po potrebi navodila sigurnim plovnim rutama u svrhu izbjegavanja sudara, nasukavanja ili drugih opasnosti u području plovidbe. Putnički i trgovački brodovi su složeni objekti visoke radarske zamjetljivosti. Svi dijelovi tih objekata reflektiraju elektromagnetnu energiju ukoliko su njome obasjani, i to intenzitetom koji ovisi o njihovoj električnoj veličini (dimenzije izražene u valnim duljinama), obliku, vrsti konstrukcijskog tvoriva i kutu upada elektromagnetnog vala na površinu objekta. Tako reflektirana energija od složenog objekta raspršuje se u različitim smjerovima, dok samo mali dio površine objekta reflektira energiju natrag, u smjeru radara-obasjavača. Ta vraćena energija u prijamnik radara zapravo je radarski odraz broda, a samo dio površine koji ju je reflektirao predstavlja radarsku površinu objekta za točno određeni kut gledanja radar-brod. U radarskoj jednadžbi kojom se izračunava udaljenost na kojoj će biti detektiran određeni objekt, uz parametre radara sudjeluje i čimbenik koji predstavlja veličinu motrenog objekta izraženu njegovom radarskom površinom.

Radarska površina (Radar Cross Section, RCS) je dogovorena fiktivna površina koja nije u jednostavnom odnosu s fizičkom površinom objekta. Radarska površina složenog objekta, kao što je brod, komplicirana je funkcija kuta gledanja radar-brod, koja se najčešće i najtočnije određuje mjerenjima na stvarnim brodovima ili umanjenim modelima. Na temelju takvih mjerenja na većem broju trgovačkih brodova (od 2000 do 17 000 tona) došlo se do jednostavne empirijske formule za izračunavanje srednje vrijednosti radarske površine sličnih brodova:  = 52 f1/2 D3/2, gdje je =radarska površina u četvornim metrima, f=frekvencija radara u MHz i D puna istisnina broda u kilotonama. Manja plovila ne podliježu spomenutoj formuli. Primjerice, brodica duljine od 6 do 10 metara može predstavljati srednju radarsku površinu od nekoliko četvornih metara za radar frekvencije oko 9000 MHz. Dulji brod od 13 do 17 metara može imati radarsku površinu reda 10 četvornih metara. Iz takvih mjerenja na brodovima opće namjene utvrđeno je da su najmanji odrazi od pramčanih kuteva između +10o i -10o i između +170o i -170o, a najveći od bočnih strana, od pramčanih kutova +90o i -90o. Najveći radarski odraz od određenog broda (od boka) može biti i do nekoliko stotina puta veći od onog najmanjeg (pramčani kutovi). Na valovitom moru brodovi su izloženi posrtanju i valjanju, što rezultira velikom fluktuacijom radarskog odraza, zbog stalne promjene upadnog kuta radarskog vala po azimutu i elevaciji. Te fluktuacije smanjuju vjerojatnost detekcije plovila, pogotovo jer su u takvim okolnostima obično i meteorološki uvjeti na moru i iznad mora vrlo nepovoljni.

Pri projektiranju i izgradnji ovdje spomenutih brodova i brodica, nije se vodilo računa o eventualnom smanjenju njihove radarske zamjetljivosti. Štoviše, veća zamjetljivost znači veću sigurnost na moru pod zaštitnim okriljem sustava nadzora i upravljanja pomorskom situacijom, jer ih dobri radari otkrivaju s visokom razinom vjerojatnosti već u približavanju kroz radarski obzor. Primjerice, za radare Peregrine, koji su instalirani u obalnoj hrvatskoj mreži “more”, specificirani domet otkrivanja plovnog objekta radarske površine 5 m2, sa središtem radarske površine 5 metara iznad mora, iznosi 100 km. Znači da će brodice duljine oko 15 m (oko 10 m2) radar Peregrine detektirati već na toj udaljenosti, ali u čistoj atmosferi, po mirnom moru (s vjerojatnošću 80%) i uz uvjet da su bokom okrenute prema radaru. No, kada se takva brodica usmjeri pramcem prema radaru na obali, vjerojatnost detekcije na toj udaljenosti bit će manja. Na malim brodicama vrlo često se pomoćnim sredstvima povećava njihova radarska zamjetljivost. Na povišenom mjestu brodice postavljaju se kutni radarski reflektori, koji primljenu radarsku energiju, iz bilo kojeg smjera ona dolazila, reflektiraju natrag prema izvoru, osiguravajući stabilan i intenzivan radarski odraz bez obzira na valjanje i smjer plovidbe. Pomoćni radarski reflektori su industrijski proizvodi razmjerno malih fizičkih dimenzija i mase.

“Nevidljiva” stealth plovila
Uz većinu dobronamjernih i vrlo zamjetljivih plovila na nadziranim morskim površinama mogu se pojaviti i plovila kojima je namjerno smanjena zamjetljivost u svrhu izbjegavanja otkrivanja njihova prisustva (zbog opasnih namjera i nezakonitih djelovanja), ili plovila inače niske zamjetljivosti (ratni brodovi) koja dobronamjerno i najavljeno plove našim nacionalnim morem. Ubrzani razvoj tehnologija niske zamjetljvosti ratnih brodova tijekom zadnjih tridesetak godina omogućio je ponudu različitih konstrukcijskih tvoriva i opreme niske radarske zamjetljivosti na otvorenom tržištu. Prije petnaestak godina krijumčari su već imali nisko zamjetljive brodice (stealth) duljine oko desetak metara, čija je maksimalna radarska površina bila manja od 1 m2. Od tada je razvoj takvih plovila “posebne namjene” intenziviran uz dobru financijsku potporu i veću potražnju na tržištu. Takve stealth brodice rabe danas paravojne organizacije i krijumčari u različitim kriznim područjima svijeta, te odmetnici u pokušajima asimetričnih akcija prema plovilima na moru, na sidrištima i u lukama.

Dakle, korisnici radarskih mreža trebaju biti upoznati sa činjenicama o postojanju plovila niske zamjetljivosti – stealth plovila koja će radar možda detektirati tek na razmjerno malim udaljenostima, kada postaje upitan uspjeh zaštitnih reakcija i odgovarajućih protudjelovanja. U svrhu što ranijeg otkrivanja i takvih plovila, sustav nadzora se eventualno dopunjuje dodatnim tehničkim i organizacijskim mjerama. Većina postojećih ratnih brodova diljem svijeta nije izgrađena u stealth izvedbi, dok je manji broj novogradnji projektiran i izgrađen u djelomičnoj ili potpunoj stealth izvedbi. S operativnog stajališta, stealth brod je onaj koji može prići bliže nekoj prijetnji a da pri tome ne bude otkriven, čime raste djelotvornost obavljanja njegovog zadatka. Od suvremenih ratnih brodova i podmornica traži se učinkovitost u sve složenijim i opasnijim okruženjima u različitim područjima diljem svijeta, čemu velikim dijelom pridonosi i niska zamjetljivost kao element samoobrane u svim borbenim scenarijima. Stealthom se smanjuje ugroženost broda u svim fazama nekog ratnog sukoba, počevši od otkrivanja broda, zahvata (akvizicije) broda kao cilja do konačnog navođenja oružja na brod, a uz to se povećava učinkovitost njegove “meke” i “tvrde” obrane.
Tijekom djelovanja u “prikrivenim” operacijama ili operacijama “niskog” intenziteta, smanjivanjem zamjetljivosti broda povećava se vjerojatnost preživljavanja i uspješnog završetka operacije bez djelovanja “tvrdih” oružja, čija uporaba u takvim situacijama može biti ograničena ili čak kontraproduktivna.

Zbog svih prednosti koje donosi stealth, mnoge ratne mornarice nastoje u svojim planovima izgradnje flote dobiti sve više plovila niske zamjetljivosti. To im osigurava veću vojnu prednost, povećava učinak iznenađenja i smanjuje broj učinkovitih prijetnji, što sve skupa rezultira povećanom vjerojatnošću preživljavanja broda. Stealth brodovi sposobniji su izvršavati operativne zadaće, uz manje rizika u ljudskim žrtvama i oštećenjima, posebice u sukobima sa sve sofisticiranijim senzorima motrenja i senzorima automatskog praćenja s pripadajućim sve moćnijim prijetnjama-oružjima. No, uz sve očite prednosti koje donosi niska zamjetljivost ratnom brodu, u nekim vojnim krugovima postoji skeptičnost prema skupim stealth izvedbama. Oni smatraju da primjena stealth tehnika pri izgradnji suvremenih ratnih brodova ne može u potpunosti riješiti problem detektabilnosti. Posebice se to ističe za površinske brodove koji će djelovati u litoralnim područjima. Kao argument, oponenti su uzimali primjer stealth aviona F-117/A koji je srušen iznad Srbije u ožujku 1999. Iako je predstavljao radarsku površinu od svega 0,003 m2, nije ostao neranjiv protiv napada s različitih platformi. Unapređivanjem stealth tehnologija vjerojatno će polemike na relaciji “stealth naspram kontra-stealtha” jenjavati, te će se sve nespornije prihvaćati dominacija stealth-brodova. Prvi korak u tom smjeru je izgradnja prve stealth korvete iz serije klase Visby za Kraljevsku švedsku ratnu mornaricu, koja je porinuta u more u lipnju 2000., a opremanje borbenim sustavima i oružjima počelo je u lipnju 2002. Serija od šest takvih brodova bit će izgrađena u švedskom brodogradilištu Kockums u Karlskroni i predana švedskoj ratnoj mornarici do 2008. Korveta Visby je duga 73 m, a puna istisnina je oko 600 tona i najveća brzina preko 35 čvorova. Posadu čine 28 časnika i 17 ročnika.

Vili KEZIĆ