Potkraj listopada u švicarskom gradu Luzernu održano je  prvo Svjetsko vojno prvenstvo u polumaratonu, na dionici od 21 kilometra, na kojem su sudjelovala i trojica pripadnika OSRH. Utrka je održana kao dio velikog polumaratona koji se svake godine održava u Švicarskoj pod nazivom Swiss city marathon. Ove se godine natjecalo čak sedam tisuća sudionika. Trojica hrvatskih vojnika natjecala su se i na Svjetskom vojnom prvenstvu u streljaštvu koje je ove godine održano u Riju de Janeiru

 Nakon dva velika natjecanja na kojima su sudjelovali i pripadnici Hrvatske vojske razgovarali smo s desetnikom Nikolom Špoljarom, dočasnikom za sport u Zapovjedništvu za potporu i bojnikom Željkom Posavcem, zapovjednikom strelišta Vrapčanski potok koji su nam prenijeli svoje dojmove. Na Svjetskom vojnom prvenstvu uz desetnika Nikolu Špoljara svoje su nastupe zabilježili i desetnik Ivan Gale iz Hrvatske ratne mornarice, kao i skupnik Antonio Đurčević, pripadnik Hrvatske kopnene vojske koji je bio najmlađi član Hrvatske vojske na natjecanju. Čelnik misije, hrvatske vojne delegacije, bio je pukovnik Nenad Brezovac, viši stručni savjetnik u Upravi za ljudske potencijale Ministarstva obrane Republike Hrvatske.

Desetnik Špoljar kaže kako je organizacija natjecanja bila na vrhunskoj razini i zahvalan je što je imao priliku predstavljati Hrvatsku vojsku sa svojim kolegama. Rezultatima su zadovoljni jer su se za utrku dobro pripremili, a konkurencija je bila iznimno jaka. Najbolji rezultat ostvario je skupnik Antonio Đurčević zauzevši 76. mjesto s vremenom polumaratona 1:11,32, desetnik Nikola Špoljar bio je 90., s vremenom 1:14,07, a desetnik Ivan Gale zauzeo je 109., mjesto s vremenom 1:19,55. Na natjecanju su nastupali i brojni sportaši koji su zapravo profesionalci pa je tako pobjedu na ovoj utrci odnio 34-godišnji Marokanac Mohammed Reda El Aaraby, zlatni s Mediteranskih igara u polumaratonu. Na zadnjim Olimpijskim igrama u Tokiju zauzeo je 11. mjesto u maratonu. “Bilo je desetak sportaša koji su nastupali na prošlim Olimpijskim igrama u maratonu, a velik broj natjecatelja profesionalni su sportaši koji imaju ugovor s vojskom,“ kaže desetnik Špoljar.  Ističe kako to baš i nije najpoštenije jer je vidljiva razlika između profesionalnih sportaša i profesionalnih vojnika jer se profesionalni sportaši bave samo sportom, dok su profesionalnom vojniku poput naših natjecatelja na prvom mjestu vojne dužnosti i obveze. Sport je većim dijelom dio njihova slobodnog vremena i iziskuje dobru organizaciju.

Ističe i kako je utrka bila odlična i kako ni za čim ne trebaju žaliti jer su dali sve od sebe. Nikola Špoljar kaže i kako je hrvatski dres i predstavljanje Hrvatske vojske na svakom natjecanju dodatna motivacija. Kao nešto potpuno novo, ali iznimno korisno, desetnik Špoljar ističe kako su startali po boxovima odvojeni od ostalih trkača te se nije trebalo probijati kroz gomilu drugih natjecatelja od kojih velikim dijelom rekreativnih da bi se došlo naprijed, što oduzima vrijeme koje je poslije teško nadoknaditi. Organizator se također potrudio da u utrci obuhvati što više poznatih dijelova Luzerna, ali i znamenitosti po kojima je grad prepoznatljiv. Dio utrke prošli su i nogometnim stadionom koji nema atletsku stazu, a trčali su i kroz zatvoreni dio jedne zgrade što inače nije običaj. Švicarci su se potrudili organizirati polumaraton tako da natjecateljima pokažu što više ljepota. Vrijeme je bilo idealno za trkače, a nadmorska visina nije bila velika. Staza nije bila brza, bilo je uspona, na petom i na osmom kilometru, ne prevelikih, ali dovoljnih da malo poremete ritam kod natjecatelja što se kasnije osjeti na vremenu. Špoljar u svoje ime i u ime svojih kolega zahvaljuje Hrvatskoj vojsci koja im je omogućila nastup na Svjetskom vojnom prvenstvu, a posebno ističe pukovnika Nenada Brezovca i bojnicu Laru Pavelić-Karamatić koji svojom energijom i entuzijazmom rade na tome da se sportske aktivnosti dovedu na još višu razinu.

Dobri nastupi naših vojnika u Brazilu

Osim Svjetskog vojnog prvenstva u polumaratonu, naši su se vojnici natjecali i na 54. Svjetskom vojnom prvenstvu u streljaštvu, čiji je domaćin bio Rio de Janeiro. Olimpijska streljana koja je bila domaćin natjecanja 2016. godine, kad su ondje održane Olimpijske igre, ovaj je put ugostila najbolje svjetske vojne strijelce u disciplinama velikog kalibra. Hrvatske boje branila su trojica predstavnika predvođeni bojnikom Željkom Posavcem uz koga su se još natjecali i stožerni narednik Vatroslav Drmić, pripadnik Počasno-zaštitne bojne te razvodnik Darko Vladić, pripadnik Hrvatske ratne mornarice. Čelnica misije bila je bojnica Lara Pavelić-Karamatić stožerna časnica za kineziologiju Glavnog stožera OSRH. Hrvatski su predstavnici sudjelovali u dvije discipline u kojima su imali dva pojedinačna i dva ekipna meča. Prvi meč bio je kombinacija brze i precizne paljbe u kojoj se ispaljuje 30 hitaca. Radi se o tome da se 30 metaka brze paljbe puca u seriji od po pet metaka s tim da se svaki metak puca zasebno. Ruka je u položaju 45 stupnjeva. Meta se otvara na tri sekunde koliko je otvoreno zeleno svjetlo i u tom trenutku treba ispaliti hitac. Drugi je meč vojnička brza paljba, puca se u tri vremena u trajanju od 10, 8 i 6 sekundi u serijama po pet hitaca. Ruka je ponovno u položaju od 45 stupnjeva, a kad se upali zeleno svjetlo na semaforu počinje teći vrijeme od 10 sekundi,  ruka se podiže i ispaljuje se 10 hitaca. Isti je postupak i kod osam odnosno šest sekundi. “Šest sekundi vrlo je kratko vrijeme, oružje velikog kalibra ima svoj odskok, treba biti sve usklađeno da se izvede obrada hitca,“ kaže bojnik Željko Posavec i nastavlja: “Bilo je to vatreno krštenje za Darka Vladića, ali vidi se da je napredovao i da je došao na razinu na kojoj je bio na pripremama.“ Bojnik Posavec je na polovini prvog meča bio u vodstvu i to u dijelu pojedinačne paljbe, ali u brzoj paljbi rezultat je ipak nešto slabiji jer kaže da nema baš priliku toliko trenirati brzu paljbu kao njegovi suparnici. “Rajmond Debevec, član sportske note Slovenije, u mirovini od ove godine od svoje vojničke dužnosti, ostao je aktivan u sportu. Prije dva mjeseca na Svjetskom prvenstvu u Bakuu ostvario je apsolutni rezultat u ležećem dijelu gdje je ispucao 600 od 600 mogućih krugova i to u šezdesetoj godini,“ kaže Posavec. Kad čujete takav podatak jasno je da je konkurencija na Svjetskom vojnom prvenstvu u streljaštvu bila iznimno jaka, ali to i ne treba čuditi s obzirom na to da je streljaštvo vojni sport, pa nas i dobri nastupi hrvatskih strijelaca itekako raduju. S obzirom na postignute rezultate možemo zaključiti kako godine nisu ograničavajući faktor u ovom sportu.

“Unutarnji stres, lupanje srca, pojačano znojenje, tko to može potisnuti, taj je u prednosti. Streljaštvo je sport mirnoće i sve se to prenosi i akumulira na oružje pa fizička priprema pridonosi mirnoći,“ kaže bojnik Posavec te dodaje: “Uvjeti na strelištu bili su odlični, a organizacija natjecanja na zavidnoj razini.“ Napominje kako se boji za budućnost ovakvih natjecanja s obzirom na to da je riječ o skupoj organizaciji čiji trošak snosi domaćin, a uključuje hranu i smještaj. Sudionici osiguravaju troškove puta i opremu za natjecanje. Bojnik zahvaljuje svima u Oružanim snagama, cijeloj zapovjednoj crti koja je omogućila odlazak na natjecanje, kao i potporu za vrijeme priprema te ističe kako je zadovoljan prvenstvom. Nada se da će u budućnosti ponovno imati priliku predstavljati Hrvatsku vojsku na međunarodnom natjecanju.

TEKST: Ivan Šurbek; FOTO: privatna arhiva bojnika Željka Posavca, privatna arhiva desetnika Nikole Špoljara