U splitskom akvatoriju provodi se ovih dana završna obuka borbenih ronilaca Zapovjedništva specijalnih snaga. Radi se o višemjesečnoj iznimno kompleksnoj i napornoj obuci kojoj je cilj osposobiti polaznike za izvođenje zadaća svladavanja vodenih površina uz korištenje ronilačkih aparata otvorenog i zatvorenog kruga disanja te taktičkih radnji prilikom provedbe zadaća borbenih ronilaca specijalnih snaga…

 U splitskom akvatoriju provodi se ovih dana završna obuka borbenih ronilaca Zapovjedništva specijalnih snaga. Radi se o višemjesečnoj iznimno kompleksnoj i napornoj obuci kojoj je cilj osposobiti polaznike za izvođenje zadaća svladavanja vodenih površina uz korištenje ronilačkih aparata otvorenog (AOKD) i zatvorenog kruga disanja (AZKD) te taktičkih radnji prilikom provedbe zadaća borbenih ronilaca specijalnih snaga. S obzirom na to da su njihove zadaće specifične i zahtijevaju iznimne fizičke napore i tjelesnu spremnost, kriteriji za pristupanje obuci vrlo su visoki. Osim što svaki kandidat mora imati liječničko uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za ronioca i prethodno iskustvo u ronjenju i plivanju, na ulaznom testiranju od njih se, uz ostalo, traži da preplivaju u odori 300 metara za manje od 11 minuta, rone na dah do 50 m u daljinu, pojas s olovom za jednu minutu prenesu na određenoj udaljenosti, pa se održavaju na vodi dvije minute držeći ruke u zraku, podignu pojas s olovom mase deset kilograma s dna i potom ga dignu iznad površine te pritom viknu svoje ime, čin i ono ključno – Želim biti vojni ronilac!

Nas je već i samo nabrajanje ovih zahtjeva ostavilo bez daha i snage, a to još nije sve… Od svakog se kandidata traži i da sa sebe potpuno skine svu ronilačku opremu te je potom ponovno stavi, naravno, pod vodom. Testira se i ronjenje po konopu sa zatamnjenom maskom, a ovdje je riječ o testu kojim se provjerava strah, tj. sposobnost ronjenja po noći i u uvjetima smanjene vidljivosti tijekom kojeg ronilac roni držeći se samo za konop. Tek kad su svi ovi uvjeti zadovoljeni, kandidat može početi obuku. Obuka borbenih ronilaca podijeljena je u nekoliko kategorija. Počinje od manje zahtjevnih aktivnosti koje se, kako obuka napreduje i kako se prelazi iz kategorije u kategoriju, sve više usložnjavaju i nadopunjuju do postizanja propisanih standarda. Niz je programskih područja koja tijekom obuke usvajaju, od najosnovnijih poput upoznavanja sa specifičnošću vodenog okružja i njegova utjecaja na ronioca i njegovu opremu, uporabe ronilačke opreme i tehnika ulaska u vodu, pravilnog zarona i izrona te tehnika kretanja na površini i ispod površine, do onih kompleksnijih. One pak obuhvaćaju upoznavanje s utjecajem fizikalnih zakona na ronioca te mogućim opasnostima, utjecaj plinova pod povišenim tlakom na ljudski organizam, kretanje pod vodom, kontroliranje disanja te izron na površinu, specifičnosti različitih vrsta ronjenja i u različitom vodenom okružju (smanjena vidljivost, hladno, noćno, vodene struje) te korištenje ronilačkih uređaja.

Iznimno je bitna medicina ronjenja, koja je prisutna u svakoj kategoriji i što su ronioci iskusniji to se i medicina ronjenja usložnjava tako da se u tom području polaznici obuke upoznaju sa simptomima, uzrocima, prvom pomoći, postupcima i prevencijom pri mogućoj pojavi zdravstvenih problema tijekom ili nakon ronilačkih aktivnosti, kao i s postupcima samopomoći i pružanja pomoći partneru. Potom se uvode sve zahtjevnije aktivnosti poput kretanja u ronilačkoj grupi te komunikacija pod vodom, podvodna navigacija, ronjenje s brodice, ronjenje u otežanim uvjetima te korištenje specifične opreme za takvu vrstu ronjenja. U početnoj fazi obuke ronioci koriste ronilačke aparate otvorenog kruga disanja, a potom u kasnijim fazama prelaze na aparate zatvorenog kruga disanja u dnevnim i noćnim uvjetima te usvajanje taktičkih radnji svojstvenih borbenim roniocima.

Nakon svake faze obuke provodi se utvrđivanje naučenog, tzv. trenažno ronjenje, tijekom kojeg se brojnim ponavljanjima i zaronima stečeno znanje dovodi do automatizma. Negdje na pola puta obuke, kada prelaze s aparata otvorenog kruga disanja na zatvoreni, kandidati prolaze i dodatni liječnički pregled i test tolerancije na kisik. Oni kandidati koji ga ne prođu uspješno, moraju pričekati godinu dana i novi liječnički pregled žele li nastaviti ronilačku obuku. Kada obuka dođe u završnu fazu, dakle zadnju i najzahtjevniju razinu, tada su polaznici već operativni borbeni ronioci koji usavršavaju taktike i prolaze različite scenarije djelovanja u kojima bi se mogli naći. Roni se u grupi, s kompletnom opremom i naoružanjem, po potrebi i s tzv. kontejnerima, zapravo vodonepropusnim ruksacima u kojima nose sve potrebno ovisno o borbenoj zadaći. Osim ronjenja, osposobljavaju se i za infiltraciju u područje djelovanja zračnim (helikopterom) ili morskim putem koristeći posebne kajake, gumene čamce ili veće brodice ovisno o udaljenosti. Uskoro bi u operativnu uporabu trebale biti stavljene i nedavno nabavljene brze RHIB brodice, čime će se sposobnosti provođenja pomorskih specijalnih operacija podići na još višu razinu. Zapravo, borbena zadaća i mjesto njezine provedbe diktirat će kojim će se prijevoznim sredstvom uputiti na zadaću ili se s nje vratiti. Cilj je da su obučeni za rukovanje svim što im je na raspolaganju i da su potpuno autonomni.

Upad na brod

Naše borbene ronioce zatekli smo baš tijekom brifinga i pripreme za još jednu obučnu zadaću u kojoj je plan bio neprimjetno stići do broda, a potom, koristeći se posebnom standardiziranom opremom, popeti se na brod i uspostaviti kontrolu na brodu, tzv. VBSS (visit, board, search, seisure). Instruktor je dao zadnje upute i tim se uputio prema ronilačkoj opremi. Uz ronilačko odijelo i ronilačke čizme, koje su se nazirale ispod vojničke odore, trebalo je na sebe staviti još gotovo šezdesetak kilograma opreme. Sa svom tom težinom trebali su preroniti od mjesta iskrcaja do broda i potom se popeti i izvršiti planirano na brodu.

Dok pratimo tijek obuke instruktor nam objašnjava specifičnosti ronjenja s bocama zatvorenog kruga disanja, kojem je cilj da borbeni ronioci mogu do zadane pozicije stići neopaženo i ničim ne otkrivajući svoju poziciju, čime se zapravo mjeri i uspješnost njihove zadaće. Ako je ronilac prisiljen povećati dubinu ronjenja, to se vrijeme skraćuje jer tlak na većim dubinama uvjetuje i veću potrošnju kisika te je stoga potrebno stalno pratiti dubinomjer, tlak, količinu kisika… U protivnom, povećana razina kisika u krvi može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema. Instruktor dodaje da se iznimna važnost u obuci pridaje medicini ronjenja i upoznavanju ronilaca s mogućim simptomima i načinima samopomoći ili pomoći kolegi iz tima.

Uz spomenuto, postoje i razlike u ronjenju u rijekama i jezerima, gdje je voda rjeđa, ili u moru, gdje je potreban i veći teret za zaron na radnu dubinu, a čemu dodatno pridonosi i jačina vodene struje, smanjena vidljivost, hladnoća… Još jedan podatak instruktor napominje kao iznimno bitan, a to je da se ni u kojem slučaju ronilac ne smije skinuti s tzv. bratskog konopca ili izdvojiti iz grupe jer se može dogoditi da se izgubi od ostatka tima. Osim što smo se prateći tek jedan segment ove obuke uvjerili u njezinu kompleksnost i zahtjevnost te iznimnu fizičku spremnost i motiviranost pripadnika koji su joj pristupili, svakako treba istaknuti i instruktorski tim, koji maksimalnu pozornost posvećuje svakom pojedincu i u svakom se trenutku brine za sigurnost svakog polaznika. U svakom slučaju, obuka aktualne Pomorske grupe specijalnih snaga bliži se kraju. Očekuje ih još završna vježba, čiji će scenarij uključivati borbenu zadaću uz spust rijekom i izlazak na otvoreno more. Po njezinu završetku tim je u potpunosti osposobljen za zadaće borbenog ronioca, tj. provedbu specijalnih pomorskih operacija bilo da se provode isključivo u morskom okružju ili zahtijevaju njihov nastavak na kopnu.

TEKST: Vesna Pintarić; FOTO: Tomislav Vidaković