Zbirka heraldike i sfragistike

Broj 516, Vojna povijest
29.12.2016

Zbirka ima više od 5000 predmeta (grbovnica, grbova, rodoslovlja, pečatnjaka i pečata) koji obuhvaćaju razdoblje od XIV. do kraja XX. stoljeća. Neki od vrlo zanimljivih izložaka povezani su s Prvim svjetskim ratom…

Spomen-grb

Spomen-grb spada u skupinu patriotskih predmeta – memorabilija koje su za vrijeme Prvog svjetskog rata izrađivali vojnici na bojištu (Trench art). Kao predložak mogla je poslužiti spomen-slika Austro-ugarski vojskovođe iz Ilustrovanog lista (br. 35/1915., kat. br. I/880) na kojoj su prikazani: u sredini maršal nadvojvoda Fridrik, potom redom od vrha uokolo general-pukovnik barun Franz Conrad Hötzendorf, nadvojvoda Josip Ferdinand, nadvojvoda Eugen, general-pukovnik Viktor Dankl te feldmaršali Svetozar Borojević i Eduard Böhm-Ermolli, kao i general-pukovnik Karl Pflanzer-Baltin. Može se pretpostaviti da su se upravo takve ili slične slike nalazile u okvirima tog spomen-grba.

Pečatnjak Kraljevske ugarske 42. domobranske poljsko-topničke pukovnije, Gospodarskog ureda II. divizije

Kraljevska ugarska 42. domobranska poljsko-topnička pukovnija

Kraljevska ugarska 42. domobranska poljsko-topnička pukovnija bila je dio Artiljerijske brigade 42. domobranske divizije. Pečatnjak pripada njezinu Gospodarskom uredu koji je uredovao nad divizijskim vojnim skladištem. Neposredno nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije vojne postrojbe pristigle s bojišta raspoređivale su se u vojarne na tlu Države SHS.
142. poljsko-topnička i 42. teška poljsko-topnička pukovnija smještene su u Viroviticu, a 42. gorsko-topnički odjel na zborno mjesto u Karlovac. 42. poljsko- topnička pukovnija smještena je u Konjaničkoj vojarni u Zagrebu i u tom je trenutku brojila 46 časnika i 21 vojnika. Od oružja je posjedovala samo 120 pušaka. Na temelju sporazuma između Vlade Kraljevine Srbije i Vlade Narodnog vijeća, krajem 1918. u Zagreb je stigla Srpska vojna misija za reorganizaciju vojske po modelu Kraljevine Srbije. Poljsko-topničke pukovnije 42. domobranske divizije našle su se tako preustrojene unutar novih pukovskih okružnih komandi.

Stjecanje plemstva – birokratski automatizam i povijesni anakronizam

Broj pripadnika novog plemstva, većinom iz činovničkog i vojnog aparata, rastao je u godinama koje su neposredno prethodile raspadu Austro-Ugarske Monarhije. Pod uvjetima kojima je Monarhija nagrađivala odanost podrazumijevale su se razne usluge učinjene Monarhiji ovisno o položaju u državnom aparatu, posjedovanje redova i odlikovanja za građanske zasluge i vojničke vrline, junačko držanje i djela u ratovima te dugogodišnja vojna služba. Među njima najbrojniji su visoki časnici, posjednici uglavnom nižih stupnjeva Ordena željezne krune i Ordena sv. Leopolda, koji su trideset godina aktivno služili u vojsci i bili sudionici barem jednog rata, odnosno časnici koji nisu sudjelovali u ratu, ali su nakon četrdesetogodišnjeg aktivnog služenja u vojsci na izmaku svoje službe ili u mirovini mogli zatražiti plemstvo. Takvo se plemstvo naziva još i sistematski stečeno plemstvo. Iako je takva sistematska podjela naslova i grba svojevrstan birokratski automatizam Monarhije i daje sliku o dobro uhodanoj administraciji, neosporno je riječ o povijesnom anakronizmu i činjenici da se
u predratnom i ratnom vremenu prodajom plemstva punila državna blagajna.

Grbovnice tog vremena svjedoče o vehementnoj pojavi unutar modernog građanskog društva u kojem su privilegiji stečeni plemićkim naslovom odavno pripadali prošlosti. Plemstvo više nije postojalo kao klasa, odnosno pripadalo je svim slojevima građanskog društva, a većina pripadnika starog plemstva gotovo da i nije koristila titulu u svojim zvanjima. Novom je plemstvu ona u prvom redu bila forma koju treba zadovoljiti na putu napredovanja, ali i uspona na društvenoj ljestvici. Kod pripadnika novog plemstva iz redova visokog vojnog zapovjednog kadra bila je izraženija podjela, a ujedno i korištenje titula. Uzrok prvog transparentan je i brz način stjecanja uvjeta koje je kandidatima za naslov omogućila sama struktura i organizacija vojske, a korištenju titula utjecaj svjetonazora čovjeka izniklog i odgajanog unutar vojnog miljea Monarhije. Služeći pod integrativnim geslom Viribus unitis, visoki su časnici, unutar svekolikom krizom zahvaćene Monarhije, činili poseban vojno-elitistički krug, jednu od zadnjih vezivnih snaga nadnacionalno konzervativne države.

IZ SAKRALNE ZBIRKE

Garnitura crkvenog posuđa
Stjepan Sertić, satnik (?); ¤ 458. Istočno od sela Dobronoutza, Besarabija; 1915. – ljeto 1916.
dar 25. zagrebačke domobranske pješačke pukovnije 1918.
HPM/PMH- 31054 – 31060
U Ilustrovanom listu br. 11, ožujak 1916., objavljena je fotografija pod naslovom: Radnje naših vojnika što ih prave od ruskih naboja, na kojoj se među predmetima prepoznaje opisana garnitura.
(autorica kataloške jedinice: mr. sc. Snježana Pavičić, muzejska savjetnica)