100 godina RAF-a (II. dio): Otpor i trijumf

RAF je tijekom II. svjetskog rata bio jedan od najvažnijih dijelova savezničkih snaga, i jedan od najzaslužnijih za njihovu pobjedu

Lovci Hawker Hurricane činili su borbenu okosnicu RAF-a na početku rata. Na slici su Hurricanei Mk I iz sastava 85. eskadrile, snimljeni 5. listopada 1940. tijekom Bitke za Britaniju (Foto: UK Crown Copyright / MOD)

Svega nekoliko dana nakon izbijanja II. svjetskog rata, 4. rujna 1939., Britanija u Francusku šalje ekspedicijske snage u kojima je i RAF. Zrakoplovstvo u Francuskoj 15. siječnja 1940. ustrojava ekspedicijske snage British Air Forces in France (BAFF). Bile su popunjene eskadrilama lovaca Hawker Hurricane Mk I, lakih bombardera Fairey Battle i Bristol Blenheim, eskadrilama za izviđanje, snimanje iz zraka i transport avionima Bristol Blenheim te Westland Lysander. Ukupno, BAFF je u Francuskoj imao 25 eskadrila s oko 300 aviona.

U siječnju 1940. RAF počinje s uporabom nove tehnike na avionima. Tako je prvi avion Coastal Commanda opremljen s ASV (Air to Surface Vessel) radarom za otkrivanje podmornica. Počinje se i s ugradnjom IFF (Identification Friend or Foe) transpondera, kako bi se na radarskoj slici mogli razlikovati avioni Fighter, Bomber i Coastal Commanda. Reagirajući na njemačku invaziju Norveške, RAF bombarderima Vickers Wellington i Bristol Blenheim 11. travnja 1940. napada letjelište Stavanger/Sola, a nekoliko dana poslije u Norvešku nosačima aviona šalje 18 lovaca Gloster Gladiator.

Do 10. svibnja 1940. RAF nije imao izraženijih djelovanja u Francuskoj, bilo je to razdoblje tzv. lažnog rata. Tad započinje njemačka invazija na Francusku i zemlje Beneluksa, a RAF se suočava s većim i tehnološki naprednijim Luftwaffeom. Do 15. svibnja gubi više od polovine snaga, pa su određene procjene britanskog vojnog vrha uoči predviđene njemačke invazije na Otok tražile barem 60 eskadrila lovaca, a RAF je tad raspolagao s tek nešto više od 30.

Doba evakuacija

Kroz tri operacije do 25. lipnja Britanija je iz Francuske morem uspjela evakuirati 558 032 saveznička vojnika. Zasluge za uspjeh idu i RAF-u i njegovoj zračnoj potpori, no uz velike gubitke. Samo tijekom evakuacije kod Dunkerquea (od 26. svibnja do 4. lipnja), RAF je izveo 3615 letova te oborio 262 njemačka aviona uz gubitak 177 svojih. Tijekom te operacije RAF prvi put u borbi počinje koristiti i tad najbolji lovac Supermarine Spitfire Mk I.

Do kraja borbi u Francuskoj, RAF je prema procjenama imao više od 1500 poginulih, ranjenih, nestalih ili zarobljenih pripadnika (od čega 435 članova posada aviona), te više od 1000 izgubljenih aviona.

Početkom lipnja RAF-ov kontingent je evakuiran i iz Norveške, pri čemu je 8. lipnja realizirano prvo slijetanje lovca Hawker Hurricane na nosač aviona HMS ”Glorious“. Italija 10. lipnja objavljuje rat Britaniji i Francuskoj i započinje s napadom na Maltu. Stoga RAF bombarderima Wellington napada talijanske snage u Italiji i Libiji. Tijekom srpnja počinje uvođenje u operativnu upotrebu lovca Supermarine Spitfire Mk II.

Bitka za Francusku bila je skupo plaćena škola, koja je dodatno mobilizirala i pripremila RAF za iskušenja koja su ga čekala u idućim mjesecima. Najveća u njegovoj povijesti.

Pet faza bitke

2- Antene dio CH sustava radarskih postaja, redovito su napadane od početka Bitke za Britaniju (Foto: Wikimedia Commons)

Bitka za Britaniju, koja se sastojala od niza zračnih bitaka, podijeljena je na pet ključnih faza. 

Tijekom prve faze od 26. lipnja do 16. srpnja 1940., Luftwaffe je intenzivirala izviđanja i počela s dnevnim te noćnim napadima na pomorski promet u Engleskom kanalu. Usto, napadana je i britanska mreža radarskih postaja duž južne i istočne obale Britanije, a postupno počinje i bombardiranje unutrašnjosti Otoka. Zbog problema s doletom svojih aviona, Nijemci su željeli što više isprovocirati RAF na zračne borbe bliže obali, i pokušati im nanijeti što je moguće više gubitaka prije idućih faza bitke.

Nositelj obrane na britanskoj strani bilo je RAF-ovo Lovačko zapovjedništvo koje se suprotstavljalo Luftwaffeu s trima tipovima lovca: tad najzastupljenijim Hawker Hurricane Mk I, Supermarine Spitfire Mk I, te s Boulton Paul Defiant Mk I.

Britanija uspješno tijekom cijelog rata za obranu koristi i RAF-ov Motrilački korpus (Royal Observer Corps), te Dowdingov sustav zapovijedanja i nadzora zračnim snagama. Sustav je nazvan prema inicijatoru, zrakoplovnom maršalu i zapovjedniku RAF-ova Lovačkog zapovjedništva, Hughu Dowdingu (1882. – 1970.). Radi se o strogo definiranom hijerarhijskom sustavu objedinjavanja radarske slike te informacija od Motrilačkog korpusa i izvidničkih aviona, i brzog prosljeđivanja tih informacija. Informacije o njemačkim formacijama aviona prosljeđivale su se operativnim središtima zrakoplovnih lovačkih skupina (RAF Group, koje su se sastojale od Wingova), koje su bile odgovorne za određeni dio teritorija Velike Britanije. Zapovjedništva lovačkih skupina tad su samostalno aktivirala pojedina sektorska zapovjedništva, odgovorna za jednu ili više zrakoplovnih baza u kojima su bile lovačke eskadrile (Squadroni).

Pripadnici RAF-ova Motrilačkog korpusa, bili su važan dio Dowdingova sustava prikupljanja informacija o dolasku njemačkih aviona (Foto: Wikimedia Commons)

Njemačka je napadala Britaniju lovcima Messerschmitt Bf 109E, lovcima-bombarderima Messerschmitt Bf 110C/D, lakim i srednjim bombarderima Junkers Ju 87B, Dornier Do 17Z, Heinkel He 111 i Junkers Ju 88A. Tijekom bitke jedna i druga strana isprobavaju i mijenjaju svoje taktike zračne borbe, odnosno uporabu bombardera.

 Intenzivno bombardiranje

Druga faza bitke traje od 17. srpnja do 12. kolovoza, kad Luftwaffe intenzivira bombardiranje britanskog priobalnog područja, posebice najvećih luka, te nastavlja s napadima na pomorski promet i radarske postaje. Sve više napada i RAF-ove zrakoplovne baze te industrijska središta. RAF-ovo Bombardersko zapovjedništvo napada njemačka uzletišta u Francuskoj, Belgiji i Danskoj, često lakim bombarderima Bristol Blenheim, čije modifikacije počinju tijekom ljeta 1940. Njih 200 pretvaraju u inačicu Bristol Blenheim Mk IF opremljenu radarima AI (Airborne Interceptor) Mk III i Mk IV, i naoružane dodatnim podtrupnim strojnicama Browning kalibra 7,7 mm. Tijekom kolovoza započinje uvođenje u operativnu uporabu bombardera Short Stirling Mk. I. To je bio RAF-ov prvi četvoromorotni bombarder, s maksimalnom nosivošću bombi od 6350 kg.

Dan orlova

Treća faza bitke trajala je od 13. kolovoza do 6. rujna. Prvog dana Luftwaffe izvodi dotad najveći napad, poznat i po nazivu Adler Tag (hrv. Dan orlova), fokusira ga na RAF-ove zrakoplovne baze i postiže značajne uspjehe. RAF je tad bio na rubu sloma, no Luftwaffe tog nije bio svjestan te fokus napada postupno usmjerava na bombardiranja industrijskih središta. Takva pogreška RAF-u daje mogućnost kratkog predaha, odnosno popune eskadrila novim osobljem i avionima.  Luftwaffe je 24. kolovoza prvi put bombardirao London, s čime nastavlja do proljeća 1941.

6- Bojnik Douglas Bader bio je začetnik koncepta “Big Wing”. Imao je proteze na obje noge, nakon što ih je u prosincu 1931. izgubio u zrakoplovnoj nesreći, no bio je jedan od najistaknutijih zapovjednika RAF-a (Foto: Wikimedia Commons)

Četvrta faza Bitke za Britaniju trajala je od 7. rujna do 2. listopada 1940. Prvog dana Luftwaffe je izveo jedan od najtežih napada na London, s gotovo 1000 lovaca i bombardera. RAF tad odgovara s novošću u taktici zračne borbe, angažiranjem tzv. Big Winga iz sastava 12. zrakoplovne skupine. Radi se o formiranju jedne velike formacije od tri do pet eskadrila lovaca koja zajedno napada njemačke bombardere. Takvu taktiku inicirao je jedan od najpoznatijih britanskih pilota Douglas Bader (1910. – 1982.). Početkom rujna RAF počinje s intenzivnim bombardiranjem europskih luka u kojima Njemačka priprema brodovlje i teglenice za pomorski desant na Britaniju.

Tijekom četvrte faze, 15. rujna, duž engleske obale i na širem području Londona vodi se najveća zračna bitka. Taj je dan poslije nazvan Battle of Britain Day, u kojem je RAF sudjelovao sa 630 lovaca (uz gubitak od 29 aviona), a Luftwaffe sa 620 lovaca (gubitak od 57) i 500 bombardera (gubitak od 61). Tijekom te faze Nijemci shvaćaju da od pomorske invazije Velike Britanije neće biti ništa. Luftwaffe se fokusira na nastavak devastiranja britanske industrijske i gradske infrastrukture, te na daljnje iscrpljivanje RAF-a kroz napade na zrakoplovne baze i uvlačenje u zračne borbe. Međutim, Luftwaffe sve teže nadoknađuje svoje gubitke, pa smanjuje i mijenja ritam napada.

”Njihov najbolji trenutak“

Završna peta faza Bitke za Britaniju trajala je od 3. do 31. listopada. Karakterizira je nastavak noćnih bombardiranja britanskih gradova. Luftwaffe nastavlja i s dnevnim napadima na RAF-ove baze s manjim formacijama lovaca i lovaca-bombardera. Završni dan Bitke za Britaniju smatra se početkom nove tzv. Blitz kampanje, noćnog njemačkog bombardiranja britanskih gradova, što traje do proljeća 1941. Tad Luftwaffe naglasak djelovanja stavlja na potporu napadu na SSSR koji počinje 22. lipnja 1941. To će Britaniji biti dobrodošao predah za konsolidiranje resursa i početak protunapada.

Zanimljivo je napomenuti i to kako je 7. listopada 1940. ustrojena 80. bojna, prva RAF-ova postrojba za elektroničko ratovanje. Tijekom studenog 1940. RAF u operativnu uporabu uvodi novi četvoromotorni bombarder Handley Page Halifax Mk I, s maksimalnom nosivošću bombi od 5900 kg.

Na početku Bitke za Britaniju RAF je raspolagao s 1963, a Luftwaffe s 2550 aviona. Do kraja bitke RAF je imao ukupni gubitak od 1744 aviona, 1542 poginulih članova letačkih posada, te 422 ranjena pripadnika RAF-a. Luftwaffe je imao ukupni gubitak od 1977 aviona, 2585 poginulih i nestalih, te 925 zarobljenih i 735 ranjenih članova letačkih posada. Treba napomenuti i to kako su osoblje RAF-a tijekom bitke uz Britance činili i pripadnici 15 drugih nacija.

Prvi prototip (od ukupno dva proizvedena) tehnološkog demonstratora prvog britanskog mlaznog lovca Gloster-Whittle E.28/39 (Foto: UK Crown Copyright / MOD)

Bitka za Britaniju u povijesti zauzima mjesto kao najveća zračna bitka i prva kampanja vođena isključivo u zraku, u kojoj je zrakoplovstvo bilo presudno u odvraćanju invazije na svoju zemlju. Bio je to i prvi poraz Njemačke u II. svjetskom ratu, jedinstveni primjer i poruka o važnosti lovačke (borbene) komponente ratnih zrakoplovstava. U svojim je slavnim motivacijskim govorima britanski premijer Winston Churchill (1874. – 1965.) za žrtve i uspjehe britanskih oružanih snaga, a posebice RAF-a, rekao kako je to bio njihov najbolji trenutak, odnosno kako nikad u povijesti ljudskog sukoba tako velik broj nije dugovao toliko mnogo tako malom broju ljudi.

 

Put do pobjede

Od kraja 1940. RAF postupno konsolidira snage i započinje s protunapadima na raznim bojištima. Nastavlja se slanje RAF-ovih lovaca i lakih bombardera na Maltu, kao i napadi na Italiju i Talijane u Libiji. Usto, 9. listopada dolazi do ustrojavanja RAF-ova pustinjskog dijela zrakoplovnih snaga Western Desert Air Force (WDAF). Oprema se s više eskadrila lovaca, lakih bombardera i lakih transportnih aviona s ciljem potiskivanja Nijemaca i Talijana iz Sjeverne Afrike te Bliskog istoka. Tijekom 1942. WDAF se preustrojava u Desert Air Force (DAF).

Sa skupinom lakih bombardera Bristol Blenheim 11. studenog 1940. RAF napada letjelište Valaca i talijanske postrojbe, što označava početak zračne kampanje na području Grčke. Tijekom prosinca 1940. na priobalnom području Zapadne Europe RAF počinje koristiti taktiku kakvu je Luftwaffe dotad provodio na području Britanije. Radi se o napadima niskog intenziteta, tzv. Rhubarb napadima na prometnu infrastrukturu, luke i zrakoplovne baze, u kojima su sudjelovale male formacije lovaca i lakih bombardera. Pokušavali su i isprovocirati Luftwaffe na zračne borbe. 

Tijekom siječnja 1941. RAF započinje s tzv. Circus operacijama na području Europe, u kojima sudjeluju veće formacije lovaca i bombardera, a mete su im bile iste kao u Rhubarb napadima. Tijekom veljače postaje aktivna RAF-ova Air Sea Rescue (ASR) Service, postrojba za traganje i spašavanje na moru.

Izvidničko-obavještajne misije

RAF sve više počinje koristiti lovce, lovce-bombardere i lake bombardere za izviđanje, te snimanje iz zraka. Te aktivnosti vrlo brzo počinju davati rezultate, jedan je izvidnički avion  prvi uočio njemački bojni brod ”Bismarck“ na zapadu Norveške kod Bergena, što će nekoliko dana poslije dovesti do njegova potapanja. Uskoro, nakon uspješnih testiranja razni tipovi aviona počinju se opremati s po dvjema fotokamerama. Tako se za svaki objekt snimanja dobiva više fotografija, koje su se potom spajale u jednu 3D fotografiju. Do kraja rata RAF je iz zraka donio 30 milijuna fotografija, a 3D fotografije bile su zaslužne za 80 % obavještajnih izvješća.

Tijekom 1941. i 1942. u eskadrile stižu novi tipovi lovaca, te lakih i teških bombardera. Tako u veljači 1941. u operativnu upotrebu ulazi Supermarine Spitfire Mk V (poslije jedna od najzastupljenijih inačica Spitfirea u floti). Uz to, treba spomenuti i jedan uistinu jedinstveni, pravi višenamjenski avion, de Havilland Mosquito. Postaje operativan 20. rujna 1941. i  uspješno je korišten kao laki bombarder, teški noćni lovac, jurišnik, te kao fotoizvidnički avion, a brzinom je nadmašivao njemačke lovce.

U ožujku 1941. SAD donosi Zakon o zajmu i najmu, zahvaljujući kojem Velika Britanija vrlo brzo počinje dobivati nove tipove američkih lovaca i bombardera. U fazama RAF-u počinju stizati avioni Curtiss Kittyhawk, Bell Airacobra, North American Mustang, Republic Thunderbolt, Douglas Havoc, Martin Marauder, North American Mitchell, Boeing Fortress, Consolidated Liberator i Douglas Dakota.

Ulazak u mlazno doba

Britanska kompanija Gloster Aircraft 15. svibnja 1941. postiže vrlo važan uspjeh za zrakoplovnu industriju. Tog je dana uspješno izveden prvi probni let aviona Gloster-Whittle E.28/39, prvog britanskog s turbomlaznim motorom. To je bio tehnološki demostrator, koji je bio podloga za razvoj prvog operativnog britanskog mlaznog lovca Gloster Meteor. Bila je to najava ulaska Velike Britanije u mlazno doba, Meteor je poletio 5. ožujka 1943. i ostao je jedini britanski mlazni lovac operativno korišten u II. svjetskom ratu, prve borbene letove izveli su 27. srpnja iznad Francuske.

Nadimak “The Few” britanski premijer Churchill dao je pripadnicima RAF-a aludiravši na rečenicu iz Shakespearova Henrika V. We few, we happy few, we band of brothers … (Foto: Wikimedia Commons)

Tijekom kolovoza 56. eskadrila postaje prva postrojba RAF-a koja se oprema jurišnicima Hawker Typhoon, zamjena za Hawker Hurricane. Do kraja 1941. RAF povećava intenzitet noćnog strateškog bombardiranja, sa sve većim formacijama od 100 do 400 aviona. Primarni su cilj industrijska središta diljem Njemačke. To je tek najava onog što će RAF provoditi od 1942. do kraja rata.

Nova postrojba ustrojava se 1. veljače 1942.: RAF-ova Pukovnija (RAF Regiment), motorizirano pješaštvo s jakim protuzračnim naoružanjem, namijenjeno za zaštitu zrakoplovnih baza, spašavanje oborenih pilota, a sudjeluje i u sklopu britanskih specijalnih postrojbi. Tijekom rata RAF Regiment je narastao do 66 000 ljudi, a i danas je vrlo važan dio RAF-a. Strateško bombardiranje do kraja rata za RAF postaje najznačajnija zadaća, te u Bombarderskom zapovjedništvu dolazi do najvećeg rasta eskadrila i osoblja. Usto, tijekom veljače 1942. RAF kroz 44. eskadrilu u operativnu uporabu uvodi novi četvoromotorni bombarder Avro Lancaster, koji je imao maksimalnu nosivost bombi od 10 000 kg. Tijekom 1942. RAF počinje bombardiranje Njemačke s još većim formacijama, koje su imale do 1000 bombardera. Prvi takav velik napad je 30. svibnja bio pokrenut na Köln, na koji je bilo bačeno 1455 tona bombi.

Lekcije iz Dieppea

Unatoč tome što 1942. godinu počinje teškim porazom od Japanaca na području Dalekog istoka, u idućim mjesecima RAF postiže značajne uspjehe. Uspijeva obraniti Maltu od višemjesečnih njemačkih i talijanskih zračnih napada, a na sjeveroistoku Afrike pruža značajnu pomoć u zaustavljanju Rommelova prodora, posebice tijekom obiju bitaka kod El Alameina.

Pod pritiskom Sovjeta da se u Europi otvori tzv. drugo bojište, saveznici 19. kolovoza 1942. pokreću napad na francuski priobalni grad Dieppe. RAF je za zračnu potporu pripremio ukupno 74 eskadrile, od kojih je 66 bilo lovačkih. Napad koji je kratko trajao pretvorio se u pakao s velikim gubicima za kopnene, ali i zračne snage. RAF je imao ukupno 106 izgubljenih aviona, a Luftwaffe 48. No, RAF je naučio dvije lekcije. Prva je bila taktička slabost u upotrebi lovaca Hurricane i Spitfire za napade na zemaljske ciljeve. Druga je bila sudar s novim njemačkim lovcem Focke-Wulf Fw 190A, koji je bio superioran u odnosu na Hurricane Mk II i Spitfire Mk V. Takva će se situacija promijeniti kad se u većem broju pojavi Spitfire Mk IX.

Tijekom 1943. Bombardersko zapovjedništvo u napadima počinje koristiti nove taktike i tehnologiju: osvjetljavajuće bombe te metalne (Window) trakice koje se izbacuju iznad područja s njemačkim radarima ometajući ih. Uz to, počinje se s uporabom H2S radara na bombarderima za bolju navigaciju pri noćnim napadima. U svibnju RAF sa 617. eskadrilom provodi glasoviti napad na brane u rurskom području, operaciju koja dobiva nadimak Dam Busters. Tijekom veljače 1943. RAF počinje s uvođenjem Supermarine Spitfirea Mk XII, najbrže inačice Spitfirea opremljene Griffon motorima.

Ubojiti komarci

U prvoj polovini svibnja 1943. došlo je do konačnog njemačkog sloma u Sjevernoj Africi, uz veliku pomoć DAF-a. U lipnju dolazi do preustroja DAF-a u RAF 1 Tactical Air Force (1TAF) koji dobiva novu veliku i važnu zadaću. Naime, 9. srpnja 1943. započinje saveznička invazija na Siciliju, pri čemu će 1TAF pružati zračnu potporu letjevši s Malte. U studenom dolazi do ustrojavanja RAF 2 Tactical Air Force (2TAF), koji će biti dio savezničkih ekspedicijskih zračnih snaga Allied Expeditionary Air Force (AEAF), ustrojenih za pripremu invazije na Zapadnu Europu. Tijekom prosinca iste godine dolazi do ustrojavanja RAF 3 Tactical Air Force (3TAF), radi potpore savezničkim snagama na području Burme.

Od 18. studenog 1943. do 31. ožujka 1944. RAF-ovo Bombardersko zapovjedništvo vodilo je kampanju nazvanu Bitkom za Berlin. Grad je napadnut 16 puta, pri čemu je RAF imao gubitke od 492 aviona i više od 2600 poginulih članova letačkih posada. Krajem siječnja 1944. Luftwaffe ponovno pokreće intenzivniju (i zadnju) kampanju strateškog bombardiranja Velike Britanije, koja dobiva naziv Little Blitz (njemačka operacija Steinbock). Za obranu su posebno bile zaslužne eskadrile s avionima de Havilland Mosquito, lakim bombarderima preinačenim u teške noćne lovce. Mosquitoi će biti zaslužni za obaranje 129 od 329 njemačkih aviona tijekom petomjesečne zračne kampanje.U siječnju RAF uvodi u operativnu upotrebu lovac Hawker Tempest Mk V, nastao na platformi jurišnika Hawker Typhoon, koji postaje jedan od najmoćnijih lovaca u ratu.

Burma i Normandija

U ožujku 1944. na sjeveroistoku Indije japanske snage okružuju oko 150 000 britanskih vojnika. Tad RAF s Američkim armijskim zračnim snagama (United States Army Air Forces – USAAF) i sa svojim Dakotama uspostavlja zračni most, kojim u iduća tri mjeseca svakodnevno dostavljaju 400 tona razne opskrbe. Usto, tijekom tri mjeseca trasportirali su i pojačanja u snazi jedne divizije i Japanci su postupno poraženi.

Tijekom ožujka počinju pripreme za savezničko iskrcavanje u Normandiji, a RAF-ovo Bombardersko zapovjedništvo od tada se u napadima usredotočuje na željezničku i cestovnu infrastrukturu, topničke položaje te njemačke radarske postaje diljem Francuske. U napadu na Nürnberg RAF-ovo Bombardersko zapovjedništvo 30. ožujka trpi jedan od svojih najtežih gubitaka: u akciji je oboreno 95 od 795 bombardera.

Tijekom prvih 24 sata operacije Overlord u Normandiji samo je RAF izveo 5656 letova, a Luftwaffe samo 319 letova. Tad se posebno ističe RAF-ov 2TAF s eskadrilama opremljenim lovcima-bombarderima Hawker Typhoon i lovcima North American Mustang. Na početku Overlorda u napadu na željeznički tunel kod Saumura RAF-ova 617. bombarderska eskadrila  prvi put koristi penetratorsku bombu Tallboy mase 5,1 tona.

Lovac Gloster Meteor F.3, iz sastava 616. eskadrile, snimljen 6. veljače u belgijskoj zrakoplovnoj bazi Melsbroek. Bio je to prvi britanski operativni mlazni lovac (Foto: UK Crown Copyright / MOD)

Tijekom lipnja 1944. RAF se u zraku susreće s novim neprijateljem, V-1 njemačkim krstarećim projektilima. Protiv njih se vrlo učinkovitim pokazuju lovci Hawker Tempest, Supermarine Spitfire te poslije Gloster Meteor. Često nisu napadali oružjem, nego su krilima udarali krila V-1 što je dovodilo do mijenjanja njihovih ruta i padova.

Tijekom srpanjske Bitke za Caen britanski tenkovi dobivaju VHF radiouređaje, kako bi mogli pozivati zračne udare jurišnika Hawker Typhoona. To je bila prva RAF-ova primjena takve taktike tijekom rata. Tijekom kolovoza 1944. započinje Varšavski ustanak, a RAF se vrlo brzo uključuje u dostavljanje razne pomoći iz zraka. Značajan dio letačkih posada činili su Poljaci, tadašnji pripadnici RAF-a. Tijekom rujna RAF-ov 2TAF sudjeluje u operaciji Market Garden, pružajući sa svojim Typhoonima potporu savezničkom transportu zračno-desantnih snaga. Do kraja operacije RAF je imao gubitak od 238 aviona i 139 jedrilica.

 

Vrhunac snage

Tijekom 1945. RAF-ovo bombardersko zapovjedništvo dostiže vrhunac snage. Ima 108 eskadrila s više od 1500 aviona. Jedan od najrazornijih napada Bombarderskog zapovjedništva izveden je 13. veljače 1945. na Dresden.

Svoj zadnji borbeni let u II. svjetskom ratu Bombardersko zapovjedništvo izvodi 2. svibnja, s lakim bombarderima de Havilland Mosquito. Tijekom svibnja RAF-ov 2TAF s avionima Hawker Typhoon i Hawker Tempest na sjevozapadu Europe provodi intenzivne napade na njemačke pokušaje pomorske i zračne evakuacije prema Norveškoj, oborivši pritom 141 njemački avion.

Do kraja II. svjetskog rata RAF je dosegnuo vrhunac svojeg brojnog stanja od 1 208 843 pripadnika, od tog njih 185 595 pripadalo je letačkim posadama. Ukupni RAF-ovi gubici iznosili su 70 253 poginulih, od čega je 55 573 (od ukupno 125 000 pripadnika letačkih posada) pripadalo Bombarderskom zapovjedništvu. Tijekom rata ono je izvelo 364 514 letova, bacilo 1 030 500 tona bombi, uz gubitak 8325 aviona. Lovačko zapovjedništvo tijekom rata imalo je 3690 poginulih pilota te 4790 izgubljenih aviona. Može se reći kako je RAF tijekom II. svjetskog rata bio jedan od najvažnijih dijelova savezničkih snaga, i jedan od najzaslužnijih za njihovu pobjedu.


Poručnik Hinko Šoić

OKVIR- Poručnik Hinko Šoić u RAF-ovoj odori ispred aviona na kojem je letio, Supermarine Spitfire Mk Vc. Fotografija je snimljena na Visu, početkom 1945. godine. (Foto: iz obiteljskog albuma Marija Šoića)

U libijskom Beninu, u blizini Benghazija, 22. travnja 1944. dolazi do ustrojavanja 352. eskadrile RAF-a, koja je poslije podređena BAF-u (Balkan Air Force, ustrojen 1. lipnja 1944.). Radi se o dijelu RAF-a ustrojenom u svrhu potpore jugoslavenskim partizanima, te pokretima otpora u Grčkoj i Albaniji.

Eskadrila je popunjena zrakoplovno-tehničkim i letačkim osobljem iz više vojski koje su na raznim stranama tijekom II. svjetskog rata djelovale na području bivše Jugoslavije. Na samom početku Eskadrila je opremljena jurišnicima Hawker Hurricane Mk IV. Tijekom lipnja 1944. dobiva lovce Supermarine Spitfire Mk Vb i Mk Vc, a do kraja rata stižu i lovci Supermarine Spitfire Mk IXc, koji se također koriste za napade na zemaljske ciljeve. Tijekom lipnja 1944. Eskadrila djeluje iz baze Canne na jugoistoku Italije, uz povremeno korištenje partizanskog letjelišta na otoku Visu. Od siječnja 1945. Vis postaje stalna baza 352. eskadrile, uz povremeno korištenje partizanskog letjelišta u Prkosu u blizini Zadra.

U prosincu 1944. Hrvat, poručnik Hinko Šoić, postaje novi zapovjednik Eskadrile te na toj dužnosti ostaje do 18. svibnja 1945. godine. Eskadrila prestaje biti dijelom RAF-a od 16. svibnja 1945. Prvu borbenu zadaću 352. eskadrila je izvela 18. kolovoza 1944. godine. Tijekom svojeg operativnog vijeka 352. eskadrila RAF-a izvela je 367 borbenih letova, koji su se odnosili na lovačku pratnju bombardera i transportnih aviona, napade na zemaljske ciljeve, te izviđanje iz zraka. Nakon rata Hinko Šoić nastavlja karijeru kao nastavnik letenja u Zemuniku, do umirovljenja 1955. u činu pukovnika.

Igor SKENDEROVIĆ