20 godina u zajedništu i potpori hrvatskim vojnicima

Broj 542, Reportaža
28.12.2017

“Ako jedan narod zaboravlja svoje branitelje, one koji su se za nj žrtvovali, onda se zajednički dom urušava i ne može dobro završiti. Važno je njegovati i promicati spomen na osobe i događaje iz Domovinskog rata jer je to temelj naše slobode i neovisnosti,” rekao je u propovijedi biskup Jure Bogdan…

Zahvalnim euharistijskim slavljem u zagrebačkoj prvostolnici proslavljeno je 20 godina od utemeljenja Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj. Koncelebrirano misno slavlje predvodio je vojni ordinarij mons. Jure Bogdan u zajedništvu s nadbiskupima, biskupima, vojnim i policijskim kapelanima i drugim svećenicima iz Hrvatske i inozemstva…
Svečano liturgijsko slavlje počelo je ulaznom procesijom koju je predvodila Počasno-zaštitna bojna, a u kojoj su sudjelovale tri službene zastave: Republike Hrvatske, Vatikana i Vojnog ordinarijata.
Prije početka, tajnik Apostolske nuncijature mons. Janusz Stanislaw Blachowiak pročitao je poruku pape Franje upućenu o 20. obljetnici osnutka. Papa Franjo uputio je nazočnima srdačan pozdrav, želeći da svečana obljetnica bude koristan trenutak u rastu u crkvenom zajedništvu. Taj rast, kako je istaknuo, očituje se u odgovornom naviještanju evanđelja, tj. u svjedočanstvu žive nade i ljubavi koja podupire svakog čovjeka u velikodušnom služenju bližnjem i domovini.
Započinjući slavlje, biskup Jure Bogdan svim je članovima Vojnog ordinarijata u RH čestitao obljetnicu uspostave biskupije: “S osjećajima dubokog poštovanja prema svima koji su sudjelovali u uspostavi Vojnog ordinarijata, koji su aktivno pridonijeli i sudjeluju u životu i radu ove naše specifične mjesne Crkve, osobito preminulim njezinim članovima, pristupamo oltaru Gospodnjem zahvalnim srcem za sve dobro koje primismo i od njega primamo.”
U propovijedi je istaknuo da svi uključeni u život Vojnog ordinarijata u misno slavlje donose osobnu zahvalu koja na oltaru postaje zajednička zahvala – euharistija: “Kao biskup vojni ordinarij u svoju zahvalu Bogu uključujem prije svega vas hrvatske vojnike, policajce i djelatnike Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva obrane, vas hrvatske branitelje, vaše obitelji, a osobito sve naše poginule i nestale. U ovom se trenutku duhovno sjedinjujemo i s hrvatskim vojnicima i policajcima koji su u mirovnim misijama po svijetu. Zahvalan sam za svoje suradnike u Ordinarijatu, a osobito za naše svećenike na terenu, vojne i policijske kapelane bez kojih je nezamisliva pastoralna skrb u našoj biskupiji.” Zahvalio je Bogu i za prvog vojnog biskupa u RH mons. Jurja Jezerinca.
Biskup Bogdan upozorio je na opasnost od zaborava: “Ako muž zaboravi na obećanje koje je dao svojoj ženi pred oltarom, onda brak propada. Ako roditelji zaborave na odgovornost prema svojoj djeci, onda se obitelj raspada. Ako jedan narod zaboravlja svoje branitelje, one koji su se za nj žrtvovali, onda se zajednički dom urušava i ne može dobro završiti. Važno je njegovati i promicati spomen na osobe i događaje iz Domovinskog rata jer je to temelj naše slobode i neovisnosti.”
Naglasio je također ljepotu pripadništva vjeri u Isusa Krista, ali i tegobe koje je znaju pratiti. “Kao kršćani često moramo ići protiv struje, rekao je te primijetio da: “Tko javno zastupa kršćanske vrednote, primjerice na području zaštite nerođenog života ili u pitanjima braka i obitelji, nerijetko biva ismijavan, ignoriran, odbacivan.”
“Ne budimo robovi zaborava, zatvoreni u se i nagriženi problemima, nego dopustimo da nas Krist preobrazi u ljude spomena koji će znati zahvaljivati za primljena dobra i crpiti snagu za put koji je pred nama. Znademo kome smo povjerovali. Krist je nada naša,” rekao je te homiliju zaključio molitvom Bogu da blagoslovi sve vojnike, policajce i djelatnike ministarstava obrane, unutarnjih poslova i hrvatskih branitelja. “Blagoslovi sve naše branitelje. Štiti i brani njihove obitelji. Ojačaj ih da trčeći ne sustaju, da se hodeći ne umore. Ulij im nadnaravne kreposti vjere, ufanja i ljubavi. Vodi ih kako bi njihova služba bila na opće dobro naše domovine i svih njezinih stanovnika,” rekao je biskup Bogdan.
Čestitku Vojnom ordinarijatu na obljetnici izrazio je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije nadbiskup Želimir Puljić. Prisjetio se povijesnih okolnosti oko uspostave dušobrižništva u vojsci i policiji te obraćajući se pripadnicima Oružanih snaga RH i braniteljima istaknuo: “Budite i ostanite ponosni sinovi ove zemlje i njezinih građana kojima služite. Ostanite vjerni idealima za koje ste položili prisegu u promicanju mira i zajedništva među ljudima i narodima. I ne zaboravljajte svoje povijesne, kulturne korijene koje ste baštinili i koje valja sad prenijeti novim naraštajima.”
Procesiji i misnom slavlju nazočili su načelnik Glavnog stožera OSRH i izaslanik Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovne zapovjednice Oružanih snaga RH general zbora Mirko Šundov, potpredsjednik Hrvatskog sabora i izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Željko Reiner, potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH i izaslanik predsjednika Vlade RH Damir Krstičević, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.
U izjavi koju je dao nakon misnog slavlja, ministar Krstičević istaknuo je kako su Hrvatska vojska i Crkva neraskidivo povezane još od vremena Domovinskog rata te da je vjera oslonac hrvatskom vojniku kojem je duhovna potpora važna u obavljanju zahtjevnih zadaća: “Vojni ordinarijat na čelu s vojnim biskupom mons. Jurom Bogdanom prisutan je u svim aktivnostima koje provode Ministarstvo obrane i Oružane snage. Poštujući svu potporu koju je Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj pružao Oružanim snagama tijekom Domovinskog rata, Ministarstvo obrane njeguje i podupire sve aktivnosti vezane za duhovnu skrb pripadnika Oružanih snaga i Ministarstva obrane.”
Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličala Klapa “Sv. Juraj” HRM-a i Policijska klapa “Sv. Mihovil” uz orguljsku pratnju Ivana Šćepanovića te Orkestar Oružanih snaga RH kojim je ravnao pukovnik Miroslav Vukovojac-Dugan.

Povijest Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj

Sveta Stolica i Republika Hrvatska potpisale su 19. prosinca 1996. u Zagrebu Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika Oružanih snaga i Redarstvenih službi Republike Hrvatske. Sveta Stolica je nakon razmjene ratifikacijskih instrumenata 9. travnja 1997. u Vatikanu dekretom Qui Successimus Zbora za biskupe od 25. travnja 1997. osnovala Vojni ordinarijat u Republici Hrvatskoj. Dopisom Apostolske nuncijature u Hrvatskoj 20. ožujka 1998., mons. Juraj Jezerinac obaviješten je da od 7. ožujka te godine nosi naslov “Vescovo Ordinario Militare per la Croazia”, a dekretom Omnium Ecclesiarum sollicitudine Zbora za biskupe, od 22. rujna 1998., odobren je Statut Vojnog ordinarijata u RH. Istodobno je Vojni ordinarijat Zboru za biskupe pokazao Pravilnik o ustrojstvu i djelovanju Vojnog ordinarijata u RH, koji su 3. prosinca 1998. u Zagrebu potpisali predsjednik HBK i ministri obrane i unutarnjih poslova. U Ministarstvu obrane potpisan je 4. prosinca dokument o ustroju Vojnog ordinarijata za MORH. Jednak je dokument za MUP potpisan u Ministarstvu unutarnjih poslova 13. prosinca 1999. godine. Tim je dokumentima Vojni ordinarijat u RH ispunio sve uvjete za samostalan rad.
Sveta Stolica odredila je Blaženu Djevicu Mariju – Gospu Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta za zaštitnicu Vojnog ordinarijata u RH. Njezin je spomendan 5. kolovoza.
Povijesno gledano, briga Katoličke crkve za vojnike i policajce na području Republike Hrvatske počela je puno prije potpisivanja Ugovora o dušobrižništvu katoličkih vjernika između Svete Stolice i Vlade Republike Hrvatske. Na zamolbu predsjednika RH dr. Franje Tuđmana kardinalu Franji Kuhariću upućenu 24. rujna 1991. da se pobrine za duhovnu skrb branitelja koji su odlazili na prvu crtu braniti domovinu, kardinal je 7. listopada odgovorio da se ravnateljem dušobrižništva vojnika u Republici Hrvatskoj imenuje pomoćni biskup zagrebački mons. Juraj Jezerinac. Za vrijeme Domovinskog rata oko 160 svećenika bilo je uključeno u pastoral branitelja.

Temeljem dokumenata Vojnom ordinarijatu u RH pripadaju:
– vojnici i pripadnici redarstvenih službi te druge osobe stalno zaposlene u Oružanim snagama i redarstvenim službama Republike Hrvatske
– članovi njihovih obitelji, tj. bračni drugovi i njihova djeca, pa i ona koja su punoljetna ako žive s roditeljima u istom domu, kao i njihova rodbina i ostale osobe koje s njima dijele isto prebivalište
– kadeti vojnih škola i škola redarstvenih službi, kao i oni koji obavljaju službu u vojnim ustanovama ili ustanovama redarstvenih službi
– svi vjernici, muškarci i žene, pa bili i članovi neke redovničke ustanove, koji stalno obavljaju službu koju im je povjerio vojni ordinarij ili im je za nju dao svoju suglasnost.

Bula o osnutku Vojnoga ordinarijata u RH
Pošto naslijedismo blaženoga Petra, brinemo se marljivom revnošću za dobro čitavoga Gospodnjeg stada. Stoga, budući da je između ove Apostolske Stolice i Hrvatske vlade sklopljen svečani ugovor o pružanju duhovne pomoći na stalan i pouzdaniji način onim Kristovim vjernicima istog naroda koji pripadaju kopnenim, pomorskim i zračnim snagama te čuvarima javnog reda i mira, čini nam se vrlo prikladnim osnovati vojni ordinarijat za spomenute vjernike. Stoga, nakon što se postigla potrebna suglasnost onih kojih se to tiče ili koji smatraju da ih se tiče, vrhovnom vlašću, koju obnašamo, ovom ispravom pod olovnim pečatom osnivamo Vojni ordinarijat u Hrvatskoj, koji će se pak ravnati po općim pravilima apostolske konstitucije Spirituali militum curae (“O duhovnoj skrbi za vojnike”), vlastitim statutima koje je izdala Apostolska Stolica te općim crkvenim zakonima i kojem osim toga dodjeljujemo sva pripadajuća prava, povlastice i dužnosti ostalih vojnih ordinarijata. Ono što smo odredili da se izvrši, povjeravamo časnom bratu Giuliju Einaudiju, naslovnom nadbiskupu vilamagnenškom u Libiji i apostolskom nunciju u Hrvatskoj, dodjeljujući mu potrebne i prikladne ovlasti, također da subdelegira, za izvršenje onoga o čemu se radi, neku osobu postavljenu u crkveno dostojanstvo, i zadavši mu obvezu da Kongregaciji za biskupe pošalje vjerodostojan primjerak o obavljenom izvršenju. Naposljetku želimo da se ova naša konstitucija sada i ubuduće priznaje bez prava pozivanja na neki suprotni prethodni akt.