Iako tek u ranoj fazi razvoja, ELR projekt nadogradnje radara SMART-L pokazao je velike mogućnosti u otkrivanju balističkih projektila na velikim udaljenostima

Ideja uporabe ratnih brodova u borbi protiv balističkih projektila srednjeg i velikog dometa nije nova. Prva ju je započela razvijati američka ratna mornarica koja na svojim krstaricama i razaračima već ima postavljene vođene projektile brod-zrak Standard SM-2ER Block 3B i 4A (SM-3) namijenjene uništavanju balističkih projektila, a koji djeluju unutar borbenog sustava Aegis, čiju okosnicu čini radar velikog dometa motrenja AN/SPY-1, sa četiri plošne antene. Zbog straha od napada sjevernokorejskih balističkih projektila, koji mogu pogađati ciljeve u Japanu, japanska je ratna mornarica početkom devedesetih godina prošlog stoljeća po licenci izgradila četiri razarača klase Kongo koji su gotovo identični američkim razaračima klase Arleigh Burke. Opremljeni borbenim sustavom Aegis i radarom AN/SPY-1D, te projektilima Standard SM-2MR, glavna im je zadaća da na vrijeme otkriju i unište sjevernokorejske balističke projektile prije nego dosegnu ciljeve u Japanu. Nakon nestanka Varšavskog ugovora i raspada Sovjetskog Saveza, te brzog širenja Europske unije i NATO saveza na većinu bivših europskih “komunističkih” država, proširio se osjećaj sveopće sigurnosti od oružja kao što su balistički projektili. Primjer sjevernokorejskih programa razvoja nuklearnog oružja i balističkih projektila, koji ga mogu prenijeti do ciljeva udaljenih stotine i tisuće kilometara, činio se dalek i bezopasan za Europu. Tako bi i ostalo da se nije pojavio problem iranskog razvoja nuklearne tehnologije za koji Sjedinjene Države i Europska unija tvrde da mu je krajnji cilj razvoj nuklearnog oružja. Jedan od dokaza za svoju tvrdnju nalaze i u ubrzanom razvoju iranskih balističkih projektila, od kojih neki navodno imaju domete dovoljne da pogode ciljeve u Europi.

Ta je prijetnja bila dovoljna da se i europske zemlje prihvate razvoja svojih borbenih sustava za obranu od balističkih projektila srednjeg i velikog dometa. Prvi je korak napravila nizozemska tvrtka Thales Nederland, koja je uspješno dovršila početne testove izmijenjenog mornaričkog 3D radara SMART-L (radi u D frekventnom rasponu), namijenjenog motrenju zračnog prostora. Radar SMART-L izveden je iz manjeg radara SMART-S. Njegova antena promjera 8,2 metra vrti se brzinom od 12 okretaja u minuti. Niskovidljive ciljeve može otkriti na udaljensoti do 55 kilometara, a konvencionalne na udaljenostima većim od 100 km. Najveći doseg motrenja iznosi 400 kilometara. Radar SMART-L može istovremeno pratiti do 1000 zračnih i 40 površinskih ciljeva, te 32 lažna cilja (mamca).

Pod oznakom Extended Long Range (ELR) razvijena je inačica SMART-L radara prilagođenog ranom otkrivanju balističkih projektila unutar sustava proturaketne obrane (Theatre Ballistic Missile Defence – TBMD). Novi ELR SMART-L radar ugradit će na nizozemsku fregatu Tromp (F 803) klase De Zeven Provinciën, koje su protuzračne i zapovjedne namjene. Tako opremljena fregata Tromp u studenom će ove godine otploviti do Havaja kako bi sudjelovala u američkoj vježbi “Pacific Explorer 2006” na kojoj će potvrditi učinkovitost svog novog radara. Ako sve prođe uspješno, otvorit će se mogućnost da se pomoću ELR unapređenja radara SMART-L i S1850M svi ratni brodovi opremljeni njima pretvore u središta za TBMD obranu i tako se u kratko vrijeme Europi osigura obrana od balističkih projektila koji bi mogli doletjeti s Bliskog istoka. Za prenamjenu u obzir dolaze tri njemačke fregate Sachsen (F 124), četiri nizozemske fregate klase De Zeven Provinciën, te jedan desantni brod južnokorejske ratne mornarice. Svi su ti brodovi opremljeni radarom SMART-L. Uz njih, tu su i po četiri francuske i talijanske fregate klase Horizon i osam britanskih razarača klase Daring (Type 45). Brodovi su opremljeni radarom S1850M koji proizvodi tvrtka BAE Systems Insyte a koji je baziran na istoj tehnologiji kao i SMART-L, te ga je moguće unaprijediti ELR modernizaciom. Prednost fregata klase De Zeven Provinciën i Sachsen jest u činjenici da već sada rabe američke protuzračne vođene projektile Standard SM-2 Block 3A (De Zeven Provinciën ima 40 okomitih lansera, a Sachsen 32). Zbog toga ne bi trebao biti veliki problem prilagoditi ih uporabi proturaketnih projektila Standard SM-3, koji su prilagođeni uništavanju balističkih projektila. S druge strane fregate klase Horizon i razarači klase Daring rabe europske protuzračne vođene projektile Aster 15/30, koji još uvijek nisu prilagođeni za proturaketnu obranu od balističkih projektila. Za uništenje balističkih projektila pogodniji je projektil Aster 30 maksimalnog dometa 100 kilometara, ali razvoj (ako do njega uopće dođe) njegove posebne inačice prilagođene toj namjeni tek predstoji.

Mogućnost ranog otkrivanja balističkih projektila samo je prvi korak u stvaranju takvog ratnog broda koji će moći djelovati kao proturaketni položaj na kojem će se ujediniti sustavi za otkrivanje i praćenje leta projektila i sustavi za njegovo uništenje. Zbog toga je idući korak opremanje brodova projektilima velikog dometa, koji mogu pogoditi balističke projektile još dok su izvan atmosfere, kao što je Standard SM-2ER. Uz to brodovi opremljeni novim radarima moći će poslužiti i kao središta za rano uzbunjivanje sustava koji će se razmjestiti na kopnu, kao što su Patriot PAC-3 ili Eurosam SAMP-T.

Veća preciznost
Brodovi opremljeni unapređenim radarima SMART-L ili S1850M, koji bi bili u istočnom Mediteranu, mogli bi brže i preciznije otkriti putanju balističkog projektila i odrediti poziciju njegovog cilja od američkog satelitskog sustava Defense Support Program (DSP), koji kruži u geostacionarnoj orbiti na visini od 35 780 kilometara i koji djeluje unutar ALERT (Attack and Launch Early Reporting to Theater) sustava. To je zbog toga jer se američki sateliti oslanjanju na 2D infracrveni sustav koji je manje precizan kada se rabi s takvih visina te je manje učinkovit ako su prisutni gusti oblaci. Radari postavljeni na brodove mogu se locirati prema potrebi u zone iz kojih se očekuje napad što im pruža mogućnost ranog otkrivanja projektila i preciznog izračuna putanje. U slučaju napada s Bliskog istoka to bi značilo brzo i precizno izračunavanje mjesta udara projektila na neki cilj u zapadnoj Europi, što bi pak dalo dovoljno vremena za uzbunjivanje proturaketne obrane, čak i kad bi u napadu istovremeno sudjelovalo više projektila na više različitih ciljeva.

Radari SMART-L i S1850M, razvijeni tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, imaju mogućnost otkrivanja i istovremenog praćenja više od 1000 ciljeva na udaljenostima većim od 400 kilometara, uključujući male stealth ciljeve. ELR poboljšanje će više nego podvostručiti taj domet tako da će se balistički projektili moći otkrivati na udaljenostima većim od 800 kilometara, čak i kada lete na visinama izvan zemljine atmosfere.

Novi pristup
Tradicionalno se povećanje dometa motrenja radara ostvarivalo povećanjem antene i povećanjem izlazne snage zračenja. U slučaju ELR poboljšanja iskorišten je drukčiji pristup kroz razvoj revolucionarne tehnike koja kombinira novi oblik zračenja radara s novim načinom obrade informacija dobivenih pomoću radara. Nova forma radarskog zračenja optimizirana je za otkrivanje i praćenje objekata kakvi su balistički projektili. Ta je optimizacija omogućila prikupljanje mnogo više podataka iz odbijenih radarskih zraka. Uz to su pridodani i novi algoritmi za obradu podataka čime je postignuta optimalna iskoristivost radara. Iskorištena je i činjenica da balistički projektili lete visoko iznad zemlje, što znači kroz područje bez cluttera, te da tijekom leta ne mijenjaju smjer i brzinu kretanja. Prva ispitivanja ELR tehnologije obavljena su tijekom 2005. u ispitnom središtu nizozemske ratne mornarice Fort Erfprins, nedaleko od mornaričke baze Den Helder. Daljnja testiranja ELR tehnologije obavljena su u Thales Nederlandovom pogonu u Hengelonu. Planirana su i nova testiranja u Fort Erfprinsu prije nego što se ELR poboljšanja instaliraju na SMART-L radar na fregati Tromp. Instaliranje ELR nadogradnje na Tromp planirano je za rujan ove godine.

Da bi Tromp mogao sudjelovati na vježbi “Pacific Explorer 2006”, njegov SMART-L radar dobit će privremenu improviziranu instalaciju ELR nadogradnje koja će rabiti komercijalne sustave (servere i laptop računala). Pomoću njih će se upravljati radarom i kroz njih će ići obrada podataka koji će se nakon toga ubacivati u brodski zapovjedni sustav. ELR nadogradnja uključuje računalne programe za kontrolu radarskog zračenja i računalne programe za poboljšanu obradu podataka. Tijekom demonstracije očekuje se da će 6200 tona težak Tromp doploviti na svoju poziciju u Tihom oceanu, koja je otprilike 200 do 300 kilometara sjeveroistočno od otoka Kauai koji je najsjeverniji u Havajskom otočju i dom Pacific Missile Test Range središta. S Kauaia će se potom lansirati projektil-cilj dometa 600 kilometara koji će simulirati putanju leta balističkih projektila Scud-B ili Scud-D koji imaju tipičnu početnu brzinu od oko dva kilometra u sekundi. Očekuje se da će Trompov SMART-L radar, poboljšan ELR dogradnjom, otkriti balistički projektil čim se on pokaže iznad otočnih planinskih vrhova koji su visoki između 1000 i 1500 metara. Od tog trenutka SMART-L bi ga trebao pratiti i izračunati njegovu točnu putanju. Plan vježbe predviđa da se u trenutku lansiranja balističkog projektila Tromp nađe otprilike 100 kilometara od predviđenog “cilja”. Tijekom leta projektil bi trebao dosegnuti najvišu visinu od 200 kilometara. Iako su 600 kilometara udaljenosti i 200 kilometara visine leta velike to je ipak sitnica prema dometu od tri do četiri tisuće kilometara interkontinentalnih balističkih projektila koji lete početnim maksimalnim brzinama od četiri do pet kilometra na sat, a koji će biti mnogo zahtjevniji cilj za proturaketne obrambene sustave.

Tijekom vježbe, uz nizozemsku će fregatu sudjelovati i jedan od američkih ratnih brodova opremljen Aegis borbenim sustavom, čija će uloga biti da uz pomoć svojih AN/SPY-1 radara otkrije projektil-cilj te ga obori projektilima SM-3. Na taj će se način istovremeno provjeriti i mogućnost američkih brodova u ulozi obrane ciljeva na zemlji od napada balističkim projektilima.

Izmjena podataka
Za ovu vježbu nije predviđeno da dođe do bilo kakve koordinacije ili izmjene podataka između dva broda tijekom detekcije, praćenja i presretanja projektila-cilja. Zbog improvizirane ugradnje ELR poboljšanja na SMART-L radar, to i ne bi bilo moguće. Projekt razvoja ELR poboljšanja, i sve potrebne demonstracije, obuhvaćene su s dva ugovora koje je Thales Nederland potpisao s nizozemskom Defence Materiel Organisation (DMO). Ugovor o razvoju sposobnosti ranog otkrivanja balističkih projektila za fregate klase De Zeven Provinciën potpisan je u prosincu 2005., dok je na samom početku 2006. potpisan ugovor kojim je pokriveno sudjelovanje fregate Tromp na vježbi “Pacific Explorer”. Zanimljivo je da ELR poboljšanja ne utječu na sposobnosti SMART-L radara u otkrivanju drugih ciljeva u zraku (zrakoplovi, krstareći projektili itd.), te na upravljanje protuzračnim sustavima na brodu. Dodavanjem mogućnosti ranog otkrivanja balističkih projektila fregate klase De Zeven Provinciën neće nimalo izgubiti od svojih sposobnosti nadzora zračnog prostora. Zapravo će se obavljanje zadaća standardnog motrenja zračnog prostora i otkrivanje nadolazećih balističkih projektila moći obavljati istovremeno. To je bitni napredak u odnosu na američke brodske radare koji se tek razvijaju, a koji bi trebali raditi u X (I/J) frekvencijskom opsegu. Američko je rješenje prije svega namijenjeno obavljanju jedne zadaće i uopće neće biti ili će biti vrlo malo korisno u ulozi motrenja zračnog prostora i navođenja djelovanja protuzračne obrane. Ova je vrsta radara prije svega namijenjena obrani sjeverne Amerike od balističkih projektila velikog dometa koji bi mogli doletjeti iz istočne Azije.

Idući bi korak prema formiranju kompletne protubalističke obrane stacionirane na brodovima, barem što se tiče Nizozemske, trebao biti raspoređivanje vođenih projektila SM-3, sposobnih za uništavanje balističkih projektila, na fregate klase De Zeven Provinciën. Da bi se to ostvarilo potrebno je da tvrtka Thales prvo provjeri mogućnost zajedničkog djelovanja radara SMART-L i radara APAR. Pomoću radara APAR (Active Phased Array Radar) na fregatama klase De Zeven Provinciën motri se zračni prostor, prate ciljevi i navode protuzračni vođeni projektili Standard. Nerotirajuća antena sastoji se od četiri plošne rešetke od kojih svaka pokriva polje od 120 stupnjeva po azimutu, tako da sve četiri zajedno pokrivaju svih 360 stupnjeva. Takva antena osigurava neprekidno pretraživanje horizonta. Radarom APAR može se slijediti do 200 zračnih ciljeva na udaljenosti do 150 kilometara i 100 površinskih ciljeva na udaljenosti do 29 kilometara. Njima je moguće istovremeno praćenje do 250 ciljeva, te gađanje 16 ciljeva sa 32 projektila. Isti je radarski sustav postavljen i na njemačke fregate klase Sachsen (F-124). Prilagođavanje radara APAR protubalističkoj obrani neće ovisiti samo o mogućnostima njegove nadogradnje, već i od daljnjeg razvoja projektila SM-3 i njegovih podinačica (Block-ova). Tijekom ovogodišnjih ispitivanja i programa demonstracija mogućnosti, ELR SMART-L radar će zadržati svoju brzinu rotiranja antene od 12 okretaja u minuti, što će osigurati zahvat cilja (balističkog projektila) i određivanje njegove pozicije, te putanje svakih pet sekundi. Trenutačno se ispituju zahtjevi koje će radar morati ispuniti da bi se pratili interkontinetalni balistički projektili dometa tri do četiri tisuće kilometara. Ta vrsta opasnosti, koja postiže mnogo veće brzine od balističkih projektila srednjeg dometa i doseže mnogo veće visine (otprilike 800 kilometara iznad Zemljine površine), vjerojatno će tražiti i dodatne izmjene na radaru. Jedna od njih bit će produljenje vremena osvjetljavanja cilja (balističkog projektila), ali i prostora (promjera od 20 do 30 stupnjeva) iz kojeg se očekuje dolazak projektila. Najvjerojatnija mogućnost je da će se rotacija antene usporiti tijekom osvjetljavanja tog sektora, da bi se ubrzala tijekom osvjetljavanja ostatka horizonta. Brzina rotacije opet bi se smanjila “ulaskom” u zadani sektor. Na taj bi se način ostavila mogućnost kontrole cjelokupnog zračnog prostora oko broda, ali i povećao domet i preciznost motrenja interkontinentalnih projektila. Ovaj bi pristup bio pogodan kada bi brodovi djelovali u “neutralnim” ili čak “neprijateljskim” vodama, pri čemu je mogućnost kontinuiranog motrenja zračnog prostora od odlučujuće važnosti.

Druga je opcija mnogo radikalnija i predviđa ukidanje mogućnosti motrenja cjelokupnog zračnog prostora, da bi se omogućilo kontinuirano pretraživanje samo određenog sektora. To bi se ostvarilo na taj način da antena više ne bi rotirala 360 stupnjeva već bi se pokretala nekoliko desetaka stupnjeva lijevo-desno i tako pretraživala samo uski dio zračnog prostora. Taj je pristup pogodan ako bi brodovi djelovali u “prijateljskim” vodama te bi za motrenje ostatka zračnog prostora bila dovoljna i uporaba APAR radara. Uporaba višefaznog radara kod kojeg mnogo radarskih zraka istovremeno po okomici pretražuje zračni prostor omogućava da se u svakom okretu antene potpuno promotri zračni prostor u rasponu od nula do sedamdeset stupnjeva. Motrenje po pravcu ostvaruje se okretanjem antene, čime se bitno pojednostavljuje i pojeftinjuje njezina konstrukcija. Kako zbog konstrukcije svoje antene radar SMART-L nema mogućnost elektroničkog usmjeravanja radarskog zračenja po pravcu, mora se zadržati mogućnost pokretanja antene i u slučaju kada se motri relativno uski sektor. Thales tvrdi da je cjelokupna konstrukcija antene i mehanizma za njezinu rotaciju dovoljno robusna da može izdržati i “ubrzano-usporeni” režim okretanja.

Ekstremni scenarij
Iz vrha Thalesa potječe i informacija da je ova tvrtka, na zahtjev nizozemskog ministarstva obrane, napravila simulaciju ekstremnog scenarija napada interkontinentalnih balističkih projektila dometa tri do četiri tisuće kilometara. Scenarij predviđa da bi projektili na svoje ciljeve u zapadnoj Europi doletjeli s Bliskog istoka. Simulacija je pokazala da bi samo jedna fregata, opremljena radarom ELR SMART-L i protubalističkim projektilima SM-3, pozicionirana u vodama ispred Hagga, mogla obraniti cijelu Nizozemsku i Belgiju, sjeverozapadni dio Francuske i jugoistočni dio Engleske (uključujući London). Simulacija je napravljena na računalima i pokazala je da je fregata s radarom ELR SMART-L približavanje interkontinentalnih balističkih projektila otkrila kada su se oni nalazili iznad Češke. Samo presretanje obavilo bi se iznad Njemačke. Thales osobito ističe da je ovo ekstremni scenarij, svojevrsna posljednja crta obrane, daleko od optimalnog rješenja. Normalno bi se fregate razmjestile u Mediteranu, Crnom moru i Baltiku, te bi se na taj način osigurala zaštita cijele Europe od napada interkontinentalnih balističkih projektila. Za mjesto presretanja i uništenja balističkih projektila odabrala bi se pozicija koja bi osigurala da dijelovi djelomično uništenog projektila ne padnu na mjesta gdje bi mogli uzrokovati štetu.

Zaključak
Iako je Thalesov projekt unapređenja SMART-L radara tek u početnoj fazi razvoja, sve do sada provedene analize i demonstracije mogućnosti pokazuju da je potencijal modificiranja dijela europskih fregata i razarača u središta za proturakentu obranu od balističkih projektila velikog dometa vrlo velik. To se prije svega odnosi na mogućnost ranog otkrivanja prijetnje, koja se zahvaljujući ELR nadogradnji može ostvariti u vrlo kratko vrijeme. Ako se jednako uspješnom pokaže i kombinacija APAR radara i Raytheonovog projektila SM-3 nizozemske fregate klase De Zeven Provinciën i njemačke klase Sachsen, mogle bi se u vrlo kratkom vremenu pretvoriti u samostalne i vrlo moćna središta proturaketne obrane čija bi prednost, za razliku od sličnih središta na kopnu, bila u mogućnosti brzog premještanja sukladno pojavama novih ugroza. Uz to bi podaci o letu balističkih projektila, koje bi prikupili ELR SMATR-L radari, bili velika dopuna podacima skupljenim s izvidničkih satelita i/ili radara na kopnu.

Pripremio Tomislav JANJIĆ