Željeli smo stvoriti mjesto stalnog sjećanja na hrabrost i žrtvu hrvatskih branitelja. Željeli smo i stvoriti mjesto koje će biti spomen na sve bjelovarske branitelje, one poginule ali i one žive koji su istinski junaci

Spomen-područje braniteljima Domovinskog rata na Barutani u Bjelovaru godinama je, desetljećima trajalo kao priča, neki daleki plan, kao želja. Onda je mjesecima, čitave ove godine malo-pomalo izrastalo u svakodnevnoj borbi, domišljanju, fizičkim radovima i aktivnostima brojnih volontera, vizionara, branitelja i veterana Domovinskog rata da bi konačno, od 29. rujna 2020. na području šume Bedenik nadomak Bjelovara i zaživjelo novouređeno Spomen- područje “Barutana 1991”. U sklopu obilježavanja Dana grada i Dana bjelovarskih branitelja, Mimohod pobjednika ulicama Bjelovara završio je komemoracijom na Spomen-području “Barutana 1991.”.

Milijun kuna potpore ovom projektu dala je Vlada i Ministarstvo hrvatskih branitelja, sudjelovali su Grad Bjelovar i Županija. Autorica projekta ”Barutana 1991.” je Ivana Salopek, a voditeljica Andrea Posarić.

A zašto je Barutana važna i što se to u rujnu 1991. na njoj događalo?

Na području šume Bedenik nalazilo se uoči Domovinskog rata skladište ratne pričuve 265. motorizirane brigade Jugoslavenske narodne armije (JNA). U kompleksu su bila uskladištena ubojita sredstva (UbS), materijalno-tehnička sredstva (MTS) i intendantsko-tehnička sredstva (ITS), čiji su velik udio činila tenkovska punjenja, ručno oružje, ručne bombe. Ovo, za JNA itekako važno skladište s tri velika, odvojena spremišta čuvano je “mrtvom stražom” – stražom koja je imala ovlasti odmah vatreno djelovati po ulasku u skladišni prostor i koristiti vojne pse. Unutar dvostruke ograde kompleksa stražarska su mjesta bila povezana žičanom vezom razvučenom po stablima guste hrastove šume.

 

Planom “Bilogora ’91” Glavnog stožera Hrvatske vojske planirana je blokada svih vojnih objekata na bjelovarskom području čime bi se onemogućilo buduće spajanje neprijateljskih snaga, spriječilo presijecanje značajnih cestovnih komunikacija, otklonila opasnost koja je iz neprijateljskih kasarni neprestano prijetila civilima. No, s druge strane žičane ograde kasarne nalazio se major JNA Milan Tepić, koji na mogućnost dogovora ili predaje kasarne nije pristajao. JNA je postavila minska polja usmjeravajućih mina, a sva tri skladišta pripremljena su za lančano miniranje.

U jutarnjim satima 29. rujna 1991. skupina hrvatskih branitelja pokušala je ući u prostor skladišta sa sjeverne strane. U vatri koju je na njih otvorena BVP-om poginula su trojica, a ostali su se nastavili kretati prema istočnoj strani gdje se dio posade skladišta JNA počeo povlačiti i isticati bijele plahte u znak predaje. Major Milan Tepić je vidjevši to, u 10 sati i 43 minute aktivirao minirana skladišta električnim impulsom, no zbog veze koju su hrvatski branitelji presjekli ranije, umjesto tri eksplodiralo je samo jedno, južno skladište. Tako je umjesto 1700 tona eksploziva eksplodiralo nekoliko stotina. Pri eksploziji su stradala osmorica branitelja koja su se nalazila uz zapadni zid središnjeg skladišta. Od siline eksplozije nastao je krater dubok 12 metara, a širina udara izbrisala je šumu u prvoj zoni udarnog vala u krugu od 60 metara i teško oštetila drugu zonu u krugu od 150 metara.

---

Zarobljeno oružje i oprema

Epilog bjelovarskog krvavog 29. rujna brojne su ljudske žrtve i brojni stradali objekti u Bjelovaru 1991., ali i velik broj zarobljenog oružja i opreme. Uz 11 poginulih branitelja u krugu skladišnog kompleksa Bedenik, poginulih branitelja i civila bilo je i u gradu. Zajedničkim djelovanjem hrvatskih oružanih snaga uništeno je deset tenkova, tri oklopna transportera i osam samohodnih oruđa 57/2.

Iz vojnih objekata JNA, na prostoru Bjelovara u sastav hrvatskih oružanih formacija ušlo je 75 tenkova T-55, tri tenka PT-76, šest tenkova za izvlačenje, jedan tenk s teškim lansirnim mostom, 77 BVP-ova M-80, tri oklopna transportera BRDM, 12 samohodnih oruđa SO90, devet samohodnih haubica 122 mm, četiri višecijevna bacača raketa Plamen, osam samohodnih oruđa SO57/2 PZO, tri bojna oklopna vozila sa Strijelom M1, šest oklopnih vozila s protuoklopnim sredstvima 9M14 Maljutka, sto kamiona različite namjene, oko 600 komada pištolja, 2500 komada pješačkog naoružanja i više tisuća mina, granata i streljačkog naboja.

---

Bjelovarska Hirošima

Nakon događaja područje na Barutani nazivano je bjelovarskom Hirošimom. Danas, u novouređenom spomen-području postavljene su klupe, nova rasvjeta, obnovljeno je pročelje kapelice i uređena staza duž koje su postavljene table s informativno-edukacijskim sadržajima te informacijama o vojnim akcijama u kojima su sudjelovali bjelovarski branitelji. No možda najupečatljiviji dio je onaj gdje se nalazilo skladište i koje je sačuvano upravo onako kako je ostalo nakon velike eksplozije. Ruševine zidova građevina koje su tu bile, obezglavljena debla kojima je eksplozija odsjekla krošnje, kao sjećanje i opomena na zamrznut trenutak umiranja svega što je ovdje živjelo. Marin Sabolović voditelj je Stalnog postava Domovinskog rata u Bjelovaru i suradnik na projektu “Barutana 1991.”, a o ovom projektu u koji je zadnjih mjeseci zajedno s braniteljima, volonterima, članovima braniteljskih udruga uložio golemu energiju i ljubav kaže: “Željeli smo stvoriti mjesto stalnog sjećanja na hrabrost i žrtvu hrvatskih branitelja. Željeli smo i stvoriti mjesto koje će biti spomen na sve bjelovarske branitelje, one poginule ali i one žive koji su istinski junaci Domovinskog rata. Križevi i spomen-ploče poginulima u događaju 29. rujna 1991. nalaze se uokolo, točno na mjestima na kojima su ljudi pogođeni padali, i do njih vode spomen-staze. Ruševine smo ostavili onakvima kakve su ostale, na stablima su tragovi metaka i još uvijek se vide geleri zabijeni eksplozijom.”

  Tekst i foto: Lada Puljizević