BAE Systems još uvijek intenzivno traži nove strane kupce. Međutim, onih koji su spremni platiti milijardu i pol dolara za fregatu baš i nema puno

Australski i kanadski odabir projekta Global Combat Ship kao osnove za njihove nove fregate potvrdio je ispravnost odluke BAE Systemsa vezano uz lobiranje projekta velikog broda koji će se moći prilagoditi različitim potrebama. No, osim trupa i pogonskog sustava, britanska klasa City, australska Hunter i zasad neimenovana kanadska klasa (još se vodi kao projekt Canadian Surface Combatant), imaju malo sličnosti. To je rezultat različitih potreba ratnih mornarica koje su ih naručile, ali i činjenice da te mornarice na svojim aktualnim fregatama imaju ugrađene različite elektroničke sustave i naoružanje.

Kako britanska mornarica treba protupodmorničku fregatu kojom će eskortirati nosače zrakoplova klase Queen Elizabeth, zapravo traži zamjenu za fregate Type 23 te želi podjednako velik brod. Problem je u tome što su prema današnjim standardima fregate Type 23 na samoj granici između vrlo velike korvete i vrlo male fregate: duljina im je 133 m, a istisnina 4200 t. Za usporedbu, buduća europska korveta European Patrol Corvette (opširnije v. Europska korveta, Hrvatski vojnik br. 615), bit će duga oko 110 m i imati istisninu od oko 3500 t. Južnokorejske korvete klase Daegu s duljinom od 122 m i istisninom od 3592 t znatno su se približile granici koja dijeli korvete od fregata.

Rast tonaže korveta zorno pokazuje koliko se zahtijeva da današnji ratni brodovi budu višenamjenski, što znači ugradnju velikog broja elektroničkih sustava i velike količine naoružanja. Takvi se zahtjevi stavljaju i pred fregate, osim što se od njih očekuje da budu sposobne djelovati daleko od matičnih luka na oceanskim prostranstvima. Činjenica da britanska mornarica nije trebala višenamjensku, nego fregatu specijaliziranu za protupodmorničko djelovanje, otvarala je mogućnost projekta najveće istisnine 5400 t i s ograničenim mogućnostima djelovanja protiv ciljeva u zračnom prostoru. S druge strane, BAE Systems znao je da će tako malu fregatu teško prodati stranim naručiteljima, koji u pravilu žele veći višenamjenski ratni brod.

Na kraju će britanska mornarica na osnovi tog projekta dobiti korvete klase City specijalizirane za protupodmorničko djelovanje, a australska i kanadska mornarica višenamjenske fregate. Doduše, Australija na prigodnoj grafici klasu Hunter označava kao “novu platformu za protupodmorničko ratovanje”, no njezino naoružanje odaje širu uporabu. Global Combat Ship bio je i najizgledniji pobjednik američkog programa odabira nove fregate FFG(X), no neočekivani zahtjev da ponuđeni projekti moraju biti potvrđeni u operativnoj uporabi prisilio je BAE Systems da se povuče.

Sličan ili jednak segment

Dakle, pogonski sustav Global Combat Shipa bit će, prema sadašnjim najavama, identičan za sve tri klase. Još jedan identičan ili vrlo sličan segment bit će topničko naoružanje. Sve tri klase na pramcu bi trebale imati top kalibra 5 inča (127 mm). Međutim, britanska mornarica odlučila se za BAE Systemsov topnički sustav Mk 45 Mod 4 duljine cijevi 62 kalibra. Australska ratna mornarica navodi isti sustav, ali neki izvori navode duljinu cijevi od 54 kalibra. Na službenim crtežima Ministarstva obrane Australije vidi se top duge cijevi, tako da će se i na klasu Hunter zasigurno ugrađivati Mk 45 duljine cijevi 62 kalibra. Projekt Canadian Surface Combatant još je u razradi te se spominje samo top kalibra 127 mm.

BAE Systemsov Mk 45 Mod 4 kalibra 127 mm trenutačno je među dva najsuvremenija brodska topnička sustava velikog kalibra na svijetu. Drugi je OTO 127/64 LW Vulcano 127 mm tvrtke Leonardo. Američki Mk 45 Mod 4 ima masu od 24 389 kg, što omogućuje ugradnju i na brodove veličine korvete. Spremnik za streljivo sadrži 20 granata spremnih za ispaljivanje. Najveći domet djelovanja prelazi 36 km.

Britanska ratna mornarica odabrala je za Type 26 za blisku obranu ugradnju dvaju topničkih sustava DS30M Mark 2 kalibra 30 mm. Radi se o daljinski upravljanoj paljbenoj stanici, a paljba se može usmjeravati preko brodskog zapovjednog sustava ili ručno preko konzole. Osnovu čini automatski top Mark 44 Bushmaster II kojem su pridodani elektrooptički motrilački i ciljnički sustavi. Najveći učinkoviti domet DS30M iznosi 5100 m. I australska i kanadska mornarica odlučile su da će svoje brodove naoružati s po dva topnička sustava kalibra 30 mm, no još nije objavljen točan tip. Neslužbeni izvori spominju da Kanada razmatra mogućnost ugradnje topničkih sustava 30 mm Machine Gun System (MGS) tvrtke BAE Systems. Osnova te daljinski upravljane paljbene stanice također je top Mark 44 Bushmaster II.

Klase City i Hunter dobit će po dva proturaketna topnička sustava Phalanx CIWS kalibra 20 mm. Odabir je zanimljiv jer je prema mnogim analizama taj sustav zastario i navode da je znatno bolji odabir raketni sustav RIM-116 Rolling Airframe Missile (RAM) ili SeaRAM. Kako i britanska i australska mornarica već rabe Phalanx CIWS, odluka je po svemu sudeći motivirana smanjenjem troškova gradnje i operativne uporabe. Zanimljivo je da se za Canadian Surface Combatant ne spominje ugradnja proturaketnog topničkog ili raketnog sustava, no to ne znači da ga neće biti.

Brodovi klase City dobit će i šest strojnica kalibra 7,62 mm za blisku obranu. Od toga će najmanje dvije biti M134 Minigun sa šest cijevi i brzinom paljbe od dvije do šest tisuća metaka u minuti. Brodovi Canadian Surface Combatant trebali bi dobiti do šest teških strojnica kalibra 12,7 mm. Za brodove klase Hunter zasad se ne spominje takvo naoružanje premda to nikako nije definitivno stanje. Naime, ono se vrlo lako postavlja.

Slabiji i jači PZO

Protuzračni raketni sustavi segment su na kojem se najočitije vide razlike u namjeni triju klasa nastalih na projektu Global Combat Ship. Protupodmornička britanska klasa City ima relativno slabo PZO raketno naoružanje. S druge strane, australska klasa Hunter i Canadian Surface Combatant imat će raznolike i suvremene raketne sustave.

Fregate klase City bit će naoružane osnovnim PZO raketnim sustavom za samoobranu GWS-35 Sea Ceptor. Britanska ratna mornarica uvela ga je u operativnu uporabu u svibnju 2018. kao novi proturaketni raketni sustav, zamjenu za Sea Wolf. Sea Ceptor razvila je tvrtka MBDA na osnovi raketnog sustava Common Anti-Air Modular Missile (CAMM). Osnovni zahtjev bio je projektil relativno malog dometa, ali vrlo velikih mogućnosti djelovanja protiv protubrodskih vođenih projektila koji lete na vrlo malim visinama vrlo velikim brzinama (većim od 3 Macha). MBDA navodi da je minimalni učinkoviti domet Sea Ceptora 25 km. Kad se kaže “minimalni”, misli se na to da je projektil učinkovit protiv svih vrsta ciljeva, pa i protubrodskih vođenih projektila koje lete vrlo velikim brzinama. Tijekom testiranja, a zbog činjenice da dostiže brzinu od 3672 km/h, potvrđeno je da projektil zadržava dostatno kinetičke energije za pogađanje sporog cilja na udaljenosti od 60 km. Pod “sporim ciljem” misli se na helikopter, protupodmornički avion ili neku drugu letjelicu koja leti podzvučnom brzinom i ima slabe manevarske sposobnosti. Kako Sea Ceptor ima aktivno radarsko samonavođenje te je opremljen i dvosmjernom podatkovnom vezom, ograničenje dometa isključivo je vezano uz letne značajke cilja.

Kako bi se uštedio prostor u višenamjenskim vertikalnim lanserima Mk 41 VLS, projektili sustava Sea Ceptor – ukupno 48 – bit će smješteni u zasebne vertikalne lansere. Iz Mk 41 mogu se uz projektile Tomahawk, VL-ASROC i LRASM lansirati i vođeni PZO projektili sustava RIM-162 Evolved SeaSparrow Missile (ESSM). Britanska ratna mornarica nema ih, međutim, u naoružanju, što ozbiljno dovodi u pitanje tvrdnje nekih izvora da će biti na fregatama klase City.

Kod klase City radarsku sliku područja oko broda osiguravat će 3D radar Type 997 Artisan (Advanced Radar Target Indication Situational Awareness and Navigation) tvrtke BAE Systems. Artisan je razvijen za otkrivanje vrlo malih ciljeva koji lete vrlo velikim brzinama na malim visinama. Kao takav, može biti osnovni radar manjih ratnih brodova ili pomoćni radar na većim. Na fregatama klase City bit će osnovni radar. Najveći domet otkrivanja mu je 200 km. BAE Systems navodi da cilj radarskog odraza veličine teniske loptice koji leti brzinom većom od 3 Macha može otkriti na udaljenosti većoj od 25 km. Istodobno može pratiti do 900 objekata. Najveća mu je mana klasična rotirajuća antena koja se vrti brzinom od 30 okretaja u minuti. S druge strane, uporaba jedne (rotirajuće) antene umjesto triju ili četiriju fiksnih znatno snižava cijenu. Za protupodmorničke je fregate kombinacija raketnog sustava Sea Ceptor i radara Artisan vrlo dobra opcija.

Prekopirano rješenje

Australske fregate klase Hunter bit će višenamjenske pa je i znatno veća pažnja pridana ugradnji učinkovitijih PZO raketnih sustava većeg dometa. Poput klase City, i klasa Hunter bit će opremljena višenamjenskim vertikalnim lanserima Mk 41 VLS – sveukupno 32 ćelije. Ministarstvo obrane Australije zasad tvrdi da će se iz njih lansirati samo PZO projektili RIM-162 ESSM i RIM-66 Standard. RIM-162 ESSM proizvod je tvrtke Raytheon i razvijen je kao zamjena za RIM-7 SeaSparrow. Primarna mu je zadaća obrana od protubrodskih vođenih projektila iako se može učinkovito rabiti i protiv svih ostalih ciljeva u zračnom prostoru, pa čak i protiv balističkih projektila malog dometa. Prva izvedenica, Block 1, ima poluaktivno radarsko navođenje, a Block 2 ima kombinaciju poluaktivnog i aktivnog radarskog navođenja. Za navođenje na ciljeve koji lete na vrlo malim visinama vrlo velikim brzinama te ciljeve s vrlo malim radarskim odrazom ugrađena je dvosmjerna podatkovna veza. Projektil leti brzinom većom od 4 Macha, a krajnji domet prelazi 50 km. Masa bojne glave iznosi 39 kg.

Za obaranje ciljeva u zračnom prostoru na većim udaljenostima, fregate klase Hunter nosit će PZO projektil Standard Missile-2 Block IIIA/IIIB (RIM-66). I taj je projektil optimiziran za obaranje protubrodskih vođenih projektila koji lete na vrlo malim visinama. No s dometom većim od 167 km po pravcu i 24 po visini može djelovati i protiv ciljeva na srednjim i velikim visinama. Najveća je brzina 3,5 Macha. Kako bi se povećale mogućnosti otkrivanja ciljeva na vrlo malim visinama koji lete vrlo velikim brzinama, Block IIIB dobio je, uz poluaktivno radarsko navođenje, i infracrveni sustav samonavođenja. Masa bojne glave iznosi 62 kg.

Za otkrivanje ciljeva u zračnom prostoru i navođenje projektila na njih, fregate klase Hunter rabit će AESA radar CEAFAR2-L. Uz četiri fiksne antene za motrenje zračnog prostora, ugradit će se i četiri fiksne antene radarskog iluminatora ciljeva CEAMOUNT. Oba su proizvod australske tvrtke CEA Tehnologies. Radar ima zonu otkrivanja ciljeva veću od 185 km te istodobno može pratiti više stotina objekata u zraku i na morskoj površini. Prema tvrdnjama proizvođača, ima vrlo visoku otpornost na ometanja. Prvi crteži prijedloga nove australske fregate koje je objavio BAE Systems (dok je još trajao natječaj) prikazivali su jarbol sa čak šest antena radara CEAFAR2-L (plus šest antena iluminatora CEAMOUNT), no to se pokazalo pogrešnim. Do toga je došlo jer je osam fregata klase Anzac tijekom modernizacije dobilo radare CEAFAR sa šest fiksnih antena pa je to rješenje jednostavno “prekopirano”. Svim motrilačkim i oružnim sustavima na brodu upravljat će se preko sustava za upravljanje borbom Aegis koji će isporučiti američki Lockheed Martin.

Ako je dobro za Amerikance…

Fregate koje će se graditi prema projektu Canadian Surface Combatant također će biti višenamjenske te stoga opremljene za samostalno djelovanje daleko od matičnih luka. Projekt je još uvijek u fazi u kojoj su neki elementi podložni izmjenama. Stoga ne čudi da različiti izvori navode različite podatke o naoružanju. Na službenim stranicama kanadske vlade još uvijek stoje materijali koji su isključivo usmjereni na pridobivanje potpore domaće javnosti za taj skupi projekt. Jedna procjena navodi da će ukupni troškovi gradnje i operativne uporabe u trideset godina doseći malo manje od 220 milijardi kanadskih dolara. Zbog toga projekt trenutačno prolazi reviziju Kanadskog parlamenta uz realnu mogućnost da bude zaustavljen. Javna rasprava otišla je toliko daleko da dio stručnjaka putem medija zagovara odustajanje od programa te kupnju američkih razarača klase Arleigh Burke Flight III, tvrdeći da će ukupni operativni troškovi biti neznatno veći uz neusporedivo bolje borbene značajke.

“Preživi” li projekt Canadian Surface Combatant, pitanje je koji će sustavi biti ugrađeni. Ili preciznije, od čega će kanadska mornarica morati odustati kako bi smanjila troškove? Zasad su planovi, barem što se tiče PZO raketnih sustava, prilično veliki. Za blisku proturaketnu obranu planira se ugraditi raketni sustav Sea Ceptor sa 24 projektila u vertikalnim lanserima. Međutim, kako kanadska mornarica želi ugraditi i PZO raketne sustave RIM-162 ESSM Block II i RIM-66 SM-2 Block IIIC, lako je moguće da će zbog rezanja troškova Sea Ceptor otpasti. Projektili raketnih sustava RIM-66 i RIM-162 nalazili bi se u vertikalnim lanserima Mk 41 VLS (32 ćelije) te bi prostor dijelili s krstarećim projektilima Tomahawk.

U stručnom i ne baš stručnom dijelu kanadske javnosti vode se žučne rasprave oko radarskog sustava. Kanadska ratna mornarica željela bi AESA radar SPY-7 tvrtke Lockheed Martin. To je razumljivo jer je riječ o trenutačno najsuvremenijem brodskom radaru na svijetu. No kako uz kvalitetu ide i odgovarajuća cijena, dio javnosti predlaže (da ne kažemo zahtijeva) ugradnju jeftinijeg rješenja – radara SPY-6. Njegov je argument: “Ako je SPY-6 dovoljno dobar za najnovije američke fregate klase Constellation, onda je dobar i za nas.” Na kraju će zadnju riječi imati onaj koji odobrava novac – Kanadski parlament.

A torpedni uređaji…?

Zanimljivo je da se na službenim internetskim stranicama britanske mornarice ne spominju protupodmornički sustavi klase City iako je riječ o primarno protupodmorničkim fregatama. Glavni sustav za otkrivanje podmornica bit će tegljeni Sonar 2087 (CAPTAS-4) tvrtke Thales Underwater Systems. On se već ugrađuje na fregate Type 23 u sklopu njihove modernizacije i to umjesto zastarjelog tegljenog Sonara 2031. Sonar 2087 suvremeni je aktivno-pasivni sustav koji radi na niskim frekvencijama. Domet otkrivanja povećava se promjenom dubine njegova zarona. Thales u promidžbenim materijalima navodi da Sonar 2087 može djelovati do dubine od 235 m, što znatno smanjuje mogućnost prikrivanja podmornica na velikim dubinama. Tvrdi usto da je tipični domet otkrivanja podmornice oko 150 km, što se zaista mora uzeti s oprezom, no donekle pokazuje mogućnosti Sonara 2087. Taj se podatak najvjerojatnije odnosi na pasivni način rada, koji je od 4 kHz i veći. Aktivni je način rada na 2 kHz s mogućnošću točnog pozicioniranja podmornice po udaljenosti na krajnjem dometu od 100 metara i 1 stupanj po pravcu. Svi se ti podaci odnose na osnovnu izvedenicu, koja će se ugrađivati i na fregate klase City. Za ugradnju je potreban prostor veličine 84 m² uz masu sustava od 34 tone. Thales je za manje brodove razvio i izvedenice Compact Independent Tow i Compact Dependent Tow, koje zahtijevaju znatno manji prostor za ugradnju (45 i 43 m²) i imaju znatno manju masu (25 i 20 t).

S obzirom na mogućnost otkrivanja podmornica na velikim udaljenostima, Sonar 2087 znatno olakšava (barem teoretski) djelovanje protupodmorničkih helikoptera koji preko njega mogu dobiti prilično točnu poziciju cilja, što znatno smanjuje vrijeme traganja. Donekle je loša strana sonara vrlo velikog dometa otkrivanja to što zahtijeva da se brod podosta udalji od, recimo, udarne skupine nosača kako bi se smanjio utjecaj buke koju stvaraju nosač zrakoplova i brodovi u pratnji. To bi ih moglo učiniti izloženijim napadima iz zraka, no to je više područje pomorske taktike.

Na pramcu će biti aktivni 2150 Hull Mount Sonar tvrtke Ultra Electronics. I on se ugrađuje u fregate Type 23 kroz program modernizacije, kao zamjena za sonar Type 2050 koji radi na srednjim frekvencijama. Na službenim internetskim stranicama tvrtke Ultra Electronics nema javno dostupnih podataka o tom sonaru.

Zanimljivo je da fregate klase City neće imati torpedne uređaje. Umjesto njih, iz vertikalnih će se lansera lansirati protupodmornički projektil RUM-139 VL-ASROC. Domet mu je 22 km, a može se naoružati samonavodećim lakim torpedima Mark 46 ili Mark 54. Britanska ratna mornarica trenutačno u naoružanju ima samo torpede Mark 46.

Tko dobiva najviše

Kad se sve zbroji, BAE Systems dobio je projektom Global Combat Ship vrlo konkurentnu platformu koja se može prilagoditi potrebama znatnog broja ratnih mornarica. Paradoksalno je što bi projektom najmanje mogla biti zadovoljna britanska mornarica, koja je dobila znatno veću i skuplju protupodmorničku fregatu nego što je planirala. Prema trenutačnim planovima, britanske fregate klase City (Type 26) isključivo su prilagođene protupodmorničkom djelovanju, no nije isključeno da će uskoro na osnovi Global Combat Shipa razviti i višenamjensku fregatu.

BAE Systems još uvijek intenzivno traga za novim stranim kupcima. Međutim, onih koji su spremni platiti milijardu i pol dolara za fregatu baš i nema puno. To prije jer Italija i Francuska svoje fregate FREMM nude za upola manje novca, a Španjolska svoje F110 (klasa Bonifaz) za oko 860 milijuna eura. Nakon što BAE Systems nije uspio dobiti ugovor za gradnju američkih FFG(X) fregata (klasa Constellation), izgledi za daljnje izvozne ugovore znatno su smanjeni. Osim toga, u kanadskoj se javnosti intenzivno raspravlja o budućnosti projekta Canadian Surface Combatant, ponajviše zbog njegove vrlo visoke cijene.

Protubrodsko naoružanje

Sve će tri klase nastale na osnovi Global Combat Shipa biti naoružane protubrodskim vođenim projektilima, no ne jednakim. Dapače, ni način smještaja projektila na brod neće biti jednak. Do te je razlike došlo prije svega zbog različite namjene, ali i različitih projektila koje ratne mornarice već imaju u naoružanju.

Britanska ratna mornarica naoružat će klasu City protubrodskim vođenim projektilima AGM-158C LRASM (Long Range Anti-Ship Missile). Projektili će se lansirati iz vertikalnih lansera Mk 41 VLS pa će njihov broj varirati vezano uz procjenu potreba borbenih djelovanja. LRASM je proizvod Lockheed Martina, točan domet nije objavljen, no procjene su da je veći od 200 km. Zbog toga projektil ima mogućnost korekcije pozicije cilja preko satelitske podatkovne veze. Masa bojne glave je 450 kg. Projektil ima vrlo mali radarski i infracrveni potpis te ga je iznimno teško otkriti.

Budući da Ministarstvo obrane Australije pregovara o kupnji tog projektila u izvedenicama uporabe s aviona i s brodova, LRASM će se vrlo vjerojatno naći i u naoružanju klase Hunter. No, ondje će biti smješten na zasebne lansere na palubi (dva lansera s po četiri projektila). Na taj će se način sačuvati prostor za smještaj protuzračnih projektila u vertikalne lansere.

Canadian Surface Combatant također će imati dva četverostruka lansera na palubama. Međutim, iz njih će se lansirati protubrodski vođeni projektili Naval Strike Missile (Nytt sjømålsmissil) norveške tvrtke Kongsberg Defence & Aerospace. Taj mali projektil ima bojnu glavu mase 125 kg i najveći domet od 185 km.

Zračna komponenta

S obzirom na namjenu, ne iznenađuje da će fregate klase City imati najbolje protupodmorničko naoružanje i sustave za otkrivanje podmornica. S druge strane, najbolje je protupodmorničko oružje svakog ratnog broda protupodmornički helikopter, a sve tri klase nosit će barem jedan. Tako će fregate klase City nositi višenamjenski helikopter Merlin Mk2 ili Wildcat. Merlin Mk2 velika je letjelica nakrcana radarima, sonarima i drugim elektroničkim motrilačkim sustavima te naoružana četirima lakim protupodmorničkim torpedima Sting Ray. Wildcat je znatno manji helikopter koji može ponijeti samo Sting Ray, ali i četiri protubrodska vođena projektila Sea Venom. Britanska ratna mornarica najavljuje i uporabu besposadnih letjelica. Fregate klase Hunter nosit će višenamjenski mornarički helikopter MH-60R Romeo Seahawk opremljen za protupodmorničku i protubrodsku borbu. Kanadske fregate trebale bi nositi helikopter Sikorsky CH-148 Cyclone (vojna izvedenica helikoptera Sikorsky S-92), koji može ponijeti do dva laka protupodmornička vođena torpeda.

Mario Galić