Drugu generaciju polaznika Središta za razvoj vođa “Marko Babić” ekipa Hrvatskog vojnika posjetila je u vojarni “Josip Jović” u Udbini pri kraju njihove šestotjedne obuke, kad su se pripremali za završnu vježbu u trajanju od 72 sata te pješačku hodnju do Knina

Novi naraštaj polaznika Središta za razvoj vođa “Marko Babić” u vojarni “Josip Jović” u Udbini posjetili smo kad je njihova zahtjevna šestotjedna obuka već bila pri kraju. Iako pomalo umorni od napornog tempa, spremno su prikazali dio vještina koje su pod vodstvom instruktora proteklih tjedana svladali, a koje će im pomoći da budu ono zbog čega su ovoj obuci i pristupili – vođe svojih timova u matičnim postrojbama. Ovaj naraštaj, drugi po redu, čini ukupno 49 pripadnika i svi oni, kako su nam rekli, nestrpljivo iščekuju onaj završni dio obuke – pješačku hodnju do Knina i uručenje znački i diploma o uspješno završenoj obuci. Kao i njihovim prethodnicima, objašnjava nam zapovjednik Središta pukovnik Ivan Vukelić, i ovom je naraštaju najstresniji bio sam početak obuke jer je riječ o mladim dočasnicima i časnicima koji dosad nisu prošli ovakvu vrstu obuke.

“Ova je obuka kombinacija teorije i prakse, a polaznicima je velik izazov planiranje i provođenje taktičkih radnji. Ovdje, u Središtu, polaznike prije svega pripremamo da budu vođe jer u trenutku kad prime čin ne znači da su kompetentni voditi svoju desetinu. Da bi vojnik bio izniman zapovjednik i vođa, mora imati određene kompetencije: mora biti obučen, mora znati upravljati ljudima, biti im primjer i u svakom trenutku moći procijeniti sposobnosti svoje desetine,” kaže pukovnik Vukelić, koji je zapovijedanje Središtem preuzeo u veljači i ovo mu je prva generacija polaznika. Budući da se Središte bazira na ideji Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika “Damir Tomljanović Gavran”, pitamo pukovnika Vukelića, kao nekadašnjeg polaznika obuke u Šepurinama, koliko se rad s današnjim polaznicima razlikuje od onog sredinom devedesetih. “Ono je bilo ratno vrijeme i moralo se nešto poduzeti i žurno osposobiti zapovjednike desetina i vodova kako bi uspješno vodili svoje ljude na terenu. Po završetku obuke u Šepurinama išli smo u rat i primjenjivali što smo naučili, a ovaj naraštaj, srećom, to ne mora. Svoje naučene lekcije oni primjenjuju u svojim postrojbama,” odgovara pukovnik Vukelić. Dodaje kako se u Središtu mijenja svijest mladih pripadnika, koji su do jučer bili vojnici, a nakon obuke postaju zapovjednici. “Hrvatska vojska tako dobiva čvrste vođe koji su potpora zapovjednicima i časnicima i koji će znanjem, voljom i na drugačiji način voditi svoje ljude,” napominje zapovjednik Središta.

 Završna vježba

Kao i dosad, šestotjedna obuka podijeljena je u tri faze – prva je faza prilagodbe, odnosno osvježenja temeljnih vojničkih vještina koje se stavljaju u kontekst borbenog djelovanja. Tijekom druge faze polaznici uče naprednije taktike, tehnike i procedure, dok se u trećoj fazi objedinjuje sve naučeno i uči se taktika na razini voda. U toj fazi polaznici moraju isplanirati određenu taktičku zadaću i potom je provesti. S ukupno 49 polaznika radi 13 iskusnih instruktora, a svaki od njih obučava u području u kojem je najbolji.

“Sve su faze obuke eliminacijske i polaznici se ocjenjuju za svoj rad. Nakon ‘paklenog tjedna’, kad polaznici prolaze temeljnu obuku i dril, u drugoj fazi uče nove vještine. Helikopter, obuka na vodi, rad na tornju, gađanje, urbane operacije, tjelovježba,” nabraja viši instruktor narednik Antonio Cesarec. Ističe kako instruktori neprestano usavršavaju svoje vještine pa je tako u tom području uvedena novost. Naime, dvojica instruktora prošla su obuku u Zapovjedništvu specijalnih snaga pa su ovu generaciju polaznika obuke za razvoj vođa obučavali krav magi. “U trećoj fazi polaznici provode planiranje i vježbe, a kruna obuke završna je vježba u trajanju od 72 sata. Mi im zadajemo zadaću, oni je planiraju i izlaze na teren, a usput im izdajemo dodatne zapovijedi. Tom vježbom obuhvaća se sve ono što uključuje taktiku malih postrojbi – zasjede, prepade, izviđanja,” objašnjava narednik Cesarec. Dodaje i kako su polaznici dobro upoznati s činjenicom da će tijekom obuke biti simulirane stresne situacije najsličnije realnim uvjetima na terenu, kao što su, primjerice, noćne uzbune, “U stresne situacije najviše se stavljaju polaznici koji imaju ulogu vođa. Gledamo kako funkcioniraju u stresnim situacijama, to sve bilježimo, a njihove reakcije rezultiraju završnim ocjenama,” zaključuje viši instruktor Cesarec.

 Razvoj i usavršavanje

Da su instruktori u svojem poslu bili vrlo uspješni, potvrđuje nam polaznik obuke Ante Generalić, inače pripadnik Satnije mornaričko-desantnog pješaštva. “Iako je obuka dosta zahtjevna, meni nije bilo ništa posebno teško jer u ovom pozivu uživam. Nadam se da ću povratkom u postrojbu svoje pripadnike moći upoznati s novim vještinama. Posao je instruktora da nas stavljaju u stresne situacije i mislim da su za to iznimno kompetentni,” govori kroz smijeh desetnik Generalić. Poručnica Ana Azinović, inače pripadnica 2. mb Pume, ističe kako je tijekom obuke svaki dan novi izazov, no smatra kako bi je svaki pripadnik Hrvatske vojske trebao proći radi vlastitog razvoja i usavršavanja. “Prijavila sam se kako bih vidjela koje su moje granice rada pod stresom u zahtjevnijim uvjetima, ali i kako bih stekla nova znanja i vještine. Najteža mi je bila neizvjesnost jer nikad ne znamo u kakvu će nas situaciju instruktori staviti. Kad dobijemo zadaću, imamo vrlo malo vremena za donošenje odluke i izvršenje zadaće, što nas tjera da razmišljamo i da u svakom trenutku budemo spremni odgovoriti na zadaću, a to je dosta stresno,” kaže poručnica Azinović te ističe kako se nada da će joj obuka u Središtu za razvoj vođa pomoći i da pridonese razvoju i usavršavanju pripadnika u njezinoj matičnoj postrojbi.

Tekst: Martina Butorac

Foto: Tomislav Brandt