Svrha je dokumenta FFAO identificirati značajke i sposobnosti koje NATO-ove snage trebaju razviti u sljedećih dvadeset godina. Namjena je ovog teksta osnovno predstavljanje i interpretacija zadnjeg FFAO-a, s tim da treba uzeti u obzir da je objavljen 2018. godine pa su se neke okolnosti promijenile, a neki su se razmotreni scenariji već i dogodili.

Sjevernoatlantski savez dosad je objavio dva dokumenta pod nazivom Okvir za buduće operacije Saveza (Framework for Future Alliance Operations – FFAO): prvi 2015., a drugi 2018. godine. Izradilo ih je Savezničko zapovjedništvo za operacije (Allied Command Operations – ACO) i Savezničko zapovjedništvo za transformaciju (Allied Command Transformation – ACT). Najkraće rečeno, svrha je FFAO-a identificirati potrebne značajke i sposobnosti koje NATO-ove snage trebaju razviti u sljedećih dvadeset godina. One će služiti da NATO zadrži vojnu nadmoć kao i sposobnosti kojima će pobjeđivati u eventualnim budućim operacijama, odgovarati na buduće izazove i iznenađenja te iskoristiti prilike koje donosi budućnost. FFAO daje smjernice za razvoj vojne strategije NATO-a, no i političke smjernice za NATO-ov proces obrambenog planiranja (NATO Defence Planning Process – NDPP).

Korijeni su FFAO-a u Planu dugoročne vojne transformacije (Long-Term Military Transformation – LTMT), koji izrađuje ACT. Prva komponenta tog plana jest dokument Strateška analiza predviđanja (Strategic Foresight Analysis – SFA, opširnije u tekstu Kako NATO predviđa budućnost, HV br. 646). Druga je komponenta upravo FFAO. Koristeći SFA kao temelj, FFAO preporučuje sposobnosti koje bi NATO-ove snage trebale razvijati do 2035. godine i dalje. Vojni odbor (Military Committee – MC) zaključio je da se FFAO može koristiti za potrebe NATO-ova Procesa obrambenog planiranja (NATO Defence Planning Process – NDPP).

FFAO označava analizu i procjenu temeljenu na zajedničkoj profesionalnoj vojnoj prosudbi i jedinstven je zato što “premošćuje” pitanja sa strateške razine na taktičku. Ciljana su publika u prvom redu donositelji odluka, obrambeni planeri i osoblje unutar NATO-a, NATO-ovih članica i partnerskih zemalja. Međutim, s obzirom na to da je dokument javno objavljen kako bi potaknuo raspravu, može biti koristan i za više institucija te stručnjaka. To uključuje akademsku zajednicu, industriju, istraživače…

FFAO se može koristiti kao podloga za:

• političke rasprave i razvoj politika
• procjene buduće sigurnosne situacije
• razvoj nacionalnih sigurnosnih i strateških dokumenata
• razvoj sposobnosti i koncepata
• obrambeno planiranje i razvoj scenarija
• izobrazbu, obuku i vježbe.

Namjena je ovog teksta osnovno predstavljanje i interpretacija zadnjeg FFAO-a, s tim da treba uzeti u obzir da je objavljen 2018. godine pa su se neke okolnosti promijenile, a neki su se razmotreni scenariji već i dogodili.

Eksponencijalna brzina

Prvo poglavlje, Buduće sigurnosno okruženje – izazovi i prilike, stavlja poseban naglasak na značajke potencijalnih budućih sukoba te nestabilnosti koje bi mogle prouzročiti angažiranje NATO-ovih snaga.

Svijet se u više područja transformira eksponencijalnom brzinom pa se u skladu s tim redefinira i globalni sigurnosni kontekst. Kako ljudi komuniciraju više i brže nego ikad prije, događaji i odluke u jednoj regiji brzo utječu na živote u ostatku svijeta. Starije stanovništvo, s pratećim zdravstvenim i mirovinskim troškovima, postupno opterećuje sustave socijalne skrbi. Globalna raspodjela moći razvija se prema višepolarnosti. Dok se informacijska i ekonomska globalizacija intenzivira, “bujaju” i dezinformacije, polarizacija, nacionalističke reakcije te antiglobalizacijski pokreti. Osim toga, učinci klimatskih promjena očitiji su i rašireniji nego ikad prije.

Kako bi mogli izgledati budući ratovi i oružani sukobi? Analize pokazuju da, među ostalim, mogu biti obilježeni sljedećim:

• radikalni, ideološki motivirani protivnici globalnog djelokruga rada koji za svoje interese koriste neizravan pristup
• veća uloga utjecajnih pojedinaca i nedržavnih aktera koja ima teško predvidive učinke
• protivnici koji ciljaju na civilno stanovništvo, institucije i kritičnu infrastrukturu
• povećana povezanost događaja u inozemstvu i domovini
• veća povezanost među domenama ratovanja (zrak, kopno, more, svemir, kibernetički prostor)
• male postrojbe koje se bore na većim udaljenostima
• operacije u domeni kibernetičkog prostora
• široko dostupne nove tehnologije
• sve veća važnost sučelja čovjek-stroj
• korištenje automatiziranih i potencijalno autonomnih sustava i operacija
• nove klase oružja za masovno uništenje
• proširen pristup znanju, uključujući mogućnost provedbe napredne analize podataka velikih razmjera radi stjecanja vojne prednosti
• informacijske aktivnosti namijenjene utjecaju na stanovništvo.

Situacije nestabilnosti

Vrlo je bitan dio prvog poglavlja FFAO-a opis situacija nestabilnosti, tj. mogućih budućih događaja koji bi mogli prouzročiti da Savez koristi različite vojne snage (naravno, u različitim oblicima, ne samo “kinetičkim” , op. ur.). Oni, npr., uključuju izbijanje konvencionalnog rata, ali i širenje, prijetnju ili uporabu oružja za masovno uništenje. Navedena je i eskalacija prijetnje, tj. situacija kad protivnički akteri s vremenom sve više koriste prijetnje ili silu kojom destabiliziraju sigurnosno okruženje. Ona se može pojavljivati u obliku povećane prisutnosti, vježbi, demonstracija sposobnosti ili strateških komunikacijskih poruka.

Tu je i hibridni rat, u kojem protivnički akteri mogu koristiti kombinaciju konvencionalnih i nekonvencionalnih sredstava, izbjegavajući pritom odgovornost za svoje postupke. Jedna je od glavnih značajki hibridnog rata iskorištavanje svih instrumenata moći uz ograničavanje sukoba ispod praga konvencionalnog rata. Kod neregularnog rata može između državnih i nedržavnih aktera doći do nasilnih sukoba za legitimitet i utjecaj na ciljano stanovništvo. To može uključivati aktivnosti koje se provode s gerilskim snagama ili u savezništvu s njima. Neizbježno je spomenuti i terorizam (i kibernetički terorizam) u svrhu postizanja političkih, vjerskih ili ideoloških ciljeva. Organizacije i nedržavni akteri mogu pribjeći sili i nasilju šireg opsega odnosno duljeg trajanja u pokušaju prisile ili zastrašivanja vlada ili društava i stjecanja kontrole nad stanovništvom.

Pod poremećajem globalnog poretka misli se na situaciju kad neprijateljski raspoloženi akteri rabe silu kako bi osporili međunarodne zakone i norme, a to uključuje i aktivnosti u svemiru ili kibernetičkom prostoru. U napadima na kritičnu infrastrukturu bitnu za interese Saveza protivnički akteri mogli bi napasti energetska postrojenja, luke, podmorske kabele ili internetsku infrastrukturu u pokušaju remećenja vitalnih društvenih funkcija i globalne stabilnosti. I takvi napadi mogu biti kibernetički.

U informacijskom ratu protivnik koristi poruke i narative kako bi oblikovao percepciju stanovništva i donositelja odluka i naveo ih prema određenom smjeru djelovanja. Kibernetički napad odnosi se na štetne aktivnosti u kibernetičkom prostoru koje kompromitiraju komunikaciju, informacije te elektroničke sustave ili informacije koje se pohranjuju u tim sustavima, u njima obrađuju ili s pomoću njih prenose. Protivnici, uključujući kriminalne organizacije, mogu ugrožavanjem civilnog stanovništva provoditi nasilje velikih razmjera usmjereno protiv stanovništva, posebno u urbanim sredinama. Ti događaji mogu uključivati mafijaško nasilje, postkonfliktnu osvetu, pobunu, predatorsko nasilje, sukobe u zajednici i drugo. Masovne migracije zbog ekonomskih problema, društvene nejednakosti, oružanih sukoba, porasta stanovništva i uništavanja okoliša mogu dovesti do povećane napetosti između pojedinih vlada i imigranata.

Spomenute su i pandemije koje premašuju nacionalni kapacitet civilnog odgovora te prirodne katastrofe, koje mogu rezultirati ozbiljnom štetom, velikim brojem smrtno stradalih i ozlijeđenih te premašuju nacionalni kapacitet civilnog odgovora.

Najbolji vojnički savjet

Drugo poglavlje FFAO-a, Strateške vojne perspektive, navodi da su one najbolji “vojnički savjet” koji detaljno opisuje kakve NATO-ove snage trebaju biti kako bi izvršile ključne zadaće.

S tim u vezi, središnja ideja transformacije vojnih snaga NATO-a nalaže neprestani razvoj, prilagodbu, korištenje inovacija, vjerodostojnost, povezanost, svjesnost i otpornost. NATO-ova vjerodostojnost na svim razinama (strateškoj, operativnoj i taktičkoj) bitna je komponenta za sprečavanje sukoba i ostvarenje misije. Način na koji potencijalni protivnici percipiraju političku volju, koheziju, profesionalnost, sposobnosti i spremnost NATO-a može odrediti njihovo postupanje.

NATO zahtijeva da cjelokupna struktura njegovih zapovjedništava i snaga razvije i demonstrira sposobnost i spremnost. Snage to mogu postići kroz realističnu i izazovnu zajedničku obuku, izobrazbu i vježbe na svim razinama. Vrlo je bitno da NATO podržava norme međunarodnog prava i to jasno i nedvosmisleno priopći međunarodnoj zajednici.

Dio vjerodostojnosti NATO-a bazira se na sposobnostima nuklearnog odvraćanja, što je ključno za suzbijanje mogućih prijetnji poput oružja za masovno uništenje. Savez bi trebao održavati snažne i brze procese donošenja odluka i jasno prenijeti svoju političku volju potencijalnim protivnicima.

Svjesnost znači razvijanje sveobuhvatnog razumijevanja operativnog okruženja, protivnika i njegovih akcija kako bi se omogućilo točno i pravodobno donošenje odluka. Metode hibridnog ratovanja zahtijevaju od Saveza široko znanje i razumijevanje događaja koji bi mogli potaknuti krizu ili sukob. Savez može identificiranjem prvih signala prijetnji u nastajanju spriječiti strateško iznenađenje i donijeti pravodobne odluke. Primjena tehnologija za prikupljanje i obradu velikih količina podataka i informacija bit će ključ za podizanje svjesnosti te donošenje pravodobnih i relevantnih odluka.

Snage su agilne ako mogu učinkovito odgovoriti na dinamične i složene operativne izazove, kao i odgovarajućim i pravodobnim akcijama iskoristiti otvorene prilike. Agilnost uključuje sposobnost vođa da razumiju i odgovore na sve složenija pitanja koja se mogu pojaviti s novim tehnologijama ili metodama, uključujući nove moralne i etičke dileme. Dio agilnosti je i “robustan” proces naučenih lekcija.

Snage koje su otporne imaju sposobnost, kapacitet i volju da tijekom vremena izdrže teške uvjete, zadrže mogućnost odgovora i brzo se oporave od strateških šokova ili operativnih zastoja. Mnoge buduće situacije nestabilnosti globalnog su opsega i mogu zahtijevati povećanu otpornost snaga Saveza i društava te sustava koje brane.

Za izvršavanje ključnih zadaća i rješavanje nestabilnosti u bilo kojem sigurnosnom okruženju NATO-ove snage trebat će i dodatne elemente. Jedan je od njih trajna javna te politička potpora kao i legitimitet, odgovarajuća ovlaštenja, čvrst pravni okvir te snažno vodstvo. Osim toga, NATO-ove snage zahtijevaju pravodobna i učinkovita obrambena ulaganja i obrambeno planiranje usklađeno s razinom ambicija, kao i primjenu novih koncepata i tehnologije.

Što rade planeri?

Treće poglavlje, naslovljeno Vojne implikacije, govori o sposobnostima koje bi NATO-ove snage trebale imati za izvršavanje ključnih budućih zadaća.

Jednostavno rečeno, vojne implikacije jesu činjenice koje planeri moraju uzeti u obzir tijekom detaljnog dugoročnog planiranja i donošenja odluka. Napisane su u skladu s NATO-ovom hijerarhijom sposobnosti koja opisuje sedam glavnih područja, prikazanih na Slici 1.

Ta područja čine povezanu mrežu sposobnosti koja snagama omogućava izvršavanje ključnih zadaća.

NATO-ove vojne operacije spadaju u područja glavnih sposobnosti prema Teoretskoj krivulji vojne intervencije, prikazanoj na Slici 2.

Ipak, dijagram na Slici 2 samo je načelan i buduće operacije neće nužno slijediti tu paradigmu. Neka područja glavnih sposobnosti traju kroz sve faze, dok se druga pojavljuju samo u nekim.

Primarni je cilj prevencije spriječiti nastanak nestabilnih situacija i eskalaciju, i to kombinacijom diplomatskih, informacijskih, vojnih, gospodarskih, financijskih i obavještajnih aktivnosti te provedbom zakona. Međutim, dođe li do nestabilnosti, snage moraju biti pripremljene, uvježbane i spremne nositi se sa širokim spektrom prijetnji. U fazi intervencije snage moraju reagirati u određenom vremenu kako bi postigle političko-vojne ciljeve i željeno krajnje stanje. Tijekom stabilizacije vojne snage mogu se postupno vratiti u ulogu prevencije, dok se temeljni uzroci nestabilnosti rješavaju društveno i politički. Zbog karaktera budućih sukoba, snage se mogu dulje vrijeme nalaziti u toj fazi. Prema potrebi, sljedeća je faza tranzicija, koja uključuje preraspodjelu i prijenos ovlasti na druge odgovarajuće aktere. Tijekom svih faza snage će trebati održavati robusne strukture zapovijedanja i nadzora, kao i zaštititi sebe i civilno stanovništvo. S vremenom se fokus vraća na prevenciju i održavanje stabilnosti.

Buduće sposobnosti

Nakon prvih triju poglavlja, koja definiraju izazove i prilike, što NATO-ove snage trebaju biti i što trebaju raditi, FFAO se fokusira na sposobnosti koje će im omogućiti da sve to i ostvare. Priprema je sposobnost uspostavljanja i održavanja dovoljne i učinkovite prisutnosti snaga u pravo vrijeme, zadržavajući dovoljnu fleksibilnost za prilagodbu mogućim promjenama u sigurnosnom okruženju. Zahtijeva dosta vremena i drugih resursa, ali vodi do vjerodostojnosti kao glavnog čimbenika odvraćanja. Snage se moraju održavati u odgovarajućim operativnim strukturama i skupinama te u odgovarajućoj spremnosti.

Da bi se pripremile za buduće operacije, snage će trebati odgovarajuću edukaciju, realističnu obuku i vježbe. To uključuje simulacije, pokuse i testiranje novih sustava, koncepata i taktika, tehnika i postupaka. Pripreme bi se trebale kretati od obuke u području osnovnih vojnih vještina do velikih združenih operacija visokog intenziteta.

Zbog rastuće globalizacije, NATO-ove snage trebale bi poboljšati svoje razumijevanje kulturnih razlika uključujući jezik, vjeru, povijest i navike. To može zahtijevati angažiranje dodatnih stručnjaka, što bi u uvjetima složenih demografskih prilika moglo biti vrlo izazovno. Snage će zahtijevati i zapovjednike s većom političkom, kulturnom, tehnološkom, informacijskom i društvenom svjesnošću. To će biti posebno važno kad se govori o autonomnim sustavima, robotici, umjetnoj inteligenciji, naprednoj analitici podataka, kibernetičkom prostoru i svemirskim sustavima.

U pripremu spada i razvoj te uključivanje najboljih praksi ili inovativnih ideja u vojne aktivnosti. Snagama će trebati sposobnost obrade i korištenja golemih količina podataka i poboljšanja sustava naučenih lekcija. Osim toga, morat će održavati ili poboljšavati interoperabilnost korištenjem zajedničkih standarda i usklađivanjem koncepata, doktrina i najboljih praksi.

Suradnja s partnerima, kao dio sveobuhvatnog pristupa vojnim operacijama, postajat će sve važnija. To znači da će NATO trebati biti interoperabilan s partnerskim zemljama i moći djelovati s međunarodnim organizacijama.

U velikim gradovima

Razmještaj je sposobnost provedbe strateškog razmještaja, daljnjeg kretanja i integracije kao potpore operacijama i misijama Saveza. Time se osigurava da su prave postrojbe na pravom mjestu i u pravo vrijeme za postizanje političko-vojnih ciljeva. Snage će ubuduće morati imati povećanu sposobnost okupljanja, pripreme i premještanja na mjesta utovara i ukrcaja na određenim mjestima. Čak i tijekom nestabilnih situacija, NATO mora biti sposoban mobilizirati zajedničke snage na globalnoj razini. Buduće snage morat će održavati ili uspostaviti dovoljnu mrežu infrastrukture, baza i drugih objekata u potpori na teritoriju NATO-a. Osim toga, postojat će potreba za udaljenim ekspedicijskim bazama, lukama i zračnim lukama. Također se traži mogućnost brzog popravljanja luka i zračnih luka te njihova vraćanja u operativni status.

Angažiranje se može opisati kao izvršavanje zadaća koje izravno pridonosi postizanju ciljeva misije, uključujući sve potrebne sposobnosti za pobjedu. Angažiranje je temeljna funkcija vojnih snaga koja pridonosi vjerodostojnosti odvraćanja. Snage moraju biti mobilne i sposobne djelovati u svim domenama i u različitim okruženjima (npr. Arktik, kibernetički prostor, svemir, veliki gradovi…).

U slučaju angažiranja u velikim gradovima ili gusto naseljenim područjima, postrojbe će se suočiti s izazovima moguće kolateralne štete, odnosno žrtava. Potrebno je stoga pronaći pravu ravnotežu između izvršavanja zadaća i pravila angažiranja.

NATO-ove snage trebale bi zadržati slobodu djelovanja u elektromagnetskom spektru. Potrebno je inovirati i ulagati u nove tehnologije kako bi se poboljšale sposobnosti angažiranja, kao i korištenje daljinski kontroliranih, automatiziranih i potencijalno autonomnih sustava.

Suradnja s lokalnim vlastima

Odgovarajućom zaštitom minimizira se ranjivost osoblja, materijala, infrastrukture i objekata, informacija i kibernetičkog prostora, komunikacija kao i crta opskrbe na svaku prijetnju i u svim situacijama, istodobno osiguravajući slobodu djelovanja saveznica i pridonoseći uspjehu misije. Kako bi osigurao uspjeh misije, NATO mora biti sposoban zaštititi koheziju Saveza i zadržati političku volju za djelovanjem. Osim toga, neke buduće nestabilne situacije mogu premašiti kapacitet civilnog odgovora i tako ugroziti uspjeh misije. Snage bi trebale biti u mogućnosti pomoći lokalnim vlastima u zaštiti kritične civilne infrastrukture i ključnih usluga, uključujući upravu, zdravstvo, hitne slučajeve, sigurnost / provedbu zakona, financije, transport, električnu energiju, komunikacije, komunalne usluge i proizvodnju hrane.

Dostupnost točnih i pouzdanih informacija iz pouzdanih izvora u informacijskom dobu ključna je i za civilne strukture i za vojsku. Snage će trebati sposobnost zaštite elektromagnetskog okružja kako bi omogućile njegovo zajamčeno korištenje te kako bi otkrivale, istraživale i obranile se od svih oblika elektromagnetskih napada. Trebat će i sposobnost zaštite kibernetičkog prostora te otkrivanja, istrage i obrane od svih oblika kibernetičkih napada. Kako se domena kibernetičkog prostora nastavlja razvijati, od NATO-a se može zahtijevati preuzimanje aktivnije uloge (npr. zaštita kritične infrastrukture i usluga, zaštita podataka) kako bi se smanjio negativan utjecaj na stanovništvo.

Budućnost će vjerojatno donijeti širok spektar novih prijetnji koje proizlaze iz novih tehnologija ili iz novih taktika, tehnika, postupaka, sposobnosti i doktrina. Snage moraju biti sposobne identificirati, pratiti i razumjeti nove prijetnje te razviti odgovarajuće mjere zaštite.

Održavanje je sveobuhvatno osiguravanje ljudstva, logistike, materijalne, medicinske i opće vojne inženjerijske potpore potrebne za održavanje borbene moći tijekom svih faza operacija. Održavanje ostaje važno za buduće operacije jer obuhvaća širok spektar aktivnosti potrebnih za uspjeh u svakoj ključnoj zadaći.

Snage moraju imati odgovarajuću vojnu inženjerijsku potporu kako bi im se omogućila “sloboda kretanja”, tj. pokretljivost. Vojna inženjerija mora raditi multidisciplinarno kako bi podržala vojne i civilne kritične infrastrukture. NATO-ove snage trebaju razvijati sposobnost uspostavljanja, održavanja i korištenja raspršenih logističkih čvorišta te mogućnost ugovaranja lokalnog održavanja ili korištenja potpore zemlje domaćina.

Snage će možda morati surađivati s drugim institucijama u slučaju kad nestabilne situacije utječu na zdravlje. To će zahtijevati sposobnost ranog otkrivanja zaraznih bolesti putem sustava zdravstvenog nadzora i sposobnost dijeljenja informacija sa zemljama domaćinima, međunarodnim te nevladinim organizacijama.

Naglasak na kibernetičkom prostoru

Informiranjem se uspostavlja i održava situacijska svjesnost i razina znanja potrebna kako bi se zapovjednicima na svim razinama omogućilo donošenje pravodobnih i odgovornih odluka. Informiranje je važno jer pomaže u izgradnji uzajamnog razumijevanja i utječe na sve druge vojne implikacije. Informiranje uključuje mogućnost pristupa, čuvanja, klasificiranja, širenja i filtriranja informacija.

Kako bi poboljšao uspjeh misije, NATO će morati usavršiti svoje metode prikupljanja podataka koristeći suvremenu tehnologiju i poboljšati svoju sposobnost dobivanja pravodobnih informacija putem združene obavještajne, nadzorne i izvidničke sposobnosti (Joint Intelligence Surveillance and Reconnaissance – JISR). Kako bi se suprotstavio napretku potencijalnih protivnika u tehnikama skrivanja, kamuflaže, prikrivanja i obmane (posebno u kibernetičkom prostoru), korištenje širokog spektra izvora pomoći će u ispunjavanju zahtjeva za informacije.

U budućnosti će za razvoj zajedničke operativne slike biti potrebne informacije o mogućnostima i ranjivostima kibernetičkog prostora prijateljskih i protivničkih entiteta. Snage moraju imati sposobnost pripreme i izvršavanja plana prikupljanja obavještajnih podataka o kibernetičkom prostoru kako bi stekle situacijsku svjesnost. NATO mora u kibernetičkom prostoru definirati svoja područja interesa, pratiti i otkrivati napade i špijunažu. Suvremeni nadzorni sustavi omogućavaju provođenje forenzike kibernetičkog prostora u cilju brzog otkrivanja anomalija i identifikacije napadača.

NATO bi u budućnosti trebao ulagati u mogućnost korištenja automatiziranih procesa za prikupljanje podataka. Time bi se povećala sposobnost iskorištavanja svih mogućih izvora informacija, uključujući i ljudske. NATO bi posebno trebao razvijati sposobnost prikupljanja informacija s interneta.

Snage Saveza trebaju povećati brzinu obrade informacija korištenjem naprednih tehnologija, uključujući umjetnu inteligenciju, virtualnu stvarnost, modeliranje, naprednu analitiku podataka te simulaciju. Rezultat obrade trebao bi biti razvoj zajedničke operativne slike na svim razinama.

NATO treba razvijati suradnju na polju razmjene obavještajnih podataka, što može uključivati zajedničke baze podataka, forenziku i drugo. Izgradnja repozitorija dijeljenih informacija mogla bi pomoći snagama u njihovoj sposobnosti korištenja više obavještajnih izvora (npr. nacionalni, komercijalni, privatni i drugi). To će omogućiti NATO-ovim sustavima upozorenja bolje identificiranje ranih faza kriza, pravodobno donošenje odluka i razmjenu obavještajnih podataka u različitim domenama na strateškoj, operativnoj i taktičkoj razini.

Zapovijedanje kao umjetnost

Sveobuhvatni sustav Konzultacija, zapovijedanja i nadzora (Consult, Command, and Control – C3) omogućuje NATO-ovim zapovjednicima da koriste svoje ovlasti te usmjeravaju dodijeljene i pridružene postrojbe u izvršavanju misije. C3 okosnica je svih vojnih operacija i pomaže zapovjednicima da maksimalno iskoriste svoje ljude, informacije, materijal i vrijeme. Centralizirano planiranje i decentralizirano izvršavanje daju zapovjednicima slobodu djelovanja za izvršavanje misije i pronalaženje inovativnih rješenja u ekstremnim i dinamičnim okruženjima. Od taktičkog vođe do strateškog zapovjednika, zapovijedanje će ostati i umjetnost i znanost. Umijeće zapovijedanja ostat će glavni izazov, stoga nacije moraju ulagati u ljudski kapital i razvijati inovativne vođe.

U budućnosti će snage trebati sposobnost napredne analitike podataka kako bi imale svijest o operativnoj situaciji i tako pomogle vođama u procesima donošenja odluka. To također uključuje sposobnost brzog razumijevanja složenih problema, što će poduprijeti proces planiranja, razvoja tijeka djelovanja i procjene rizika.

Automatizirane analize i umjetna inteligencija mogle bi pomoći u političko-vojnom donošenju odluka. No čelnici na svim razinama moraju steći sveobuhvatno razumijevanje operativnog okruženja, uključujući kulturna obilježja, etničku i vjersku pripadnost te druga pitanja, primjerice diplomatska, informacijska i gospodarska.

U budućnosti će dominacija u elektromagnetskom spektru biti nužna, baš kao i pristup robusnim i sigurnim komunikacijskim sustavima u svim domenama. To uključuje mogućnost korištenja civilnih komunikacijskih mreža i sustava. Snage moraju biti sposobne i za djelovanje u komunikacijski degradiranim okruženjima tako što će im prilagoditi procedure. Zbog velikog napretka koji se u tehnologiji očekuje do 2035. godine i dalje, osoblje će trebati sposobnost razumijevanja i primjene najnaprednije komunikacijske tehnologije.

Iz kratkog zaključka dokumenta FFAO vrijedi izdvojiti da će brojne promjene u NATO-u potaknuti upravo primjena novih tehnologija. NATO-ove snage moraju postati preciznije, ubojitije i sposobnije za rad u različitim domenama, s većim naglaskom na kibernetičkom prostoru i svemiru. Za održavanje vojne nadmoći ključne su – inovacije. Nadalje, NATO-ove snage moraju uložiti znatne napore u razvoj ljudskog kapitala, posebno lidera. Morat će razviti širok spektar sposobnosti i biti spremne za blisku suradnju s partnerima kako bi na odgovarajući način odgovorile na krizne situacije i bile uspješne u budućim operacijama.

Pravni i etički izazovi

Spremnost NATO-ovih snaga za buduće izazove znači i poimanje brojnih novih pravnih i etičkih pitanja. S obzirom na napredak tehnologije i brzo mijenjajući karakter sukoba, uz svijest da protivnici možda ne primjenjuju ista pravila, potrebno je raspraviti o određenim pitanjima.

Autonomni sustavi i umjetna inteligencija – Kako bi snage trebale koristiti autonomne sustave i utjecati na umjetnu inteligenciju u budućnosti? Koju je razinu autonomnog odlučivanja NATO spreman prihvatiti?

Informacijsko okruženje – Kako se koristi elektromagnetski spektar? Što u domeni kibernetičkog prostora znači napad koji bi zahtijevao vojni odgovor? Koliko bi “daleko” NATO trebao provoditi ofenzivne operacije u kibernetičkom prostoru? Kako snage koriste naprednu analitiku podataka i još uvijek održavaju ravnotežu između poštivanja privatnosti i potrebe za pravodobnim obavještajnim podacima? Kako se usklađuje sloboda govora sa suprotstavljanjem ekstremističkim porukama?

Borci i neborci – Granice između boraca i neboraca mogu se zamagliti, posebno u operacijama u kibernetičkom prostoru. Kako se odnositi prema civilnim korporacijama i privatnim vojnim i sigurnosnim tvrtkama koje podupiru vojne operacije? Kako se rješavaju situacije u kojima neborci u svakom trenutku mogu postati borci?

Tehnološki napredak

Inovacije i tehnološke promjene mogu pridonijeti razvoju vojnih sposobnosti. Ako ih ne iskoriste, NATO-ove snage mogle bi izgubiti sadašnje jasne prednosti u odnosu na protivnike. Tehnološki napredak vjerojatno će biti najveći u pet područja: 1. biologija, biotehnologija i medicina; 2. robotika, umjetna inteligencija, novo pametno oružje; 3. informacijska i komunikacijska tehnologija, kognitivna znanost; 4. nanotehnologija i napredni materijali; 5. energetska tehnologija. Takav razvoj utjecat će na organizacijske strukture i procese.

Tehnološki napredak mogao bi optimizirati učinke uz minimiziranje kolateralnih šteta i civilnih žrtava. Poboljšana obuka, korištenje simulacija i proširene stvarnosti, mogli bi poboljšati znanje, vještine i sposobnosti snaga.

Povećana međusobna povezanost i globalizacija nude vojnim snagama nove mogućnosti za jačanje odnosa povjerenja. Interoperabilnost s partnerima važna je za vojni uspjeh. U budućnosti je ključno izgraditi stalnu suradnju NATO saveza s EU-om kako bi se iskoristila sinergija uz izbjegavanje dupliciranja i “konkurencije”.

S obzirom na to da će se buduće operacije vjerojatno odvijati u gusto naseljenim područjima, potrebno je voditi računa i o ravnoteži vojnog i humanog pristupa civilnom stanovištu kako bi se ojačao legitimitet NATO-ovih snaga.

Tekst: Vladimir ŠTIMAC