Na vojnom strelištu Ebenfluh, smještenom na 2240 metara nadmorske visine nadomak vrha Axalphorn, u listopadu je održana trodnevna manifestacija Švicarskog ratnog zrakoplovstva – Axalp. Riječ je o jedinstvenom događaju, koji bi se mogao opisati kao kombinacija vojne vježbe s elementima airshowa

Sredinom listopada svake godine visoki alpski pašnjak u Bernskom kantonu, na sjevernoj padini Bernskih Alpa s pogledom na jezero Brienz, tradicionalno je mjesto okupljanja tisuća zaljubljenika u vojno zrakoplovstvo. Posebnost je te vojne vježbe s bojnim gađanjem Švicarskog ratnog zrakoplovstva, čiji je puni službeni naziv Axalp Fliegerschiessen, mogućnost dolaska civilnih gledatelja iz cijelog svijeta. Premda je uobičajeno poznata kao airshow, organizatori češće koriste sintagmu vježba s bojnim gađanjem na koju su pozvani civilni promatrači. Zrakoplovi i helikopteri koji sudjeluju u programu polijeću iz zrakoplovne baze Meiringen, koja je uz zb Payerne i zb Emmen jedna od tri glavne baze švicarskog RZ-a.

Počeci Axalpa sežu u vrijeme Drugog svjetskog rata, kad je zapovjednik švicarskog OS-a general Henri Guisan (1874. – 1960.), pred opasnošću od nacističke okupacije zapovjedio da sve zračne posade moraju provoditi uvježbavanja i bojna gađanja. Dodao je i da moraju biti sposobne pružati potporu iz zrakoplovnog naoružanja postrojbama u planinskim uvjetima. Kako je ratovanje u planini bilo okosnica švicarskog obrambenog plana, smatrao je realističnu obuku nužnom za zaštitu vojske i civila skrivenih u Alpama.

Zaživjela tradicija

U to je vrijeme uspostavljeno nekoliko zrakoplovnih baza i strelišta. Vojno strelište Ebenfluh u planinskom je području, promjenjivog profila terena na 2240 metara nadmorske visine. Opremljeno za uvježbavanje gađanja zračno-kopnenih meta, od 1942. u kontinuiranoj je uporabi te je 2022. obilježilo 80. obljetnicu. Tijekom godina služilo je za različite vojne vježbe gađanja iz teškog i lakog naoružanja, te bombardiranja desetaka kopnenih meta, no danas su iz sigurnosnih razloga i izraženije svijesti o zaštiti prirode i okoliša u upotrebi ostale samo tri fiksne mete. Krajem 1990-ih zaživjela je tradicija listopadskog termina vježbovnog gađanja uz nastup letačkih akrogrupa na koji su pozvani i gledatelji iz civilstva. Kako u programu sudjeluju isključivo pripadnici i tehnika ratnog zrakoplovstva, a podrazumijeva se nepredvidivost vremenskih uvjeta u Alpama i opasnost od snježnih lavina, organizatori ne potvrđuju održavanje predviđenog programa do ranojutarnjih sati na sam dan događaja.

Potrebna je tjelesna spremnost

Ove godine imali smo sreće jer se na dan našeg posjeta program mogao održati u cijelosti. Dolazak do jedne od tri službene promatračnice – Brau, Tschingel, kontrolni toranj Ebenfluh – i praćenje vježbe gađanja samo je po sebi atraktivno. Kako bi dočekali svitanje uz spektakularan pogled na prve zrake Sunca među alpskim vrhovima, brojni gledatelji uspon započinju u ranojutarnjim satima. Nekoliko je mogućnosti za uspon do promatračnica, a odabir ovisi o tjelesnoj spremnosti. Oni najspremniji uputit će se pješice, a za takav pothvat potrebno je oko pet sati planinarenja stazom dugom 11 kilometara. Za ostale sudionike organizirani su shuttle busevi od grada Brienza do Axalpa, smještenog na 1500 metara nadmorske visine. Put se nastavlja žičarom, koja se potom uspinje do 1900 metara. No, tu usponu nije kraj: za zadnjih tristotinjak metara visinske razlike do promatračnica jedini je način dolazak pješice strmom i krivudavom stazicom uz rub kanjona. Od uzbuđenja i naleta adrenalina, entuzijastični posjetitelji tu zadnju dionicu izrazito strmog uspona do promatračnice gotovo pretrče. Naporan uspon višestruko nam se isplatio već prvim pogledom s promatračnice na tirkizno jezero Brienz i okolne alpske vrhove koji se spajaju s oblacima.

Kroz jutro prije središnjeg događaja letački su program najavljivali zvukovi trenažnih naleta švicarskih lovaca F/A-18C/D Hornet, obučno-trenažni avioni švicarske proizvodnje Pilatus PC-21 te višenamjenski helikopteri Super Puma i Cougar, koji su od zrakoplovne baze Meiringen do promatračnica prevozili VIP uzvanike i akreditirane predstavnike medija. Kontrolni toranj Ebenfluh jedina je čvrsta građevina na vrhu planine i služi kao zapovjedno mjesto iz kojeg vojni kontrolori odobravaju i prate svaku aktivnost pilota borbenih aviona i helikoptera.

Legendarni status

Zapovjednik Švicarskog ratnog zrakoplovstva general-bojnik Peter Merz pozdravio je sve okupljene i najavio letački program na četiri jezika. Švicarskom preciznošću, samim premještanjem kazaljki sata sa 13:59 na 14:00 nebo je proparao zvuk dva para višenamjenskih borbenih zrakoplova F/A-18C/D Hornet popraćenih mnoštvom svjetlucavih mamaca koje su ispustili u preletu kroz kanjon i oko promatračnice. Otvaranje programa vrlo niskim preletom 20-tonskih borbenih aviona četvrte generacije koji su se gotovo neprimjetno prišuljali iza obronaka bilo je izvrsna najava programa. Neopterećeni uobičajenim europskim letačkim pravilnicima o sigurnosti zrakoplovnih manifestacija, piloti borbenih lovaca u nekim trenucima prelijetali su iznad gledatelja na udaljenostima manjim od 100 metara, što pridonosi legendarnom statusu Axalpa među zaljubljenicima u zrakoplovstvo. Kao avioni odličnih manevarskih sposobnosti, Horneti su prikazali borbene manevre pri gađanju zemaljskih meta 20-milimetarskim topom, kao i demonstracijske prelete. Kako nije riječ o klasičnoj demonstraciji sposobnosti, već o vojnoj vježbi s gađanjem, iz zapovjednog tornja promatraju se i ocjenjuju piloti u prilazu i kutu napada, udaljenosti s koje gađaju mete te preciznost svakog pogotka. Bojna gađanja ciljeva na zemlji provode se uz primjenu i poštivanje svih mjera sigurnosti i zaštite, koliko se god nevjerojatnom činila blizina završnih kutova napada i publike (u nekim slučajevima i preko publike).

U naletima pri brzinama do 900 km/h piloti su bili nepogrešivi u gađanju iz topova M61 Vulcan, koji ispaljuju do 100 metaka u sekundi na narančaste mete veličine 2 x 6 m od kojih su prvi gledatelji bili udaljeni svega 230 metara. Navedene tri mete postavljene su tako da svaka zahtijeva radikalno drukčiji kut prilaza, što je značilo da su avioni, podijeljeni u dva para, napadali iz tri smjera unutar 180 stupnjeva u formaciji shooter/shooter s vrlo kratkom vremenskom separacijom. U prilazu i pri izlasku iz naleta, osamnaestice su iznimno agresivno manevrirale koristeći taktike niskog letenja i maskiranja terenom. Brzina, koordinacija i sigurnost kojima su se napadi redali jedan za drugim bile su impresivne i prikazale su iznimnu uvježbanost švicarskih pilota u provedbi bojnih gađanja zrak-zemlja u planinskim uvjetima.

Posebni gosti iz Italije

Axalp je odličan poligon za demonstraciju sposobnosti letenja i borbenog djelovanja u planinskom okruženju. Nepotrebno je naglašavati koliko je upečatljivo gledati i slušati precizne pogotke u mete u vrlo kratkom vremenskom okviru, s manevriranjem pri kojem se dosežu G-sile do 7,5. Piloti su tijekom izvođenja zadanog zahtjevnog vojnog programa vješto pronalazili trenutke za održavanje komunikacije s publikom mahanjem krilima i ostalim akrobatskim manevrima, za što su nagrađivani gromoglasnim pljeskom i uzvicima. Za kraj nastupa dvojac prilazi izravno promatračnici te se u niskom preletu iznad publike okreće za 180 stupnjeva uz ispuštanje toplinskih mamaca.

U nešto neformalnijem i pomalo akrobatskom prikazu letačkih sposobnosti jedna od glavnih zvijezda nedvojbeno je bio pilot Solo Display tima F/A-18 Hornet satnik Yannick “Fönsi” Zanata, kojem je to bio drugi nastup na Axalpu. Posebnost tog demonstracijskog tima iščitava se iz njegova slogana No AOA Limits, odnosno bez ograničenja napadnog kuta, te manevriranja zrakoplovom do njegovih krajnjih granica.

Nakon takvog izvanrednog prikaza sposobnosti teško je bilo povjerovati da pravo iznenađenje organizatora tek slijedi. U daljini se nazirala prilazeća formacija od šest borbenih aviona. Četiri Horneta već su nastupila i mnogi su naglas razmišljali o pratnji nepoznatog dvojca. Oduševljeni uzvici najiskusnijih promatrača svima su dali do znanja o kome je riječ – naime, zadnji desni i lijevi zrakoplovi u formaciji bili su borbeni zrakoplovi pete generacije Lockheed Martin F-35A Lightning II, kojima će za nekoliko godina raspolagati i Švicarsko ratno zrakoplovstvo. Za taj su gostujući nastup dva aviona stigla iz Talijanskog ratnog zrakoplovstva, iz sastava 32. eskadrile (Stormo) Amenadola smještene u zrakoplovnoj bazi Armando Boetto. Nakon zajedničkog preleta gosti iz Italije odvojili su se iz formacije i ozarenim su gledateljima prikazali svoje letačke sposobnosti. Visoka vlaga u zraku omogućila je lakšu vidljivost percepcije kružnog savijanja svjetlosnih zraka oko zrakoplova poznatiju kao Schlierenov efekt. Vidjelo se i stvaranje bijelog maglovitog plašta na gornjoj površini krila nastalog od kondenzirane vlage pri demonstracijama brzih transoničnih preleta i preleta pod visokim kutovima napada. Demonstracija sposobnosti letačkih vještina pilota i tehničkih mogućnosti višenamjenskog borbenog zrakoplova F-35 nedvojbeno izaziva oduševljenje i strahopoštovanje.

Red na helikoptere

Po odlasku gostujućeg dvojca na pozornicu ubrzo stižu švicarski vojni helikopteri AS332M1 Super Puma i AS532 Cougar. Vrlo su male okom vidljive razlike između ta dva modela: uz nekoliko malih antena, najsigurniji je način razlikovanja srebrna boja rešetke na usisniku zraka kod modela Cougar. Prikaz sposobnosti solo display helikopterskog tima uključivao je atraktivno demonstracijsko letenje i manevre kao što su Hammerhead, Screwdriver Up/Down, Back Turn, Pull-Up Back i Lazy Eight. Helikopterska posada prikazala je sposobnosti sustava ISSYS (Integrated Self Protection Solution). On omogućuje pravodobno upozoravanje posade na vanjsko elektromagnetsko djelovanje pri čijem se detektiranju u manevru izbjegavanja koriste protumjere u vidu lansiranja toplinskih mamaca.

Prikazana je procedura samostalnih helikopterskih Air Policing ophodnji i preprata namijenjenih reakciji na sporoleteće objekte, te onih s avionima F/A-18C/D. Piloti helikoptera za kraj su se s publikom pozdravili istodobnim mahanjem rukom kroz lijevi i desni kabinski prozor. To nije lak manevar s obzirom na to da uključuje sinergiju dva pilota u upravljanju – dva tijela koja djeluju kao jedno.

Atraktivan program nastavljen je prezentacijom specijalnih zračnih operacija. Pripadnici švicarskih specijalnih snaga (Kommando Spezialkräfte – KFK) demonstrirali su rappel iz helikoptera s dva paralelna konopa te gađanje meta strojnicama i protuoklopnim raketama Panzerfaust 3. Po završetku prikaza sposobnosti pripadnici KSK-a su, viseći u grozdu na konopu ispod helikoptera koji ih je prevozio do zrakoplovne baze, oduševljenu publiku pozdravili mahanjem rukama, ali taj put i nogama. Publika im je zahvalila pljeskom, koji je još jednom odjeknuo planinskim obroncima.

Pečat za pamćenje

Za ono što je slijedilo više nije bilo dvojbe oko naziva. Punopravni airshow, koji je uključivao zajedničke formacije aviona koje Švicarsko ratno zrakoplovstvo koristi za obuku: PC-7, PC-21 i F/A-18. Švicarsko zrakoplovstvo odlučilo se nakon odluke o umirovljenju aviona F-5E Tiger II za novi pristup obuci budućih vojnih pilota: uvježbavaju se na avionima Pilatus PC-21, nakon čega izravno prelaze na borbene avione F/A-18 Hornet. U budućnosti se isto planira i za pilote na avionima F-35. Zgodno je napomenuti kako je upravo Hrvatsko ratno zrakoplovstvo među prvima svojedobno dokazalo provedivost sličnog koncepta, prelaskom s Pilatusa PC-9 izravno na MiG-21. Kabina najnovijeg švicarskog proizvoda – Pilatusa PC-21 – prilagođena je za obuku prema naprednijim avionima, a po letnim značajkama sasvim se približava brzom, mlaznom, lovcu. Takav program obuke za vojnog pilota traje prosječno 64 mjeseca, dakle nešto više od pet godina. Mogućnost pilota eskadrile višenamjenskih borbenih aviona F/A-18 da svakodnevno upravljaju i Pilatusima PC-7 i PC-21 otvara im dodatne mogućnosti za razvoj i usavršavanje te česte zajedničke nastupe u različitim letačkim formacijama.

Zadnji dio programa najavili su padobranci atraktivnim skokovima iz aviona, noseći zastave i dimne označivače privezane za noge. Jedan od padobranaca koji je nosio zastavu Švicarske Konfederacije u letu je preko komunikacijskog sustava povezanog na razglas pozdravio sve prisutne sudionike i najavio državnu himnu. Uz zadnje taktove himne slijedilo je veliko finale – 20-minutni nebeski valcer nacionalne akrogrupe Patrouille Suisse na prepoznatljivim crveno-bijelim avionima Northrop F-5E Tiger II. Iako je planinsko letenje za posade najzahtjevniji oblik letenja, bravure koje su izvodili među planinskim vrhovima dale su pečat ovom programu za pamćenje, koji nikoga nije ostavio ravnodušnim.

---

 

Program AIR2030

U sklopu švicarskog programa modernizacije ratnog zrakoplovstva AIR2030, u rujnu ove godine nakon dva održana referenduma potpisan je ugovor o nabavi 36 borbenih aviona F-35A Lightning II težak 6,035 milijardi švicarskih franaka. Zrakoplovstvu će biti isporučeni između 2027. i 2030., kako bi u potpunosti zamijenili F/A-18C/D Hornete. Uz nabavu ide i plan modernizacije sustava 24-satnog nadzora švicarskog zračnog prostora i protuzračne obrane sustavom Patriot. Sustav sigurnosti švicarskog zračnog prostora nosi mrlju nemilog događaja iz 2014., kad je oteti putnički zrakoplov u šest ujutro prisilno prizemljen pod pratnjom francuskih i talijanskih borbenih zrakoplova u ženevsku zračnu luku.

---

Napisala i snimila  Josipa Jakšić