Neupitna stručnost i entuzijazam

Od prošle godine u 91. zb HRZ-a i PZO-a u tijeku je remont raketa zrak-zrak R 60MK, koje su dio naoružanja borbenih aviona MiG-21. Postrojenja u kojima se čuva naoružanje izdvojena su i izolirana od drugih objekata, gdje se pažljivo radi na raketama, a trenutačno se provodi druga faza remonta koja je započela tijekom lipnja…

Remont borbenih aviona MiG-21 nije jedini projekt obnove sredstava koji je posljednjih mjeseci aktualan u 91. zrakoplovnoj bazi HRZ-a i PZO-a. Još od prošle godine u tijeku je i remont raketa zrak-zrak R 60MK, koje su dio naoružanja tih hrvatskih letjelica. Na javnom je tenderu za nositelja posla odabrana mađarska tvrtka HZ Arzenal. Bio je to samo jedan od povoda da Hrvatski vojnik posjeti vojarnu “Pukovnik Marko Živković” na Plesu. Najviše su nas zanimali ljudi koji brinu o stanju i postavljanju naoružanja hrvatskih borbenih i višenamjenskih letjelica.

Postrojenja u kojima se čuva naoružanje izdvojena su i izolirana od drugih objekata i područja u kojima ima ljudi. Petnaestak Mađara i Hrvata pažljivo rade na raketama, kao na svojevrsnoj traci. To je druga faza remonta koja je započela tijekom lipnja. U prvoj fazi, obavljenoj prošle godine, rakete R 60MK pregledane su, dijagnosticirana je i analizirana razina njihove ispravnosti, te određene operativne kojima nije vrijeme za remont. Aktualna, druga faza zapravo je konkretni remont, rakete se rastavljaju, izdvajaju se ispravni i popravljivi odsjeci i nakon radova one se opet sastavljaju te ispituju. Sve završava njihovom deklaracijom za operativnu uporabu. Bitno je što će remont aviona i raketa omogućiti ne samo općenito bolje stanje tehnike, nego i veći broj vježbi i bojnih gađanja, primjerice na mete koji su imitatori zračnog cilja.

Dočekuje nas satnik Darko Pezer, časnik za sustave naoružanja zrakoplova u Zapovjedništvu 91. zb. U radnom je kombinezonu. Čini se da je iznimno iskusni pirotehničar, jedan od onih časnika koji su i nakon više godina veliki entuzijast svoje struke. “Remont raketa je propisani postupak koji se provodi nakon određenog broja godina čuvanja u skladištu, jer postoje dijelovi koji su ograničeni resursima. Mađari su vrsni stručnjaci i završit će posao u roku od dva mjeseca, ali istodobno obučavaju pripadnike našeg Zapovjedništva za potporu. Oni će nakon toga moći, uz redovito održavanje raketa, samostalno obavljati remont,” rekao nam je Pezer. Dakle, briga o zrakoplovnom naoružanju je intergranska. Razgovoru se priključuje stožerni narednik Ivica Findrik, zapovjednik Desetine za održavanje raketnog UBS-a u ZzP-u. I inače, ZzP iznimno pažljivo, prema potrebi, provodi selekciju i posebnu obuku za raketne tehničare i pirotehničare na ZUbS-u (zrakoplovna ubojita sredstva). To su isključivo ljudi strojarske ili elektrotehničke struke. “Zasad smo službeno certificirani za rad na dijagnostičkoj stanici i prvi stupanj pregleda, a poslije ovoga remonta moći ćemo obavljati kompletan posao. Oružane snage više neće trebati vanjsku uslugu za R 60MK, a zahvaljujući obuci, niti remont nekog eventualno drugog tipa rakete u budućnosti neće biti problem, osnovna je razlika samo u radu na ispitno-mjernoj stanici,” objašnjava satnik Pezer.

Posebne mjere skladištenja

Priča o hrvatskim vojnicima i zrakoplovcima koji omogućavaju letačima sigurno, pouzdano i učinkovito naoružanje počinje sa skladištenjem. Moraju se poštivati mjere pirotehničke sigurnosti, koje su vrlo zahtjevne i zajedno s time ide posebna obuka za sve, i za rukovatelje u skladištu ubojnih sredstava. Ne prati se samo stanje skladišnog objekta, razina vlage, nego i indikatori raketa. “Skladište je temelj dugotrajnog održavanja ispravnosti UbS-a, ne samo raketnog, nego i svakog drugoga. Od rukovatelja skladišta ne traži se samo dobro čuvanje i održavanje objekta, nego i adekvatno poznavanje sredstva i rada s njime,” naglašava satnik Pezer ističući ljude poput desetnika Dragana Leljaka.

Postavljanje UbS-a na avion, primjerice na vježbi, odvija se tako da rukovatelju prvo stiže zahtjev iz operativnog dijela 91. zb o vrsti i količini ZUbS-a koje će biti upotrijebljeno na vježbi. Rukovatelj uzima sredstva i pregledava njihovu kompletnost ili kompletira potrebne dijelove (primjerice, projektil, stabilizator i upaljač kod aviobombe), te sve dovozi na tzv. ubojni kvadrat. To je područje na kojem sredstva preuzimaju zrakoplovni oružari, direktno ih postavljaju ili pune na zrakoplove i pripremaju za uporabu. Oružari, također tehničkih školskih struka, sa završenim ciklusima izobrazbe, stažiranjem i položenim stručnim ispitima, dio su eskadrila, dakle Eskadrile borbenih aviona ili Eskadrile višenamjenskih helikoptera 91. zb. “Sredstva, kao i instalacije za njih na zrakoplovima, moraju biti potpuno ispravna, stručno postavljena i osigurana do samog trenutka odbacivanja, tako da piloti mogu sa sigurnošću vršiti bojna djelovanja,” nabraja satnik. Uvjeren je da je riječ o toliko kvalitetnom kadru da i za njih usvajanje bilo kakvih novih tehnologija, i zrakoplova i oružja, ne bi bilo upitno. “Išlo bi to vrlo brzo, na tehničkim radionicama upoznali bi se s instalacijama za naoružanje, načinima podvješavanja, punjenja strojnica, topova i lansera… Neupitna nije samo njihova stručnost, nego i entuzijazam.”

Imali smo priliku pogledati taj put raketa, od skladišta do aviona. Našavši se na stajanci kod jednog od obnovljenih MiG-ova, krenuli smo fotografirati oružare u poslu. Stožerni narednik Rade Rubil nije dopuštao baš nikome neovlaštenome da se približi raketi R 60MK tijekom instalacije na letjelicu. “Prva stvar koju učimo mlade tehničare mjere su sigurnosti, pogotovo s ubojnim sredstvima, ona su nešto posebno. S njima ne smije baratati nitko tko nije prošao odgovarajuću obuku, to posebno vrijedi za ovu raketu,” rekao nam je zapovjednik desetine za naoružanje u EBA-i.

Oružar je i skupnik Stjepan Cestarić kojemu je u opisu posla i briga za katapultirajuće sjedalo KM-1. “Ono je specifično, radi se o samostalnom sustavu, neovisnom o avionu. Zanimljivo je da se može aktivirati do visine od 17 000 metara, te brzine do 1200 km/h i u sebi ima raketni motor te piropatrone. Moramo raditi svoj posao stručno, smireno, kvalitetno, raditi stalne kontrole, da ne bi došlo do nepredviđenih situacija.”

Ono što bilo koje ratno zrakoplovstvo od samih početaka najjasnije čini drukčijim od civilnog, prije svega su, oružni sustavi na letjelicama. No, laičkim očima na to naoružanje možda gledamo i previše jednostavno, razmišljamo o raketama, topovima ili bombama kao sastavnom dijelu aviona ili helikoptera. To je potpuno pogrešno, jer je sama osobina ubojitosti nešto čemu treba dati posebnu pozornost,voditi posebnu brigu, jer improvizacija i pogreške mogu biti fatalne. Zato je na ljudima koji se brinu za zrakoplovno naoružanje veliko breme odgovornosti. 

Domagoj Vlahović, Snimio Tomislav Brandt