Krajem veljače u suradnji s Hrvatskim zavodom za transfuzijsku medicinu provedena je akcija dobrovoljnog darivanja krvi. Časnički namjesnik Goran Novak pripadnik Zapovjedništva za potporu ne propušta nijedno darivanje, do sada je krv darovao 123 puta

U vojarni “1. gardijske brigade Tigrovi – Croatia“ Zagreb, 28. veljače u suradnji s Hrvatskim zavodom za transfuzijsku medicinu (HZTM) iz Zagreba provedena je akcija dobrovoljnog darivanja krvi. Odazvalo se stotinjak darivatelja krvi iz Hrvatske vojske te je prikupljeno 100 doza krvi. Kao i svaka dosadašnja akcija i ova je bila s istim zajedničkim ciljem – spašavanje ljudskih života. U svakom mjestu postoje ljudi čija altruistična gesta pomaže u spašavanju ljudskih života, a jedan od njih je i redoviti donor časnički namjesnik Goran Novak, pripadnik Zapovjedništva za potporu. Kao dugogodišnji donor iza sebe ima stotinjak doniranja krvi, njegova posvećenost spašava živote, a duh humanosti ogleda se u svakoj kapljici krvi koje je donirao. Za početak valja istaknuti da je časnički namjesnik Novak već sa 16 godina prvi put pokušao dati krv. “Zahvalili su mi i odbili me objasnivši mi da se krv može davati tek s 18 odnosno da moraš biti punoljetan“, prisjeća se te dodaje: “Na svoj 18. rođendan probudio sam se, uredio, doručkovao i otišao prvi put dati krv te od tada dajem krv. Za vrijeme rata nisam bio baš redovit već sam davao krv gdje sam stigao. U Petrovoj sam počeo redovito davati krv od 2005. godine. Krv sam dao 88 puta. Sjećam se dana kad me doktorica koja radi na separatorima (uređaji koji razdvajaju plazmu od crvenih krvnih zrnaca) zamolila da dajem plazmu. Za to davatelj mora imati jače željezo u krvi i biti boljeg zdravstvenog stanja jer se koristi za liječenje od leukemije i još nekih težih oboljenja. Donora plazme manje je baš zbog tih karakteristika. Tada su mi objasnili da im je potrebnija plazma nego krv, a do sada sam dao plazmu 35 puta. Uglavnom me zovu da dođem jer imam krvnu grupu AB+ koja nije baš česta“, objašnjava.

Istinski humani duh

Na pitanje o najdražem procesu kod darivanja krvi, bez razmišljanja odgovara: “Kad na početku prođem provjeru željeza, razgovor kod liječnice i provjeru tlaka te kad prođe onih dvadesetak minuta za koje bi vrijeme došli nalazi da nešto ne valja. Tad se opustim i prepustim se da ta tekućina koja će nekom pomoći iziđe iz mojeg tijela“. Kod donacija krvi prehrana i fizička aktivnost, neki su od ključnih faktora kod oporavka i povratka krvi u organizam. “Morate dopustiti tijelu da se malo odmori i oporavi. Dosta treniram što samo potpomaže oporavku i održavanju tijela“, objašnjava te kroz smijeh dodaje: “Naravno, to ne znači da ćete odmah nakon davanja skočiti u teretanu ili u trkaće tenisice u mojem slučaju. To ne bi bilo dobro za tijelo, prvo malo oporavka pa polako na trening. Treba osjećati svoje tijelo!“ Na pitanje može li podijeliti iskustvo koje je ostavilo najveći dojam na njega tijekom doniranja krvi, odmah ponosno ističe dva davanja koja su mu ostala trajno u pamćenju. “Prvi put kad sam došao dati krv. Svi su se ustrčali, čuo sam riječi jedne liječnice, tog smo čekali, hitno ga stavite u proces. Čekamo njegovu krvnu grupu!“ Naravno, shvatio sam da je u pitanju neki pacijent koji čeka baš moju krv. Malo je reći da sam se naježio. Drugi je put bilo davanje plazme. Pitali su me mogu li hitno doći jer im fali jedna doza moje krvne grupe za neku djevojčicu. Tad se osjećaš potrebnim. Hvala Bogu, tad sam bio dobrog zdravlja i mogao sam odmah doći i dati tih 4,5 dl moje plazme“. Dokaz je to koliko jedna gesta kao što je darivanje krvi može za nekog značiti razliku između života i smrti. “Mi davatelji imamo puno više benefita od davanja krvi ili plazme od primatelja koji će to primiti u svoje tijelo! Evo kako: kad dođeš na davanje provjere ti količinu željeza u krvi i tlak. To su već dva dobra pokazatelja u kakvom si zdravstvenom stanju. Zatim, tvoja krv ide u laboratorij i odmah ti provjeravaju sve vrijednosti koje u potpunosti kažu jesi li zdrav ili bolestan. Nama davateljima plazme, u roku od dvadesetak minuta dolazi nalaz i ako nešto nije u redu, odmah prekidaju proces davanja koji traje sat do sat i pol vremena, liječnica te ispita i pokušava saznati što nije u redu. Upućuje te što da radiš, koji pregled obaviti ili slično. Jedanput mi je zaustavljeno davanje plazme jer sam imao – upalu mišića poslije jakog treninga…Dakle, ako već ne mislite o tome da tim malim dijelom sebe možete nekom pomoći, barem to napravite da vidite jeste li potpuno zdravi“, objašnjava časnički namjesnik Novak. Naš je sugovornik angažiran i na motiviranju drugih da postanu donori, pa nerijetko svojim prijateljima i poznanicima govori o dobrobiti doniranja te ga posebno vesele pozitivne reakcije ljudi. Naš razgovor završava uz poruku: “Život je prekratak! Ljudi, ne budite sebični! Dajte se, dajte se za obitelj, posao koji radite, dajte se za ovu domovinu koja je naša! I budite sretni da ste zdravi i sposobni da to sve možete jer postoje ljudi koji bi se dali, samo da mogu. Na dragovoljno davanje krvi ili plazme ne može te niti smije itko natjerati! Ali, Bog nas nije stvorio da samo životarimo! Stvorio nas je da radimo, stvaramo i pomažemo kad god možemo: kao vojnik, policajac, liječnik, kao dragovoljni davatelj – donor!“ Istinski humani duh i  predanost časničkog namjesnika Novaka neka nam bude vječna inspiracija i podsjetnik da svaka kap krvi može i znači nekom razliku između biti i ne biti. Stoga slijedimo njegov primjer i postanimo novi altruistični heroji s početka priče.

TEKST: Ines Grossi; FOTO: ZzP