Tehnološki najrazvijenije oružane snage svijeta intenzivno rade na zapovjedno- -nadzornim sustavima s AI tehnologijom. Daleko naprijed odmaknule su Sjedinjene Američke Države, Kina i Izrael. Sljedeći je veliki korak veća primjena AI-a u oružnim sustavima

Na početku vrijedi ponoviti definiciju navedenu u prvom nastavku teksta: umjetna inteligencija (engl. Artificial Intelligence – AI) sposobnost je stroja da samostalno uči i stječe iskustva te na toj osnovi izvršava zadaće. Pritom se sa svakom obavljenom zadaćom razina inteligencije povećava. Jedini stroj koji je čovječanstvo dosad uspjelo izumiti, a da ima potencijal učenja, jest računalo. Ubrzan razvoj mikroprocesora/čipova zadnjih dvadesetak godina približio je računala ostvarenju umjetne inteligencije.

Jedno je od područja u kojima će AI najviše utjecati ratovanje. Već se naveliko piše kako zaraćene strane u Ukrajini rabe AI kako bi upravljale rojevima besposadnih letjelica. Međutim, s obzirom na to da ni Ukrajina ni Rusija nemaju izravan pristup tehnologiji umjetne inteligencije, a posebno ne na razini da bi je mogle operativno rabiti, ti tekstovi uvelike preuveličavaju stvarnost. Radi se zapravo o dobro napisanim računalnim programima koji preko dvosmjernih veza koordiniraju let besposadnih letjelica. Pritom samo računalo nema sposobnost učenja i poboljšanja načina djelovanja. Stoga nema veze ni s AI-em. No s druge strane, takvi tekstovi podižu moral vojnika i stanovništva te negativno utječu na borbeni moral protivnika.

Unaprijed poznat ishod

Umjetna inteligencija danas je najbliža ratnoj ili vojnoj uporabi kroz zapovjedno-nadzorne sustave (Command, Control, Communications, Computers, Intelligence, Information, Surveillance and Reconnaissance – C4I2SR). Strana koja bi bila opremljena zapovjedno-nadzornim sustavom spuštenim barem do razine zapovjedništva brigade, ili još bolje bojne, imala bi nenadoknadivu prednost u odnosu na protivnika koji takav sustav ne bi posjedovao. Uvjet je za to uvezanost svih grana u sustav kako bi se optimalno koordinirala borbena djelovanja. Gubici bi bili isključivo na jednoj strani, a ishod bitaka unaprijed poznat.

Prema klasifikaciji razine razvoja umjetne inteligencije koju je izradila tvrtka OpenAI, od pet razina četvrta je Innovators, u prijevodu: inovatori. Ta bi razina trebala imati mogućnost samostalnog prepoznavanja problema i potreba te otkrivanja inovativnih rješenja. Poznato je da izraelski zapovjedno-nadzorni sustavi, kao što su ELS-8994 StarLight tvrtke Israel Aerospace Industries (IAI) i MIC4AD tvrtke Rafael, te Elbitovi sustavi za obavještajno djelovanje, motrenje, nominaciju ciljeva i izviđanje (Intelligence, Surveillance, Target Aquisition and Reconnaissance – ISTAR) imaju tu razinu djelovanja. U svakom slučaju, četvrta razina omogućava automatsku obradu podataka. S pomoću nje dobije se stvarna slika bojišta gotovo u stvarnom vremenu, što zapovjednicima znatno olakšava donošenje odluka.

Iduća razina razvoja AI-a, prema klasifikaciji tvrtke OpenAI, bit će Organizations. Ne u smislu jednostavne organizacije, već u smislu mogućnosti organiziranja i upravljanja vrlo složenim sustavima. Ta bi razina isključila bilo kakvu potrebu za djelovanjem čovjeka. Zapovjedno-nadzorni sustav na razini Organizations imat će mogućnost samostalnog vođenja ratova uz masovnu uporabu autonomnih borbenih sustava. Stoga ne čudi da tehnološki najrazvijenije vojske svijeta intenzivno razvijaju zapovjedno-nadzorne sustave s AI tehnologijom. Daleko naprijed odmaknule su Sjedinjene Američke Države, Kina i Izrael.

Trenutačne razine uporabe AI-a

Sjedinjene Države jedina su zemlja za koju se koliko-toliko može precizno odrediti stupanj razvoja umjetne inteligencije za vojnu uporabu. Budući da su svjesne da i druge zemlje pokušavaju dostići i prestići njihovu razinu razvoja umjetne inteligencije, pristup informacijama vrlo je ograničen i često uopćen. Područje u koje je Pentagon znatno ulagao prošlih desetljeća jest razvoj mogućnosti računalnog prepoznavanja izgovorenih zapovijedi. Posebno kad su izgovorene pod povećanim psihofizičkim naporom odnosno u sredinama s vrlo visokom razinom pozadinske buke. Razvoj je započeo prepoznavanjem unaprijed definiranih izraza. Pretpostavlja se da je sadašnja razina ne samo prepoznavanje izgovorenog već i stavljanje u odgovarajući kontekst. To pak zahtijeva mogućnost obrade vanjskih informacija. Višenamjenski borbeni avion pete generacije F-35 ima tzv. Direct Voice Input (DVI), koji se ponekad označava i kao Voice Input Control (VIC). Za DVI se zna da pilotima omogućava upravljanje navigacijskim i komunikacijskim sustavima. Kako DVI sustav postoji i na višenamjenskom borbenom avionu četvrte generacije Eurofighter Typhoon te omogućava pilotu upravljanje naoružanjem, prilično je izvjesno da tu mogućnost imaju i piloti F-35. Barem u avionima namijenjenim američkim snagama, ako ne i u onima namijenjenim izvozu.

Iznimno je važno područje uporabe AI-a obuka, posebno ona koja se provodi uz pomoć sve naprednijih simulatora. Cilj je stvoriti što stvarnije okružje u kojem će vojnici potpuno sigurno stjecati znanja i vještine. Iduća je razina uporaba simulatora koji omogućavaju provedbu složene obuke na razini voda ili čak satnije; eskadrile ili borbenog broda počevši od razine korvete naviše.

Najviša su razina simulatori koji mogu u stvarnom vremenu prikazivati velike borbene operacije uz istodobno nadziranje svakog pojedinog vojnika, dočasnika i časnika uključenog u vježbu. Iako su potrebna znatna ulaganja u vrlo velik broj pojedinačnih simulatora, investicija se brzo isplati zbog povećane sigurnosti uključenih te velikog smanjenja troškova. Zapravo se troškovi svode na održavanje zgrada u kojima se nalaze simulatori te potrošnju električne energije potrebne za njihov rad.

Umjetna slika bojišta

Troškovi se mogu dodatno smanjiti ako borbeno sredstvo dobije i mogućnost djelovanja kao simulator. To rješenje imaju najnoviji izraelski tenkovi Merkava, koji se zasad označavaju različito, primjerice kao Merkava 4 Barak ili čak Merkava 5. Simulacije su iznimno koristan rezultat ugradnje zapovjedno-nadzornog sustava iz Elbitove serije TORCH-X. U slučaju Merkave, riječ je o visokoautomatiziranom zapovjednom sustavu C4ISR (Command, Control, Communications, Computers, Intelligence, Surveillance, Reconnaissance). On prikuplja podatke sa svih mogućih platformi koje sudjeluju u nekoj operaciji u različitim domenama te ih obrađuje za preciznu taktičku sliku bojišta. Može služiti i za koordinaciju djelovanja više platformi, akviziciju ciljeva, određivanje platforme te načina neutralizacije cilja…

Drugi sustav koji omogućava da se svaka Merkava 5 pretvori u simulator jest Elbitova kaciga IronVision Helmet Mounted Display. Radi se o kacigi s vizirom s pomoću koje tenkist pred očima ima umjetnu taktičku sliku bojišta sa svim potrebnim podacima te mogućnost motrenja unutar 360 stupnjeva oko tenka. Svi podaci iz različitih izvora (uključujući i senzore tenka), kao i slika bojišnice, obrađuju se u računalu opremljenom umjetnom inteligencijom. Upravo takva računala mogu generirati i umjetnu sliku bojišta. Kako je sustav za usmjeravanje paljbe opremljen kamerama koje sliku prikazuju na zaslonima ispred zapovjednika i ciljača (oba mogu upravljati sustavom), na istim se zaslonima može prikazivati i slika generirana umjetnom inteligencijom. Sve to omogućava obuku posade u stvarnom okružju, bez izlaska tenka iz hangara. Pritom se ne uključuje motor, već se električnom energijom napaja iz mreže. Doduše, tenk će biti statičan pa posada neće doživjeti potpuno realističnu borbu.

Simulacija tenkovske borbe

TORCH-X omogućava i simuliranje borbenih djelovanja tijekom pokreta. Vozač upravlja tenkom preko slike dobivene iz kamera smještenih na vozilu, a ona se može nadopunjavati prikazima različitih zapreka, pa čak i borbenih vozila. Svi bi tenkovi Merkava 5 trebali biti opremljeni četirima kamerama koje posadi pružaju pregled okružja unutar 360 stupnjeva. Zapovjednik i ciljač tu sliku vide na svojim zaslonima, plus sliku koja dolazi iz sustava za usmjeravanje paljbe i zapovjednikova motrilačkog sustava. Mogu stoga djelovati protiv prikazanih ciljeva koji zapravo ne postoje, no za njih su vrlo stvarni.

Još je viša razina simulacijske uporabe sustava TORCH-X borba dviju tenkovskih postrojbi opremljenih tenkovima Merkava 5 (i drugim borbenim sustavima opremljenim sustavom TORCH-X), pri čemu posade vide na zaslonima protivničke tenkove kao proizvode istočnog (sovjetskog, ruskog ili kineskog) podrijetla. U slučaju obuke izraelskih posada to bi najčešće bili tenkovi T-80 i T-90. Teoretski bi TORCH-X trebao omogućiti vrlo velike vježbe s uporabom kopnenih, zračnih i mornaričkih snaga.

Američko ratno zrakoplovstvo (USAF) još je prije tridesetak godina procijenilo da je računalna tehnologija za zrakoplove dovoljno napredna te da njegov borbeni avion četvrte generacije F-22 Raptor II neće trebati dvosjednu izvedenicu. To je značilo da će svi piloti proći preobuku isključivo na simulatorima i tako steći dostatno znanja i vještina da sigurno obave prvi let bez potpore instruktora. Zbog toga je za svakog pilota Raptora prvi let na F-22 ujedno i prvi samostalni let na tom avionu.

Takav je princip prihvaćen i za F-35 Lightning II. S obzirom na to da se F-22 ne smije izvoziti, strani su se piloti prvi put susreli s tako naprednim simulatorima relativno nedavno, kad je započela obuka pilota iz zemalja koje su kupci Lightninga. Svi su piloti prošli obuku na simulatorima AMAZE (Amorphic Appearance Zero-Projector). Po svemu sudeći, to ide vrlo uspješno jer nema podataka da je bilo nesreća na prvim (samostalnim) letovima. Proizvođač aviona tvrtka Lockheed Martin tvrdi da su obuku na tim simulatorima prošle više od tri tisuće pilota iz 12 zemalja.

Kad borbeni sustavi postanu pametni

Iduća je razina uporabe AI tehnologije ugradnja u borbene sustave. Ne samo u borbene zrakoplove i ratne brodove već i u puno više. Spomenuli smo i tenk Merkava 5. Osim za različite funkcije obrade podataka i stvaranje sintetizirane slike bojišnice s potrebnim podacima, TORCH-X koristi se i za akviziciju ciljeva, a onda i za odabir sredstva kojim će se djelovati na taj cilj. Međutim, ta sredstva mogu biti isključivo ona koja su opremljena potrebnom konfiguracijom TORCH-X. Samohodne haubice koje bi bile opremljene sličnim zapovjedno-nadzornim sustavom pokretanim AI tehnologijom imale bi nekoliko puta veće paljbene mogućnosti, a da se pritom samo vozilo ničim ne poboljša. Prvo poboljšanje bilo bi vrlo precizno pozicioniranje vozila u prostoru i prema cilju, što u startu povećava preciznost paljbe. Drugo poboljšanje uključilo bi povećanu svijest posade o taktičkoj slici bojišta. Još bi veće poboljšanje došlo kad bi se paljbom haubica upravljalo izravno iz središnjeg zapovjedno-nadzornog sustava smještena na razini zapovjedništva brigade, ali i višeg. Potpuno bi se otklonila mogućnost djelovanja protiv vlastitih snaga. Barem je jednako važno to što bi zapovjedništvo cijelo vrijeme bilo svjesno stanja svake haubice. Ne samo koliko ima streljiva i goriva već i koliko je streljiva ispalila, koliko je dugo u uporabi te koliki je umor posade.

Djelovanje logističke potpore moglo bi se automatizirati. Na najvišoj razini automatizacije uporabom besposadnih vozila. Još viša razina bila bi uporaba besposadnih borbenih vozila kojima bi zadaće davala središnja umjetna inteligencija, a ona bi ih izvršavala uporabom vlastite, interne umjetne inteligencije. Doduše, AI nadzor leta i borbenih djelovanja u besposadnim letjelicama više nije nedefinirana budućnost, već stvarnost.

Bez pilota, ali i bez operatera

Američki predsjednik Donald Trump objavio je 21. ožujka 2025. u Ovalnom uredu da će novi višenamjenski borbeni avion šeste generacije imati oznaku F-47 te da je ugovor za njegov razvoj dodijeljen tvrtki Boeing. Načelnik Stožera Američkog ratnog zrakoplovstva (USAF) general David Allvin isprva je najavio da će prvi F-47 poletjeti početkom 2029. godine. Boeing je početkom rujna tvrdio da će se to dogoditi i ranije, a Allvin se tome priključio 22. rujna, rekavši da će prvi let biti 2028. godine.

Predsjednik Trump objavio je da će saveznicima vrlo rado prodavati ublaženu (toned-down) izvedenicu. To ne čudi jer Pentagon i USAF najavljuju kupnju samo 185 primjeraka F-47. To je čak manje nego što je serijskih primjeraka F-22 Raptora – proizvedeno ih je 187 (plus osam prototipova). Bez obzira na svu naprednu tehnologiju koju će F-47 imati, 185 primjeraka puno je premalo da zadovolji potrebe USAF-a. Osim ako ne postoji dodatno rješenje. Ono se naziva Suradnički borbeni avion (Collaborative Combat Aircraft – CCA). USAF namjerava kupiti najmanje tisuću tih borbenih besposadnih letjelica, tj. pet puta više nego F-47. Već se iz toga vidi koji će biti glavni borbeni sustav USAF-a do kraja ovog stoljeća. Stoga ne čudi da je Northrop Grumman odustao od sudjelovanja u projektu Next Generation Air Dominance (NGAD), iz kojeg je nastao F-47, već se odlučio da će s tvrtkom Scalable Composites razviti borbenu besposadnu letjelicu Model 437 Vanguard. Ipak je u takvim letjelicama budućnost. Danas za CCA postoje dva kandidata. Prvi je General Atomicsov YFQ-42A (nastavak razvoja letjelice XQ-67A), koji je prvi put poletio 27. kolovoza 2025. Drugi je Andurilov YFQ-44, koji još čeka prvi let.

USAF od letjelica CCA očekuje potpunu autonomiju djelovanja. To znači uporabu najviše dostupne razine umjetne inteligencije. Zasad je planirano da bi više CCA letjelica djelovalo zajedno s F-47 koji bi bio svojevrsno zapovjedno središte. Međutim, to se sve više čini kao izgovor kojim je Pentagon uspio dobiti sredstva za dovršetak programa Next Generation Air Dominance (NGAD), iz kojeg je F-47 i nastao.

S druge strane, pilotski lobi Američke ratne mornarice dugo se uspješno odupirao uporabi borbenih besposadnih letjelica na nosačima zrakoplova. Jedino su pristali na uporabu Boeingove letjelice MQ-25 Stingray, no ne kao borbene platforme, nego kao leteće cisterne. Međutim, izgleda da je s novim predsjednikom i novim ministrom obrane Peterom Hegsethom došlo do radikalne promjene. S obzirom na to da je projekt F/A-XX očito u problemima jer kasni za projektom NGAD/F-47, to nije neko iznenađenje.

Jedino dugoročno rješenje

Neki američki izvori tvrde da je projekt F/A-XX zamrznut i pred gašenjem. Kako su među njegovim najvećim problemima golemi troškovi razvoja i proizvodnje, čak i ako bude dovršen, mornaričko zrakoplovstvo vjerojatno neće dobiti ni 185 primjeraka borbenih aviona šeste generacije koliko će dobiti USAF. To dovodi mornaričko zrakoplovstvo u jako tešku situaciju jer je F/A-18 Hornet odavno zastario, a F-35C teško da je zamjena za njega. Mornaričko zrakoplovstvo nikad nije dobilo zamjenu za F-14 Tomcat.

Zbog svega očekivano zvuči vijest da su admirali popustili i pristali na pokretanje projekta palubnog CCA-a. Ugovor za izradu koncepata dobile su tvrtke Anduril, Boeing, General Atomics i Northrop Grumman. U ovom slučaju koncept zapravo znači prilagodbu postojećih projekata borbenih besposadnih letjelica za uporabu s nosača zrakoplova. Iako je jedan od zahtjeva za mornarički CCA taj da letjelice moraju biti sposobne djelovati zajedno s borbenim avionima četvrte (F/A-18), pete (F-35) i šeste generacije (F/A-XX), lako bi se moglo dogoditi da će morati djelovati samo s F-35C. A onda vrlo brzo, ako projekt F/A-XX propadne, i samostalno.

Američka ratna mornarica želi odmaknuti nosače zrakoplova što dalje od potencijalnih protivnika naoružanih protubrodskim balističkim i hipersoničnim oružjem. Stoga zahtijeva da F/A-XX ima borbeni polumjer djelovanja od najmanje tisuću nautičkih milja (1800 km). To je puno više od borbenog polumjera djelovanja F-35C (oko 600 nautičkih milja). Potrebna udaljenost za borbeno djelovanje moći će se postići u kombinaciji s autonomnom letećom cisternom MQ-25 Stingray, no to nikad nije najsretnije rješenje. Posebno ne za avione koji djeluju s nosača zrakoplova. Stoga su jedino dugoročno rješenje palubne borbene besposadne letjelice vrlo velikog doleta sposobne za autonomno djelovanje. U tom smjeru idu i kineske oružane snage, koje svako malo pokažu novu borbenu besposadnu letjelicu. Europski projekti razvoja višenamjenskih borbenih aviona šeste generacije također predviđaju istodobni razvoj borbenih besposadnih letjelica.

Previše podataka za obradu

Postojeće mogućnosti uvezivanja svih sudionika borbenih djelovanja stvaraju problem goleme količine podataka koju je sve teže obraditi. Prilikom akcije usmjerene na Osamu bin Ladena početkom svibnja 2011. svaki je pripadnik američke mornaričke specijalne postrojbe Naval Special Warfare Development Group (poznatije kao SEAL Team Six) bio opremljen kamerom čija se slika u stvarnom vremenu prenosila u Zapovjedništvo, ali i u Bijelu kuću. Predsjednik Trump nedavno se pohvalio da je početkom rujna uživo gledao kako letjelice Američke ratne mornarice uništavaju krijumčarsko plovilo na području južnih karipskih otoka. Teško je i zamisliti koliko podataka treba obraditi tijekom odnosno nakon takvih prijenosa.

Iznad bojišta u Ukrajini svakodnevno lete na tisuće besposadnih letjelica svih namjena i veličina. Čak i one najmanje, namijenjene za jednokratnu uporabu uništavanja cilja zalijetanjem u njega, opremljene su kamerom i dvosmjernom vezom preko koje operater upravlja letom. Na putu od mjesta polijetanja do mjesta udara u cilj svaka ta bespilotna letjelica cijelo vrijeme snima prostor ispod sebe, tj. izviđa, te otkriva druge potencijalne ciljeve.

Problem je obiju zaraćenih strana u tome što terabajti informacija ostaju neobrađeni, tj. snimke besposadnih letjelica analiziraju ljudi koji sjede pred zaslonima i koje zanima samo njihova zona djelovanja. Posljedica je da viša zapovjedništva dobivaju podatke na način ne puno napredniji u odnosu na zapovjedništva u Drugom svjetskom ratu. Protok nekih podataka, posebice od velikih izvidničkih besposadnih letjelica, vrlo je brz. Ali on ne daje prikaz cjelokupne taktičke situacije. Kad bi samo jedna od strana uspjela iskoristiti računala s AI-em za obradu trećine dostupnih, a neobrađenih podataka, mogla bi okrenuti situaciju u svoju korist. Povećanjem na 50 %, ta bi strana počela uspješno izvoditi i veće operacije. Povećanje obrade podataka na dvije trećine omogućilo bi pobjedu u ratu uz strahovito povećanje protivnikovih gubitaka, i to bez znatnijeg povećanja borbenih mogućnosti postojećeg oružja. Samo bi se povećala razina njegove učinkovitosti. Sve to povećanjem razine slike stanja na bojištu. U taj koncept nisu uračunate mogućnosti da AI nudi zapovjednicima moguća rješenja, jer je to bitno viša razina. Zapovjedno-nadzorni AI sustav s tom mogućnošću trebao bi u stvarnom vremenu obrađivati više od 70 % dostupnih informacija. Preduvjet je da je spušten barem do razine pješačkog voda (znači da barem jedna osoba u vodu ima terminal kojim je povezana sa zapovjedno-nadzornim sustavom), te svakog tenka, borbenog vozila pješaštva i samohodne haubice. Tijekom obrade trebao bi na zaslonima prikazivati zapovjednicima, ali i vojnicima na terenu, sve otkrivene protivničke položaje i upozoravati na kritična mjesta. 

---

Kako američke oružane snage već danas rabe AI?

Zbog sve veće važnosti umjetne inteligencije ne iznenađuje da Pentagon nerado govori o njezinoj uporabi. Ono što se zna uglavnom se odnosi na sustave i tehnička rješenja koji su podijeljeni sa saveznicima te se više ne smatraju tajnom. Barem ne njihovo postojanje. Nije tajna da američke oružane snage rabe AI već desetljećima. Prema današnjim standardima taj je AI u početku imao vrlo ograničene mogućnosti. Svejedno je bio puno napredniji u odnosu na slične sustave u drugim zemljama. Najraniji oblik AI-a uporabljen u nekom oružju onaj je na sustavima za protuzračnu obranu MIM-104 Patriot (Phased Array Tracking Radar to Intercept on Target). Kompleksna mreža računala umrežena je kako bi sustav mogao automatski otkrivati, pratiti i gađati prijetnje. To je bilo posebno važno i još je uvijek važno za gađanje vrlo brzih ciljeva kao što su balistički projektili.

Pentagon je 2017. godine pokrenuo projekt Maven (Multi-Agent Virtual Environment) za izradu računalnog sustava koji će rabiti AI za brzu obradu podataka dobivenih s izvidničkih besposadnih letjelica, tj. stvaranje slike bojišta u gotovo stvarnom vremenu. Maven se može rabiti i za logističke operacije, automatizirani nadzor granice, traganje za krijumčarskim plovilima i slično. Navodno zbog negativnog stanovišta dijela javnosti, razvoj Mavena postao je strogo čuvana tajna. Poznato je da je sustav Maven 2020. godine tijekom testiranja u bazi Fort Bragg u Sjevernoj Karolini uspješno detektirao tenk te automatski navodio paljbu za njegovo uništenje.

Američka kopnena vojska, u suradnji s tvrtkom Palantir Technologies, dovršila je razvoj sustava TITAN (Tactical Intelligence Targeting Access Node), te su prva dva isporučena početkom ožujka 2025. godine. Riječ je o zapovjedno-nadzornom sustavu koji uz pomoć AI-a analizira i objedinjuje sliku sa svih izvidničkih i drugih platformi te automatski upravlja borbenim sustavima.

Poznato je da američka vojnoobavještajna služba DIA (Defense Intelligence Agency) rabi umjetnu inteligenciju za brže prikupljanje i obradu podataka iz dostupnih izvora. Pritom su važan dio tog sustava AI prevoditelji. Manje je poznato da i američki zapovjednici na višim i srednjim razinama raspolažu sličnim sustavom kojim mogu obrađivati podatke o borbenim sustavima, postrojbama i zapovjednicima potencijalnog protivnika. Uz pomoć AI-a taj se postupak s nekoliko dana ili čak tjedana skraćuje na nekoliko sati.

Zapovjedništva rabe AI za logistički nadzor vlastitih snaga, ali i razinu borbenih mogućnosti. Logistika je oduvijek bila važna (još je Napoleon Bonaparte rekao da vojska maršira na svojem trbuhu), no u suvremenim uvjetima ratovanja postala je presudna. Nasumično slanje streljiva i goriva po bojištu više nije opcija. Ili njihovo gomilanje u pozadini, jer će se naći na udaru protivničkih projektila. U Ukrajini su obje zaraćene strane izgubile stotine tisuća tona streljiva i goriva u skladištima koja su bila preblizu bojišta ili nisu bila dostatno osigurana.

O uporabi AI-a u američkim borbenim sustavima zna se vrlo malo, gotovo ništa. To je područje deep learning AI-a. To je revolucionarna grana umjetne inteligencije koja oponaša način na koji ljudski mozak uči, omogućujući računalima da prepoznaju obrasce, donose odluke i rješavaju složene probleme bez izričitog programiranja. Drugim riječima, omogućava razvoj autonomnih borbenih sustava koji će sami pronalaziti načine izvršavanja zadaća ili odgovora na uočene prijetnje. Sasvim je sigurno da borbene besposadne letjelice unutar programa Collaborative Combat Aircraft imaju barem osnove deep learning umjetne inteligencije.

---

Popunjavanje praznine

Dolazak hipersoničnog oružja dodatni je razlog za uporabu automatiziranih zapovjedno-nadzornih sustava u protuzračnoj obrani. Zbog vrlo velikih brzina leta hipersoničnih projektila,
vrijeme djelovanja PZO-a znatno je skraćeno. Stoga se djelovanje mora automatizirati bez čovjeka u sustavu odlučivanja. Već danas najsuvremeniji PZO sustavi imaju mogućnost automatskog djelovanja. Međutim, mora se postići automatska obrada podataka te odluka o djelovanju. U tom smjeru ide europski program objedinjenog nadzora zračnog prostora nazvan Jewel. Glavna namjena Jewela bila bi rano otkrivanje balističkih i krstarećih projektila. Puno važniji segment europske proturaketne obrane trebao bi biti sustav Odin’s Eye II, koji bi činili izvidnički sateliti. Nažalost, razvoj tog sustava u jako je ranoj fazi te će proći desetljeća prije nego što postane potpuno operativan. Zbog toga bi Jewel trebao barem donekle popuniti prazninu. Jewel bi usto trebao znatno povećati učinkovitost paneuropskog protuzračnog/proturaketnog projekta European Sky Shield Initiative (ESSI).

---

TEKST: Mario Galić