U godini u kojoj obilježavamo 35 godina pobjedničkog hoda Hrvatske vojske podsjećamo vas na najznačajnije događaje Domovinskog rata. Za svaki smo mjesec zbog preglednosti istaknuli područje operacije, njezin cilj te konačan učinak

Povijest stvaranja i obrane Republike Hrvatske zapisana je u operativnim zapovijedima, na zemljovidima bojišta i u neumoljivu protoku vremena. Svaki mjesec u godinama Domovinskog rata nosi težinu vojničke zadaće, donesene odluke i podnesene žrtve. Ovo nije samo kronološki slijed sukoba, već zapis o uspostavi vojne sile iz naroda koji je ustao obraniti svoje pravo na opstojnost. Od prvih obrambenih crta 1991. godine, kad se nedostatak naoružanja nadoknađivao nepokolebljivim moralom i taktičkom snalažljivošću, do besprijekorno izvedenih napadnih operacija 1995. godine Hrvatska vojska i policija prešle su put od dragovoljačkih odreda do moderne, pobjedničke oružane sile. Prolazeći kroz mjesece koji slijede, bilježimo svaki strateški pomak, svaku otpornu točku i svaku oslobodilačku operaciju. Iza svakog datuma stoje hrvatski vojnici koji su s najvišim stupnjem odgovornosti, stege i domoljublja izvršili svoju prisegu. Ova je kronika trajno svjedočanstvo o vojničkoj vrlini, taktičkom umijeću i pobjedi ostvarenoj u najtežim uvjetima.

Srpanj

• Boj za Mirkovce (22. srpnja 1991.) u počecima Domovinskog rata. Akcija je završila teškim gubicima za hrvatske snage nakon što su upale u pripremljenu zasjedu srpskih paravojnih snaga i JNA.

Cilj bitke: Osigurati prometnicu Vinkovci – Tovarnik, neutralizirati topničke položaje i zaustaviti napade na grad Vinkovce. Nakon što su srpske snage iz Mirkovaca u srpnju 1991. počele svakodnevno žestoko granatirati Vinkovce, hrvatsko vodstvo odobrilo je akciju deblokade.

Područje bitke: Selo Mirkovci kod Vinkovaca.

Ishod bitke: Branitelji su ušli u Mirkovce, no ubrzo su shvatili da su upali u zamku. Srpske snage i JNA propustile su ih u selo, zapriječile im odstupnicu te otvorile unakrsnu vatru s viših položaja. Zbog nemogućnosti daljnjeg napredovanja i opasnosti od potpunog okruženja, hrvatske snage morale su se povući.

• Operacija Ljeto ’95 (25. – 30. srpnja 1995.): Napadna akcija u kojoj su oslobođeni Bosansko Grahovo i Glamoč, čime je stvorena izravna osnovica za udar na Knin.

Cilj operacije: zaustaviti neprijateljsku ofenzivu na Bihać, osloboditi gradove Bosansko Grahovo i Glamoč. Prekinuti cestovnu vezu između Knina i Drvara te stvoriti preduvjete za oslobođenje Knina i ostalog okupiranog područja u sjevernoj Dalmaciji i Lici.

Područje operacije: Teritorij Republike Bosne i Hercegovine (Glamočko i Livanjsko-dinarsko bojište) i pogranični pojas uz Republiku Hrvatsku.

Ishod operacije: 2. krajiški korpus Vojske Republike Srpske porazom na glamočkom i bosansko-grahovskom području doživio je slom i potpunu demoralizaciju njegova sastava.

Hrvatske snage izbile su na prilaze Kninu i presjekle komunikaciju Knin – Drvar – Banja Luka, a okupirano područje Dalmacije dolazi u poluokruženje.

Oslobođeno područje: dva grada (Glamoč i Bosansko Grahovo) i prostor od 1600 km².

Kolovoz

• Operacija Oluja (4. – 7. kolovoza 1995., borbenih djelovanja bilo je do 10. kolovoza 1995.). Najveća vojno-redarstvena operacija u kojoj je oslobođena glavnina okupiranog teritorija RH (Lika, Banovina, Kordun i sjeverna Dalmacija).

Cilj operacije: Poraziti vojsku tzv. Srpske vojske Krajine (SVK) i izbiti na državnu granicu Republike Hrvatske, a u UN-ovim sektorima Sjever i Jug uspostaviti vlast Republike Hrvatske. U središnjem dijelu Hrvatske, od Jasenovca do Dinare, istodobno prijeći u napad, probiti neprijateljsku obranu u više smjerova, razdvojiti snage protivnika, okružiti i izolirati najupornije točke obrane, a potom prijeći u oslobađanje okupiranih područja. Na smjeru Plaški-Slunj – Tržačka Raštela (granica Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Nakon Daytonskog mirovnog sporazuma 1995. ima naziv samo: Bosna i Hercegovina bez ikakvih dodataka u nazivu države) što prije se spojiti sa snagama 5. korpusa Armije BiH i deblokirati Bihać.

Snage u istočnoj Slavoniji (operacija Fenix) i na jugu Hrvatske (operacija Maestral) imaju zadaću ne poduzimati aktivna djelovanja prema neprijatelju. Odbiti eventualne protunapade neprijatelja i uporno se braniti.

Područje operacije: Cjelokupni okupirani teritorij Republike Hrvatske od Jasenovca do Dinare.

Ishod operacije: Oslobođena su okupirana područja Republike Hrvatske u UN-ovim sektorima Sjever i Jug, poražena je vojska tzv. SVK i deblokiran Bihać.

Oslobođeno područje: 10.400 km², odnosno 18,4 % ukupne kopnene površine teritorija RH.

• Bitka za Pakrac (19. kolovoza 1991.): Početak općih napadnih borbi pobunjenih Srba koji je označio početak otvorenog rata i općih obrambenih borbi na području zapadne Slavonije.

Glavni politički i vojni ciljevi velikosrpskog agresora: Osvajanje Pakraca i uspostava središta SAO Krajine. Plan velikosrpskih ideologa bio je potpuno ovladati Pakracom kako bi on postao službeno administrativno i političko središte samoproglašene SAO zapadne Slavonije. Primarni vojni cilj pješačkog udara bio je istodobno osvajanje zgrada općine, policijske postaje i pakračke bolnice kako bi se u potpunosti eliminirala hrvatska vlast u gradu. Terorom, granatiranjem i otmicama (poput otmice mirotvorca dr. Ivana Šretera dan ranije i ravnatelja bolnice dr. Vladimira Solara na sam dan napada) željelo se zastrašiti i trajno ukloniti nesrpsko stanovništvo.

Područje operacije neprijateljskog djelovanja: Napad je bio koordiniran i izvršen iz više smjerova te je obuhvaćao šire područje grada Pakraca i okolnih naselja. Smjerovi pješačko-topničkog udara bili su iz smjerova Kalvarije, Pakračkih vinograda, Gavrinice i Japage. Glavne točke udara u gradu našle su se zgrada Općine, Policijska postaja Pakrac te gradska bolnica. Minobacačkom i topničkom paljbom istodobno su napadnuti sjeverni dio grada (Krndija), selo Prekopakra, ciglana u Filipovcu te naselja Dobrovac i Lipik.

Ishod bitke za Pakrac: Uspješna hrvatska obrana. Grad je obranjen, ali manjim dijelom zauzet. Neprijatelj nije uspio ostvariti svoj plan i zauzeti grad. Ipak, od tog dana Pakrac i Lipik postaju stalna crta bojišta i “prepolovljeni gradovi” koji su do kraja godine pretrpjeli neka od najtežih razaranja u Domovinskom ratu.

Rujan

• Bitka za vojarne (rujan – prosinac 1991.). Opća obrambeno-napadna operacija blokade i zauzimanja vojarni i vojnih objekata JNA širom slobodnog teritorija Hrvatske.

Cilj: Zadržavanje JNA u vojarnama i sprečavanje njezina sve otvorenijeg
i usklađenog sudjelovanja u sukobima na strani pobunjenih građana srpske
nacionalnosti i terorističkih skupina do kojih dolazi u nastojanjima legalnih
hrvatskih vojno-redarstvenih snaga da uspostave ustavnopravni poredak
Republike Hrvatske na cjelokupnoj državnoj teritoriji. Sprečavanje otimanja i osvajanje oružja Teritorijalne obrane koje je JNA otela i uskladištila u “svoje“ vojarne, a dio oružja Teritorijalne obrane već je prije bio uskladišten u vojarnama JNA, a koje je kupljeno novcem poreznih obveznika Republike Hrvatske.

Područje operacije: Gotovo cjelokupni teritorij Republike Hrvatske.

Ishod: Blokada vojarni nastavljena je u listopadu (Samobor) i studenom (skladište Delnice). Dio vojarni je zauzet, dio jedinica JNA uspio je provesti operativni razvoj na teritoriji RH, iz dijela je JNA do kraja godine uspjela sukcesivno izvući ili uništiti naoružanje i opremu. Unatoč tome, količina zarobljenog naoružanja i opreme bila je dostatna da se opreme postrojbe i zaustavi agresija na Republiku Hrvatsku.

• Akcija Medački džep (9. rujna 1993.) Službeni kodni naziv Operacija Džep – ’93. Nakon pritiska međunarodne zajednice Hrvatska vojska povukla se i predala položaja snagama UNPROFOR-u. Povlačenje: 15., 16., i 17. rujna 1993.

Cilj: Zaustavljanje stalnog topničkog granatiranja nad Gospićem i okolicom.

Ishod: Otklonjena je izravna ugroza za Gospić i skraćena crta bojišta. Akcija je provedena munjevito, dio neprijateljskih snaga je razbijen, a dio doveden u okruženje. Akcija je imala velik učinak za sigurnost grada Gospića i prometnicu prema Karlobagu te je rasteretila postrojbe HV-a na dijelu Bilaja i Ribnika.

Zbog političkih pritisaka međunarodne zajednice i generala Jeana Cotta, 14. rujna 1993. u Gospiću je potpisan sporazum prema kojem će se hrvatske snage povući iz Medačkog džepa pod uvjetom da srpske paravojne skupine ne mogu više ulaziti na taj teritorij.

Oslobođeno područje: 48 km² dotad okupiranog hrvatskog teritorija (prostor duljine oko 10 km i dubine oko 4 do 5 km: sela Počitelj, Čitluk i Divoselo), a kontrolu nad tim područjem preuzele su snage UNPROFOR-a (kanadski bataljun i francuska satnija).

• Operacija Maestral (8. – 15. rujna 1995.): Značajnija oslobodilačka operacija združenih snaga HV-a i HVO-a u zapadnoj Bosni.

Cilj operacije: Ne dopustiti utvrđivanje protivnika na novouspostavljenoj bojišnici. Potisnuti protivničke snage od Grahova, Glamoča i Kupresa. Osloboditi Šipovo, Jajce i Drvar. Uspostaviti novu bojišnicu, ispred Petrovca, Ključa i Mrkonjić Grada. Omogućiti napredovanje 5. K ABiH prema Sanskom Mostu i 7. K ABiH prema Kotor Varošu.

Područje operacije: Jugozapadni dio Republike Bosne i Hercegovine (s Livanjsko-dinarskog i Kupreškog bojišta na smjeru Šipova i Jajca te smjeru Bosanskog Grahova i Drvara).

Ishod operacije: Oslobođeni su gradovi Šipovo, Jajce i Drvar te planinska područja Demirovac, Jastrebnjak i Klekovača, na kojima se nalaze dva vrlo važna planinska prijevoja Mlinište i Oštrelj.

Oslobođeno područje: zauzeto je oko 2500 km² (široko 100, a duboko 25 km).

• Operacija Una (18. – 19. rujna 1995.)

Cilj operacije: Forsiranjem rijeke Une na danim smjerovima zauzeti taktičke mostobrane, na koje uvesti nove snage, i sudjelujući sa snagama 5. korpusa Armije BiH koji je djelovao iz pravca Ključa i Bosanske Krupe, nastaviti napad na pravcima: Bosanski Novi – Prijedor, Bosanska Dubica – Prijedor i Bosanska Kostajnica – Prijedor u cilju njegove blokade sa zapada i okruženja.

Područje operacije: Pogranični pojas između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine na odsjeku između Bosanske Dubice i Bosanskog Novog u smjeru Prijedora.

Ishod operacije: Nakon početnih uspjeha i djelomične uspostave mostobrana, u kritičnoj fazi provedbe operacije, operacija je zaustavljena što je dodatno povećalo ljudske gubitke hrvatskih snaga. Od četiri planirana mostobrana samo su dva uspostavljena, a dalje se nije moglo jer su hrvatske snage u protuudaru potisnute.

Listopad

• Boj za Nuštar: Početak općih napada bio je u srpnju 1991., uvodni boj 3. listopada 1991. dok je presudan boj bio 5. listopada 1991. Kontinuirana topnička razaranja i držanje crte obrane oko Nuštra trajalo je sve do potpisivanja Sarajevskog primirja u siječnju 1992. godine

Cilj boja za Nuštar 1991. godine bio je slomiti strateški proboj jugoslavenskih i srpskih snaga prema Vinkovcima i unutrašnjosti Hrvatske te očuvati ključnu obrambenu točku na istoku Slavonije. Odigrala se u kritičnim trenucima Domovinskog rata, s vrhuncem u odlučujućoj tenkovsko-pješačkoj bitki 5. listopada 1991.

Područje boja: Boj se odvijao na širem području općine Nuštar koje je bilo značajno za obranu u tom dijelu Hrvatske smještenog u istočnoj Slavoniji, točno na cestovnom pravcu između Vinkovaca i Vukovara.

Ishod boja: potpuna taktička pobjeda Hrvatske vojske (tadašnjeg ZNG-a i policije). Malobrojniji i slabije naoružani hrvatski branitelji uspjeli su nanijeti goleme gubitke u ljudstvu i tehnici znatno nadmoćnijoj 252. oklopnoj brigadi JNA iz Kraljeva i srpskim paravojnim postrojbama. Tijekom žestokih borbi uništen je velik broj neprijateljskih oklopnih vozila, uključujući i tada najmodernije tenkove M-84, što je prisililo agresora na povlačenje iz unutrašnjosti sela. Nuštar je pretrpio strašna razaranja i spaljen je gotovo do temelja, ali nikada nije pao u ruke agresora.

Pobjedom je uspješno sačuvan Nuštar kao ključna “utvrda” i neosvojiv branik istočne Slavonije. Obranom Nuštra izravno su sačuvani Vinkovci, a posredno i Osijek.

• Operacija Otkos 10 (31. listopada – 4. studenog 1991.): Prva uspješno provedena napadna operacija HV-a kojom je oslobođeno područje Bilogore.

Cilj operacije: U cilju olakšanja kritične obrane Pakraca razbiti i uništiti neprijateljske snage na prostoru Bilogore, a zatim i na Papuku i oko Daruvara. Osigurati nesmetan promet na magistralnoj prometnici Kutina-Grubišno Polje-Virovitica. Skraćivanjem crte bojišta omogućiti pregrupiranje snaga HV-a i policije uz oslobađanje dijela angažiranih snaga.

Područje operacije: Zapadnoslavonsko bojište (OZ Bjelovar).

Ishod operacije: Spriječeno je spajanje snaga 5. Banjalučkog korpusa JNA i snaga na Bilogori, a time i njihov prodor prema Podravini. Hrvatske snage preuzele su inicijativu na Bilogori i stvorile preduvjete za nastavak napadnih djelovanja u smjeru Papuka i Psunja.

Oslobođeno područje: 270km² prostora zapadne Slavonije.

• Operacija Orkan ’91 (29. listopada 1991. – 3. siječnja 1992.). Opsežna napadna operacija u zapadnoj Slavoniji koja je zaustavila napadne operacije JNA i srpskih pobunjenika.

Cilj operacije: Istodobnim obuhvatnim napadom smjerom Novska – Okučani i Nova Gradiška – Okučani, presjeći JNA i pobunjenike na tom pravcu i potisnuti ih prema Savi te olakšati OZ Bjelovar čišćenje sjevernog dijela zapadne Slavonije kad se odsjeku srpske snage. Izbiti na državnu granicu i spriječiti protunapad iz Republike BiH, a dijelom snaga sudjelujući sa Sektorom Pakrac i ostalim snagama, dovesti protivnika u okruženje i razbiti ga po dijelovima.

Područje operacije: Zapadnoslavonsko bojište (OG Posavina). Operacija se odvijala na prostoru Posavine i zapadne Slavonije (bivše općine Pakrac, Novska i Nova Gradiška). Niz okupiranih sela u zaleđu Novske i Nove Gradiške i šire područje zloglasnog neprijateljskog uporišta Trokut kod Novske.

Ishod operacije: Usporeno je napredovanje snaga 5. Banjalučkog korpusa JNA s paravojnim snagama pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji te njihov zajednički prodor prema sjeveru pravcem Bjelovaru i Virovitici i na zapad pravcem Novska-Kutina prema Zagrebu. Vojni značaj: Skraćena je crta bojišta i spriječen cilj JNA o presijecanju Hrvatske na pravcu prema Virovitici.

Oslobođeno područje: oko 140 km² prostora zapadne Slavonije i 18 naseljenih mjesta.

• Opsada Dubrovnika (počela 1. listopada 1991.): Početak opće agresije na krajnji jug Hrvatske.

Opsada Dubrovnika započela je 1. listopada 1991. i trajala je do svibnja 1992. godine. Bio je to jedan od najrazornijih i međunarodno najosuđivanijih sukoba tijekom Domovinskog rata.

Glavni operativni i politički ciljevi agresora: Odsijecanje juga Hrvatske. Potpuno odsjeći i izolirati dubrovačko područje od ostatka hrvatskog kopna te ostvariti izlazak na rijeku Neretvu. Planirano je trajno prisvojiti najjužniji dio Hrvatske, posebno strateški poluotok Prevlaku radi kontrole nad Bokom kotorskom. Politički plan bio je uspostaviti marionetsku, prosrpsku državu “Dubrovačku Republiku” unutar zamišljenih granica Velike Srbije pod kontrolom Beograda.

Područje opsade: Borbe i okupacija odvijale su se na cijelom području tadašnje općine Dubrovnik, od granice s Crnom Gorom do poluotoka Pelješca.

Ishod opsade Dubrovnika: Unatoč potpunom okruženju, malobrojni hrvatski branitelji uspjeli su obraniti uži dio grada, posebice ključnu utvrdu Imperijal na brdu Srđ. Tijekom svibnja i lipnja 1992. godine, Hrvatska vojska u velikim je napadnim akcijama (Spaljena zemlja i Tigar) razbila obruč i oslobodila okupirani teritorij. Slike brutalnog granatiranja povijesne jezgre Dubrovnika u studenom i prosincu 1991. (osobito 6. prosinca) šokirale su svijet, ubrzale međunarodno priznanje Hrvatske te dovele do ekonomske i međunarodne političke izolacije Srbije i Crne Gore.

• Operacija Južni potez (8. – 12. listopada 1995.). Posljednja napadna operacija HV-a i HVO-a u BiH, kojom su hrvatske snage stigle na 23 km od Banje Luke.

Cilj operacije: Odbaciti srpske snage iz područja Mrkonjić Grada, Podrašničkog Polja i hidroelektrane Bočac. Staviti pod nadzor putove koji vode prema Banjoj Luci. Uspostaviti bojišnicu na južnim padinama planine Manjače. Oslabiti pritisak na 5. i 7. korpus A BiH, koji su u to vrijeme bili pod pritiskom srpskih snaga koje su izvodile uspješne ofenzivne operacija prema Bosanskom Novom i prema Ključu na sanskoj bojišnici.

Područje operacije: Područje Republike Bosne i Hercegovine – između rijeka Sane i Vrbasa na smjeru Mrkonjić Grada i Banje Luke.

Ishod operacije: Snagama 5. i 7. korpus A BiH omogućen je slobodan manevar i oslabljen je pritisak srpske vojske na njihove snage, koje su poboljšale svoju poziciju u dolini r. Sane i prema Kulen Vakufu. Cijeli elektroenergetski sustav na Vrbasu pod nadzorom je hrvatskih snaga, a s dostignutih položaja pod vatreni nadzor topništva stavljeno je šire područje Banje Luke.

Oslobođeno područje: Oslobođen je Mrkonjić Grad i prostor širine 40 km i dubine 20 km (oko 800 km²).

Studeni

• Bitka za Vukovar (25. kolovoza – 19. studenog 1991.): Najveća, najduža i najkrvavija obrambena bitka Domovinskog rata.

Cilj: Obrana Vukovara, graničnog grada i regionalnog središta Srijema,
te zaštita civilnog stanovništva u samom gradu (prema popisu iz 1991. oko 45 000 stanovnika).

Područje operacije: Istočnoslavonsko bojište

Ishod: JNA, paravojne, dragovoljačke i terorističke skupine uspjele su
privremeno zauzeti grad u kojem je nakon okupacije mučki ubijeno nekoliko stotina ranjenika i branitelja, dio branitelja i nesrpskog stanovništva odveden je u zatočeništvo u Srbiju, a ostatak nesrpskog stanovništva je protjeran.
Obrana Vukovara slomila je napadnu moć JNA i istodobno omogućila organizaciju i opremanje postrojbi Hrvatske vojske. Bitka za Vukovar ojačala je nacionalnu svijest i otpor te pretvorila Vukovar u simbol zajedništva i homogenizacije hrvatskog naroda te ujedinila domovinsku i iseljenu Hrvatsku.

Dokazana je opravdanost hrvatske borbe te se pokrenuo val diplomatske potpore i ubrzalo priznanje Europske zajednice. Razotkrivena je brutalnost jugoslavenske vojske, a svjetska javnost bila je šokirana snimkama razaranja. Globalna geopolitička percepcija rata bila je promijenjena.

Bitka za Vukovar potpuno je ogolila mit o “narodnoj” vojsci gubitkom legitimiteta JNA. Izgubljen je strateški zamah za njezina daljnja osvajanja. Stvoren je pravni temelj za optužnice pripadnicima JNS i srpskih paravojnih postrojbi jer su zločini u Vukovaru postali fokus Haškog suda. Definiran je pojam urbicida u modernom ratovanju.

• Boj u Splitskom kanalu (14. – 16. studenog 1991.). Pomorski boj između snaga Hrvatske ratne mornarice (HRM) i znatno nadmoćnijih snaga Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) u Splitskom kanalu.

Područje operacije: Šire područje splitskog akvatorija.

Ishod operacije: Uspješnim minskim djelovanjima, djelovanjima obalnog topništva te diverzantskim akcijama HRM-a tijekom bojeva u Splitskom i Korčulanskom kanalu, Jugoslavenska ratna mornarica bila je prisiljena na povlačenje iz unutarnjih morskih voda RH u njezina posljednja uporišta na otocima Visu i Lastovu. Sve ostale aktivnosti koje je JRM poduzimao bile su mjere borbenog osiguranja vlastitih snaga.

Oslobođeno područje: oko 11 000 km² hrvatskog akvatorija i teritorija.

• Operacija Cincar (1. do 3. studenog 1994.) bila je prva združena vojna operacija Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma.

Ciljevi operacije bili su: Oslobađanje Kupresa i šireg područja Kupreške visoravni od srpske okupacije. Otvaranje ključne prometnice na relaciji Bugojno – Livno. Uklanjanje opasnosti od neprijateljskih napada prema Šuici. Slabljenje srpske ofenzive koja je u to vrijeme bila usmjerena prema Bihaću. Stvaranje strateške osnovice za daljnje oslobodilačke operacije hrvatskih snaga.

Mjesto i lokacije provedbe: Vojne aktivnosti provodile su se na području Kupreške visoravni i Kupreškog polja u Bosni i Hercegovini. Operacija je nazvana po planini Cincar, koja dijeli Kupreško i Glamočko polje, a služila je kao važan geografski i taktički orijentir. 

Ishod operacije: Operacija je završila potpunom pobjedom HVO-a i Armije BiH. Ključni rezultati uključuju: Hrvatske snage ušle su u Kupres 3. studenog 1994. godine. Srpske snage odbačene su daleko od planine Cincar. Uspješno je otvoren prometni pravac Bugojno – Livno. Postavljeni su temelji za nadolazeće oslobodilačke akcije koje su promijenile tijek rata (Zima ’94., Skok 1, Skok 2, Ljeto ’95., Oluja, Maestral i Južni potez).

Oslobođeno područje: oko 600 km² teritorija.

Prosinac

• Operacija Papuk – ’91 (28. studenog – 3. siječnja 1992.) jedna je od prvih napadnih operacija hrvatskih snaga 1991.

Cilj operacije: Odbacivanje snaga protivnika prema jugu i sprečavanje ugrožavanja Podravske magistrale i većih naseljenih mjesta te oslobođenje prostora Papuka.

Područje operacije: Zapadnoslavonsko bojište (zona odgovornosti OZ Bjelovar).

Ishod operacije: U potpunosti oslobođene općine Virovitica, Daruvar, Podravska Slatina, Orahovica, Požega te djelomično općina Pakrac, a Podravska magistrala više nije bila ugrožena. Hrvatske snage (Hrvatska vojska, Policija i HOS) zaustavljene su južno od komunikacije Pakrac-Požega.  

Prometni značaj: Potpuno je otvorena Podravska magistrala te ključne ceste Daruvar – Suhopolje, Daruvar – Podravska Slatina, Voćin – Kamenska i Pakrac – Požega.

Oslobođeno područje: oko 1230 km² prostora zapadne Slavonije s oko 110 naselja. Teritorijalno su oslobođeni: 26 naselja u daruvarskoj općini, 17 naselja u općini Podravska Slatina, 25 naselja u općini Pakrac, 23 sela u istočnom dijelu općine Požega, 7 naselja u jugozapadnom dijelu općine Orahovica i rubni dijelovi južnog dijela općine Virovitica i Zvečevo glavno uporište srpskih snaga na tom području gdje je bilo Zapovjedništvo TO zapadna Slavonija.

• Akcija Vihor (12. – 14. prosinca 1991.). Napadna akcija u Pokuplju s ciljem presijecanja neprijateljskih crta. Završila je djelomičnim neuspjehom.

Cilj operacije: Sprečavanje koncentracije jačih neprijateljskih snaga u širem području Petrinje i Gline koje bi ugrožavale Sisak te stvaranja preduvjeta za oslobađanje Petrinje i ugrožavanje neprijateljskih snaga na području Gline. Napad je trebalo provesti uz nasilan prelazak rijeke Kupe (na pet od sedam pravaca), razbiti neprijatelja na smjerovima napada te stvoriti uvjete za uvođenje svježih snaga i produžetak napada.

Područje operacije: Šire područje Petrinje i Gline Banovinsko-pokupskog bojišta

Ishod operacije: Napadna akcija HV-a doživjela je neuspjeh uz ljudske i materijalne gubitke.

• Bitka na Rosinjači (5. prosinca 1991.): Herojska obrambena bitka u šumi Rosinjača kod Osijeka, gdje je zaustavljen tenkovski prodor prema gradu.

Ostala je zapamćena kao jedan od najherojskijih i najtragičnijih događaja u obrani Osijeka tijekom Domovinskog rata. Tog su dana malobrojni hrvatski branitelji svjesno žrtvovali svoje živote kako bi kupili dragocjeno vrijeme za konsolidaciju obrane grada.

Područje operacije: Bitka se odigrala u šumi Rosinjača, koja se nalazi na južnom prilazu Osijeku, između sela Tenja (koje je bilo jako neprijateljsko uporište) i osječke industrijske četvrti.

Istureni položaj u šumi držala je ojačana desetina od svega 16 branitelja iz sastava 106. brigade Hrvatske vojske. Na njih su prema procjeni krenula dva oklopno-mehanizirana voda JNA i vod Šešeljevih četnika iz Srbije, snažno poduprt s više od deset tenkova i oklopnih transportera te žestokom topničkom pripremom. Unatoč potpunom okruženju i nemilosrdnoj paljbi, branitelji su odbili uzmaknuti. Satima su pružali ogorčen otpor, nanoseći neprijatelju gubitke i tjerajući ga na oprez, zbog čega je agresor drastično usporio svoje napredovanje misleći da je pred njim znatno veća vojna sila.

Ishod bitke na Rosinjači: Svi hrvatski vojnici koji su se zatekli na isturenom položaju u šumi herojski su poginuli na svojim položajima nakon što su ostali bez streljiva. Najmlađi među njima imao je samo 18 godina.

• Operacija Zima ’94 (29. studenog – 24. prosinca 1994.). Napadna operacija na Dinari i Livanjskom polju kojom su stvoreni preduvjeti za kasnije oslobađanje Knina.

Cilj operacije: Posredno oslabiti pritisak bosanskih Srba na zaštićeno područje Bihaća; potisnuti neprijatelja s Dinare i Livanjskog polja, te s Golije i Staretine; posredno utjecati na stabilnost situacije u Kupreškom polju i otkloniti mogućnost da Srbi iz Livanjskog polja pokušaju bočnim udarima ugroziti Sinj. Neposredni cilj operacije bio je osigurati cestu koja iz Livanjskog polja preko Rujana vodi k Sinju. Istodobno napraviti prodor istočnom i zapadnom stranom Livanjskog polja kako bi se prostor bočno proširio i na taj način osiguralo djelovanje HV-a kroz Livanjsko polje.

Područje operacije: Teritorij Bosne i Hercegovine (Livanjsko bojište) uz pogranični pojas s Republikom Hrvatskom na Dinari.

Ishod operacije: Ciljevi operacije u cijelosti su realizirani. Ti su klinovi bili uski i duboki te time podložni bočnim udarima neprijatelja koji je još uvijek kontrolirao sve veće uzvisine na Dinari i Staretini.

Oslobođeno područje: Gotovo cijelo Livanjsko polje (područje oko 200 km²) i područja zapadno i istočno od Livanjskog polja.

Tekst: Mijo Kožić, Foto: arhiva