Osim američkog programa FCS drugi najveći program razvoja nove generacije borbenih vozila je britanski FRES. Planirana vrijednost programa FRES je oko 14 milijardi funti uz nabavu više od 3500 novih vozila

Razlog zašto su uz Amerikance upravo Britanci pokrenuli program razvoja obitelji borbenih vozila budućnosti je u tome što su njihove vojske najmodernije svjetske vojske. Ta se modernost odnosi i na doktrinarni, ali i na tehničko-materijalni dio. Upravo američka i britanska vojska danas najviše sudjeluju u mirovnim operacijama diljem svijeta, te imaju najviše iskustava i “naučenih lekcija” iz takvog tipa operacija. A te su međunarodne operacije i potreba za brzim premještanjem snaga na krizno područje u drugom dijelu svijeta oni elementi koji su najzastupljeniji u popisu poslova moderne vojske. A sutrašnjica takve trendove donosi vojskama svih onih država koje žele aktivno djelovati u međunarodnim odnosima.

Potreba za pokretljivosti i fleksibilnošću nameće mnoštvo novih trendova. Jedan od dugoročno najzanimljivijih je jača orijentacija na lakše snage. Lakše u smislu njihove mase, a ne paljbene moći i ukupne učinkovitosti. Lakše snage zato se moraju što jednostavnije prevoziti, ponajprije transportnim avionima. Tu je, silom prilika zasad postavljena granica na 18 tona jer je to nosivost transportnog aviona C-130 Hercules. Riječ je o najzastupljenijem transportnom avionu na zapadu koji čini najveći dio zračnotransportne flote mnogih viskorazvijenih država. Čak i američka vojska, koja ima dva znatno veća i sposobnija transportna aviona, C-17 Globemaster i golemi C-5 Galaxy, mora vrlo ozbiljno računati na Hercules u budućnosti jer im on čini znatan dio zračnotransportne flote. I zbog tog je razloga postavljena granica od 18 tona kako bi se osiguralo da vozilo može prevesti Hercules.

Neki analitičari upozoravaju na probleme koje ta granica izaziva jer je praksa pokazala kako masa od 18 tona često nije dovoljna da bi se malo veće gusjenično ili kotačno 8×8 vozilo dovoljno dobro zaštitilo oklopom. Poznat je primjer američke obitelji vozila Stryker koja su konstruirana tako da se mogu prevoziti Herculesom. No, posljedica ja ta da su, nakon što su prvi Strykeri raspoređeni u Iraku, morali postavljati dodatno oklop kako bi se povećala zaštita od ručnih raketnih bacača. Pitanje zaštite tih vozila postaje vrlo važno, jer klasična oklopna vozila velike mase imaju dobru zaštitu posade, i to zbog velike količine oklopa. Taj oklop znači i veliku težinu, i očito je kako će se morati pronaći novi načini zaštite oklopnih vozila jer je doba velike mase i debelog pasivnog oklopa po svemu sudeći iza nas. Istražuju se novi pristupi koji ti trebali osigurati veću razinu zaštite uz znatno manju masu. Postoji nekoliko rješenja, no sva su još uvijek u najboljem slučaju samo prototipovi na kojima su obavljene prve probe.

Britanski pristup
Britanski odgovor na te probleme je program FRES ili Future Rapid Effect System. Tijekom 2005. britansko je ministarstvo obrane predvidjelo kako će program stajati oko 14 milijardi funti, a planira se nabava više od 3500 vozila iz obitelji FRES. Vjeruje se kako će FRES britanskoj industriji osigurati poslove sve do 2030. No, postoji jedna razlika u odnosu na američki program FCS. Dok Amerikanci razvijaju sasvim nove tipove vozila posebno za program FCS, Britanci će vjerojatno slijediti jednostavniji i jeftiniji put. Kako stvari sada stoje, Britanci bi nova vozila mogli pronaći među postojećim ili vozilima koja su u završnoj fazi razvoja.

Britanska se vojska stjecajem okolnosti našla u neodgovarajućoj situaciji glede modernih oklopnih vozila. Naime, nekoliko je programa otkazano, uključujući i međunarodni MRAV (odnosno Boxer kojeg je Britanija razvijala s Nizozemskom i Njemačkom koje su razvoj nastavile bilateralno). To je britansku kopnenu vojsku ostavilo sa zastarjelim i neodgovarajućim oklopnim vozilima. Takva su naprimjer gusjeničar FV430 ili kotačno vozilo Saxon pogonske konfiguracije 4×4.
Zato planovi Britanaca s programom FRES predviđaju uvođenje u operativnu uporabu prvih novih vozila, proizašlih iz programa, za 2014. U sklopu programa FRES britanske bi se kopnene snage trebale sastojati od teških brigada, srednjih brigada, zračnoprijevoznih brigada te lakih pješačkih brigada.
Temelj naoružanja teških brigada činit će postojeća borbena vozila, tenk Challenger 2, BVP Warrior i samovozne haubice 155 mm AS90. No, dio lakših vozila u tim brigadama popunit će se novim FRES vozilima. Tako će se kod teških brigada ustvari stvoriti hibridne postrojbe s elementima današnje teške tehnike te elementima novorazvijenih sustava, iskorištavajući tako najbolje značajke obje kategorije vozila.
Srednje brigade će primarmo biti opremljene FRES vozilima, ali će se vjerojatno zadržati i dio težih (i jačih) vozila kako bi se osigurala veća paljbena potpora u slučaju potrebe.
FRES je, slično američkom FCS-u, orijentiran na razvoj lakših vozila dobre pokretljivosti, sposobnih djelovati u umreženom okružju.

Velika je pažnja posvećena i realnom pristupu kako bi se razvila najpogodnija strategija nabave i potpore za vozila nove generacije. Tako se umanjuje rizik koji je uvijek nazočan kod razvoja i nabave potpuno nove generacije sustava koji znače prekid s dosadašnjom tradicijom. Rizik je najuočljiviji na tehnološkom području (nemogućnost razvoja nekih tehnologija ili njihovo veliko kašnjenje) te kod uvođenja u operativnu uporabu jer tada nove tehnologije ustvari polažu test uporabljivosti u stvarnom životu. Iako je datum ulaska sustava iz programa FRES u operativnu uporabu zacrtan za 2014. zbog mogućih tehnoloških i razvojnih problema moguće je i daljnje odgađanje. To naravno ima utjecaja i na sadašnja borbena vozila u sastavu britanske vojske. Naime, kako će se njihov radni vijek produžiti trebat će provesti nužne modifikacije kako bi i ta satrija vozila mogla uspješnije djelovati u novim operativnim uvjetima. Iako su prvobitno tenk Challenger 2 i BVP Warrior trebali ostati u službi do 2025. to je sad produženo na 2035. Kako bi se osigurala njihova učinkovitost pokrenuti su modernizacijski programi. Tako je za Warriora razvijena nova kupola s novim i inovativnim topom CTA kalibra 40 mm. Riječ je o topu koji rabi teleskopsko streljivo i nudi dobre balističke značajke uz smanjenu masu i dimenzije. Pretpostavlja se kako će se novi top rabiti i na vozilima FRES jer nudi dobre značajke uz smanjenu masu, što je kod takvih vozila vrlo važno.

Inačice
Iako jopš nema točne podjele očekuje se kako će iz programa FRES izaći oklopni transporter, borbeno vozilo pješaštva, vozilo za izravno paljbeno djelovanje, zapovjedno vozilo, komunikacijsko vozilo, izvidničko vozilo, logističko vozilo, medicinsko vozilo, vozilo za izvlačenje i popravke te vozilo nosač minobacača. Problem mase je riješen elegantno i racionalno, naime, brzo se shvatilo da je ograničenje mase na 18 tona (uvjetovano nosivošću transportnog aviona C-130 Hercules) za teža i jača vozila nerazumno. Zato je odlučeno da se na tom zahtjevu za teža vozila neće ni inzistirati već će se tražiti nosivost prilagođena novom europskom transportnom avionu A400M. Prema službenim podacima nosivost budućeg europskog transportnog aviona A400M je 37 tona što ipak ostavlja dovoljno prostora za razvoj težih vozila boljih značajki i većeg operativnog učinka.

Tako se ipak lakše može konstruirati vozilo s dobrom zaštitom za posadu, a zahvaljujući novim transportnim mogućnostima (koje, istina, još nisu dostupne) zadržati i dobra strategijska pokretljivost. Drugi element pokretljivosti, ona taktička, je također na visokoj razini. Predviđa se da bi borbena skupina opremljena vozilima programa FRES trebala imati autonomiju od otprilike 500 kilometara. Time se smanjuje potreba za masivnom logističkom potporom. Ideja je da se borbena skupina iskrca i dalje djeluje uz minimalne logističke zahtjeve. Time se dio transportnih kapaciteta oslobađa za prijevoz drugih borbenih skupina kako bi se ojačale operativne snage na kriznom području. Smanjuju se i potrebe za dostavom goriva i drugog materijala, bar u prvih nekoliko najkritičnijih dana. Kako britanska vojska planira nabaviti veći broj aviona A400M za očekivati je kako ne bi trebalo biti ozbiljnih problema s prijevozom novoustrojenih brigada opremljenih vozilima iz programa FRES. U programu će se iskoristiti već razvijene tehnologije iz ranijih programa. Tako će se jednostavno osigurati hibridni dizelelektrični pogon, poboljšani oklop i novi top CTA nastao u suradnji britanskih i francuskih tvrtki.

Na području hibridnog dizelelektričnog pogona postoji nekoliko zanimljivih inačica. Jedna od njih je AHED kojeg za potrebe programa testira britanska podružnica američke tvrtke General Dynamics. Riječ je o kotačnom oklopnom vozilu, za sad tehnološkom demonstratoru, pogonske konfiguracije 8×8. Razvoj AHEAD-a je počeo 1999., a od ljeta prošle godine obavljaju se terenske probe. Osim za FRES to je vozilo testiralo i tehnologije koje bi mogle biti primijenjene i u američkom programu FCS. NO, to ne treba čuditi jer iako je riječ o različitim programima trebaju slične ili iste napredne tehnologije na polju zaštite, pogonskih sustava, ovjesa elektroničke opreme i slično.
Oklopno vozilo AHED pokreće osam elektromotora tvrtke Magnet Motor postavljenih u naplatke, svaki snage 110 kW. Elektromotori su s tehnologijom stalno pobuđenih magneta, hlađeni su uljem. Električnu energiju dobivaju od generatora snage 350 kW spojenog na dizelski motor MTU snage 367 kW. Proizvedena električna energija može napajati sve ili samo pojedine elektromotore, a višak se sprema u litij ionske baterije. Ovjes je nazavisni i osigurava dobre terenske značajke. Omogućava i mjenjanje udaljenosti od tla od 13 pa do 58 centimetara u sedam sekundi. Bočni oklop koji pokriva gornji dio kotača može se pomicati zajedno s kotačima tijekom okretanja. Na kotače se mogu postaviti pomoćne gusjenice kako bi se smanjio pritisak vozila na tlo i povećala pokretljivost po mekanom terenu. Ispitivanja vozila AHE još uvijek traju i pitanje je u kavom će obliku, i ako će, AHED dočekati operativnu uporabu. No, iskustva su vrlo vrijedna, kako industriji tako i vojsci koja nema velikih operativnih iskustava s hibridnim pogonom i koja također tako stječe prva, iznimno važna iskustva s tom novom tehnologijom.

Skandinavski pristup
Osim vozila AHED postoji još jedno, isto tako napredno vozilo tehnološki demonstrator koji razvija švedska tvrtka Hagglunds. Riječ je o vozilu SEP (Splitterskyddad Enhets Platform) kojeg ta tvrtka razvija od sredine 90-ih godina prošlog stoljeća. Prvi su prototipovi (gusjenični) prikazani javnosti 2002., a od tada se provode i terenska ispitivanja. Švedski je Hagglunds kupila britanska tvrtka Alvis (koju je zatim kupila britanska tvrtka BAE Systems), i specijalist je za proizvodnju raznih borbenih vozila pa je tako švedski razvoj dobio lakši pristup i britanskom ministarstvu obrane. Krajem 2003. potpisan je ugovor o razmjeni informacija u sklopu progama FRES i SEP. Tako se otvara i mogućnost da se dostignuća iz švedskog programa SEP primjenjuju u britanskom programu FRES ali i obrnuto. Razlog zbog kojeg je Švedska krenula u razvoj programa SEP je u činjenici da će do kraja ovog desetljeća mnoga borbena vozila njihove vojske doći do kraja radnog vijeka. Provedene su studije o budućim zamjenama i odlučeno je da će se razvijati modularni koncept s kotačnim i gusjeničnim vozilima kako bi se maksimizirale dobre strane i minimizirale loše kotača i gusjenica tijekom operativne uporabe. Temeljni su zahtjevi programa SEP fleksibilnost koja se ogleda i u istodobnoj uporabi kotačne i gusjenične inačice u osnovi istog vozila. Važan je zahtjev i dobra nosivost, zatim niski operativni troškovi, mogućnost djelovanja u umreženom okružju te mogućnot prijevoza transportnim avionom C-130 Hercules. To znači da je masa vozila limitirana na oko 18 tona.

Hagglundsov koncept predviđa visoku razinu fleksibilnosti koja je postignuta modularnim pristupom. Naime, postoje tri modula: podvozje (kotačno ili gusjenično), modul za posadu i operativni modul koji ustvari određuje namjenu vozila. Temeljna platforma (podvozje i modul za posadu) ima masu od 9,5 tona, a nosivost dopušta dodavanje još 8 tona u operativnom modulu. Prema sadašnjim planovima švedska bi vojska prvo vozilo iz programa SEP trebala dobiti 2011. dok bi prva operativna postrojba bila spremna do 2014. Predviđa se nekoliko inačica, ponajprije oklopni transporter, logističko vozilo, zapovjedno vozilo, medicinsko vozilo, vozilo za izvlačenje, vozilo nosač bojišničkog radara. U drugoj bi seriji bila proizvedena: vozilo nosač minobacača, izvidničko vozilo, protuoklopno vozilo opremljeno naprednim POVRS-om. Treća bi serija donijela inačicu teškog oklopnog transportera, PZO vozilo, NKB vozilo, vozilo za uklanjanje mina i neke druge specijalizirane inačice.

Temeljna platforma je načinjena od čelika velike tvrdoće, a oklopna je zaštita modularnog tipa i dolazi u tri moguće razine. Konstruktori us osigurali i dobru zaštitu od mina, pa najjača razina oklopne zaštite ima otpornost na djelovanje mina s penetratorom. Elektronička je oprema moderna, temeljena na središnjoj podatkovnoj sabirnici na koju su povezani svi elektronički sustavi i radne stanice članova posade. U dio za posadu je postavljeno 6 nadzornih monitora koji pokazuju sliku kamera koje motre okolinu vozila. Podaci o vozilu, taktičkoj situaciji i oružnim sustavima pokazuju se na tri radna monitora. Ako je riječ o jednostavnijoj inačici vozila koja ne treba takvu količinu podataka broj monitora se reducira na 2 nadzorna monitora i jedan radni. Prvi je prototip vozila SEP predstavljen javnosti 2002., bila je riječ o gusjeničnoj inačici označenoj kao SEP-T. Nju je nakon dvije godine slijedila kotačna inačica pogonske konfiguracije 6×6 s hibridnim dizelelektričnim pogonskim sustavom i pogonskim elektromotorima u naplatcima. Oba su modela odmah nakon predstavljanja krenula s opsežnim terenskim ispitivanjima.
Potkraj prošle godine predstavljena je nova inačica SEP-T2. Riječ je o poboljšanoj gusjeničnoj inačici koja u odnosu na prethodni model ima nekoliko poboljšanja. Ponajprije je riječ o boljem hibridnom pogonskom sustavu posljednje generacije koji znatno poboljšava upravljivost, smanjuje zamjetljivost te dolazi u obliku brzo zamjenjivog modula.
Postavljene su i nove gumene gusjenice koje su lakše, tiše i imaju duži radni vijek nego čelične. Postavljeni su i novi pogonski elektromotori. Riječ je o motorima sa stalno pobuđenim magnetom tvrtke Magnetic Systems Technology. Ta bi poboljšanja trebala omogućiti bolju ekonomičnost i iskoristivost goriva.

Upravo je hibridni dizelelektrični pogonski sustav jedna od tehnologija za koje se vjeruje kako će u bližoj budućnosti (idućih pet do deset godina) znatno povećati mogućnosti borbenih vozila. Osim toga, trebala bi ih učiniti ekološki i ekonomski znatno učinkovitijim u odnosu na današnja borbena vozila s klasičnim pogonom. Iako hibridni dizelelektrični pogon postoji već dugo, tek zadnjih desetak godina postao je pravi hit, kako za vojsku tako i za civilno tržište. Ozbiljna istraživanja i razvoj tek su tada i krenuli pa se svaka nova generacija tog pogona odlikuje sve boljim značajkama. A razvoj je tek kreno i još nisu dosegnute planirane značajke pa se sa sigurnošću može reći kako će svaka nova generacija nuditi sve više. Jedan od razloga velike popularnosti hibridnog dizelelektričnog pogona u vojsci je mogućnost tzv. tihog rada. Riječ je o tome da se maksimalno iskoristi koncepcija modernih hibridnih pogonskih sustava. U tom je pogonskom sustavu uz dizelski motor na koji je povezan elektrogenerator koji proizvodi električnu energiju povezan i neki podsustav za pohranu i čuvanje energije koja trenutačno ne treba, da bi se mogla uporabiti naknadno kad se ukaže potreba. Za to se uglavnom danas rabe različite baterije. Najčešće je riječ o litij ionskim baterijama u koje se pokranjuje višak energije. Litij ionske baterije su zasad najbolji izbor jer imaju najveću gustoću energije od svih aktualnih tehnologija. Istrživači se nadaju kako će uspjeti spustiti operativne troškove uporabe i produžiti im radni vijek povećavanjem ukupnog broja mogućih punjenja sa sadašnjih oko 500 na najmanje 1000, a daljnjim razvojem i više od tri tisuće punjenja. Ideja tihog rada proizlazi iz naprednog koncepta hibridnog pogona, a svodi se na to da se vozilo pokreće samo energijom spremljenom u baterije, ne paleći dizelski motor. Time se znatno smanjuje zvučni i termalni potpis vozila što za borbena djelovanja može imati presudnu važnost.

Prema planovima nekih razvojnih timova cilj je osigurati borbenom vozilu mogućnost vožnje u tihom radu od 24 sata. Koliko je poznato nema niti jednog hibridnog pogonskog sustava, pogodnog za operativnu primjenu, koji je uspio postaviti taj ambiciozni cilj. No, istraživači se nadaju smesti i rade kako bi taj uvjet postao stvarnost. Cilj je i učiniti bateriju bateriju velikog kapaciteta što izdržljivijom i otpornijom na razne otežane uvjete jer smještaj u vozilo u blizinu motora s unutarnjih sagorijevanjem znači povećanu temperaturu i vibracije uz moguće izlaganje gorivu i mazivu. Istraživači Hagglundsa nastavljaju s razvojem novih inačica. Tako je planirano da se do kraja ove godine dovrši kotačna inačica s pogonskom konfiguracijom 8×8. Dodavanje još jedne osovine omogućiti će povećanje ukupne mase na 26 tona. Radi se i na razvoju naprednog sustava za obranu od ranih vrsta projektila. Cilj je otkriti i onesposobiti razne vrste projektila koji lete prema vozilu. Prototip sustava mase oko 500 kilograma već je razvijen i isprobava se na švedskom BVP-u CV90 i vozilima iz programa SEP.
Razvoj obrambenog sustava nužnost je jer potreba za dobrom strateškom mobilnošću nameće što manju masu vozila, odosno slabiju oklopnu zaštitu. Zato se nastoji razviti inovativne modele zaštite koji će, uz manju masu nego što bi bila potrebna da se radi o klasičnom oklopu, omogućiti preživljavanje vozila.

Igor SKENDEROVIĆ