Za uspješno djelovanje u urbanom okruženju moderna vojska mora imati odgovarajuću opremu i oružje. Trendovi naglašavaju potrebu za preciznošću i mogućnost djelovanja u uvjetima povećanog kaosa

PEO soldier opisuje novi snajper američke kopnene vojske, polu-automatski SASS (Semi Automatic Sniper System) M110 kalibra 7,62mm, kao oružje “stvoreno za urbanu borbu”. 2007. Knight’s Armament je započeo s isporukom prvih od 4492 naručenih snajpera M110 koje je američka vojska kupila s ciljem zamjene postojećih snajpera Remington 7,62mm M24. Uvjeti odabira SASS-a uključivali su nužnost preciznog pogađanja pojedinaca i neoklopljenih materijalnih sredstava na udaljenostima do 1000 m. M110 koristi se streljivom M118LR za veće udaljenosti, ali djeluje i sa standardnim streljivom 7,62x51mm, uključujući i protuoklopno streljivo tipa M993. Da bi se poboljšala sposobnost preživljavanja, oružje je opremljeno prigušivačem bljeska i zvuka. Puška je nadopunjena cijelim sustavom koji se sastoji od kontejnera, spremnika od 10, 15 ili 20 metaka i novim ciljnikom Leupold XM151 Spalding. Sukladno PEO Soldieru ključno poboljšanje koje će M110 donijeti u urbanom okruženju jest “veća brzina paljbe, koja će omogućiti snajperistima da točno i brzo naciljaju protivnike među civilima.” Jedan dočasnik je primijetio kako “moj snajperist više neće morati nositi dodatno oružje kojim će se koristiti prilikom ulaska u objekte i čišćenja prostorija. Za obje zadaće može koristiti M110. To će dosta olakšati opremu koju moramo nositi.”

Britansko ministarstvo obrane dodijelilo je ugovor Accuracy International za proizvodnju 580 komada Artic Warfare Sniper Rifle u kalibru .338 (8,6mm). Ona će zamijeniti 20 godina star L96A1 7,62mm koji je proizvodila ista kompanija iz Portsmoutha. Povećanjem kalibra povećava se domet djelovanja britanskih snajperista s 1000 na 1500 metara. Sa spremnikom od 5 metaka i dužinom 1300 mm, teži 6,8 kg.

U svijetu postoji mali broj sustava za detekciju ispaljenog projektila – SADS (Small Arms Detection Systems). Na njima je teška zadaća pronalaženja snajperista u urbanom području. Početkom 2008. godine nedefinirani broj vojnika u Iraku započeo je s terenskim testiranjem sustava SWATS (Soldier Warm Acoustic Targeting System). Sustav je razvio Planning Systems (PSI), podružnica QiunetiQ North America prema narudžbi US Army Program Executive office Soldier. Ukupan asortiman sustava za lokalizaciju pucnjeva EARS uključuje: Ears-VM (na vozilima), Ears-FS (na fiksnim sustavima), Ears-MC (na mobilnim nadzornim točkama) i Ears-UG (na nečuvanom tlu). Ears-VM i Ears-FS koriste se u Afganistanu od kolovoza 2007. Za aplikacije EARS koriste se 15-centimetarski polukružni senzori u ukupne težine 2,25 kg koji otkrivaju položaj snajperista u manje od sekunde. Jedan SWATS senzor veličine je 7,62 x 7,62 x 1,9 cm i ukupne težine manje od 500 grama. Pruža audio, vizualnu ili digitalnu upozorbu i točnu lokaciju snajperista na udaljenosti većoj od 300m.

Zahtijev DARPA-e za SADS sustavom koji se može montirati na vozila kako bi lokalizirao snajpersku paljbu na vojna vozila koji se kreću brzinama i do 95 km/h, rezultirao je stvaranjem Boomeranga. Stvoren je u suradnji s istraživačkim laboratorijem marinskog korpusa US Marine Corp Warfighting Laboratory, a temeljem ranije razvijenog prototipa Acoustic Counter-Sniper System tvrtke BBN Technologies. Mikrofoni Boomeranga montirani su na kratkom stupu te detektiraju metke koji prolaze na udaljenostima do 30 m. Mjere zračni udar koji proizvede udarni val od metka te plamen na ustima cijevi oružja. U manje od dvije sekunde, senzor pokazuje udaljenost, smjer i azimut odakle je došla paljba. Informacija se dostavlja operateru glasovno i vizualno na LED ekranu. Sistem se već testira u Iraku.

AAI vjeruje kako njihov PDC sustav koji spaja rezultate mnoštva informacija dobivenih iz senzora koji se nalaze na četiri kuta vozila, pruža još kvalitetniju izlaznu informaciju, nego onu dobivenu iz samo jednog izvora. AAI tvrdi kako je njihov sustav pruža daleko preciznije podatke o pucnju udaljenom i do 1,2 km od mete te ima povećanu sposobnost preživljavanja kroz veći broj prikupljenih i analiziranih podataka. Za potrebe operativnog testiranja sustava, američka kopnena vojska instalirala je PDC na Strykere i HMMWV-e.
Oklopno, izvidničko 8×8 vozilo kanadske vojske Coyote od 2005. godine je u Afganistanu opremljeno s Ferret Small Arms Detection and Localization System. Sustav je razvio MacDonald Dettiler & Associates u suradnji s Defense Research Establishment Valcartier. Koristeći akustiku izlaznog barutnog mlaza i udarni val koji proizvodi metak, Ferret pokazuje smjer, visinu i udaljenost odakle je pucano. Također određuje obližnje promašaje kao i kalibar projektila. Sustav je poboljšan na način da upozorbu izdaje glas, a ne audio ton kao ranije, a s obzirom da je povezan s Globalnim pozicijskim sustavom (GPS) sustav daje 10-brojčanu koordinatnu referencu napadača.

Vojnici su u urbanim operacijama često izloženi ozljedama glave i gornjeg dijela torza jer se naginju iza kutova, preko zidova i kroz prozore. Američko-izraelska kompanija Corner Shot povećala je svoj asortiman lakog naoružanja namijenjenog za pucanje iza kutova, umanjujući opasnost da i sami vojnici postanu mete. Prvo takvo oružje razvijeno 2003. godine sastoji se od okvira oružja na kojem se nalazi video ekran i prednji pištolj s malom kamerom koji se može okretati u lijevo i desno. Učinkoviti doseg ovisi o vrsti pištolja koji se koristi; kompanija navodi udaljenosti od 100 m za pištolje u kalibru 9mm, .40 i .45, a 200 m ako se koristi pištolj FN Herstal FiveseveN kalibra 5,7mm. Corner Shot teži 3,86 kg plus težina pištolja i dugačak je 820mm uz mogućnost skraćivanja na 640mm ako je usadnik sklopljen. Za produženi nadzor i s ciljem poboljšavanja preciznosti lagani tronožac se može montirati na nosač pištolja. Corner Shot APR (Assault Pistol Rifle) umjesto pištolja ima laganu strojnicu u 5,56mm kalibru čime je dobivena mogućnost djelovanja po većem broju meta u dometu do 250m. Koristi standardni M16 / M4 spremnik ili posebni spremnik sa skraćenim streljivom. Puška ispaljuje sve tipove 5,56mm streljiva. Posljednji dodatak kolekciji Corner Shota je i 40mm bacač granata, koji daje još veći doseg i povećanu paljbenu moć. Oružje je teško 4,4 kg i dugačko 900 mm s otklopljenim usadnikom.

Defense Science and Technology Organization (DSTO) iz Australije razvili su Off-axis Viewing Device (OADV) koji se može staviti na standardno naoružanje i time smanjiti ranjivost postrojbi u urbanim operacijama. Prvih 130 postrojbi opremljeno je njima od ožujka 2005. u Iraku, samo četiri mjeseca nakon što je projekt započeo. Od rujna 2005., uređaj su koristili i australski specijalci u Afganistanu. Zapovjedništvo kopnene vojske želi da OADV postane sastavni dio svakog borbenog kompleta. OADV teži oko 500 g i dugačak je oko 150mm, te se lako stavlja na sve optičke ciljnike australske jurišne puške F88 Steyr 5,56mm, lake strojnice F89 Minimi 5,56mm i karabina M4. Dva ovalna ogledala koja se nalaze unutar OADV reflektiraju odraz iz optičkog ciljnika oružja vojniku, koji na taj način može tražiti i djelovati prema protivnicima istovremeno držeći glavu i torzo u zaklonu. Kada nije potreban OADV se zakreće dalje od ciljnika. Pod licencom DSTO-a, švedska kompanija Aimpoint je započela s proizvodnjom standardnog modela uređaja pod nazivom Conceled Engagment Unit.

ShieldShot iz Austina, Texas, proizvode Tactical Mirror Sight (TMS) koji se montira na šinu iza bilo kojeg ciljnika s crvenom točkom. TMS se može postaviti u svoju prednju poziciju za paljbu iza kutova, u gornju poziciju ispred mehaničkog ciljnika ili ga se može skroz pomaknuti za konvencionalno ciljanje kroz optički ciljnik. TMS se može postaviti i za dešnjake i ljevake. TMS komplet uključuje i veliko ogledalo koje se koristi za čišćenje objekata i za gađanje preko zidova. TMS koriste US special operation forces u svojim operacijama diljem svijeta.

Probijanje vrata
Razbijač vrata je ime koje su američki marinci dali sačmarici M1014 Joint Service Combat Shotgun. Originalnu inačicu M4 Super 90 razvila je talijanska kompanija Benelli Armi. Od 2002. isporučili su gotovo 4000 komada oružja, a oznaka “joint” – združeno, vjerojatno će voditi do daljnjih narudžbi od strane drugi grana. Oružje teži 3,8 kg bez spremnika, a rasklapanje usadnika produžuje oružje s 88,6cm na 101cm. Na njoj se nalazi i MIL-STD-1913 Picatinny šina tako da je moguće montiranje raznih dnevnih i noćnih ciljnika. To je poluautomatsko oružje s cjevastim spremnikom streljiva koji prima 6 komada streljiva kalibra 12. Tip streljiva na raspolaganju je slijedeći; sitna sačma, krupna sačma, projektil tipa “kugla”, CS punjenje te specijalno streljivo za razbijanje vrata.

Američka vojska trenutačno na terenu koristi sačmaricu C-More Systems XM26 Modular Accessory kao dodatak na M4 ili ga koriste kao samostalno oružje. M26 koristi spremnik u koji stane pet komada bilo kojeg standardnog smrtonosnog, nesmrtonosnog i probijajućeg streljiva kalibra 12, uključujući i nove patrone M1030 odobrene za uporabu krajem 2007. M-1030 je streljivo koje se koristi za probijanje drvenih vrta (brava, ključanica i šarke) i lokota. Krhki projektili M-1030 minimaliziraju opasnost od rikošeta koji se često javljao kod ranije korištenog streljiva.

Za nasilan upad u objekte američki vojnici mogu koristiti i M100 Grande Rifle Entry Munition (GREM) razvijen od izraelske kompanije Rafael Advanced Defense Systems. “Ovo je odličan napredak za poboljšavanje preživljavanja snaga na terenu” izjavila je Barbara Muldowney, zamjenica menadžera za Individual Weapons u ARDEC-u. “Ranije su vojnici morali pretrčavati preko ceste, postaviti eksplozivna punjenja na vrata, zatim trčati natrag da bi ih mogli detonirati prije nego su mogli ući u objekt. Ako se na ijednoj obližnjoj zgradi nalazio snajperist ti su vojnici bili u velikoj opasnosti. Sada mogu iz zaklona s druge strane ulice koristeći GREM razbiti vrata, upasti unutra i neutralizirati one koji se nalaze u objektu.”

Mali broj GREM-ova bio je poslan u Irak u sklopu 101. zračnodesantne divizije 2006. godine, a američka vojska ga je odabrala za jedan od najboljih 10 izuma za vojne potrebe u 2005. godini. M100 je razvijena od Rafaelovog Simona, streljiva koji se lansira iz standardne puške kalibra 5,56mm i koristi se za razbijanje metalnih ili drvenih vrata. Simon je u uporabi izraelske vojske, Kanade i Velike Britanije, a Rafael je razvio i verziju koja se može lansirati s francuske jurišne puške Nexter Famas ili neke druge jurišne puške skraćene cijevi u kalibru 5,56 mm.

U američkoj vojsci GREM se lansira s M16 ili M4 koristeći se standardnim ili iluminirajućim streljivom na udaljenostima 9 do 33 metra od vrata. Poseban uređaj osigurava da streljivo eksplodira na ispravnoj udaljenosti od vrata kako bi se udarni val ravnomjerno raširio po cijeloj površini. Dok Simon ima 150 grama eksploziva, GREM ima 120 grama. Vojnici zaduženi za uporabu M100 nose i 2 kompleta streljiva te dodatni kompenzator trzaja koji se montira na usadnik u svrhu dodatnog smanjenja trzaja oružja.
Vojska planira kupiti dodatnih 8000 GREM-ova i 50 000 GREM školskog streljiva svake godine.

Pripremila Vlasta ZEKULIĆ