Osvajač Timur Lenk

Timur Lenk ostavio je nakon smrti državu koja se protezala od jugozapadne Turske preko Sirije, Iraka i Irana te obuhvaćala dijelove ili čitave teritorije Kazahstana, Armenije, Azerbajdžana, Gruzije, Turkmenistana, Uzbekistana, Afganistana, Pakistana, sjeverozapadnu Indiju i dijelove Kašgara u današnjoj Kini

Timur Lenk (Timur) u počecima je svojeg uspona sedamdesetih godina XIV. st., nakon sukoba s nekadašnjim saveznicima iz kojih je izišao kao pobjednik, ustrojio snažnu vojsku i proglasio se nasljednikom Džingis-kana. Započeo je osvajačke pohode kako bi vratio nekadašnje Mongolsko Carstvo. Među zapaženijim sukobima bio je onaj s najvećim konkurentom, sjeverozapadnim susjedom kanom Tohtamišem, vladarom Zlatne Horde. U to je vrijeme Zlatna Horda uvelike izgubila mongolski identitet. Njezin su prostor naseljavala pretežno plemena Kipčaka, Kirgiza, Tatara i drugih turkijskih naroda, s islamom kao prevladavajućom vjerom. U pohodu na Zlatnu Hordu 1395. godine, Timur Lenk toliko ju je opustošio da se više nikad nije oporavila.

Poraženi Bajazid

Prihvaćanje islama nimalo nije smetalo Timuru da povede rat protiv osmanskog sultana Bajazida I., poznatog iz Bitke na Kosovu 1389. godine. Sukob je započeo 1399., nakon što je Bajazid poželio pripojiti dijelove turkmenskog teritorija i Anatolije, a Timur je smatrao kako upravo on polaže pravo na turkmenski teritorij. U tom su ratu Bajazidove postrojbe redovito gubile bitke, a Bajazid je završio kao Timurov zarobljenik nakon Bitke kod Angore i umro u zarobljeništvu (detaljnije u tekstu: Angorska bitka 1402., Hrvatski vojnik, br. 331 i 332). Pobjeda je usmjerila daljnji prodor Timurovih hordi što je u konačnici dovelo do stvaranja novog, iznimno moćnog carstva na području središnje Azije. Timur je nakon smrti ostavio državu koja se protezala od jugozapadne Turske preko Sirije, Iraka i Irana te obuhvaćala dijelove ili čitave teritorije Kazahstana, Armenije, Azerbajdžana, Gruzije, Turkmenistana, Uzbekistana, Afganistana, Pakistana, sjeverozapadnu Indiju i dijelove Kašgara u današnjoj Kini.

Posljedice osvajanja

Procjenjuje se kako je tijekom Timurovih osvajanja ubijeno oko 17 milijuna ljudi. Takvo je pustošenje prouzročilo i brojne demografske promjene od kojih su neke vidljive i danas, npr. u sjevernom su Iraku potpuno nestali kršćani. Nakon osvajanja tog teritorija sve su kršćanske crkve srušene, a mali je broj preživjelih silom prešao na islam. Ništa bolje nisu prošli ni nekršćani pa je svojedobno gusto naseljen Afganistan dobrim dijelom opustošen. Timurovom je smrću nestao najvažniji kohezijski čimbenik golemog carstva i ubrzo dolazi do njegova raspada.
 Prodorom Mongola prostor Kazahstana postaje jedna od pokrajina Zlatne Horde koja će poslije ući u sastav Kazaškog Kanata. Kazaški Kanat smatra se prvom državom Kazaha jer se u XV. st. počinje izdvajati kazaški nacionalni identitet od ostalih orijentalnih naroda koji su naseljavali prostor između Kaspijskog jezera i Kine. Proces je završen formiranjem posebnog kazaškog jezika, kulture i načina života. Osim toga, uvelike se razvijaju ratničke vještine te obrtnička proizvodnja iznimno kvalitetnog hladnog oružja. Kazasi su bili izvrsni jahači i slično većini ostalih nomadskih naroda borili su se isključivo kao lako konjaništvo koje je oklopnu zaštitu podredilo brzini i pokretljivosti u borbi.

Buharski Kanat

Timurovu su smrt u međuvremenu iskoristili i turkijski Uzbeci koji počinju prodor na prostor današnjeg Uzbekistana. Za razliku od prethodnih osvajača koji su za sobom uglavnom ostavljali potpunu pustoš, Uzbeci se povezuju s domicilnim stanovništvom. Nakon osvajanja Samarkanda ustrojavaju vrlo stabilan i moćan Buharski Kanat čija je povijest protkana stalnim vjerskim sukobima s Perzijancima. Naime, iako su oba naroda, samim tim i države koje su ustrojili, primili islam kao dominantnu religiju, Perzijanci su bili uglavnom šijiti, a Uzbeci suniti što je bio osnovni izvor neprijateljstava. Tek je početkom XVIII. st., slabljenjem turskog utjecaja i jačanjem Perzije, Buharski Kanat definitivno poražen, ali ne i anektiran. Nakon toga postoji kao relativno marginaliziran srednjoazijski emirat koji je i prije poraza izgubio geostrateški utjecaj, kao uostalom i sve zemlje te regije. Europske su pomorske sile, naime, došle morskim putem do Kine i Put svile izgubio je na važnosti što je prouzročilo katastrofalne gospodarske posljedice za sva područja u njegovoj interesnoj sferi.

 

Marinko OGOREC