Vrhunski sportaši, ujedno i ugovorni pričuvnici Oružanih snaga Republike Hrvatske, u razgovoru za Hrvatski vojnik rekli su kako se nose sa situacijom koja ih je udaljila od priprema za sportska natjecanja…

Pandemija koronavirusa pogodila je apsolutno sve segmente života širom svijeta. Još do prije nekoliko tjedana u Hrvatskoj je sve funkcioniralo sasvim normalno, riječ je bila o dalekom virusu koji se iz naše perspektive činio relativno bezopasan. Malo tko je mogao pretpostaviti da ćemo se naći u situaciji s kojom se dosad nismo susreli, a koju je bilo teško i zamisliti.

Stvarnost koju živimo sve nas je poprilično zatekla i uvjetovala postupanje po nekim novim pravilima. Iznimka nisu ni sportaši. Dobar dio njih prekinut je u pripremama za najveće svjetske i europske smotre koje su trebale biti na rasporedu ovog proljeća i ljeta. Osim toga, pandemija koronavirusa nekim je sportašima onemogućila da se bore za trofeje te ih udaljila od snova o naslovu. Gotovo da ne postoji natjecanje koje nije otkazano. Otkazane su i Olimpijske igre, koje bi po novom rasporedu trebale biti održane dogodine, što je u ovom trenutku i jedino razumno rješenje.

Umjesto natjecanja i boravka na sportskim borilištima, sportaši su u situaciji koja je netipična za mnoge, a to je ona u kojoj moraju trenirati u svojim domovima, odvojeni i daleko jedni od drugih.

Neki od najuspješnijih hrvatskih sportaša i sportašica, proslavljeni olimpijci i ugovorni pričuvnici Hrvatske vojske, podijelili su s nama kako se nose s tim izazovom i svakodnevicom.

Proslavljeni hrvatski veslač te višestruki svjetski i olimpijski prvak Valent Sinković iznio je svoje iskustvo:

“Dobili smo ergometre, na kojima svaki dan treniramo kod kuće. Pripremamo se, održavamo formu i pratimo vijesti. Sad smo već nekoliko tjedana bez treninga na vodi. To je situacija koju imamo zimi, tako da nije nešto što dosad nismo radili, ali za ovo doba godine neuobičajena je zato što tad imamo natjecanja, treninge na vodi i pripreme. Nova je ovo situacija za sve nas, nešto što nismo očekivali, ali moramo biti pozitivni i držati se uputa koje daje Stožer civilne zaštite kako bismo svi zajedno pobijedili krizu. Mi se i dalje pripremamo najnormalnije za Olimpijske igre, samo one su pomaknute na iduću godinu. Najveći je problem što ne znamo kad će sve ovo završiti i ne znamo za koje ćemo se iduće natjecanje spremati.”

Ni taekwondo nije pošteđen pandemije koronavirusa. Kakva je svakodnevica onih najboljih, s nama je podijelila hrvatska reprezentativka i dvostruka europska prvakinja Iva Radoš:

“Treniram kod kuće. Srećom, imam prostor, malu dvoranu u podrumu gdje mogu trenirati. Ne mogu raditi sparing, ali mogu kondicijske treninge. Imam brata i sestru koji su trenirali taekwondo, točnije brat još trenira, pa mi pripomažu, drže mi fokusere i tu su uz mene, što mi ipak puno znači.”

Iva nam je opisala i kako provodi vrijeme dok traje ova situacija i što joj sve nedostaje.

“Mjesec dana smo bez treninga, fali mi dvorana, atmosfera koja dolazi s tim, trener da nas vodi, sve one svakodnevne stvari mi nedostaju. Čudno mi je biti doma, ali dobro, izdržat ćemo. Uz treniranje, pomažem bratu oko nastave. Hvala Bogu, živim u kući, a oko kuće uvijek ima posla tako da se neću žaliti. Svakodnevno sam u kontaktu s kolegama iz reprezentacije i trenerima i čekamo rasplet krize. Stvarno se nadam da će ovo brzo proći i da ćemo se što prije vratiti u dvoranu.”

Iva je članica lokalnog DVD-a te se osvrnula i na potres koji je nedavno pogodio Zagreb.

“Živimo nedaleko od epicentra. Srećom, nemamo nikakva oštećenja. Bilo je strašno, probudilo nas je snažno podrhtavanje, ali sve je dobro prošlo. Dio sam DVD-a, no odluka zapovjednika bila je da na intervencije odu iskusniji kolege koji su preuzeli na sebe taj zadatak. Ponosna sam na sve, na članove DVD-a i na Hrvatsku vojsku, koja je obavila odličan posao i koja pomaže građanima u ovakvim teškim situacijama. Ovo su trenuci kad moramo biti solidarni jedni prema drugima i paziti na one najosjetljivije.”

Kako se nose s trenutačnom situacijom rekli su nam i reprezentativci u hrvanju grčko-rimskim stilom Dominik Etlinger i Antonio Kamenjašević. Dominika Etlingera pandemija je prekinula u jeku priprema za kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre:

“Teška je situacija definitivno, i za nas sportaše, ali i za sve stanovnike Republike Hrvatske. Mi ćemo se još nekako oporaviti, dovest ćemo se u formu. Najteže je ljudima koji su ostali bez posla i bez prihoda, oni su ti kojima je ova situacija posebno teška i na njih moramo misliti.

Što se sportske strane tiče, prekinuti smo u pripremama za kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre. Bili smo već na kraju priprema, obavili smo praktički sve i čekali natjecanje. Međutim, tad su počele odgode tako da je sve pomaknuto. Loše je što ne znamo kad će sve ponovno početi, stalno stižu odgode nekih natjecanja, turnira. Ja se samo nadam da će sve što prije početi.”

Na pitanje kako izgleda njegova svakodnevica, Dominik kaže da se ne razlikuje puno od one kad se priprema za velika natjecanja:

“Naviknut sam na ‘karantene’. Ovako zapravo izgleda naša svakodnevica i inače. Posvećeni smo treningu. Sad je, jasno, drukčije jer nemam hrvačke treninge, ali radim na kondiciji. Imam kod kuće ergometar, utege i sve što mi je potrebno za održavanje kondicije. Srećom, imam prostor za vježbanje tako da na kondiciji mogu raditi, a specifika, nažalost, mora čekati.”

I Antonio Kamenjašević također se našao u nespecifičnoj situaciji, a na pitanje kako izgleda njegov dan, odgovara da je ispunjen:

“Treniram, imam mlađeg brata i sestru kojima ujutro pomažem oko nastave. Živim na selu pa imam prostora oko kuće za trčanje i kondiciju. Imamo i vrt pa tamo pomažem jer sad je vrijeme sadnje. Prekid mi se dogodio u trenutku kad sam se oporavio od ozljede trbušnog mišića te počeo trenirati. Sad je sve stalo. Problem je što ne znamo kad će krenuti nabolje i koje je sljedeće natjecanje pa ne znamo ni kako će izgledati pripreme i koliko ćemo vremena za njih imati. No, vjerujem da će sve biti dobro. Treba biti optimističan u ovoj situaciji.”

Slične dojmove ima i Ivan Horvat, atletičar i hrvatski rekorder u skoku s motkom:

“Neobična situacija definitivno. Kao i ostali sportaši, i ja sam bio završio pripreme i trebala su početi natjecanja, ali sve je stalo. Nemamo nikakve informacije kad će sve ponovno početi, no dotad mi ostaje raditi ono što mogu. Nažalost, onaj glavni dio: motku, tehniku skakanja, pripremu za skok, ne mogu raditi, ali zato radim na kondiciji onoliko koliko mi uvjeti dopuštaju. Imam nešto utega tako da s pomoću njih održavam kondiciju. Vrijeme provodim sa zaručnicom, s kojom živim. Držimo se maksimalno uputa koje daje nacionalni Stožer civilne zaštite. Ovu situaciju shvatio sam iznimno ozbiljno, ne izlazimo, držimo se reda. Mi sportaši moramo biti primjer kako se ponašati u ovakvim situacijama. Vrijeme mi zasad brzo prolazi, otkrivam neke nove hobije, učim svirati bas, svi smo dobro i nadam se da ćemo tako i ostati.”

Filipa Zubčića kriza vezana uz koronavirus zatekla je dok je bio u prilici boriti se za Mali kristalni globus u veleslalomu. Nažalost, zadnje su dvije utrke otkazane, a time je Filip ostao bez mogućnosti natjecanja za najveći uspjeh svoje karijere. Unatoč tomu, istaknuo je kako je iznimno zadovoljan proteklom sezonom, a rekao je i kako izgleda njegova nova rutina.

“Nažalost, zadnje su dvije utrke otkazane. Bio sam u dobroj formi, no što je, tu je. Treće mjesto veleslalomskog poretka zaista je sjajan uspjeh i zadovoljan sam postignutim. Sezona je bila sjajna, uzbudljiva i napeta i šteta što je okončana na ovakav način.

Treniram kod kuće, na kondiciji mogu raditi. Inače, u ovo smo vrijeme još uvijek na snijegu, treniramo i pripremamo se, a proljeće i ljeto Istok Rodeš i ja provodimo na kondicijskim pripremama.”

Filip Zubčić natjecao se na najopasnijim skijaškim stazama, poput, primjerice, Wengena, ili Lauberhorna, na čiji se spomen mnogima ledi krv u žilama. Kaže kako se u životu nikad nije ničega bojao, no priznaje kako se uplašio kad je Zagreb pogodio snažan potres.

“Živimo relativno blizu epicentra. Sve se osjetilo, jako je treslo i to je prvi put u životu da me nečega bilo strah. Spust na Lauberhornu i sličnim stazama jest opasna stvar, ali ne bojim se. Nakon potresa sam baš osjetio strah, što dovoljno govori o njegovoj snazi. No, srećom, nisam pretrpio nikakvu štetu i sve je dobro.”

Za Filipa, kao i za sportskog kolegu Dominika Etlingera, izolacija nije problem.

“Mi sportaši smo takvi. Naviknuli smo na ovaj ritam, naša je rutina trening dva puta dnevno kao i dosad. Mi ne izlazimo, nemamo vremena za kave, tako da ovo nije ništa neobično. Sad mi samo nedostaje neka padina, ledenjak i skije,” kaže Filip.

Jedan od najuspješnijih hrvatskih jedriličara i zlatni olimpijac Šime Fantela po povratku s natjecanja u Španjolskoj samoinicijativno je otišao u dvotjednu samoizolaciju. I za Šimu, kao i za ostale, sve je stalo. Jedrenje je poput drugih sportova bilo prisiljeno prekinuti aktivnosti. Jedriličari, iako u svojem sportu nemaju socijalni kontakt, svejedno ne mogu trenirati.

“Bili smo na natjecanju u Španjolskoj, a kako je već tad bila navedena kao zemlja koja je na popisu rizičnih, otišao sam u dvotjednu samoizolaciju iako nisam bio bolestan niti sam imao ikakve simptome. U ovakvoj situaciji važno je biti odgovoran prema sebi, ali i prema drugima. Vrijeme u samoizolaciji prošlo mi je relativno brzo, važno je imati raspored i red kojeg ćeš se držati. To vrijeme iskoristio sam za neke stvari za koje inače nemam vremena, analiziram nastupe, pogledam mape. Naravno, uza sve to, pripremaš ručak, vježbaš u svojem domu i vrijeme ti jednostavno prođe.”

Šime se osvrnuo i na otkazivanje Olimpijskih igara, koje su trebale biti održane ovog ljeta. Zajedno s mlađim bratom Mihovilom, također ugovornim pričuvnikom OSRH, nastupa u klasi 49er. Spomenuo je i kako mu izgleda vrijeme otkad je izišao iz samoizolacije.

“Nama to ne remeti planove i pripreme. Štoviše, ovo je za nas relativno nova klasa tako da ćemo dobiti još vremena za trening. Jedrenje je specifičan sport. Mi nismo naviknuli biti zatvoreni, stalno smo na moru, ovo je za nas neobična situacija. Ne sjedim i ne mirujem, održavam kondiciju. Nas dvojica radimo na plovilima, držimo se svih uputa i vjerujemo da će uskoro sve ovo završiti i da ćemo se moći vratiti svojoj rutini,” zaključio je Šime Fantela.

Tekst Ivan Šurbek

Foto Ivan Šurbek, fotoarhiva MORH-a, HINA, Pexels.com