U sklopu bilateralne vojne suradnje našu su zemlju ovog ljeta posjetila četvorica budućih časnika s West Pointa i Sveučilišta Brigham Young. Upoznali su svoje kolege s HVU-a, ali i druge postrojbe Hrvatske vojske, vojarne, poligone, naoružanje i opremu. Baš kao i hrvatska prirodna, kulturna, povijesna te društvena obilježja

Hrvatsko-američka bilateralna vojna suradnja ogledava se na mnogim poljima, pa tako i akademskim. Tu ponajprije mislimo na mlade ljude koji su budućnost obiju vojski – na kadete. Nije neuobičajeno da buduće časnice i časnici Hrvatske vojske posjete američke vojne akademije, baš kao i da njihovi kadeti uzvrate posjet. Priče koje nam mogu ispričati Amerikanci o svojim dojmovima stečenim u Hrvatskoj uvijek su zanimljive, međutim, nije jednostavno dobiti ih kao sugovornike. Cilj posjeta uvijek je upoznavanje s Hrvatskim vojnim učilištem “Dr. Franjo Tuđman“, ali i s mnogim drugim granama, rodovima i postrojbama Hrvatske vojske. Baš kao i s prirodnim, kulturnim i povijesnim znamenitostima naše zemlje. To, ukratko, znači da im je raspored itekako ispunjen. Ipak, zahvaljujući susretljivosti Ureda za obrambenu suradnju (Office of Defense Cooperation – ODC) koji djeluje u okviru američkog veleposlanstva u Hrvatskoj, pred nama su se sredinom srpnja na HVU-u našla četvorica mladića u američkim vojnim odorama. Kadeti Jose Chacon, Noah Jager i Chris Konin, kao “redoviti“ kadeti, pohađaju najprestižniju vojnu akademiju na svijetu: United States Military Academy (USMA), puno poznatiju kao West Point. Priča našeg četvrtog sugovornika nešto je drukčija: Stuart Christiansen školuje se na Sveučilištu Brigham Young (BYU) u Provu, država Utah. Poznavatelji košarke sjetit će se da je istu akademiju pohađao veliki hrvatski košarkaš Krešimir Ćosić. Naravno, tu nije riječ o vojnoj akademiji, no ona ima poseban program Reserve Officer Training Corp (ROTC), koji omogućava paralelno civilno i vojno školovanje. Stuart dobro govori i hrvatski jezik: prije no što je upisao sveučilište, dvije je godine volontirao za svoju vjersku zajednicu u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Tako su kolege često imali njegovu prevoditeljsku pomoć.

Posjet kao nagrada

Trojac s West Pointa bio je stigao u Hrvatsku 24. lipnja, a Christiansen nešto prije, svi zahvaljujući programu koji su zajednički pripremili ODC i njihove akademije. Činjenica da su odabrani za putovanje i posjet puno govori o njihovim vojničkim i akademskih sposobnostima i rezultatima, jer on je i svojevrsna nagrada, posljedica prolaza kroz selekcijski proces. I, kako smo čuli, navedeni program pokrio je zaista mnogo toga. Mladi Amerikanci upoznavali su se s Hrvatskom vojskom, njezinim postrojbama i vojnicima, vojarnama, poligonima, naoružanjem i opremom, kompleksnijim borbenim sustavima poput vozila i aviona, kibernetičkim sustavima, hrvatskom vojnom industrijom… No, imali su prilike učiti nešto i o Hrvatskoj, ali i vlastitoj zemlji te vojsci kroz prezentacije o hrvatsko-američkoj vojnoj suradnji i bilateralnim odnosima. Kadet Chacon rekao nam je da ga je posebno zanimao upravo taj “diplomatski“ dio. S druge strane, svi su bili oduševljeni jedinstvenom prilikom koja im se ukazala: pratiti dio zajedničkog uvježbavanja pripadnika Zapovjedništva specijalnih snaga OSRH i njihovih kolega iz američkih te britanskih specijalnih postrojbi. Čak su se i sami okušali s hrvatskim puškama VHS2. Prvi su se put susreli s oružjem tzv. bullpup konstrukcije i dojmovi su različiti. Noah Jager rekao je da mu se sviđa njezina raspoređenost mase, smještaj okidača iza spremnika i stabilnost paljbene crte koja s tim dolazi. Naši gosti nazočili su i nečemu što im je, barem zasad, sigurno bliskije: osim HVU-a, obišli su i jedan od ljetnih kampova kadeta OSRH. Pogled na tamošnje aktivnosti podsjetio ih je na stvari koje su i sami prošli na svojim kampovima. Primjerice, vidjeli su koje greške naši kadeti rade u obuci, i zaključili da su i oni sami radili iste takve. Kad uspoređuju HVU i West Point, primjećuju razlike u rasporedu akademskih i terenskih aktivnosti, no neke su stvari iste, posebno kad se govori o dnevnoj rutini ili onim “manje popularnim“ kadetskim poslovima poput čišćenja prostorija i kruga vojarne. “Naravno, postoje kulturološke i druge razlike. Međutim, svi u osnovi imamo iste ciljeve, i akademske i vojničke,“ zaključuju naši sugovornici.

Pomagati i služiti. Svakog dana

Još jedna stvar koju su primijetili jest da mnogi kadeti OSRH dolaze iz obitelji hrvatskih vojnika i branitelja iz Domovinskog rata, “jasno je da je to za njih bila snažna veza i snažna motivacija da postanu kadeti“. U svakom slučaju, svi komentiraju da su mogli naučiti nešto od hrvatskih kadeta, ali i da se nadaju da su oni mogli naučiti nešto od njih. “West Point daje nam priliku da upoznamo vojske i kadete drugih zemalja jer lako je moguće da ćemo imati prilike surađivati s njima u budućnosti,“ kažu nam kadeti. To je i logično: američke oružane snage djeluju i surađuju sa saveznicima i partnerima iz cijelog svijeta, a kad je riječ o Hrvatskoj kao saveznici iz NATO-a i strateškom partneru, ta mogućnost još više dolazi do izražaja. Slične prilike daje i BYU, a Christiansen je zbog svoje biografije bio logičan izbor. On je stigao krajem svibnja, i tu je sve pokrivao ODC, uz “blagoslov“ postrojbe u kojoj služi Stuart: 300. vojnoobavještajne brigade Nacionalne garde kopnene vojske.

Na kraju razgovora, pitali smo ih o njihovim motivima da postanu američki vojnici. Jednostavno, iza toga stoje domoljublje i zahvalnost prema svim prilikama koje im nude Sjedinjene Države. Baš kao i osjećaj određene obveze prema prošlim i budućim naraštajima, njihovim sadašnjim i budućim obiteljima. Jose nam je otkrio da su njegovi roditelji migrirali u SAD iz Meksika, a Amerika je pružila puno prilika i mogućnosti obitelji. Stuart je dodao da kroz vojnu karijeru može pomoći drugim ljudima, poduprijeti ih u tome da postanu bolji. “Ako želite pomagati i služiti, biti u vojsci najbolji je način da to i činite. Svakog dana,“ zaključio je američki kadet.

---

“Voljeli bismo se vratiti“

Prije posjeta Hrvatskoj, naši sugovornici učili su i raspitivali se o našoj zemlji. Uočili su da puno ljudi iz drugih europskih zemalja često posjećuje Hrvatsku. Kadetima se posebno sviđa hrvatska obala, naši nacionalni parkovi, hrana, ali i čistoća te sigurnost naših gradova: “Hrvati su ljubazni i gostoljubivi, dobro govore engleski i osjetili smo se iznimno dobrodošlima. Voljeli bismo se vratiti.“ Isto tako, impresionirani su dugom i bogatom poviješću naše zemlje, ali i interesom koji Hrvati pokazuju za američku kulturu. “Dijelimo vrijednosti demokracije, neovisnosti i slobode,“ podsjeća američka četvorka.

---

Oduševljenje hrvatskim vojničkim natjecanjem

Američki su kadeti, među ostalim, tijekom posjeta dobili i knjigu Prvi za Hrvatsku, svojevrsnu povjesnicu natjecanja za najspremnijeg pripadnika OSRH Memorijal bojnik Davor Jović – Prvi za Hrvatsku. Kako je knjiga napisana na hrvatskom i engleskom jeziku, mogli su pročitati mnoštvo detalja o jednom od najzahtjevnijih vojničkih natjecanja u Europi. Oduševljenje Noaha Jagera i Chrisa Konina natjecanjem i tradicijom koja stoji iza njega toliko je da su izrazili želju da iduće godine nastupe na stazi koja “izgleda vrlo izazovno, vrlo motivirajuće“, u međunarodnoj konkurenciji Best Soldier Competition.

---

TEKST : Domagoj Vlahović;  FOTO: Domagoj Vlahović privatna arhiva