Vojske diljem svijeta, u potrazi za većom paljbenom moći pješaštva, okreću se automatskim bacačima granata kalibra 40 mm. Razvijaju se novi modeli na temelju postojećih iskustava, a pokušavaju se uvesti i novi kalibri koji bi trebali prevladati nedostatke postojećih rješenja

Američka kopnena vojska (US Army) i marinski korpus (USMC) već dugo, od doba angažmana u Vijetnamu, rabe automatski bacač granata Mk 19 kalibra 40 mm. Sovjetska je vojska usvojila sličan koncept i od ranih 70-ih godina prošlog stoljeća imaju automatski bacač granata kalibra 30 mm.

Bacač Mk 19 prvi put su počeli rabiti Amerikanci u Vijetnamu i njime su od sredine 60-ih naoružavali riječne patrolne čamce koji su djelovali u delti rijeke Mekong (tada, Južni Vijetnam). Učinkovitost automatskih bacača granata uvjerila je i kopnene snage kako je riječ o korisnom oružju. Domet od 1500 metara i brzina paljbe od 400 projektila u minuti jamčili su dobar “konačni” rezultat.

Proizvođač bacača Mk 19, američka tvrtka General Dynamics samo je od 1984. za više od 30 raznih kupaca načinila oko 35 000 primjeraka. U posljednjih nekoliko godina američka kopnena vojska svake godine kupuje od 500 do 1000 novih bacača.
Mk 19 je relativno jednostavno oružje. Radi na načelu slobodnog trzanja zatvarača. Streljivo se doprema redenikom, a hlađenje je standardno, isijava višak topline u okolinu. Može se postaviti na prijenosno postolje te na razne vrste nosača za vozila i plovila.

U američkoj kopnenoj vojsci standardno ga postavljaju na višenamjensko vozilo Humvee, na lako oklopno vozilo M1117 i na oklopno vozilo Stryker. Postavljanje na vozila (ili plovila) elegantno rješava vjerojatno najveći problem – masu. Naime, Mk 19 Mod 3 ima masu od 35,5 kg, a prijenosno postolje je teško 20 kg, iako postoji i lako postolje koje ima masu od samo 10,1 kg.

Američka vojska rabi projektil M383 eksplozivno-rasprskavajućeg tipa, višenamjenski eksplozivno probojni projektil M430 i vježbovni projektil M918. Zadnja inačica bacača Mk 19 Mod 3 ima domet od 1500 m za točkaste ciljeve i do 2200 m za pokrivanje određene površine. Razvijena je i nova inačica protupješačkog projektila M1001, koji ima smanjen domet. Projektil je zapravo kontejner napunjen sa 113 strelica koje mogu probiti tjelesni oklop.

Nove konstrukcije
Kao moguću zamjenu za Mk 19 godine 1994. predstavljen je novi automatski bacač granata CG-40 Stiker kalibra 40 mm. Proizvela ga je tvrtka General Dynamics, a zamišljen je kao lakša zamjena za Mk 19. Uz General Dynamics, na projektu sudjeluju i Raytheon, koji je razvio napredni ciljnik, i norveški Nammo, koji je razvio novo streljivo kalibra 40 mm.
CG-40 je kao zamjenu za Mk 19 izabralo američko Zapovjedništvo za specijalne operacije. U uporabu ulazi tijekom 2004. i dobiva službenu oznaku Mk 47 Mod 0. Ugovorom je predviđena dostava 1000 bacača.

Mk 47 ima masu od 45 kg, a streljivo je spremljeno u kutijastom spremniku kapaciteta 32 projektila. Domet je kao i kod Mk 19: 1500/2200 metara. Konstruiran je tako da se za tri minute može izvaditi iz vozila i postaviti na prijenosno postolje. Zbog naprednog ciljnika, strijelac može brže i preciznije pogoditi cilj. Ciljnik je opremljen laserom dometa 2000 metara, optičkim kanalom s uvećanjem od 3x. Kad laser izmjeri udaljenost, ciljnik proračunava potrebne elemente i programira projektil u ležištu projektila neposredno prije opaljenja. Ciljnik ima i mogućnost noćnog djelovanja jer rabi pojačalo slike treće generacije koje radi na načelu pojačavanja dostupne svjetlosti (zvijezda, mjeseca ili nekog drugog prirodnog ili umjetnog izvora svjetla po noći).

Tvrtka Nammo razvila je programabilno, prefragmentirano streljivo, koje je američko ministarstvo obrane označilo kao Mk 285 Mod 0. Može se programirati za izravni udar u cilj ili za detonaciju iznad određenog područja, npr. rovova i drugih zaklona. Nosi 1450 čeličnih kuglica i 40 grama eksploziva u punjenju. Streljivo ima učinkoviti domet eksplozije od pet metara lijevo, desno i iza točke eksplozije. Ima i elektronički upaljač za samouništenje.

Nammo je ponudio i opciju modernizacije postojećeg streljiva elementima i tehnologijom s projektila Mk 285. To podrazumijeva mogućnost ugradnje naprednog upaljača, mogućnost samouništenja te primjenu tehnologije neosjetljivog streljiva. Tehnologija neosjetljivog streljiva znatno pojednostavljuje skladištenje, prijevoz i operativnu uporabu streljiva.

Drugi je smjer razvoja, ali i modernizacije, usmjeren na konstruiranje novih postolja, koja će biti znatno lakša od sadašnjih. Nova bi postolja trebala biti i višenamjenska te se rabiti za više vrsta oružja, npr. teške strojnice i slično.

Konstruktori vjeruju kako se najviše može postići na polju ciljnika i sustava za upravljanje paljbom.

Norveška tvrtka Vinghog razvila je tako sustav za upravljanje paljbom Vingmate koji se može rabiti na raznovrsnim težim oružjima poput automatskog bacača granata, teške strojnice ili protuoklopnom oružju. Tvrtka navodi da se, nakon instaliranja na bacač Mk 19 ostvaruje preciznost pogotka prvim projektilom u okvir od metra četvornog na udaljenosti od 400 metara.

Kanadska je vojska pokrenula program nabave novog oružja za blisku potporu. Riječ je o automatskom bacaču granata opremljenom sustavom za upravljanje paljbom i naprednim streljivom. Planirano je da novi bacač uđe u operativnu službu postrojbi kanadske vojske tijekom ljeta 2008. Ako dotad ne bude dovršen sustav za upravljanje paljbom, novi će se bacači dodijeliti postrojbama bez njega, a kad bude dovršen i operativno spreman ugradit će se naknadno.

Kanadska vojska želi, uz već uobičajeno prijenosno postolje i postavljanje na raznovrsna vozila, da se novi bacač može instalirati i u besposadne kupole i paljbene stanice.
U igri su dvije solucije: kanadska podružnica tvrtke Raytheon nudi bacač Mk 47 Striker, a kanadska podružnice tvrtke Rheinmetall nudi bacač Heckler&Koch GMG (Grenade Machine Gun). GMG je tijekom prve polovine 90-ih razvila tvrtka Heckler&Koch. Ima masu od 28 kg, postolje ima masu od 10,7 kg, a ostvaruje maksimalni domet od 2200 metara. Dostupna je i laka inačica kod koje je masa reducirana za oko 23%.

GMG rabe pješačke postrojbe njemačke vojske, a instalira se i na novo izvidničko vozilo Fennec, a trebao bi se instalirati i na novo višenamjensko oklopno vozilo Boxer. Nabavile su ga i neke strane vojske, npr. portugalska i grčka.

Određena količina je prodana i britanskoj vojsci koja ih je uglavnom instalirala na vozila. Riječ je o poznatim vozilima Land Rover, a raspoređena su u postrojbe u Iraku i Afganistanu. O rezultatima će ovisiti hoće li se britanska vojska odlučiti za nabavu dodatnih bacača GMG. Jedna od mogućnosti za novu kupnju jest program nabave novog vozila za specijalne snage. Na njima je također predviđena mogućnost instaliranja automatskog bacača granata.

I španjolska je vojna industrija ponudila zamjenu za stari bacač Mk 19. Tvrtka Santa Barbara Sistemas (inače u vlasništvu američkog General Dynamicsa) razvila je Lag 40 SB u uobičajenom zapadnom kalibru – 40 mm. Oružje s postoljem ima masu od 86 kg, u što je uključen i spremnik s 32 projektila (koji sam ima masu od 19 kg). Korisnik može odrediti hoće li ga puniti streljivom s lijeve ili s desne strane. Korisnik je španjolska vojska, a nešto ih je izvezeno i u Portugal.

I južnoafrička vojna industrija uključila se u to tržište svojim proizvodima. Tvrtka Vektor (danas je to Denel Land Systems) razvila je i nudi kupcima automatski bacač u standardnom kalibru (40 mm). Nosi oznaku Y3 AGL (Automatic Granade Launcher).

Opremljen je naprednim elektroničkim ciljnikom koji mu omogućava djelovanje neizravnom paljbom na ciljeve do 2000 metara udaljenosti, pa tako preuzima zadaće lakih minobacača. Prednji motritelj dostavlja položaj cilja strijelcu koji ih unosi u balističko računalo. Računalo proračunava udaljenost i elemente za gađanje.
Masa bacača Y3 je 35 kg, postolje ima masu od 18 kg, a spremnik s 20 projektila 7,3 kg.

Ista je tvrtka razvila i odgovarajuće streljivo, uključujući i projektil velike brzine. Brzina na ustima cijevi je oko 240 m/s, a postoje eksplozivna, višenamjenska i vježbovna inačica.

Singapurska tvrtka STK (Singapore Technologies Kinetics) još je 1990. razvila standardni automatski bacač granata 40AGL, a nakon 11 je godina predstavila novi model. Riječ je o modelu LWAGL (LightWeight Automatic Grenade Launcher). Model 40AGL je proizveden u više od 2000 primjeraka, za potrebe singapurske vojske i dvadesetak kupaca diljem svijeta. Ugrađen je, zajedno s teškom strojnicom kalibra 12,7 mm, na kupolu STK 40/50, koja je naknadno ugrađivana na neke od oklopnih transportera M113 singapurske vojske.

Bacač 40AGL ima masu od 33 kilograma, bez postolja i streljiva. Novi je model, LWAGL, razvijen upravo da se masa bacača maksimalno smanji. Cilj je konstruktora bio zadržati masu bacača na najviše 19 kilograma, odnosno oko pola mase dotadašnjih automatskih bacača granata.

Konstruktori su uspjeli u tome i prvi su primjerci pokazali kako je u konačnici postignuta masa od samo 19,5 kilograma. Nekoliko je država pokazalo interes i kupilo nekoliko primjeraka za probe i testiranja. Do tako znatnog smanjenja težine došlo se ekstenzivnom primjenom lakših materijala, ponajprije titana.

Za tako olakšano oružje razvijen je i novi sustav smanjenja trzaja koji smanjuje trzaj za 50% u odnosu na ostale automatske bacače granata. Zbog smanjenih dimenzija moguća je ugradnja u kupole oklopnih vozila. SLWAGL ispaljuje streljivo kalibra 40×53 mm, ima brzinu paljbe 350 granata u minuti.

Kako bi mu maksimalno povećali učinkovitost, u STK-u su razvili i novo streljivo rasprskavajućeg tipa, oznake S418, koje se može programirati neposredno prije opaljenja. Streljivo je razvijeno uz pomoć švicarske tvrtke Oerlikon Contraves. U Oerlikonu su prilagodili programibilan upaljač koji je originalno razvijen za projektile kalibra 35 mm na topničkom PZO sustavu AHED. Nakon detonacije, projektil S418 se rasprskava na 400 prefragmentiranih dijelova i polukružno pokriva prostor ispred točke detonacije.

Uz LWAGL se isporučuje i sustav za upravljanje paljbom koji povećava preciznost djelovanja. Sustav za upravljanje paljbom načinjen je modularno i osim za singapurske automatske bacače granata može se prilagoditi i drugim tipovima bacača raznih proizvođača.

Sustav za upravljanje paljbom sastoji se od optičkog modula i balističkog računala koje proračunava optimalnu točku detonacije i programira upaljač projektila sukladno tome. Na sustav se može dodati i noćni ciljnik.

I turska vojna industrija odlučila se za razvoj vlastitog automatskog bacača granata, i to na temelju dosadašnjih iskustava licencnoj proizvodnji i iskustava turske vojske s takvim tipom oružja.

Tako su turske tvrtke Rocketsan i Kalekalip razvile automatski bacač granata AMG kalibra 40 mm. On je razvijen kao dopuna strojnicama kalibra 7,62 mm i 12,7 mm. i osigurava pješaštvu paljbeno djelovanje do 1500 m.

Postavljen je, kao i većina bacača granata, na prijenosno postolje tipa tronošca, ali se može postaviti i na razne vrste vozila, oklopljenih ili neoklopljenih.

Početna brzina granate na ustima cijevi jest 242 m/s, a brzina paljbe je između 240 i 325 granata u minuti. Oružje je teško 37 kg, a cijev dugačka 415 mm. Ručica za zapinjanje zatvarača na lijevoj je strani kućišta. Oružje ima dvostruki rukohvat na kraju kućišta, a puni se redenikom s lijeve strane. Standardni ciljnik je podesivi mehanički, a mogu se postaviti i razne inačice noćnih ciljnika kako bi se moglo djelovati i noću i za loše vidljivosti. AMG rabi standardno streljivo kalibra 40 mm, npr. američko M383, M384 i M430. Kako se stalno razvijaju nove vrste i tipovi streljiva, moguća je i njihova uporaba, sve dok zadovoljavaju kriterij kompatibilnosti.

Naravno, moguće ga je opremiti i nekim od brojnih sustava za upravljanje paljbom, koji se razvijaju za takva oružja. Time se postiže veća preciznost, smanjuje utrošak streljiva i u konačnici pridonosi učinkovitosti postrojbe u obavljanju borbenih zadaća.

Napredna rješenja
Plod suradnje tvrtki STK, Metal Storm i Electro Optics Systems (EOS) jest jedinstveni bacač granata kalibra 40 mm pod nazivom Redback Lightweight Remotely Operated Weapon.

Redback rabi poznati paljbeni sustav tvrtke Metal Storm. Riječ je o cijevima odgovarajućeg kalibra napunjenih streljivom, ali oružje nema nikakvu vrstu zatvarača, a opaljene se obavlja elektronički. Nakon ispaljenja streljiva koje je u cijevi cijev ostaje prazna i treba je ponovno napuniti.

Metal Storm je razvio sustav koji se sastoji od četiri cijevi kalibra 40 mm. U svakoj su cijevi četiri projektila za bacače granata, a postavljene su na zajedničko postolje. Tomu je pridodan optronički blok i sustav za upravljanje paljbom.

Sustav Redback može pratiti vrlo brze ciljeve te na njih pucati pojedinačno, od nekoliko projektila istodobno pa sve do mogućnosti ispaljivanja svih 16 projektila u salvi u djeliću sekunde.
STK i Metal Storm surađuju i na razvoju streljiva posebno prilagođenog tom konceptu, te osim standardnih eksplozivnih i rasprskavajućih projektila rade i na manje smrtonosnom streljivu pogodnom za mirovne operacije. Jedna od mogućih opcija je zaštita određenog prostora, ili kao oružje za zaštitu konvoja. Proizvođači navode kako Redback ima puno potencijala za daljnji rast. Jedna od mogućnosti je da se rabi kao aktivni sustav za obranu vozila od projektila ispaljenih iz ručnih raketnih bacača. U toj bi inačici Redback bio potpuno automatiziran i autonoman što je nužno jer je vrijeme reakcije u tim slučajevima iznimno kratko. Jedino automatizirani sustav može osigurati tu brzinu.

Američka vojska je razvila zamjenu za Mk 19, riječ je o novom automatsko bacaču granata XM307 kalibra 25 mm. Riječ je o modularnom dizajnu koji omogućava uporabu istog kućišta za dva različita oružja. Već spomenuti XM307 je bacač granata, a inačica XM312 jest teška strojnica kalibra 12,7 mm, namijenjena za zamjenu teške strojnice M2.

Ono što upada u oči jest uvođenje potpuno novog kalibra, 25 mm. Naime, američka je vojska pokrenula program OCSW koji je trebao rezultirati razvojem nove obitelji pješačkog oružja za potporu. Zaključili su kako je način za smanjivanje mase smanjivanje kalibra. Time se dobije manje oružje koje ima i znatno manju masu.

Granata 25x59B OCSW nije izabrana samo zbog veličine nego i zato što je najbolji kompromis između učinkovitosti i mogućnosti da se ispali iz oružja relativno prihvatljive mase.

Granata OCSW je zamišljena kao streljivo protiv žive sile ali i protiv materijalnih sredstava. Ta je granata idealna za takve namjene jer uz domet od 2000 m zadovoljavajuće karakteristike.
Temeljna je prednost granate 25x59B OCSW što, je zahvaljujući tehnološkom razvoju i minijaturizaciji upaljača moguće napraviti dovoljno snažno punjenje u projektilu promjera 25 mm. Takva je granata dovoljno učinkovita za sve predviđene scenarije uporabe. Osim toga, riječ je o granati koju se može proizvoditi je s eksplozivnom, rasprskavajućom, kumulativnom ili nekom drugom bojnom glavom, ovisno o potrebi.

Iako je uvođenje novog kalibra uvijek neizvjesno, dobra ideja mogla bi imati šansu ući u stvarni svijet.

Treba napomenuti kako vojske imaju vrlo tradicionalan pristup u pogledu uvođenja novih kalibara. To je znatan logistički problem i osim nabave novog streljiva treba se riješiti i zaliha starog. Takvo gledanje, ali i praksa, ne pogoduje brzoj pojavi novih kalibara u vojnim redovima. Tako neki pištoljski kalibri, npr. 9×19 mm iza sebe imaju cijelo stoljeće operativne službe. Tijekom tog razdoblja pojavilo se nekoliko zanimljivih rješenja, u svakom slučaju modernijih i učinkovitijih te primjerenijih novom vremenu, ali nijedan nije uspio istisnuti stari 9×19 mm.

Naravno, tu je i problem uvođenje novoga oružja i rješavanje pitanja zalihe potpuno ispravnog i iskoristivog, ali starog, oružja za koje više nema streljiva. To će shvaćanje vjerojatno biti najveća zapreka za širi prodor novog kalibra automatskih bacača granata i tek će budućnost pokazati koliko će taj pokušaj biti uspješan.

Osim kao prijenosna pješačka inačica na postolju, XM307 se planira i za opremanje oklopnih vozila Stryker, te je već postavljen u besposadnu kupolu/paljbenu stanicu Kongsberg M151. Time bi Stryker, koji standardno nosi tešku strojnicu kalibra 12,7 mm, dobio veću paljbenu moć. U odnosu na tešku strojnicu kalibra 12,7 mm, novi projektil kalibra 25 mm ima krajnji domet od 2000 m te neznatno lošije vrijeme leta i putanju nego metak 12,7 mm.

Ali granata 25 mm nema degradiranja učinka na cilju, a učinkovitost metka 12,7 mm ovisi o kinetičkoj energiji u trenutku udara u cilj. Osim toga, granata ima razne vrste punjenja i može se maksimalno prilagoditi trenutačnoj situaciji. Ukoliko se gađaju nezaštićeni ciljevi, može se izabrati eksplozivna granata ili granata s učinkom kontroliranog rasprskavanja dok se protiv drukčijih ciljeva mogu rabiti neki drugi tipovi projektila.

Planira se i instaliranje novog bacača na vozila koja se razvijaju u sklopu programa Future Combat Systems (FCS). Kako se u programu FCS javljaju dva temeljna tipa borbenih vozila, s posadom i bez posade, bacač bi trebao biti postavljen na obadva.

Upravo bi program FCS mogao biti onaj potrebni vjetar u jedra novom kalibru jer je sam program postavljen dosta revolucionarno i napušta neke stare koncepte u konstrukciji borbenih vozila. Ta bi orijentacija mogla pomoći da novi kalibar i novi automatski bacači granata dožive potrebnu potvrdu.

Marijo PETROVIĆ