Na poziv i zamolbu Općine Marija Bistrica, pripadnici Pontonirsko-mosne satnije Inženjerijske pukovnije HKoV-a na najpoznatijoj su zagorskoj rijeci ponovno podignuli konstrukciju nedavno oštećenog mosta

Nakon 25 godina, časnički namjesnik Dario Vukušić opet gleda korito rijeke Krapine u naselju Selnica. Tijekom 1999., tada kao mladi dočasnik, bio je među pripadnicima tadašnje 33. inženjerijske brigade Hrvatske vojske koji su premostili najpoznatiju zagorsku rijeku kako bi pomogli stanovništvu općine Marija Bistrica te njihovim susjedima iz općine Bedekovčina. Inženjerci Hrvatske vojske, od kojih je većina imala iskustva iz Domovinskog rata, tada su lansirali most Bailey M-2 tipa JJ 10 jednozidne jednokatne konstrukcije sastavljen od deset polja, duljine 30,48 metara i nosivosti osam tona za gusjenična, odnosno devet tona za vozila na kotačima. Cestovna infrastruktura Krapinsko-zagorske županije tada je bila manje razvijena nego danas, i mogućnost prelaska rijeke kod Selnice bila je iznimno korisna, posebno poljoprivrednicima. U svibnju 2013. godine, temeljem Odluke ministra obrane, most je darovan, odnosno predan na trajnu uporabu Općini Marija Bistrica. Tijekom daljnjih deset godina i dalje je stajao čvrsto, preko njega su prelazili pješaci, biciklisti i vozači, sve do travnja 2023. Mnogi hrvatski portali tada su objavili vijest da je most teško oštećen dok ga je prelazio kamion koji je zajedno s teretom imao puno veću masu od dopuštene. Srećom, nitko nije ozbiljnije stradao, ali most je postao neuporabljiv.

Nova, povoljnija lokacija

Unatoč proširenoj mreži cesta, gubitak mosta bio je priličan šok za mještane Marije Bistrice, Bedekovčine, Poznanovca i drugih okolnih mjesta. Mnogi od njih sada su sa svojim vozilima morali prelaziti i po desetak kilometara više kako bi došli do svojeg odredišta. Općina Marija Bistrica napravila je plan obnove mosta, a on je uključivao i njegovu drugu lokaciju na Krapini, i dalje u Selnici, ali prilagođeniju sadašnjoj cestovnoj infrastrukturi. To je petstotinjak metara uzvodno od stare lokacije, blizu nadvožnjaka za prijelaz brze ceste Zabok – Zlatar Bistrica. No, za realizaciju takvog plana bila je potrebna pomoć Hrvatske vojske, jedine institucije u RH koja poznaje mostove Bailey u dušu. Općina je zamolbu za potporu MORH-u poslala krajem veljače 2024., a nakon samo desetak dana stručnjaci iz Hrvatske kopnene vojske napravili su prvi izvid. Od MORH-a je poslije stigao pozitivan odgovor. Općina je za to osigurala ključan preduvjet: izvedbeni projekt. Isto tako, obvezala se, među ostalim, potpuno demontirati stari most, nabaviti elemente mosta koji su nedostajali nakon urušavanja te izgraditi betonske upornjake na novoj lokaciji. Nakon što je sve bilo spremno, na teren je izišao najbolji Team Bailey u Hrvatskoj, pripadnici Pontonirsko-mosne satnije Inženjerijske pukovnije, postrojbe koja je sljednica 33. inženjerijske brigade s početka priče. Prema stručnoj procjeni, za lansiranje konstrukcije mosta bilo im je potrebno dva radna dana. Mi smo ih posjetili drugog dana, 11. rujna, kad su se radovi polako bližili kraju. U Zapovjedništvu tima koji je činilo dvadesetak vojnika, većinom mlađih, bio je povratnik s početka ove priče, časnički namjesnik Vukušić. Zajedno prelazimo preko već lansiranog mosta. Na drugoj, sjevernoj strani je općina Bedekovčina. Ondje, uz polja kukuruza, stoji vojni kamion natovaren različitim alatom i metalnim konstrukcijama potrebnim za posao naših pontoniraca. Dočasnik počinje izdavati zapovijedi, ali ne glasno. Nije ni potrebno, ekipa se čini izvrsno uigranom, svatko zna gdje mu je mjesto i što treba činiti. Posao je fizički vrlo zahtjevan, ima mnogo podizanja teških tereta, ili rukovanja različitim polugama koje također zahtijeva priličnu snagu i izdržljivost. Ali, Vukušićeva je zadaća ravnomjerno rasporediti posao, da se nitko previše ne troši. Kako je bilo prije 25 godina, pitamo ga? Nije baš da puno govori o tome. A sve postaje jasnije nakon što smo ga upitali koliko je Baileyja dosad lansirao. “Oko pedeset“, kratko odgovara.

“Točno, sigurno i precizno“

Radovi na sjevernoj strani mosta uglavnom su završeni, svi prelazimo na jug i vrijeme je za kratak odmor inženjeraca. Malo razgovaramo i kažu da imaju sreće što su iskoristili jedina dva vedra dana u tjednu, makar i rujansko sunce nije uvijek najugodnije. Proteklu noć prespavali su u Mariji Bistrici i jako su zadovoljni gostoprimstvom domaćina, od smještaja preko hrane nadalje. Uostalom, znamo da je veza našeg nacionalnog marijanskog svetišta i Hrvatske vojske tradicionalna i neraskidiva. Uskoro ćemo se vidjeti na 32. hodočašću Hrvatske vojske, policije i hrvatskih branitelja. Do gradilišta dolaze i načelnik Općine Marija Bistrica Josip Milički te zapovjednik Inženjerijske pukovnije pukovnik Miroslav Car. Načelnik je oduševljen znanjem i marljivošću hrvatskih vojnika, ali i njihovom pristojnošću te načinom na koji izvršavaju zapovijedi nadređenih. “Bez Hrvatske vojske jednostavno se ne bismo usudili provesti ovaj projekt, nisam siguran da bi to itko drugi uspio odraditi toliko točno, sigurno i precizno. Zahvaljujem MORH-u, ministru obrane i svim pripadnicima HV-a koji su ovdje. Siguran sam da su sretni svi koji će koristiti most”, govori nam Milički, dodajući da općina dobiva most koji je od velikog značaja za lokalnu zajednicu, poljoprivrednike, ali i brojne goste: hodočasnike, turiste i rekreativce. Pukovnik Car kaže nam da vojničke izjave treba prepustiti ekipi koja je najzaslužnija, pripadnicima Pontonirsko-mosne satnije. Izrazio je zadovoljstvo njihovom brzinom i sposobnostima istaknuvši kako je zadaća ujedno bila i prilika za obuku, uvježbavanje i provjeru sposobnosti Inženjerijske pukovnije.

Konkretan posao, konkretan objekt

Na mjestu na kojem smo sada stajali, još jučer u zoru nije bilo ničeg. Sada se stari Bailey opet izdizao nad Krapinom, u blizini lokacije na kojoj je stajao gotovo dva i pol desetljeća. Opet je siguran i čvrst, no vrijedi ponoviti: maksimalna mu je nosivost devet tona. Časnički namjesnik Vukušić objašnjava nam da je posebnost takvog posla u tome što iza njega ostaje konkretan objekt koji će tako stajati još godinama i godinama. A kad se radi timski, težak teret i svi napori postaju lakši. Recimo da to dobro zna, jer upravo je lansirao još jedan most u svojem dugačkom nizu od spomenutih pedeset. Ali zato su na terenu bili i puno mlađi, kojima je to bio prvi most. Primjerice, pozornica Antonija Županović i razvodnik Luka Jelić. Jedina vojnikinja u ekipi govori nam da joj je drago što su uspjeli pomoći mještanima koliko god su to mogli. “Bilo je zanimljivo, uhodavala sam se, zapovijedi i upute bili su jasni, dosta sam toga pohvatala. Najteži je dio ipak velika masa elemenata mosta. Ekipa? Ona je najbitnija, kad je dobra, sve ide lako“, zaključuje. Razvodnik ima iskustva s premošćivanjem rijeka, ali dosad se bavio pontonskim mostovima. “Prošle godine sudjelovao sam u pripremama za lansiranje Baileyja M-1 koje je OSRH provodio na rijeci Dreti u Sloveniji. Nažalost, zbog školovanja nisam tamo i otišao, ali sada sam dobio to novo iskustvo. I svidjelo mi se. Jednostavno, volim učiti svakog dana, a volim i fizički rad. Bitno je što smo mi dobro organizirani, podijelili smo se u grupe, uskakali jedni drugima u pomoć i sve je išlo kako treba. Zato i jesmo toliko brzi“. A ako i treba, mogu biti još i brži. U slučaju hitne potrebe, Pontonirsko-mosna satnija Inženjerijske pukovnije lansira takav most za jedan dan! Doduše, posao na Krapini još nije završen, no sada ga preuzima Općina, koja će osigurati provedbu završnih radova (pristupni dio ceste).

---

Vječni koncept

Mostovi Bailey dobili su ime prema svojem izumitelju. Britanski inženjer Donald Coleman Bailey (1901. – 1985.) proslavio se početkom II. svjetskog rata rješenjem za brzo premošćivanje rijeka konstrukcijama koje su podrazumijevale čvrste, ali relativno lagane čelične elemente koji se mogu montirati u sekcijama. Karakteristike mostova Bailey su standardiziranost i jednostavnost panela, prilagodljivost za montažu na terenu, mogućnost dodatnog ojačanja udvostručenjem ili utrostručenjem rešetkastih nosača te prilagodljivost na veće duljine uz pomoć pontona. Vrlo brzo, Bailey je postao bitan dio savezničkih kampanja u II. svjetskom ratu, a koncept je toliko dobar da je koristan i danas i u drugim oružanim snagama.

---

TEKST I FOTO: Domagoj Vlahović