Bez dobro uvježbanog tima nema ni pogotka

Zapovjedništvo specijalnih snaga provodi snajpersku obuku za sve postrojbe Hrvatske vojske. Uoči završne vježbe kojom će okruniti više tjedana zahtjevne obuke, boravili smo s polaznicima obuke koji su pod budnom asistencijom instruktora brusili snajperske vještine i pripremali se za završno testiranje osposobljenosti

Snajperska obuka u Hrvatskoj vojsci počela se provoditi još prije 30-ak godina u Središtu gardijskom za specijalističku obuku dočasnika Damir Tomljanović-Gavran u Šepurinama i od tada se u kontinuitetu  provodi do danas. Kako se radi o posebnoj vojničkoj vještini svojstvenoj specijalnim, izvidničkim, desantnim i obavještajnim postrojbama za sve pripadnike OSRH provodi je Zapovjedništvo specijalnih snaga. Sa svakom se novom skupinom kandidata nadograđuje novim iskustvima i saznanjima, no bit je cijele obuke naučiti nove snajperiste djelovanju samostalno i u binomu, tj. snajperskom paru sposobnom provesti dodijeljenu zadaću. Kandidate koji se upravo nalaze na obuci posjetili smo uoči završne vježbe. Na njoj će se procjenjivati kako će se kandidati, sad ih već možemo zvati i snajperisti, ubaciti neopaženo u protivničku pozadinu koristeći naučene tehnike kretanja i prikradanja, odabrati paljbeno mjesto te neprimjetni i stopljeni s okolinom provesti motrenje cilja i naposljetku nakon odobrenja po njemu djelovati. Iako tijekom cijele obuke prolaze testiranja i bodovanje naučenog, završna je vježba i završni test koji će pokazati jesu li obuku uspješno završili ili ne. U njezinu iščekivanju trebaju još odraditi dnevno-noćna gađanja, izbrusiti sitnice. Instruktor napominje kako je upravo vrhunac kvalitete dobrog snajperista djelovanje u uvjetima ograničene vidljivosti, u sumrak, zoru ili noću što je i najčešće vrijeme njihova djelovanja. Zato svaki dan gađaju koristeći pritom tablice gađanja, koje su ujedno osnovni alat za uspješno gađanje ciljeva na različitim udaljenostima, jer ako elektronika zakaže, tablica gađanja je rezerva i zamjena za sve. U obuci rabe različite kalibre i naoružanje što ovisi o udaljenosti na kojoj se gađa cilj, ali i vremenskim  uvjetima.

Kandidate zatičemo vrhunski maskirane kako upravo provode planirano gađanje za taj dan, dok do nas odjekuju zvonki pogodci u metalnu metu. Gađali su na krajnjoj učinkovitoj udaljenosti, oko 800 metara. S vremena na vrijeme do ležećih binoma dolazi instruktor i daje upute. Obuku provode u paru: dok jedan gađa, drugi daje korekcije prateći cilj teleskopom, te potom mijenjaju uloge. Na udaljenostima u dobrim meteouvjetima vjerojatnost da pogode s prvim metkom je velika, ali ne i 100-postotna, zato binom u slučaju promašaja daje korekciju i ako su dobro uigran tim, drugi je metak i siguran pogodak, napominje instruktor.
Dodaje kako puno faktora utječe na putanju zrna te da je u tom smislu vjetar ipak najveći neprijatelj snajperista, a točan pogodak tada je ponajviše rezultat iskustva i uvježbanosti snajperskog para. Upravo kvaliteta, preciznost, stabilnost, stječe se stalnim radom, vježbom  i usavršavanjem. Samo tako stiže se do vrhunskog profesionalca u ovoj vojničkoj vještini  i onom čemu teže: s prvim metkom pogoditi odabrani cilj!


Polaznici obuke

 Polaznici obuke s kojima smo razgovarali ističu kako je obuka vrlo kvalitetna, zanimljiva i dinamična, ali i zahtjevna i traži maksimalan angažman polaznika. Napominju kako su instruktori vrhunski te kako je svaki dan novi izazov s puno informacija koje treba usvojiti. Kamuflažu za odore izradili su sami već na početku obuke od jutenih vreća, mreža, starih odora i u tome su kako smo vidjeli bili iznimno kreativni. Izlazak na strelište i praktična primjena naučenog ipak ih je sve dodatno motivirala. Svi su svjesni da samo maksimalnim trudom i fokusiranošću na obuci mogu do cilja, tj. njezina uspješnog završetka, a nekima je baš takva obuka ono što su željeli oduvijek, a sad uspjeli i ostvariti.


Teorijska nastava

Obuka je osmišljena tako da u prva dva tjedna kandidati imaju teorijsku nastavu tijekom koje prolaze niz važnih programskih područja poput vojne topografije, prikrivanja, kretanja i maskiranja, snajperske taktike i opreme, izračunavanja i gađanja na simulatoru te se potom u idućim tjednima sve to brusi i uvježbava na strelištu i u praksi. Na posebnom simulatoru provode u učioničkim uvjetima sve ono što će poslije provoditi na strelištu, upoznaju se s oružjem, optikom, detaljima o kojima moraju voditi računa, poput procjene i izračunavanja udaljenosti, te drugim parametrima koji mogu utjecati na gađanje.


Maskiranje

Za snajperista je posebno važno znati se dobro maskirati i biti što manje uočljiv tijekom svih radnji koje obavlja, od kretanja i dolaska do paljbenog položaja, do boravka i djelovanja na njemu te napuštanja položaja nakon obavljene zadaće. Snajperist uvijek mora biti zaštićen od pogleda protivnika i potpuno se bojom i oblikom prilagoditi okolišu, vodeći posebno računa o važnosti prikrivanja odbljeska s metalnih dijelova puške i optičkog ciljnika.


Praktična obuka

Kandidati se u praktičnom dijelu obuke upoznaju s nizom elemenata vezanim za snajpersku taktiku, od toga kako se prikrasti i odabrati paljbeni položaj, kako najučinkovitije motriti i prepoznati cilj, kako se maskirati i biti neprimjetan na položaju, kako preživjeti u uvjetima duljeg boravka na zadaći te učinkovitog gađanja snajperskim puškama, isprva na manjim udaljenostima, a potom i na udaljenostima krajnjeg učinkovitog dometa oružja koje koriste, pokretnih i nepokretnih ciljeva, u dnevnim i noćnim uvjetima.


Izbor odgovarajućih kandidata

Ulazno testiranje i selekcija kandidata za snajpersku obuku vrlo je stroga i odabiru se najbolji. Provjerava se prvo tjelesna spremnost kandidata, a potom se provodi psihotestiranje po posebnim standardima za snajperiste, jer naprezanja snajperista tijekom borbenih zadaća zahtijevaju ne samo vrhunski spremnog vojnika i preciznog strijelca, nego i psihički izdržljivu, zrelu i stabilnu osobu. Potom slijedi provjera sposobnosti preciznog gađanja, pri čemu kandidati već moraju imati određena predznanja, te provjera sposobnosti dobrog, brzog i detaljnog zapažanja i memoriranja.


TEKST: Vesna Pintarić; FOTO: Tomislav Brandt