Caesar je tržišno najuspješniji predstavnik svojeg tipa oružja na kamionskom podvozju, što je potvrđeno i nedavnom odlukom koju je donijela Češka

Osnovni koncept samohodne haubice na kamionskom podvozju logično je sparivanje dvaju sredstava (vučene haubice i kamiona) koja su ionako funkcionalno vezana. Tako se dobiva na brzini ulaska na paljbeni položaj i izlaska s njega. Zanimljivo je da je taj jednostavan koncept postao općeprihvaćen tek nakon hladnog rata i to ponajviše kao jeftinija i lakše prevoziva alternativa teškim samohodnim sustavima na gusjenicama. U slučaju francuskog Caesara (franc. le CAmion Équipé d’un Système d’ARtillerie) proizvođač navodi da je četiri puta jeftiniji u nabavi te tri puta u korištenju i održavanju od klasične samohotke na gusjenicama. Jedina su uspješna hladnoratovska iznimka čehoslovačke Dane (opširnije v. Dana i njezine sestre, HV 573) i južnoafrički Denel G6 (opširnije v. Vatreni nosorog, HV 563). Međutim, oni su zbog korištenja kupole i manje-više u tu svrhu specijalno dizajniranog podvozja puno bliži “klasičnim” samohodnim rješenjima. Bitnu je ulogu u korist “kamionskih haubica” osim cijene odigrala i veća strateška mobilnost takvih sustava. Naravno, oni su u usporedbi s vučenim haubicama kompaktniji, tj. pogodniji za zračni prijevoz, jer zauzimaju prostor jednog kamiona nasuprot duljini kamiona plus vučene haubice.

Upravo su nabrojene značajke pridonijele da Caesar 6×6 zamijeni u Francuskoj sve njezino cijevno topništvo kalibra 155 mm. Haubicu je razvio francuski primarni nacionalni proizvođač oružja za kopnenu vojsku GIAT Industries (danas Nexter Systems). Predstavljena je javnosti 1994., a četiri godine kasnije vojska je počela testiranja predserijskog primjerka. GIAT je ugovor za proizvodnju 77 haubica vrijedan oko 300 milijuna eura dobio tek 2004. godine. Cilj projekta bila je zamjena haubica na gusjenicama AUF1, ali i većine vučenih haubica TRF1. Prve haubice ulaze u naoružanje vojske 2008. godine.

Vatreno krštenje

Nove haubice imale su vatreno krštenje vrlo brzo, već u ljeto 2009., kad je osam Caesara poslano u Afganistan u sastavu 3. i 11. topničke pukovnije marinaca. Prva vatrena zadaća provedena je 29. rujna, kad je na cilj udaljen više od 30 km ispaljeno dvanaest granata LU211 modèle F8. Uskoro se Caesar našao i u drugim operacijama u kojima sudjeluju francuske snage, kao što je dugotrajna operacija Ujedinjenih naroda UNIFIL u Libanonu, Serval u Maliju 2013., te operacije protiv tzv. Islamske države u Iraku od 2016. do 2018. i ponovno 2019. godine. Koliko je poznato, haubicu su u borbi uporabili i inozemni korisnici: oružane snage Tajlanda u graničnom sukobu s Kambodžom 2011. te vrlo vjerojatno snage Saudijske Arabije u još uvijek aktualnom ratu u Jemenu.

Francuska kopnena vojska prvotno je planirala nabaviti dodatna 64 primjerka, ali od toga je odustala. Ipak, prema aktualnom Zakonu o vojnom planiranju za razdoblje od 2019. do 2025. (franc. La Loi de programmation militaire 2019-2025), navedena je namjera nabave još 32 i dostizanja broja od 109 Caesara do 2025. godine.

Zanimljivo je da najviše sustava zasad nije naručila Francuska, nego već spomenuta Saudijska Arabija, koja ih traži ukupno 139. Tajland je nabavio nepoznat, ali manji broj primjeraka. Caesar 6×6 prodan je još Indoneziji, koja je nabavila ukupno 55 primjeraka. Libanon je trebao postati korisnik 24 Caesara, no posao je financirala Saudijska Arabija. Zbog svojedobnog zahlađenja odnosa dviju zemalja isporuka je otkazana, a moguće je da su ti primjerci završili u Saudijskoj Arabiji.

U skladu s Memorandumom

Haubica je u originalnoj konfiguraciji Caesara postavljena na kamion Mercedes Unimog U2450 s pogonom 6×6, koji se u različitim inačicama i namjenama nalazi širom svijeta. Takvu inačicu kupila je Saudijska Arabija. Za potrebe francuske vojske razvijena je inačica s domaćim kamionom Sherpa 5 tvrtke Renault Trucks Defense, koja je u ožujku 2018. preimenovana u Arquus. Na kabinu vozila moguće je postavljanje oklopne zaštite razine 2 u skladu sa standardom STANAG 4569, čime se štiti od zrna kalibra 7,62 x 39 mm i krhotina granata 155 mm na udaljenosti od pet metara. U kabinu stane do šest, premda je uobičajena posada od pet vojnika. U nuždi je Caesarom moguće djelovati i sa samo tri člana posade. Sherpa 5 osigurava samohotki autonomiju veću od 600 km, brzinu do 80 km/h na cesti, odnosno 50 km/h izvan nje, svladavanje zapreka u vidu uzdužnog nagiba od 40 %, bočnog nagiba od 30 % te prelaženje vodenih zapreka gazom do 1,20 m.

Haubični dio sustava, postavljen na teretni stražnji dio kamiona, čini prilagođena i modernizirana haubica TRF1 kalibra 155 mm, duljine cijevi 52 kalibra. Ona je sa svojom barutnom komorom od 23 litre kompatibilna s NATO-ovim zajedničkim balističkim Memorandumom o razumijevanju (NATO Joint Ballistics Memorandum of Understanding). Stabilizaciju pri paljbi osigurava hidraulički pokretan lafet na krajnjem stražnjem dijelu kamiona, koji je ujedno i platforma za rad punitelja. Kako bi se osigurala brzina paljbe od šest granata u minuti, s desne strane zadnjaka haubice postavljen je automatski punjač granata, dok se barutna punjenja koja su lakša pune ručno, što cijelu sekvenciju punjenja čini poluautomatskom. Caesar 6×6 nosi ukupno 18 granata i potrebna punjenja.

Brzina i streljivo

U svrhu izbjegavanja protupaljbe kod modernih je haubica iznimno bitna sposobnost brzog ulaska na paljbeni položaj i izlaska s njega. Prema Nexterovim podacima Caesar zauzima položaj za manje od 60, a s njega izlazi za manje od 40 sekundi. Tako Caesar uz uvježbanu posadu može ispaliti šest granata i napustiti položaj za minutu i 40 sekundi. To ne bi bilo moguće bez autonomnog i automatskog sustava za upravljanje vatrom i usmjeravanje, koji čini inercijski sustav navigacije, balističko računalo te radar za mjerenje brzine granate po izlasku iz cijevi. Nakon svakog ispaljenja sustav automatski vraća cijev na zadane elemente za gađanje, čime se poništava učinak na preciznost koji može imati eventualno pomicanje haubice pri paljbi (trzaju). Pomicanje cijevi ograničeno je po elevaciji do 67 stupnjeva i po horizontali oko ± 17 stupnjeva u odnosu na os vozila te je moguće i ograničeno izravno djelovanje na udaljenostima do dva kilometra.

Sami dometi pri posrednom djelovanju uobičajeni su za haubice tog kalibra (155/52 mm), tj. domet se proteže od najmanjih 4,5 do 40 km sa streljivom s plinogeneratorom, odnosno oko 50 km s raketnim punjenjem. Caesar je kompatibilan i s pametnim streljivom te je već borbeno uporabio švedsko-francusko streljivo BONUS, a certificiran je i za američku granatu Excalibur vođenu GPS-om. Zbog razmjerne kompaktnosti i mase do 18 tona, Caesar 6×6 pogodan je za prijevoz zračnim platformama te transportnim avionom C-130 Hercules.

Promjena fokusa

Sredinom ovog desetljeća strateški fokus vojski mnogih europskih članica NATO-a počeo se opet usmjeravati na tradicionalne prijetnje, tj. mogućnost klasičnog sukoba s protivnikom sličnih sposobnosti i to u relativnoj blizini vlastitih granica. Imajući to na umu, Nexter je počeo razvoj nove inačice Caesara koja će bolje odgovarati takvim potrebama, a koja je u rujnu 2015. na londonskom sajmu DSEI imala premijeru za javnost.  

Glavna je razlika u tome što je haubica postavljena na jače podvozje kamiona Tatra T-815 konfiguracije 8×8, što daje i nešto veću taktičku mobilnost. Tako, primjerice, sustav sad ima mogućnost prelaska rova širine do dva metra. S druge strane, zbog većih gabarita i mase od 32 tone smanjena je strateška mobilnost, no sustav ipak stane u veće transportne avione kao što je Airbus A400M Atlas, no to u navedenom operativnom kontekstu više nije presudno. Prema želji kupca, moguća je ugradnja i na neki drugi odgovarajući kamion, no kombinacija s Tatrom vjerojatno je financijski najpovoljnija. Jače podvozje omogućuje i višu razinu zaštite, koja je sad STANAG razine 3 protiv balističkih prijetnji (7,62 x 51 i 7,62 x 54R) i razine 2 protiv mina (do šest kilograma).

Veće bazno vozilo omogućilo je smještaj dvostruko većeg broja granata (36), što je plus kod intenzivnijih operacija jer sustav može izvršiti više paljbenih zadaća prije popune. Uz automatski punjač projektila, moguće je dodati i automatski punjač barutnih punjenja te robotiziranu ruku koja donosi granate do punjača. Iako je time povećana razina automatizacije, brojnost posade i brzina paljbe od šest granata u minuti ostaje jednaka onoj kod lakše inačice. No, tu je brzinu sad moguće dulje održavati jer je posada izložena manjim naporima. Povećan je i raspon usmjeravanja cijevi, po elevaciji na 73 stupnja i po horizontali na ± 30 stupnjeva te je dodana termovizijska ciljnička naprava za izravno gađanje. Izgleda da ni nova inačica nema mogućnost ispaljivanja granata s istodobnim dolaskom na cilj (engl. Multiple Rounds Simultaneous Impact – MRSI), no dojam je da svi fizički preduvjeti postoje i da se MRSI može relativno jednostavno postići doradom softvera za upravljanje vatrom.

Važna uloga i ubuduće

Najnovija inačica Caesara pokazala se kao pun pogodak. Odabrale su je dvije članice Europske unije koje inače nisu tradicionalni kupci proizvoda francuske vojne industrije. Postoje i službeno nepotvrđene informacije o ugovoru i s Marokom, no nije poznato o kojoj je inačici riječ ni o kojem broju. Prvi je europski kupac Danska. Početkom tisućljeća praktički se bila odrekla topništva te ga svela na nekoliko aktivnih samohotki M109 A3DK, a glavni je konkurent bila Caesaru slična haubica Atmos izraelskog Elbita. Pobjednik je objavljen u prvoj polovini 2017. i danska vlada uskoro je potpisala ugovor s Nexterom za 15 vozila uz još šest opcijskih. Vrijednost posla iznosi 40,3 milijuna eura što je, mora se priznati, vrlo povoljno za Dansku. U listopadu 2019. potpisan je ugovor za još četiri haubice. Proteklog ljeta trebala je biti isporuka svih iz prvog ugovora, no krajem lipnja objavljeno je da će pandemija koronavirusa to usporiti za barem šest mjeseci, vjerojatno do proljeća 2021. godine. Danskoj će do proljeća 2023. biti isporučene preostale četiri haubice. U međuvremenu su prve dvije u Švedskoj prošle testiranja dometa i preciznosti, a zaštita kabine bit će provjerena u Njemačkoj. Završne provjere i obuka u Danskoj provode se u središtu kopnene vojske za borbenu i vatrenu potporu u Oksbølu na zapadnoj obali poluotoka Jyllanda. U poslu sudjeluju i domaće tvrtke, među kojima su Hydrema, Weibel i Ten Cate.

Još veći uspjeh Caesara 8×8 ostvaren je 4. lipnja ove godine, kad je Ministarstvo obrane Češke Republike objavilo da počinje pregovore s Nexterom oko finalizacije ugovora za 52 plus 12 opcijskih Caesara 8×8. Plan je da haubice u 14. topničkoj pukovniji kopnene vojske zamijene stare Dane ShKH vz.77 kalibra 152 mm i budu dio buduće češke NATO-ove teške oklopne brigade koja treba biti ustrojena do 2026. godine. Za nabavu su u proračunu osigurana sredstva od 245 milijuna eura, ali sudeći prema danskom ugovoru, Češku bi nabava u konačnici mogla stajati znatno manje. Namjera je potpisati ugovor do kraja godine, a od 2022. do 2026. slijedila bi isporuka. Ključnu je ulogu u odabiru Caesara zasigurno imalo sudjelovanje Tatre koja, podsjetimo se, već ima razvijenu suradnju s Nexterom na oklopnom vozilu Titus 6×6 (v. Novo francusko oklopno vozilo Nexter Titus 6×6, HV 453), koje je Češka također naručila. Najnovija vijest koju je Jane’s objavio 16. studenog navodi da će Nexter ponuditi Caesar kao zamjenu za vučene haubice Američke kopnene vojske.

Može se očekivati da će Caesar i ubuduće imati važnu ulogu na tržištu iako je konkurencija “kamionskih” samohodnih haubica prilično velika. Tu su, primjerice, BAE Systems s Archerom, Krauss-Maffei Wegmann s AGM-om (Artillery Gun Module), spomenuti Atmos, Eva slovačkog proizvođača Konstrukte ili srpska Nora B-52. Iako Caesar možda i nema najbolje performanse u smislu brzine paljbe, nema MRSI ili slično rješenje, ipak ima vrlo dobar odnos cijene i sposobnosti te je pouzdan i u borbi provjeren sustav s dobrom bazom korisnika. Pri plasmanu zasigurno ima i snažnu političku potporu francuske vlade.

---

Caesar 155/52 mm – podvozja

Arquus Sherpa 5 6×6 (Francuska, Indonezija, Tajland)

Mercedes Unimog U2450 6×6 (Saudijska Arabija)

Tatra T-815 8×8 (Danska, Češka)

 

Vedran SLAVER