Na nešto više od 300 stranica autori pišu o događajima i ljudima koji su pridonijeli stvaranju i obrani Republike Hrvatske na području današnje Općine Erdut u razdoblju od 1990. do 1992. godine

Aljmaš, Dalj i Erdut u Domovinskom ratu knjiga je umirovljenog brigadira Frane Tokića i mladog povjesničara Marina Banovića, koja je ugledala svjetlo dana 1. kolovoza ove godine u okviru obilježavanja 33. godišnjice tragične pogibije pripadnika Policijske postaje Dalj. Na nešto više od 300 stranica autori pišu o događajima i ljudima koji su pridonijeli stvaranju i obrani Republike Hrvatske na području današnje Općine Erdut u razdoblju od 1990. do 1992. godine. Kroz devet središnjih poglavlja knjiga polazi od etnodemografske i geostrategijske kontekstualizacije promatranog prostora u razdoblju koje je prethodilo velikosrpskoj agresiji.

Trajni trag

U to vrijeme mladi pričuvni policajac Frano Tokić izgubio je za vrijeme napada na Policijsku postaju Dalj neke od kolega i prijatelja. Upravo zbog toga odlučio je nakon odlaska u mirovinu napisati knjigu o događajima vezanim uz Domovinski rat na području Aljmaša, Dalja i Erduta. Rad na knjizi započeo je 2019. godine, a nakon devet mjeseci pridružio mu se magistar povijesti Marin Banović kako bi se osigurao objektivan pogled na povijesne događaje iz tog razdoblja. Kao osobni motiv za pisanje knjige Frano Tokić ističe želju da se oda počast žrtvama poginulim u napadu na PP Dalj. ‘’Na ovaj način ostaje trajni trag iza njih, jer dok njihove obitelji zauvijek pamte, šira javnost često je sklona zaboravu’’, rekao je. U početku je zbog pandemije imao poteškoća s prikupljanjem materijala od drugih ljudi pa je sve razgovore obavljao preko poruka i poziva, ali unatoč tomu, nakon pet godina rada knjiga je uspješno privedena kraju. Prvotna ideja bila je popisati imena svih poginulih i ubijenih branitelja i civila na području Aljmaša, Erduta i Dalja, ali prikupljanjem gradiva došlo se do novih spoznaja zbog čega je proširen cijeli koncept. Tako smo dobili detaljno raščlanjenu bitku 1. kolovoza 1991., ratne zločine te organizaciju srpskih i hrvatskih snaga. Cijelo jedno poglavlje posvećeno je evakuaciji civilnog stanovništva i izvlačenju branitelja iz okruženja, a posebna pažnja dana je rekonstrukciji ratnih zločina koje su počinile srpske snage tijekom 1991. i 1992. Osim ubojstava, zatvaranja i mučenja civila i pripadnika hrvatskih snaga, prikazane su i teme progona hrvatskog i mađarskog stanovništva, silovanja, te rušenja katoličkih crkava. U rekonstrukcijama napada na hrvatske snage može se uočiti poznavanje vojne terminologije i taktike, a upravo to je i bila namjera umirovljenog brigadira Tokića, koji je zahvaljujući znanju iz vojnih škola postigao isticanje strategijske, operativne i taktičke razine jedne i druge strane.

Emotivne spoznaje

Iz predgovora možemo zaključiti kako je taj dio hrvatske povijesti (nepravedno) zapostavljen jer se dogodio prije srpske okupacije Vukovara, a namjera je autora sačuvati istinu o Aljmašu, Dalju i Erdutu u Domovinskom ratu za nadolazeće generacije kako ne bi došlo do zaborava. Na pitanje zašto je taj dio naše povijesti zapostavljen, Tokić odgovara da se u to vrijeme u Hrvatskoj više borbenih djelovanja događalo istodobno i bilo ih je teško pratiti, a svima je uvijek draže bilo pisati o pobjedama. Pisanje o pogibijama kolega i prijatelja nosi i emocionalnu težinu, a najteži dio za Tokića bio je gledati dokumentarne filmove o tim događajima. Gledajući i čitajući materijale za knjigu saznao je za gotovo sve svoje poginule prijatelje način na koji su stradali, a tijekom pisanja pazilo se da se ne ubacuju detalji pogibije kako bi se izbjegle dodatne traume njihovih obitelji. Kaže da mu je najzahtjevnije bilo tehničko uređivanje i sam kraj knjige, ali zajedničkim naporom postigli su da deveta verzija knjige bude konačna. Kao pripadnik 3. gardijske brigade Kune, odabrao je Udrugu veterana 3. gardijske brigade “Kune” kao nakladnika uz Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata. Uključivanjem Banovića u priču postignuta je povijesna važnost knjige, a ne samo memoarska. Upravo zbog toga Tokićeva je poruka za buduće istraživače slične tematike da se povežu s povjesničarima jer se tako dobiju konkretne činjenice i kompletan osvrt na događaje.

Bez ljutnje i pristranosti

Kad su u pitanju izvori i dokumenti za izradu knjige, povjesničar Banović nam je otkrio kako nije bilo lako doći do svih raspoloživih izvora. “Metodologija povijesnog istraživanja zahtijeva da se svim izvorima pristupi bez unaprijed postavljenih stereotipa, dakle sa strahopoštovanjem i s još većom dozom kriticizma”, objasnio je. Važan korpus izvora pohranjen je u specijaliziranom arhivu Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata iz Zagreba, gdje se čuva i jedan dio dokumenata srpskih paravojnih i paradržavnih institucija te JNA. Bitna je i gotovo nepregledna zbirka izvora Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu, u kojoj se mogu naći i neki inače nedostupni dokumenti pohranjeni u arhivima Republike Srbije. Za potrebe istraživanja konzultirali su hrvatski i srbijanski tisak iz promatranog razdoblja, ali i dnevničku te memoarsku građu aktera s obje strane. Knjiga se temelji i na iskazima više od sedamdeset branitelja i civila koji su dali doprinos obrani Aljmaša, Dalja i Erduta.
Krilatica je povjesničara sine ira et studio, što znači bez ljutnje i pristranosti, a upravo to se nastojalo postići u ovoj knjizi. “S obzirom na to da je knjiga prije objave prošla i kroz dvostruki recenzentski postupak kao i kroz čitanja dvoje urednika, koji su iznijeli svoje sugestije za poboljšanje prvotnog teksta, vjerujem da je objektivnost provedenog istraživanja i završnog teksta na visokoj razini”, rekao je Banović. Ističe da je suradnja s umirovljenim brigadirom Tokićem bila plodonosna. “Perspektiva mene kao povjesničara i perspektiva Tokića kao sudionika događaja i kasnije visokog časnika Hrvatske vojske nadopunjavale su jedna drugu, a pozitivna reakcija mještana Aljmaša, Dalja i Erduta, kao onih kojima je knjiga prije svega i posvećena, dokaz je da smo napravili odličan posao’’, zaključio je Banović.

---

Samo 1. kolovoza 1991. u borbenim je djelovanjima vezanim uz obranu Aljmaša, Dalja i Erduta poginulo 20 policajaca, 15 gardista i četiri pripadnika Civilne zaštite. Postrojbe JNA tog su dana otvoreno stale na stranu pobunjenih Srba i pucnjima iz tenkovskih topova slomile otpor pripadnika policije i ZNG-a u PP Dalj i Centru za predvojničku obuku u Erdutu.

(Iz knjige Aljmaš, Dalj i Erdut u Domovinskom ratu)

---

Tekst: Janja Marijanović Šaravanja; FOTO: Privatna arhiva