Topničko-raketna pukovnija HKoV-a provela je seriju obučno–vježbovnih aktivnosti na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik“. Sofisticiran sustav kao što je PzH 2000, ali i sad već veliko iskustvo iz NATO-ove aktivnosti ojačane prednje prisutnosti u Poljskoj, vidljivo su usmjerili sposobnosti postrojbe prema naprijed

Tijekom nekoliko zadnjih godina, Topničko-raketna pukovnija (TRP)  Hrvatske kopnene vojske itekako je opravdala činjenicu da je praktički temeljna postrojba svojeg roda u Hrvatskoj vojsci. Prije svega, u operativnu je uporabu uspješno uvela samohodne haubičke sustave PzH 2000, sredstvo koje je na svjetskom vrhu sposobnosti i kvalitete u svojoj klasi. Nadalje, pripadnici Pukovnije i njihova sredstva više no dostojno predstavljaju OSRH u kontingentima NATO-ove inicijative ojačane prednje prisutnosti (Enhanced Forward Presence – eFP) u Poljskoj. Zbog toga, a i zbog atraktivnosti topničkih i raketnih sustava, posjet njihovim bojnim gađanjima za Hrvatski vojnik uvijek je zanimljiv događaj. Međutim, moramo priznati da je TRP tijekom 12. i 13. listopada na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik“  Slunj nadmašio sva naša očekivanja. Postrojba je provela pravu seriju obučno-vježbovnih aktivnosti u kojima je sudjelovala većina ustrojstvenih cjelina Pukovnije. Prvog dana, u zoru, stižemo na vatreni položaj u području Kotureva, koje se inače koristi i kao protuoklopno tenkovsko strelište. Vrijeme idealno, vedro, bez vjetra. U pripremi za uspješno pripremno gađanje treba složiti niz kockica i poduzeti sve potrebne mjere sigurnosti.

Potpora kolega iz OSRH

Izvidnica, osiguranje, liječnička ekipa stigli su prije nas. Uskoro stiže vozilo sa središtem za upravljanje vatrom bitnice, te glavne zvijezde: sustavi PzH 2000 Samohodne haubičke bojne TRP-a  koji su na pripremnom položaju popunjeni sa streljivom za gađanje. Naravno, oni koje nismo mogli vidjeti bili su prednji topnički motritelji u sastavu desetine za rukovanje vatrom, kao i uvijek udaljeni od paljbenog položaja na promatračnici, dobro skriveni u slunjskom zelenilu. I to nije bilo sve: potporu različitih oblika pružali su djelatnici Središta za borbenu obuku (SBO) Zapovjedništva za obuku i doktrinu (ZOD) HKoV-a i Zapovjedništvo za potporu. Velik doprinos cijeloj aktivnosti davala je i Obavještajna pukovnija sa svojim izvidničkim sposobnostima i besposadnim letjelicama. Ukratko, na djelu je bio jedan uigran stroj Hrvatske vojske. Vrijedi zabilježiti i da je u prethodnim danima na poligonu bila provedena i završnica obuke za vozače i operatere PzH-a.

Što se tiče gađanja iz same haubice, tj. njezina topa 155mm/L52 koji je razvila njemačka tvrtka Rheinmetall (cijeli sustav proizvod je tvrtke Krauss-Maffei Wegmann), ono je na neki način bilo podijeljeno u dva dijela. U prvom su gađale posade s vojnicima koji su tek prošli obuku i to im je bilo “vatreno krštenje“ na haubicama. U svakom slučaju, kod novaka  gađanje se provodilo uz nadzor instruktora i zapovjednika te je naglasak bio na pravilnom i sigurnom radu. Brzina je bila u drugom planu, “žrtvovana“ nauštrb pravilne provedbe svih postupaka, a u konačnici i preciznosti. Operateri su prvo opaljenje provodili pomoću dugog opaljivača izvana, “na konop“, a  sva ostala iz same haubice.  Korekcija vatre očekivala se s najvećim nestrpljenjem. No, iskusniji nisu bili previše zabrinuti, jer cijeli sustav oko PzH 2000, uključujući i potporne elemente poput besposadnih letjelica, automatiziran je i digitaliziran do visoke razine i rezultati ne mogu biti nego – precizni pogodci. Uz mlađe vojnike, prvi je put iz PzH 2000 gađao i nešto iskusniji desetnik Sani Imbrišić. On je prošao obuku za operatera i prelazi s raketnih na topničke sustave. “Da, prvo mi je gađanje iz PzH-a, no nije bilo treme, imam dosta iskustva s prethodnih sustava, makar je ovaj najmoderniji. Projektili su pali tamo gdje smo i očekivali,“ samouvjeren je dočasnik. S bitnicom samohodnih haubica 155 mm sprema se u misiju u Poljsku iduće godine, no iz nje već ima iskustvo s bitnicom samohodnih višecijevnih lansera raketa (SVLR) M-92 Vulkan. “Spremni smo za zadaće, a i sve vremenske i druge uvjete koji nas čekaju u Poljskoj. Svaka nova misija donosi nova iskustva i izazove, najzanimljivije je vidjeti što rade i sposobnosti vojske drugih zemalja u eFP-u,“ najavljuje desetnik.

Sve po planu

Drugi dio bio je puno intenzivniji, s većom brzinom gađanja i plotunima s nekoliko desetaka topničkih projektila. PzH 2000 tu su pokazale velik dio svoje snage, puno vatre i zaglušujuću buku. Natporučnik Domagoj Kurteš Salkanović zapovjednik je paljbenog voda u bitnici SH 155 mm i potvrđuje nam da je gađanje za njih bilo dio preduputne obuke za Poljsku. Zadovoljstvo na njegovu licu bilo je vidljivo, “uvijek je tako kad provedemo gađanje po planu i bez izvanrednih događaja“. Naravno, tu su i pogodci, koji su se mogli vidjeti i na zaslonima računala u središtu za upravljanje vatrom bitnice. Pogodci su bili grupirani, u području ciljeva koji su i uništeni. “Cijeli sustav funkcionira bez greške i jamčim da je vod kojim zapovijedam spreman za odlazak u Poljsku,“ uvjeren je časnik. Kad su topovi utihnuli, ni to nije bio kraj gađanja za pripadnike bitnice. Iako doktrinarno u pozadini bojišnice, i vojnici roda topništva moraju biti itekako sposobni obraniti sebe i sustave s kojima djeluju. Osim osobnog streljačkog naoružanja (jurišne puške VHS), za to koriste i protuoklopne sustave RPG-22.

Svega nekoliko stotina metara od položaja na kojima su bile haubice, protuoklopno je strelište, sa starim tenkovima koji služe kao mete. Jedan po jedan, pripadnici bitnice gađali su ih tim jednokratnim sustavima. Za sve detalje oko postupaka vezanih uz gađanje, na raspolaganju im je bio instruktor iz ZOD-a. RPG-22 sovjetskog je podrijetla i sigurno nije najmoderniji sustav, ali djeluje kao jednostavan za uporabu i pogodan za razinu samoobrane koju bitnica i treba. A tu samoobranu može ojačati i još jedno oružje koje je dio TRP-ova sustava PzH 2000: spregnuta strojnica FN MAG kalibra 7,62 × 51 mm. Opet uz pomoć instruktora, operateri haubice su s kupole gađali u mete. I opet pogađali. Područje vatrenog položaja napustili smo u večernjim satima. Aktivnosti je bilo mnogo i trajale su cijeli dan. A za neke od pripadnika bitnice i dobar dio noći: nakon bojnog gađanja ima još puno posla, od raščlambe gađanja pa sve do održavanja haubica.

Uzdanica u eFP-u

Aktivnosti Topničko-raketne pukovnije na poligonu nastavljene su sutradan. Ovaj  put, u glavnoj ulozi bili su pripadnici Raketne bojne i samovozni višecijevni lanseri raketa M-92 Vulkan kalibra 122 mm. Priznajemo, uvijek je zadovoljstvo vidjeti jako dobro stanje tog sustava, koji je zapravo modificirana hrvatska inačica sustava M-77 Oganj. SVLR Vulkan u nekoliko je navrata bio uzdanica raketaša OSRH u eFP-u u Poljskoj te su bili sastavni dio NATO-ova sustava obrane na istočnim granicama Saveza. Topničko-raketna pukovnija ne samo da kvalitetno brine za to oružje, nego ga i uspješno uklapa u umrežene borbene i zapovjedne sustave. Bojno gađanje bitnice SVLR provedeno je s ciljem održavanja dostignutih i nadogradnje novih sposobnosti. I da bismo ga pratili, otišli smo do dobro nam poznatih vatrenih položaja u području Močila. I nismo bili jedini gosti: kako gađaju raketaši Topničko-raketne pukovnije došlo je vidjeti i više zapovjednika i čelnika ustrojstvenih cjelina OSRH, pa tako i zapovjednik HKoV-a general-pukovnik Boris Šerić.

Uobičajeno, bitnica je počela s korekcijom vatre. A onda je preko radiouređaja stigla informacija koja je, vjerujemo, bila čisto zadovoljstvo za pripadnike bitnice: “REGULATOR PALJBE: RAFALNO“! I tada, nastupila je vatra i buka s intenzitetom koji mogu izazvati samo SVLR-i. Mnoštvo raketa, bez zastoja, uz strašne zvukove izlazilo je iz lansera Vulkana. Dani grmljavine na Slunju došli su do vrhunca. I onda tišina, pa opet buka, ali udaljena. Rakete su na cilju i kako smo ubrzo čuli,  ostvarile željenu preciznost i učinak. Skupnik Kristijan Bajsić zapovjednik je desetine SVLR Vulkan, i kratko nam je rekao da je “zadovoljan sa sobom i svojom posadom“. Riječ je o ekipi koja je već dugo na okupu, uvjerena je u svoju obučenost i uvježbanost, ali “uvijek prije gađanja čuva potrebnu dozu onog korisnog, pozitivnog opreza koji se očituje kroz mjere sigurnosti“.

 Korištenje tehnologije

Tijekom dva dana, pratili smo više bojnih gađanja, gledali rad mnogih pripadnika Pukovnije, te kolega iz drugih postrojbi koji su pružili potporu provedbi zadaća. No, nismo željeli zanemariti niti ekipu uvelike zaslužnu za preciznost i uspješnost bitnica: prednje topničke motritelje u sastavu desetine za rukovanje vatrom koja je opremljena izvidničkim vozilom HMMWV-i  te svojom motrilačkom i komunikacijskom opremom. Desetina se smjestila na promatračnici u područje Krnića glave i obavila svoju temeljnu zadaću, zadaću poziva i korekcije vatre te izvješćivanja o učincima vatre na cilju. Poručnik Alen Čretni rekao nam je da je sve teklo predviđenim tijekom, od korekcije vatre pa sve do vatre za učinak uz “fenomenalne pogotke“ na cilju. Poručnik ima iskustva s PzH 2000, ali impresioniran je vatrenom moći koju može isporučiti M-92 Vulkan: “Svako je oružje posebno na svoj način. Haubica je preciznija, ali SVLR vatrom pokriva veće područje.“ U dva dana, Topničko-raketna pukovnija pokazala je dobar dio svojih sposobnosti. U prvi plan ušla je iznimna preciznost bojnih gađanja. Međutim, ono što još više raduje jest da postrojba, unatoč različitim vrstama oružja, djeluje kompaktno, i da u suradnji s ostalim postrojbama iz OSRH za tu preciznost, ali i brzinu te jasnu operativnu sliku, koristi različite tehnologije. Sofisticiran sustav kao što je PzH 2000, ali sad već veliko iskustvo iz eFP-a u Poljskoj, vidljivo su usmjerili postrojbu prema naprijed u cilju dostizanja novih sposobnosti.

Tekst: Domagoj Vlahović ; Foto: Tomislav Brandt