NATO-ova zastava i amblem dizajnirani su i postali službeni prije više od sedamdeset godina. Osim efektnim i dopadljivim, pokazali su se i trajnim dizajnerskim rješenjem, jer izgledaju moderno i prema današnjim kriterijima

NATO je utemeljen prije 75 godina. Međutim, predstavnici 12 zemalja koji su 4. travnja 1949. u Washingtonu potpisali Sjevernoatlantski pakt nisu razmišljali o znakovlju koje bi predstavljalo Savez. Od 1951. godine, s NATO-om se uglavnom povezivala zastava SHAPE-a,  tj. Vrhovnog stožera savezničkih snaga u Europi (Supreme Headquarters Allied Powers Europe). U dizajnu te zelene zastave navodno je sudjelovao i prvi vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u Europi, američki general i kasniji predsjednik Dwight Eisenhower (1890. – 1969.). Aktualna je i danas, u njezinu središtu su zlatna kružnica i dva mača, a ispod njih latinski natpis Vigilia Pretium Libertatis (Budnost je cijena slobode).  Od 20. do 25. veljače 1952. u Lisabonu je održan sastanak Sjevernoatlantskog vijeća. Predsjedavao mu je kanadski državni tajnik (ministar) za vanjske poslove Lester B. Pearson (1897. – 1972.), a ostat će povijesno upamćen po tome što su mu prvi put nazočili predstavnici Grčke i Turske. Te su dvije zemlje samo nekoliko dana prije postale punopravne članice NATO-a u prvom od mnogih proširenja Saveza.

Odluka Vijeća

Lester Pearson bio je čovjek duboko svjestan važnosti simbolike. Od 1963. do 1968. obnašat će dužnost predsjednika kanadske vlade, i upravo tijekom njegova mandata velika sjevernoamerička zemlja usvojit će svoju posebnu državnu zastavu i himnu. Uoči sastanka u Lisabonu, namjeravao je predložiti nacrt dizajna amblema koji bi predstavljao cijeli NATO. Međutim, shvatio je da je riječ o prevelikoj stvari da bi bila riješena isključivo njegovom inicijativom, pa je u zadnji čas odlučio da se tome posveti cijelo Vijeće. U kolovozu 1952. ono je odlučilo da će amblem biti zadaća novoformirane NATO-ove radne skupine za informacijsku politiku. Nakon izvjesnog vremena, radna je skupina preporučila Vijeću da bi NATO trebao imati svoju zastavu, a unutar nje amblem.

U raspravama o dizajniranju amblema dominirale su dvije temeljne postavke: morao je biti prihvatljiv svim članicama i odražavati vrijednosti Saveza. Razmatrano je više prijedloga, jedan od njih bio je srebrni štit koji je simbolizirao zaštitu i obranu, a unutar njega bilo je 14 zvijezda (tadašnji broj članica) i dvije plave vrpce koje su predstavljale Atlantik. Iako zanimljiv, baš kao i svi drugi taj je prijedlog bio odbačen. Već tada, dužnosnici i dizajneri bili su svjesni da će se takvo rješenje morati mijenjati svaki put kad NATO-u pristupi nova članica. S vremenom, Sjevernoatlantsko vijeće definiralo je i smjernice za amblem koji će se moći rabiti i na zastavi. Njegov dizajn trebao je biti izravan i jednostavan, a morao je prikazivati da su članice ujedinjene zahvaljujući zajedničkim tradicijama i idealima. Na kraju, amblem je morao naglašavati i mirotvornu svrhu Sjevernoatlantskog pakta. Do rješenja se nije došlo jednostavno, bilo je potrebno više od godinu dana.

Govoru nema traga

Sjevernoatlantsko vijeće 14. je listopada 1953. “odobrilo zastavu za NATO, dizajn u kojem je bijeli i plavi kompas na tamnoplavoj pozadini“. Vijest je dva tjedna poslije službeno objavio prvi i tadašnji glavni tajnik NATO-a, britanski lord  Hastings Lionel Ismay (1887. – 1965.). Usput je objasnio i simboliku, navodeći da “četverokraka zvijezda predstavlja kompas koji nas drži na pravom putu, putu mira, a krug predstavlja jedinstvo koje zajedno veže 14 zemalja NATO-a“. Plava boja zastave, naravno, predstavlja Atlantski ocean. Da bi se izbor s kojim su se složile sve tadašnje članice dostojno obilježio, 9. studenog 1953. u Parizu je bila organizirana prigodna svečanost. Nažalost, današnji NATO-ovi izvori kažu da nema tragova bilo kakvom zapisu govora koji je bio održan tom prigodom. Naravno, o znaku je bilo i negativnih mišljenja. Neki su pogrešno vjerovali da amblem NATO-a simbolizira zastarjeli vojni instrument. To mišljenje bila je pogreška, a simboli niti danas nisu zastarjeli. Naprotiv, NATO-ov znak i zastava danas ne predstavljaju 14, nego čak 32 zemlje. I zaista se mogu nazvati efektnim i dopadljivim dizajnerskim rješenjem. I to trajnim rješenjem, jer nakon više od 70 godina izgledaju moderno i prema današnjim kriterijima. A koliko je znak atraktivan dovoljno govori činjenica da su za njegovo korištenje bile zainteresirane i neke privatne tvrtke. Naravno, uvijek su bile odbijene.

TEKST: Domagoj Vlahović