Obrambeni plan za fiskalnu 2006. (FYDP 2006) donosi projekciju razvoja oružanih snaga SAD-a za narednih pet godina, do 2011.g., na temelju kojega Ured za proračun američkog kongresa (CBO) donosi procjene dugoročnog plana razvoja do 2024.godine

Za razliku od plana održavanja brojnog stanja površinske flote, podmornička flota napadajnih podmornica bi se trebala smanjiti na broj između 37 i 41 plovila (prethodni cilj bio je 55 podmornica). Od ukupnog broja bilo bi 39 napadajnih podmornica, četiri podmornice nosača projektila i 14 podmornica nosača nuklearnih balističkih projektila. Prema FYDP 2006 nabava napadajnih podmornica tipa Virginia tempom jedna godišnje trebala bi započeti 2012. godine, a dugoročni planovi predviđaju razvoj i ulazak novog tipa podmornice nosača nuklearnih projektila negdje oko 2022. godine. Procjene CBO oko troškova provođenja FYDP 2006 u broju i strukturi podmornica kreću se na razini od više od 7,5 mlrd. USD godišnje tijekom iduća dva desetljeća, odnosno čak 8,3 mlrd. USD ako se ukalkulira rizik.

U pogledu nosača aviona, trenutačni planovi ratne mornarice predviđaju 10 do 11 nosača sa klasičnom (velikom) palubom. Prema FYDP 2006 mornarica bi trebala naručiti prvi iz nove klase nosača tipa CVN-21 2008.godine što je godinu dana kasnije u odnosu na prošlogodišnji FYDP 2005. Da bi održala flotu od 11 nosača, mornarica bi trebala naručiti novi nosač aviona svakih pet godina, računajući potrebu obnove nuklearnog goriva na nosačima tipa Nimitz svake tri godine. Prema procjenama CBO taj trošak bi godišnje, do 2024. iznosio 3,1 mlrd. USD.
Programi ratne mornarice u pogledu investicija u zrakoplovstvo uključuju financiranje kako mornaričkih tako i potreba zrakoplovstva marinskog korpusa. Trenutačni planovi investicija kreću se na razini 93 milijardi USD za razdoblje od 2006. do 2011. godine, odnosno 28% od ukupnih investicijskih planova ratne mornarice. Dugoročno izvršenje planova od 2011. do 2024. zahtijevalo bi ukupno 112 mlrd. USD. Kako bi se osigurala provedba planova, godišnje bi trebalo održati razinu ulaganja od 16 mlrd. USD do 2012., a nakon toga do 2024. nešto oko 9 mlrd. USD.

Planovi ratne mornarice uključuju kupovinu 148 ili više zrakolova tipa F/A-18 E/F, 90 EA-18G za elektroničko ratovanje kao zamjenu za EA-6B i oko 680 zrakoplova tipa F-35 Joint Strike Fighter u dvije varijante: F-35B za polijetanje s kratkih staza i vertikalno slijetanje (STOVL) za marinski korpus i F-35C verziju za nosače aviona. Osim navedenog, ratna mornarica razvija bespilotnu borbenu letjelicu (UCAV-N) namijenjenu djelovanju s nosača aviona, a pretpostavke CBO govore da će mornarica kupiti 80 takvih sustava do 2024. godine. Ukupan iznos investicija za tih pet programa bi trebao iznositi oko 88 mlrd. USD do 2024. godine.

Ratno zrakoplovstvo
Prema trenutačnim planovima, američka administracija namjerava uložiti u istraživanje, razvoj, testiranje i evaluaciju, te konačno i kupovinu za potrebe ratnog zrakoplovstva sredstva u iznosu od oko 55 mlrd. USD u 2006. i 57 mlrd. USD u 2011. Između 2012. i 2024. projekcije CBO predviđaju prosječne godišnje izdatke od oko 61 mlrd. USD. U zrakoplovstvu, kao i u mornarici, došlo je velikih promjena u odnosu na prošlogodišnji plan (FYDP 2005). Najvažnija promjena je smanjivanje programa nabavke lovca F-22 Raptor, kao i odgoda u nabavkama F-35 JSF. Odgode, odnosno nesigurna budućnost je i ispred projekata kao što su program bombardera srednjeg dometa, plan zamjena teškog bombardera, kao i tankera KC-135.
Najvažniji dio proračuna ratnog zrakoplovstva namijenjen je nabavci novih zrakoplova, gotovo 25%. Procjene na kojima je CBO zasnivao svoju računicu temelje se na reduciranim planovima nabavke samo 179 zrakoplova F/A-22 Raptor, prolongaciji odluke nabavke F-35, kao i pretpostavci da će se nastaviti nabavka transportnog zrakoplova C-130J. Dugoročno, na potražnju za investicijama utječe nekoliko planskih činjenica: prvo, nastavak razvoja dvije varijante zrakoplova F-35 i eventualno plan proizvodnje od 110 zrakoplova godišnje. Drugo, zamjena postojeće tankerske flote zrakoplova KC-135 nabavkama novog zrakoplova, počevši od 2008. Treće, razvoj i inicijalna proizvodnja bombardera srednjeg dometa (planirani početak uvođenja u uporabu je 2015.) koji bi trebao pružiti privremene sposobnosti do uvođenja novog bombardera dugog dometa i konačno proizvodnja bespilotne borbene letjelice negdje oko 2012. godine.

Sustavi C4ISR (command, control, communications, computers, intelligence, surveillance and reconnaissance) mogu se ugrubo podijeliti u dvije kategorije: sustavi bazirani na zrakoplovima i sustavi bazirani na satelitima. Danas se C4ISR sustavi bazirani na zrakoplovima sastoje od flote zrakplova koja sadrži izvidničke U-2, E-3 AWACS zrakoplova, sustava za nadziranje i praćenje zemaljskih ciljeva E-8 JSTARS, kao i manjeg broja drugih specijaliziranih zrakoplova. Prema postojećim planovima, investicije bi trebale biti usmjerene ka razvoju i uvođenju u uporabu novog zrakoplova tipa E-10 sa usavršenim radarom i većim prostorom za smještaj posade i opreme, a služio bi i kao leteće zapovjedno mjesto. E-10 bazirao bi se na modelu zrakoplova Boeing 767, koji je mnogo veći od Boeinga 707 koji služi kao baza za današnji AWACS.
Planovi ratnog zrakplostva u pogledu satelitskih sustava predviđaju razvoj i lansiranje satelita SBIRS, koji bi trebali zamijeniti postojeće satelite namijenjene ranom uzbunjivanju od lansiranja raketa, a opremljeni su senzorima za motrenje u infracrvenom dijelu spektra. Do uvođenja SBIRS namjeravaju se održavati ali i unaprijediti postojeći izvidnički kapaciteti kao prijelazni sustavi. Drugo, planira se razvoj i lansiranje satelita TSAT namijenjenih uspostavljanju vojnih komunikacija visokog kapacitata, osim toga planiraju se ulaganja i u razvoj svemirskih radara. Od ostalih satelitskih sustava planiraju se ulaganja u daljnji razvoj GPS sustava globalne navigacije. Trenutno se lansiraju sateliti Block IIR-M, 2007. godine se planira lasiranje Block IIF sustava, a bitno usavršeni satelit tog sustava (unaprijeđene sposobnosti protiv elektroničkog ometanja), s oznakom Block III trebali bi se lansirati počevši od 2012. godine. Program kontrole svemira trebao bi se prema FYDP povećati sa 195 milijuna USD na 768 milijuna USD godišnje u razdoblju između 2006. i 2011. godine. Program predviđa financiranje sustava Spacetrack u sklopu kojega se razvija radar i optički senzori, kao i sustava nadgledanja smještenih na satelitu, namijenjenih praćenju objekata u svemiru. U sklopu te kategorije, ratno zrakplovstvo je fokusiralo sredstva na razvoj “zajedničkog zračnog vozila” (common aero vehicle) s konvencionalnom bojnom glavom koje se može lansirati putem balističkog projektila ili konačno iz svemira.

Planovi ratnog zrakoplovstva u pogledu streljiva i projektila kreću se od zadržavanja i razvoja postojećih sustava do nekoliko novih projekata. Na primjer, nastavit će se kupovina projektila zrak-zrak tipa AIM-120 i AIM-9X kao i streljiva JDAM (Joint Direct Attack Munition), porodice projektila zrak-zemlja sa satelitskim navođenjem, itd. Dva najvažnija nova programa su razvoj “bombe malog promjera” (small diametar bomb), preciznog i kompaktnog streljiva, koje je u početnoj fazi proizvodnje. Drugi je program zamjena interkontinentalnog balističkog projektila Minuteman III koja bi trebala biti raspoloživa od 2020. godine.

Proturaketna obrana
FYDP 2006 predviđa razvoj i razmještanje konstelacije satelita u niskoj orbiti opremljenih s infracrvenim senzorima. Ti sateliti bi imali sposobnosti detektiranja i praćenja projektila i njihovih bojnih glava neposredno nakon lansiranja i nakon ponovnom ulasku u atmosferu. Prva dva satelita u sklopu tzv. faze “dokazivanja koncepta” trebala bi biti lansirana 2006. godine. Iako su prvotni planovi predviđali lansiranje 24 do 27 satelita, oni su sada reducirani na 6 do 9 komada.
Proturaketna obrana slojevito je definirana kroz terminalnu fazu, fazu lansiranja i srednju fazu. Prema izvorima iz agencije MDA (Missile Defense Agency), obrana u srednjoj fazi zamišljena je kroz integrirani i slojeviti sustav proturaketne obrane u svemiru, na zemlji i na moru. Incijalna borbena sposobnost (IDC-initial defense capability) trebala se postići tijekom prošle godine, ali se to zbog problema nije dogodilo. IDC se sastoji od 16 presretača smještenih na Aljaski i dva u bazi zračnih snaga u Kaliforniji (Vandenberg). Ti bi projektili trebali izvesti presretanje dolazećih balističkih raketa na srednjem dijelu leta njihovih bojevih glava.

Proturaketna borba u početnoj fazi lansiranja projektila temelji se na kinetičkom presretaču čija se inicijalna testiranja očekuju u 2011. godini, a očekuje se i razvoj mornaričke verzije. MDA planira razvoj varijante ovog oružja i za smještaj u svemiru, na satelitima, inicijalna sposobnost trebala bi biti ostvarena oko 2017. Uz spomenuti projekt, koji se temelji na kinetičkom projektilu, razvija se i zračni laser, visokoenergetski kemijski laser smješten na modificiranom Boeingu 747-400. Trenutačni planovi podrazumijevaju nabavku sedam zrakoplova do 2017. Konačno, razvija se proturaketna zaštita za obranu u terminalnoj, završnoj fazi leta. Sustavi namijenjeni obrani u terminalnoj fazi obuhvaćaju Patriot (PAC-3) projektil kratkog dometa, kao i sustave zaštite srednjeg (MEADS – medium extended air defense system) i velikog dometa (THAAD – terminal high alittude area defense system). Svi spomenuti sustavi su bazirani na zemlji. Sustav MEADS zajednički razvijaju SAD s Italijom i Njemačkom, a nakon uvođenja bi trebao zamijeniti sustav Patriot PAC 3. Prema procjenama CBO THAAD bi trebao postatati operativan iza 2011. godine.

Zaključak
Obrambeni plan za fiskalnu 2006. (FYDP 2006) donosi projekciju razvoja oružanih snaga SAD-a za narednih pet godina, do 2011.g., na temelju kojega Ured za proračun američkog Kongresa (CBO) donosi procjene dugoročnog plana razvoja do 2024. godine. Određena sigurnost u procjenama, ali i potreba dugoročnog planiranja, proizlazi iz dvije ključne pretpostavke. Prvo, polazna je pretpostavka da se veličina oružanih snaga neće bitnije mijenjati, što pojednostavljuje planiranje mnogih vrsta izdataka. Drugo, razvoj oružanih sustava, osobito onih koji se razvijaju od početka, traje godinama, a planirani vijek trajanja nerijetko doseže i pola stoljeća što pomiče horizonte planiranja.
Službene procjene razvoja za fiskalnu 2006. godinu donose nastavak razvoja mnogih sustava, ali i ograničenja, te smanjenja planova nabavki. Nesmiljeni troškovni pritisak ograničava ranije planirani broj zrakoplova F-22, razarača DD(X), krstarica CG(X) i još nekih sustava. Unatoč tome, nastavlja se razvoj svih važnijih projekata koji će i u budućnosti jamčiti nedostižnu moć američkog vojnog stroja.

Igor KARNJUŠ