Džepno topništvo

Uz najsuvremenije sustave za kontrolu paljbe minobacači osiguravaju značajnu vatrenu moć desetinama, vodovima i satnijama, čineći ih manje ovisnim o topničkoj i/ili zračnoj potpori

Gotovo istovjetno kako su minobacači dugo bili u sjeni klasičnog topništva tako su i laki minobacači kalibra 60 i 81 milimetara dugo vremena bili zapostavljeni u odnosu na one kalibra 120 mm. Neke vojske, kao što je Njemačka, rabe isključivo minobacače kalibra 120 mm. No, najnovije su borbene operacije pokazale da su i minobacači manjih kalibara itekako učinkoviti. Koalicijske snage predvođene Sjedinjenim Američkim Državama raspoređene u Afganistanu i Iraku posljednjih su godina itekako postale svjesne vrijednosti minobacača kalibra 60 i 81 milimetara. Zbog toga su i američka kopnena vojska i marinci počeli ulagati u razvoj novih minobacača, streljiva i sustava za kontrolu paljbe. U globalnom ratu protiv terorizma minobacači su se dokazali kao pouzdano, pokretljivo i ubojito oružje. U planinskim područjima Afganistana minobacači se prenose helikopterima ili vozilima na pozicije do kojih klasično topništvo ne može doći, te tako bitno povećavaju vatrenu moć postrojbi. I u uličnim borbama u Iraku, kao što su 2004. bile borbe u Falluji, minobacači su često bili “oružje odabira”, posebice u situacijama kad su se zapovjednici skanjivali pozvati blisku potporu iz zraka ili klasičnog topništva jer su se operacije izvodile u gusto napučenim gradskim područjima u kojima oružje velike razorne moći stvara više štete nego koristi.

Nakon okončanja operacije “Iraqi Freedom” 2003. američka “3 Armored Cavalry Tregiment” izvijestila je da su se minobacači pokazali i kao izvrsno oružje za uzvraćanje paljbe. I dok su se haubice kalibra 155 mm mogle rabiti za ciljeve udaljene minimalno tri kilometra (većina je napada dolazilo sa znatno manje udaljenosti) samo su minobacači kalibra 120 i 81 milimetar mogli uspješno odgovoriti na neprijateljsku paljbu. Uporaba minobacača u borbama na blizinu omogućila je da se topništvo većeg kalibra uporabi za “pokrivanje” bojišta.
Izvješća drugih postrojbi navode da su se minobacači kalibra 60 mm pokazali kao razorno oružje za ciljeve na malim udaljenostima, ali i kao izvrsno sredstvo za označavanje ciljeva za blisku zračnu potporu. Zaključak je da su minobacači kalibra 60 mm i dalje najbolje oružje za pješačku satniju.
Pripadnici “75 Ranger Regiment” otkrili su da su minobacači kalibra 60 mm učinkovito oružje i protiv zasjeda na cestama te su ih rabili u osiguranju konvoja. Podjednako su učinkoviti kao i teške strojnice s tim da njihova uporaba ima znatno veći psihološki učinak na protivnika. Tijekom brojnih zasjeda u kojima su se našli pripadnici te postrojbe baš su minobacači od 60 mm često bili presudan čimbenik koji je donio prevlast na bojištu. Oni tvrde da su se minobacači od 60 mm pokazali učinkovitiji od teških strojnica M2 i automatskih bacača granata Mk 19, a da je njihov domet bio dovoljan da pobunjenicima onemogući uporabu ručnih protuoklopnih oružja.

Od 1978. američka kopnena vojska i marinski korpus u naoružanju imaju laki minobacač M224 kalibra 60 mm kao lako topničko oružja pješačkih satnija. Trenutačno ih je oko 2000 u operativnoj uporabi. To se oružje može rabiti “iz ruke” ili pomoću tronošca kad mu je i preciznost paljbe znatno veća uz istodobno povećanje brzine paljbe. M224 ima minimalni domet od samo 70 metara te maksimalni od 3500 (s tronošcem) ili 1340 “iz ruke”. Dobro izvježbana posada od tri čovjeka može ostvariti brzinu paljbe od 30 granata u minuti. Oružje mase 21,11 kg može se prenositi u dva dijela. Minobacač M252 zapravo je BAE Systems RO Defenceov L16A2 minobacač kalibra 81 mm. To britansko oružje odabrala je američka vojska još prije trideset godina zbog njegovog maksimalnog dometa od 5650 metara. Naknadno je razvijeno streljivo povećanog dometa na 5935 metara. M252 može ostvariti brzinu paljbe od 15 granata u minuti. Do danas je proizvedeno više od 5000 minobacača L16 koji su prodani u gotovo 40 država. U nekoliko vojski, uključujući kanadsku, novozelandsku i britansku, L16A2 je najteži minobacač u operativnoj uporabi, a rabe ga i pješačke i mehanizirane postrojbe. Kanadske su L16A2 prebacili s gusjeničara M113 na borbena vozila na kotačima Bison (8×8) te ih smjestili u kupolu Wolf koju su razvili tvrtke DEW Engineering i BAE Systems.

Unutar nove modularne strukture američkih brigada dano je veće značenje minobacačima. Tako će teške brigade dobiti samovozne izraelske Soltam M120 minobacače kalibra 120 mm. Oni su trenutačno montirani na gusjeničarima M1064 (inačica M113) ali će ih u budućnosti zamijeniti minobacačkom inačicom borbenog vozila Future Combat Systems. Borbeni timovi pješačkih brigada – lake, zračnojurišne i padobranske – dobit će dva 60 milimetarska minobacača na svaku pješačku satniju. Na razini bojne formirat će se bitnica s po četiri vučena minobacača Soltam M120 (120 mm) i četiri minobacača kalibra 81 mm. Pješačke će bojne dobiti četiri minobacača kalibra 120 mm, četiri 81 mm i šest od 60 mm. Zapovjednici će dobiti mogućnost odabira minobacača koje će rabiti ovisno o potrebama zadaće. Kad će rabiti one kalibra 81 mm uz njih će ići i komplet od 80 granata. Komplet će se sastojati od 56 razornih, 16 dimnih, četiri osvjetljavajućih i četiri infracrvene osvjetljavajuće granate. Kad će rabiti minobacače kalibra 120 mm uz njih će ići 25 razornih, sedam dimnih, dvije klasične osvjetljavajuće i dvije infracrvene. U budućnosti će dobiti i 41 vođenu granatu M395 Precision Guided Mortar Munitions (razvija ju tvrtka ATK).
Stryker Brigade Combat Teams djeluju s Stryker Mortar Carrier Vehicle inačice B (MCV-B) tvrtke General Dynamics Land System. Prvo od 241 naručenog vozila isporučeno je sredinom 2005. MCV-B na razini bojne naoružani su s minobacačima kalibra 120 mm, dok su oni raspoređeni u satnije naoružani minobacačima od 81 mm. Svako vozilo prevozi još jedan minobacač. Tako četvrti MCV-B na razini bojne prevoze i minobacače od 81 mm, a dva vozila na razini satnije minobacače od 60 mm. Strykerova bojna ima znatnu mogućnost indirektne paljbe koju čine četiri minobacača M120, deset M252 i šest M224.

Američki marinski korpus ima 315 M224 (60 mm) i 280 M252 (81 mm) minobacača koji su raspoređeni u 24 djelatne i devet pričuvnih bojni. Do kraja 2006. broj bojni će se povećati za još dvije. Ti će se minobacači početi zamjenjivati od 2008. kad će General Dynamics početi isporučivati Expeditionary Fire Support System koji se sastoji od TDA SAS RT 120 tegljenog minobacača i vozila Transportable Vehicle tvrtke American Growler Internally.

Unaprijeđena preciznost
I američka kopnena vojska i marinci velike napore ulažu u poboljšanje preciznosti svojih minobacača uvođenjem digitalnih sustava za navođenje paljbe i novog streljiva. Uz to teži se i smanjenju masa minobacača. Tako je razvijen M32 Light Weight Hand Held Mortar Ballistic Computer (LHMBC) koji će zamijeniti oko 1400 M23 računala uvedenih u naoružanje osamdesetih godina prošlog stoljeća. LHMBC se sastoji od Rugged Personal Data Assistand-55 (proizvodi ga tvrtka Talla-Tech) i računalnog programa za navođenje paljbe koji rabi Windowsovu grafiku kako bi bio što lakši za uporabu. Mase manje od jednog kilograma, sastavni dio M32 je i GPS satelitski navigacijski sustav. Velika prednost LHMBC sustava je njegova uporabljivost minobacačima kalibra 60, 81 i 120 milimetara. Sredinom 2004. 32 prototipova XM32, koji su imali Version 1 računalni program, poslano je u Irak radi testiranja u borbenim uvjetima. Istodobno je tvrtka Picantinny nastavila razvoj računalnog programa Version 2. Početkom 2005. američka je kopnena vojska zatražila sredstva u proračunskoj godini 2005. za kupnju M32 LHMBC kako bi njima opremila 20 borbenih timova pješačkih brigada. Očekuju se nove narudžbe i američke kopnene vojske i marinaca.

Tijekom 2005. američka je kopnena vojska zatražila sredstva za kupnju M95/M96 Mortar Fire Control System (MFCS). Taj sustav omogućava preciznost paljbe minobacača kalibra 120 mm usporedivu sa samovoznim haubicama Paladin (M108A6) što je veliki napredak glede brzine uništavanja ciljeva, mogućnosti preživljavanja na bojištu i brzine preusmjeravanja paljbe. MFCS sustav djeluje unutar digitalnog bojišta. On sjedinjuje računalo za navođenje paljbe s inercijalnom navigacijom. MFCS omogućava posadama minobacača da otvore paljbu na cilj za manje od jedne minute. Velika prednost MFCS-a je i što se rabi u gusjeničarskim vozilima M577 namijenjenih usmjeravanju paljbe te M1064 i Stryker MCV-B. Tvrtka Hoveywell odgovorna je za integraciju sustava koji se sastoji od Militope računala (baziranog na procesoru Pentium), Rockwell Collins Precision Lightweight GPS Receivers i Honeywell Talin inercijalnom navigacijskom sustavu. Opremanje postrojbi sustavom M95/96 trebalo bi se dovršiti tijekom proračunske godine 2008. Vojska planira i kupnju sustava Mortar Fire Control System – Light (MFCS-L) koji će rabiti M32 sustav kao računalo. MFCS-L bi rabile izdvojene postrojbe naoružane minobacačima kalibra 81 i 60 milimetara.

Novo streljivo
Od 2001. američke oružane snage rabe infracrveno osvjetljavajuće streljivo M677 (60 mm), M816 (81 mm) i M983 (120 mm) koje je opremljeno novom gorivom smjesom koja cilj osvjetljava u gotovo potpunom infracrvenom spektru te ga čini vidljivim samo vojnicima opremljenim pasivnu opremu za noćno gledanje. Iskustva iz borbe pokazuju da se uporabom tog streljiva ostvaruje znatno bolja vidljivost ciljeva nego uporabom klasičnog osvjetljavajućeg streljiva. U uvjetima kad nema svjetlosti koja bi otkrivala prisutnost snaga na terenu ovo je streljivo idealno za specijalne operacije. Streljivo proizvodi vojna tvrtka Pine Bluff Arsenal u Arkansasu. Prema sadašnjim planovima proizvodnja će ići sve do kraja ovog desetljeća.

Ruagovo streljivo Mortar Anti-Personnel Anti-Materiel (MAPAM) XM1046, kalibra 60 mm, trenutačno je u fazi ocjenjivanja u usporedbi s razornim granatama M720 istog kalibra. Eksplozija standardne minobacačke granate stvara različiti broj nepravilnih fragmenata (gelera) koji se kreću u različitim smjerovima različitim brzinama. Kako bi se to otklonilo MAPAM ima jedinstveno kompozitno tijelo koje čini matrica od 2400 čeličnih kuglica koje tijekom eksplozije stvaraju kontrolirani prostor djelovanja. U praksi to znači da je XM1046 jednako ubojit kao i konvencionalna minobacačka granata kalibra 81 mm. Ispitivanje XM1046 počelo je u prosincu 2005. Tvrtka PM Mortars namjerava MAPAM tehnologiju primijeniti i na buduće minobacačke granate kalibra 81 mm, iako je tvrtka Ruag još 2005. izvela prvu demonstraciju svoje granate od 81 mm (tri godine nakon prve demonstracije granate kalibra 60 mm). Ruag trenutačno radi i na razvoju MAPAM granate kalibra 120 mm. MAPAM granata kalibra 81 mm sadrži 4800 kuglica. Tvrtka Picatinny razvija novi elektronički upaljač koji će omogućiti bolju kontrolu aktiviranja granata te veću sigurnost nego klasični mehanički upaljači. Upaljač XM784 moći će se rabiti na granatama M721 i M767 (60 mm), te M930 i M983 osvjetljavajućim granatama kalibra 120 mm. XM785 namijenjen je za uporabu na osvjetljavajućim granatama M863A1, M816 i M819 (81 mm). Novi će upaljač omogućiti namještanje vremenskog raspona od 5 do 99,9 sekundi u razmaku od 0,1 sekunde. Vrijeme će se moći namjestiti rukom bez posebnog alata, a namješteno će se vrijeme moći očitati na displeju koje će imati vlastito osvjetljenje.

Lakši minobacači
Trenutačno se veliki napori ulažu u izradu lakših minobacača. Tako američka vojska razvija minobacač M252 kalibra 81 mm. Masa mu je 42,3 kilograma od čega na cijev otpada 15,88 kg, 11,25 lafet i 11,97 kg podloge. Krajnji je cilj masa od 28,99 kg, s cijevi mase 11,11 kg, 8,57 kg za lafet i 8,26 kg za podloge. Još ambiciozniji plan predviđa minobacač kalibra 81 mm ukupno mase 24,85 kg. Cijev bi imala masu od 9,53 kg, lafet 7,35 kg i podloga 7,08 kg. Kako bi smanjili masu američka vojska ispituje mogućnost uporabe materijala Inconel 718 baziranog na niklu iz koje bi izrađivali cijevi. Kompozitne bi materijale uporabili za podlogu. I lafet bi pravili od novorazvijenih lakih materijala.

Iako Inconel 718 još nikad nije uporabljen za izradu topničkih cijevi testiranja pokazuju njegovu sposobnost da izdrži snažna naprezanja i visoke temperature. Više od 1600 granata ispaljeno je na testiranja iz cijevi napravljenih od Inconel 718 materijala. Tijekom jednog ispitivanja iz tri je cijevi ispaljena 141 granata. Cijevi su pritom dostigle maksimalnu operativnu zagrijanost. Trenutačno traju ispitivanja cijevi kalibra 60 mm dok se početak cijevi kalibra 81 mm iz materijala Inconel 718 očekuje tijekom proračunske godine 2006. Što se tiče podloge predložene su dvije mogućnosti. Prva je nudila izradu podloge od ugljičnih kompozita koji omogućavaju uštedu mase od čak 40 posto. Druga mogućnost nudi izradu podloga od aluminija uz smanjenje mase od 25 posto. Tijekom ispitivanja kompozitna podloga nije prošla testiranja. Tako je ostala samo aluminijska. Standardni L16/M252 “K-mount” lafet zamijenit će konvencionalniji “A-mount”. Testiranja dvaju lafeta, načinjena od kombinacije kompozita, plastike i lakih metara, započela su u prosincu 2005. Smanjenje mase bilo bi puno lakše kad vojska ne bi tražila da cijena novih minobacača ne bude više od 70 500 američkih dolara po komadu za M252. Uz to novo oružje bi trebalo imati iste odlike kao i M252 – minimalni domet od 83 metra i maksimalni od 5953 m. Najvišu brzinu paljbe od 30 granata u minuti i održivu od 16 granata u minuti. Uz to vijek trajanja cijevi trebao bi biti viši od sadašnjih 10 000 ispaljenih granata. Kompletni sustav spreman za testiranje trebao bi biti gotovo do kraja proračunske godine 2006.

U daljoj budućnosti američka će kopnena vojska tražiti FCS Non-Light of Sight Lightweight Dismounted Mortar System koji će morati imati 50 posto manju masu, veći domet i veću ubojitost. Prvi bi primjerci trebali ući u operativnu uporabu tijekom proračunske godine 2014. Dana 29. prosinca 2005. američka je vojska dodijelila tvrtki General Dynamics Ordnance and Tactical Systems ugovor vrijed 19,4 milijuna američkih dolara za proizvodnju početne serije minobacača kalibra 60, 81 i 120 milimetara. Ovaj ugovor, zajedno s EFSS projektom, omogućit će da GD-OTS bude jedini dobavljač za američko ministarstvo obrane. Ako se ostvare sve najave ovaj bi posao mogao doseći vrijednost od 194,5 milijuna američkih dolara. Cijevi, uključujući i one izrađene od Inconela 718 za minobacače M252 kalibra 81 mm, isporučit će tvrtka Watervliet Arsenal. Sve ostale komponente isporučivat će GD-OTS, te će biti odgovoran i za kompletiranje i isporuku minobacača. Glavni dobavljači dijelova još su Mistral Group i Soltam Ltd.

Britanska je vojska krenula nešto drukčijim putem, te je umjesto napora za smanjenjem mase oružja odlučila postojeće minobacače opremiti suvremenijim sustavima za navođenje paljbe. Tako je su za svoje minobacače kalibra 81 mm odabrali Target Locating Equipment (TLE), Gun Locating System (GLS) i Mortar Fire Control System. Sadašnji britanski TLE je LH40C laserski daljinomjer koji proizvodi Eloptor, dio južnoafričke korporacije Denel Group. LH40C se rabi zajedno sa Specialised Personal GPS Receiverom tvrtke Rockwell Collins. LH40C osigurava podatke o udaljenosti, smjeru i elevaciji cijevi u odnosu na cilj, a kad ga se poveže s GPS-om osigurava vrlo precizno pozicioniranje oružja u odnosu na cilj što da je veliku preciznost već s prvom granatom. Znatan dio sustava Fire Control Application je laptop računalo MBM LT 456 tvrtke LogicaCMG. Kombinacija tih sustava omogućava da dobro izvježbana posada minobacača pogodi cilj s prvom ili najviše drugom granatom, što je uspješno dokazano tijekom nedavnih borbenih djelovanja. Slično kao i američka i britanska je vojska odlučila kupiti dodatnu količinu osvjetljavajućih granata kalibra 81 mm.

Britanska vojska ne namjerava iz operativne uporabe povući svoje lake minobacače kalibra 51 mm (koji se rabe na razini voda) tvrtke BAE Systems Royal Ordnance iako vojnici na terenu sve češće umjesto njih rabe 40 mm bacače granata (montirane ispod cijevi puške) tvrtke Hecler & Koch. Razmatra se i mogućnost da se satnijama dodijele minobacači kalibra 60 i 81 mm, a da se bojne opreme minobacačima kalibra 120 mm. Irska je vojska kupila 54 LH40C daljinomjera kako bi ih rabila kao MFC sustav. LH40C je ključna komponenta Denelovog Integrated Mortar Systema iako se ovaj može opremiti i s Denelovim ciljničkim dvogledom Eagle Eye. Eagel Eye kombinira laserski daljinomjer velikog dometa, motrilački dvogled, GPS, digitalni kompas, digitalnu kameru i digitalni diktafon. Sve to zajedno teži manje do dva kilograma. Drugi dijelovi sustava su Morfire sustav za kontrolu paljbe tvrtke Marine Air Systems i CSIR-ov digitalni ciljnik koji se rabi na Denelovim minobacačima M6 (60 mm) i M8 Vektor (81 mm) velikog dometa. Ukupna masa M6 je 24 kilograma, a domet 6000 metara. Cijev za ovaj minobacač napravljena je od kompozita. M8 ima masu od 43 kilograma i domet od 7263 metra. Kako bi se povećala pokretljivost oba minobacača tvrtka CSIR je proizvela modularno postolje koje se može postaviti na razna vozila kao što je lako transportno vozilo Bat Mk II (4×4) kojeg rabe južnoafrički padobranci. Denel uz minobacače proizvodi i kompletnu obitelj streljiva kalibra 60 i 81 mm. Jedan od kupaca Denelovog minobacačkog streljiva odnedavno je australska vojska koja je kupila granate kalibra 81 mm kako bi ih rabila na svojim minobacačima M252 (lokalne oznake F2). Australska vojska namjerava svoje minobacače F2, zamijeniti suvremenijim oružjem. Zamjena će se odnositi i na klasične i na minobacače ugrađene u vozila. Denel se nada da će im uspjeti prodati i svoje minobacače M8 jer je streljivo prilagođeno uporabi s njihovih minobacača i tek s njima ostvaruje sve svoje sposobnosti.

Zaključak
Iako se činilo da minobacači od 60 i 81 milimetara sve više gube na svom značenju te da je njihov daljnji razvoj neisplativ najnoviji ratovi u Iraku i Afganistanu pokazuju da to baš i nije tako. Zbog svoje male mase ti minobacači imaju veliku pokretljivost. To osobito vrijedi za minobacače kalibra 60 mm koje bez problema mogu nositi dva vojnika. Uz najsuvremenije sustave za kontrolu paljbe minobacači osiguravaju znatnu vatrenu moć desetinama, vodovima i satnijama, čineći ih manje ovisnim o ponekad ne baš najpreciznijoj topničkoj i/ili zračnoj potpori. U kombinaciji s minobacačima od 120 mm ugrađenim na terenskim i/ili oklopnim vozilima suvremene bojne imaju dojmljivu vatrenu moć koja je upravo odgovarajuća za sukobe relativno malog intenziteta koji se vode po afganistanskim brdima ili po iračkim gradovima. Sa svakim kilogramom manje uporabljivost minobacača kalibra 60 i 81 milimetra bit će sve veća.

Siniša RADAKOVIĆ