Danas se ni jedna vojska ne može zamisliti bez modernih terenskih vozila koja se rabe za sve – od “običnih” kurirskih do borbenih zadaća

Na izložbi 2007 DSEi, održanoj u rujnu prošle godine, tvrtka Chrysler objavila je odluku da od 2008. godine pokreće prodaja nove serije lakog terenskog vozila Jeep J8 s konfiguracijom pogona 4×4. Ono što ovu vijest čini neobičnom jest to da je novi Jeep namijenjen vojnim korisnicima. Tijekom II. svjetskog rata proizvedeno je više od 630 000 Jeepova koji su postavili potpuno nove standarde za laka terenska vozila: robusna šasija, odlične mogućnosti terenske vožnje, velika prilagodljivost najrazličitijim zadaćama i, što je najvažnije, niska cijena.
Kako je izvorno zamišljen kao izvidničko vozilo i lako teretno vozilo za prijevoz oružja i streljiva, neoklopljen Jeep nikada se nije trebao naći na prvoj crti bojišta u žarištu neprijateljske paljbe. Njegovo je ime zapravo izvedenica od kratice GP, koja znači General Purpose (višenamjensko).

Osnovne odlike svakog uspješnog lakog terenskog vozila opće namjene (LUV – light utility vehicle) kao što su britanski Land Rover, njemački Mercedes-Benz G-Class i američki AM General Hummer, istovjetne su s odlikama Jeepa. Prije svega to je robusna, mogli bismo reći “sirova” konstrukcija koja omogućava odličnu pokretljivost po teškim terenima. Tvrtka Land Rover ponosno ističe da je oko 70 posto od više od dva milijuna proizvedenih Land Rovera (vojnih i civilnih) od 1948. naovamo još uvijek u voznom stanju. Upravo primjeri Jeepa i Land Rovera potvrđuju kako je brzi rast civilnog tržišta SUV (sport utility vehicle) vozila dobro utjecao i na razvoj klasičnih vojnih LUV vozila, na opće zadovoljstvo svih korisnika.

Danas se više ne mogu zamisliti vojne operacije u kojima ne sudjeluju LUV (ili preuređena i prilagođena SUV) vozila, i to ne samo u vojskama već i u pobunjeničkim ili krijumčarskim skupinama. Doslovno u svakom izvještaju o borbama vladinih snaga i pobunjenika iz svih dijelova svijeta mogu se vidjeti LUV vozila, koja se rabe za prijevoz ljudstva, ali i kao borbena vozila najčešće naoružana teškim strojnicama. LUV vozila se, dijelom i zbog svoje nezamjenjivosti i brojnosti, često nađu usred borbenih djelovanja. Njima su opremljene sve vrste postrojbi, od teških (oklopnih) pa do lakopješačkih, od specijalnih pa do logističkih. Zapravo, u nekim postrojbama, kao što su one za specijalne zadaće, koje posebnu pozornost pridaju taktičkoj i strategijskoj pokretljivosti, LUV-ovi su jedina vozila. Zbog toga ne začuđuje što u svim suvremenim vojskama upravo LUV vozila svojom brojnošću daleko premašuju sva ostala vozila u uporabi. Tako za primjer u arsenalu američke kopnene vojske laka taktička vozila (kako su LUV-ovi ondje službeno klasificirani) obuhvaćaju oko 50 posto svih vozila. Američka kopnena vojska u operativnoj uporabi trenutačno ima oko 210 000 Hummera, 9000 komercijalnih terenskih vozila i nešto posebno uređenih vozila za tehničku potporu.

Iako se osnovne namjene lakih terenskih vozila nisu mijenjale godinama (ili bolje rečeno od II. svjetskog rata) – prijevoz ljudstva, tereta, oružja i opreme – okoliš u kojem djeluju dramatično se je promijenio od kraja Hladnoga rata do danas, posebno od 11. rujna 2001. (napadi na New York i Washington). Američke i savezničke snage u Afganistanu i Iraku našle su se uvučene u asimetrične načine ratovanja, suočene s okrutnim protivnicima sposobnim pronalaziti njihove najslabije točke. Tako su neposredno nakon američke okupacije Iraka tamošnji pobunjenici veliku većinu svojih napada usmjerili na logističke konvoje i ostale oblike logističke potpore, otkrivši da su upravo ti dijelovi vojske najslabije branjeni (što i ne čudi jer su oni, u klasičnom ratovanju, trebali djelovati u pozadini daleko od područja borbenog djelovanja).

Američka tvrtka AM General objavila je da prije operacije Iraqi Freedom “većina inačica HMMWV-a koji su se izrađivale za potrebe američke kopnene vojske nije imala nikakvu oklopnu zaštitu. Jedino su inačice namijenjene prijevozu oružja i sanitetskoj uporabi originalno projektirane da posadama pruže neku razinu zaštite od gelera granata i paljbe lakog streljačkog oružja. Od početka 2004. do danas proizvedeno je više od 1000 M1114 Up-Armoured Hummera, nakon što je čelništvo američke kopnene vojske, prisiljeno prevelikim gubicima, odlučilo da se u Iraku i Afganistanu mogu rabiti jedino oklopljeni Hummeri. Osim proizvodnje novih vozila provode se i opsežni programi modernizacije već postojećih, i to ugradnjom naknadno razvijenih modela oklopa. Ova se modernizacija istodobno odvija i u pogonima u Americi i u Iraku.

Iako postavljanje dodatnog oklopa na vozila kao što su Hummer i G-Wagon smanjuje gubitke, razina oklopne zaštite nikada neće biti kao kod namjenski projektirana oklopna vozila. Osim toga masa oklopa bitno smanjuje nosivost (ponekad čak za 50 posto), ograničava pokretljivost izvan cesta, povećava potrošnju goriva (smanjuje autonomiju) i smanjuje vijek trajanja. Poseban je problem kako djelotvorno zaštititi ciljatelja koji upravlja teškom strojnicom ili automatskim bacačem granata smještenim na krovu vozila. Nažalost, velika većina LUV vozila koje danas rabe američka i savezničke vojske u “ratu protiv terorizma” opremljeni su ručno upravljivim strojnicama/automatskim bacačima granata, a vrlo ih je malen broj opremljen daljinski upravljivim oružanim sustavima kao što su OWS (overhead weapon stations). I dok OWS-i omogućuju da se ciljatelj tijekom paljbe nalazi u sigurnosti vozila ručno pokretana oružja smještena na krovu zahtijevaju postavljanje dodatnog oklopa. Ovisno o tome rabe li se samo oklopne ploče ili neke vrste kupola, ova zaštita donosi i dodatnu masu.

Posebna priča je cijena. Ako se rabe napredni materijali čija je masa bitno manja od mase čelika cijena takvih oklopa može biti nekoliko puta veća od cijene osnovnog vozila. Cijena će dodatno porasti ako se uporabe OWS-i, koji moraju rabiti suvremene elektrooptičke sustave za motrenje i ciljanje. I kad se uporabe najsuvremeniji materijali (čitaj najskuplji) razina zaštite je nedostatna da vozilo i posadu zaštiti od djelovanja eksplozivnih naprava koja se postavljaju pokraj ceste ili u samu cestu. Zbog njih su američka, kanadska i britanska vojska morale smanjiti uporabu LUV vozila u Iraku i Afganistanu.

U siječnju 2007. američko je ministarstvo obrane stoga pokrenulo razvoj oklopnog vozila MRAP (Mine Resistant Ambush Protected). Iako je za razvoj odgovoran korpus mornaričkog pješaštva MRAP je namijenjen svim granama američke vojske. Osnovni dizajni MRAP-a temelji se na V-obliku tijela vozila kojim se želi postići učinak raspršivanja udarnog vala eksplozije prije nego što prodre u unutrašnjost vozila. Zasad je od više različitih isporučitelja naručeno čak 7000 MRAP-I vozila, kojima će se uskoro pridružiti i MRAP-II vozila koja su posebno projektirana da odole djelovanju kumulativnih projektila. U rujnu prošle godine Pentagon je službeno objavio da namjerava kupiti oko 15 000 vozila MRAP kojima će u Iraku zamijeniti većinu oklopljenih Humveeja. Kupnja MRAP vozila (koji su znatno skuplji od Hummera) utjecala je i na odvijanje programa razvoja novog LUV-a američke vojske – Joint Light Tactical Vehicle (JLTV). JLTV je trebao biti zamjena za Hummere, ali je njegov razvoj, zbog nedostatka novca i drugih prioriteta, odgođen za sredinu idućeg desetljeća. Prije svega zbog neugodnih iskustava iz Afganistana i Iraka, JLTV će imati bitno drukčiji koncept u odnosu na Hummer i Jeep, s povećanim naglaskom na mogućnost preživljavanja na bojištu.

Međutim, potreba za namjenski projektiranim oklopnim patrolnim vozilima, kao što je MRAP, ne smanjuje potrebe za klasičnim LUV vozilima. Čak i vojske koje su aktivno uključene u “rat protiv terorizma” i dalje trebaju neoklopljena i jeftina vozila za potrebe obuke i administrativne poslove u matičnim državama ili bazama širom svijeta. Osim toga LUV-ovi se još uvijek masovno rabe u mirovnim i humanitarnim operacijama, posebno u operacijama spašavanja nakon velikih prirodnih katastrofa.

Hummer
Ponajviše zbog odgode JLTV programa Hummer će morati ostati osnovnim LTV vozilom američke vojske daleko iza 2020. godine. S obzirom na to da je prijedlog tvrtke AM General za novim terenskim vozilom američkih oružanih snaga odabran još 1983. bit će to nadasve duga i burna “karijera”. Hummer je razvijen da zamijeni Jeep i još pet drugih vozila, te je za četiri grane američke vojske dosad napravljeno više od 150 000. Kada se tome pridoda i izvoz u više od 50 država dosad je iz pogona u Mishawaku (Indiana) izašlo gotovo 200 000 Hummera.
Serijska proizvodnja započela je sa serijom M998 već 1985., i to u čak 14 inačica, uključujući s dvoja ili četvora vrata za prijevoz tereta i ljudi. Unutar serije M998 razvijene su i inačice za sanitetski prijevoz i prijevoz oružja. Od 1993. do 1995. u proizvodnji je bila poboljšana serija M998A1 u dvanaest inačica. Od 1996. krenula je proizvodnja serije M998A2. Dugogodišnjim ugovorom tvrtka AM General je tijekom 2007. morala isporučiti 31 474 Hummera M998A2. Nakon neugodnih iskustava u Somaliji, gdje su Hummeri rabljeni u borbenih zadaćama, pokrenut je razvoj oklopljenog M1114 Uparmoured, za čiju je razvojnu osnovu uzet Expanded Capacity Vehicle (ECV), a koji je razvijen sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća za potrebe izvidničkih postrojbi i vojnu policiju. ECV bez oklopa isporučuje se u pogone tvrtke Centigon (prije poznata kao O’Gara-Hess & Eisenhardt) u Fairfieldu (Ohio) gdje se postavlja oklop. Uz proizvodnju ECV-a Centigon se bavi i proizvodnjom modula oklopa koji se naknadno mogu postaviti na sva vozila serije M998A2. Centigonov se oklop postavlja na prednji dio vozila, bokove, krov i podnicu.¸

Trenutačno je osnovna platforma za izradu neoklopljenih Hummera M1097A2. Inačica s dvosjednom kabinom i velikim teretnim prostorom u stražnjem dijelu ima masu od 2676 kg, ali i zavidnu nosivost od čak 1996 kg. Uz to vozilo može vući i prikolicu ukupne mase 1905 kg. Za pogon se rabi dizelski motor s trubopunjačem Optimizer 6500 V8 zapremine 6,5L litara i snage 205 KS, koji mu omogućuje maksimalnu brzinu (za tu vrstu vozila) solidnih 113 km/h. Spremnik zapremine 94,6 litara dovoljan je za prosječnu autonomiju od 443 km (ovisi o masi vozila i vrsti terena).

Najnovija Long-Term Armor Strategy traži da se tijekom proizvodnje na svako novo vozilo, na područjima koja su inače teško dostupna, odmah ugradi oklopna zaštita poznata kao A-Kit. Osim toga, svako se vozilo mora opremiti pripremom za postavljanje B-Kit seta oklopa kako bi se on po potrebi mogao lako i brzo postaviti na terenu. Koncept oklopne zaštite A/B-Kit prvi je put primijenjen na zadnjim inačicama Hummera, dvosjednoj M1151 Armament Carrier i čeverosjednoj M1152 Troop/Cargo/Shelter Carrier, čija je isporuka započela sredinom 2005. godine. Razvoj obje inačice temeljio se na ECV vozilu. Zbog neugodnih iskustava iz Iraka i M1151 i M1152 su opremili sustavima za klimatizaciju kabine. Osim toga obje su inačice dobile novi, poboljšani motor Optimizer 6500 s turbopunjačem koji, prema tvrdnjama proizvođača, osigurava 36 % veću snagu, 69 % više okretnog momenta i 16 % povećanje autonomije (manja potrošnja goriva). Prema vojnim izvorima B-Kit set oklopa pruža istu ili bolju razinu balističke zaštite u usporedbi s prvim inačicama UAH-a (Up-Armored HMMWV). Najnovija inačica M1151P1 omogućuje jednostavnu zamjenu sadašnjeg oklopa novim s boljim materijalima i projektnim rješenjima.

Zbog teškog stanja u Iraku američka vojska je morala, do travnja 2007., u tu državu prebaciti skoro 100 posto svojim oklopljenih Humnera, što znači da ih ništa nije preostalo za uporabu u ništa manje opasnom Afganistanu.

Najnovije analize Congressional Budget Officea pokazale su da su američke postrojbe raspoređene u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi krajem 2006. godine trebale dodatnih 13 000 Hummera. Zbog toga ne čudi da je američka kopnena vojska zatražila da joj se u proračunu za fiskalnu godinu 2008. (FY08) odobre sredstva za kupnju 3268 Hummera, u FY09 za još 3886, u FY10 čak 4194, u FY11 3730, u FY12 4172 te u FY13 “samo” 1663. Iako je to sveukupno 20 913 zbog velikih gubitaka i povećanih naprezanja zbog “rata protiv terorizma” ovaj je broj još uvijek premali. Doduše, ovoj brojci se moraju pridodati i Hummeri namijenjeni ratnom zrakoplovstvu, ratnoj mornarici i marinskom korpusu, ali i s njima broj će još uvijek biti premali. Uz to zbog istrošenosti svi korisnici Hummera prvih serija A0 i A1 morat će uskoro donijeti odluke da li će ih zamijeniti novim ili će ih modernizirati kako bi im produžili vijek uporabe. Poboljšanja uključuju snažnije dizelske motore, jači i izdržljiviji ovjes (neophodan radi omogućavanja postavljanja oklopa) i druge komponente vezane uz podvozje kako bi vozila mogla izdržati povećanje mase bez narušavanja voznih odlika i nosivosti.

Iskustva iz Iraka pokazala su da je vrlo korisno ako se Hummere može iskoristiti kao manje transportno vozilo, čak iako će se zbog toga smanjiti njihove vozne mogućnosti. Zbog toga je u siječnju 2007. tvrtka Silver Eagle Manufacturing iz Portlanda (Oregon) dobila ugovor vrijedan 52 milijuna američkih dolara za proizvodnju lakih prikolica Light Tactical Trailers. Sadašnji planovi nabave predviđaju isporuku 4320 prikolica tijekom FY08 i 3935 prikolica tijekom FY09.

Konkurencija
Veliki komercijalni uspjeh Hummera potaknuo je i neke druge države da krenu s razvojem sličnih vozila. Neke su se odlučile da je najbolje napraviti što vjerniju kopiju originala. Jedna od njih je Kina čija je tvrtka Dongfeng Motor Corporation (DFM) razvila vozilo EQ2050 Mengshi. Tvrtka AM General još je 1988. kineskoj vojsci demonstrirala Hummerove mogućnosti, ali nikada nije došlo do narudžbe, prije svega zbog previsoke cijene. Umjesto toga tvrtka Dongfeng Motor Corporation je sredinom 2002. dobila ugovor za razvoj vjerne kopije. Pritom su joj postavljena dva cilja. Prvi je bio razviti vozilo koje po svojim odlikama neće bitnije zaostajati za originalom, a drugi da se rabe isključivo kineske komponente. Očigledno je DFM razvoj vozila započeo znatno prije jer su prve primjerke javnosti predstavili već iduće godine. Iako je u početku traženo da se rabi i domaći motor na kraju je odabran dizelski motor s turbopunjačem Cummins 4B TA snage 103 kW koji se po licenci proizvodi u Kini. S tim motorom EQ2050 postiže maksimalnu brzinu od 130 km/h. Iako je kineska vojska tražila vjernu kopiju Humveeja DFM-u ipak nije uspjelo “kopiranje”. To najbolje pokazuju podaci o masi vozila (2950 kg) i nosivosti (1750 kg) koji su lošiji od originala. Nakon dvogodišnjih testiranja kineska je vojska u prosincu 2006. zaključila da je razvoj EQ2050 Mengshija dovršen te je spreman za serijsku proizvodnju i operativnu uporabu. U međuvremenu je na osnovama EQ2050 Mengshija razvijeno i oklopljeno vozilo EQ2058 koje je, usprkos povećanju mase, (navodno) zadržalo istu pokretljivost i nosivost kao i original. I EQ2050 i EQ2058 nalaze se u serijskoj proizvodnji, a zapadne su procjene da će kineska vojska kupiti oko 2000 vozila. Uz to zbog manje cijene kineski bi “Hummeri” (ako im kvaliteta izrade bude barem približno jednaka) mogli postati opasna konkurencija originalu.

Na osnovi Hummera švicarska tvrtka Mowag razvila je lako oklopno vozilo Eagle I. Na osnovi ECV naknadno su nastali Eagle II i Eagle III. Iako je Mowag očekivao velike prodajne uspjehe jedini strani kupac Eaglea zasad je Danska (36 Eaglea I namijenjenih mirovnim operacijama). Najnovije vozilo iz obitelji Eagle je Eagle IV. Riječ je o bitno većem vozilu baziranom na kamionu Duro III. Eagle IV nudi povećanu oklopnu zaštitu od djelovanja mina, a novo podvozje omogućava veću težinu i nosivost. Kako bi mu se smanjila masa Eaglea IV je dobio zaštitu odjeljka za posadu, dok su prednji (motorni) i stražnji (teretni) odjeljci nezaštićeni. Maksimalna masa Eaglea IV je 7,4 tone, oklopna zaštita je modularna, osnovna štiti od streljiva 7,62 mm (STANAG 4569 Level 1), a dodatnim oklopom može se pojačati pa tako štiti od streljiva 7,62x54R mm.

Ponovno rođen
Dolaskom Hummera u operativnu uporabu američka vojska se odrekla “usluga” Jeepa. Usprkos tome Jeep kao vojno vozilo nije potpuno nestao. Naime, egipatska tvrtka Arab American Vehicles (AAV), koja je u polovičnom vlasništvu Chryslera, zadnjih 30 godina neprekidno proizvodi Jeepove za potrebe egipatske vojske. Tijekom 2003. AAV je za potrebe egipatske vojske započeo serijsku proizvodnju modela TJ-L, koji je militariziran civilni Jeep 2002 Wrangler TJ. Zanimljivo je da je prvih 1000 proizvedenih TJ-L isporučeno s benzinskim motorom, a ne s uobičajenim dizelskim. U ovom slučaju riječ je o šestcilindričnom motoru DimlerChrysler Power Tech I-6 MPI zapremine 3,958 litara. Od 2004. AAV je započeo proizvodnju TJ-L s turbodizelskim motorom zapremine 2,5 litara, te ih je dosada isporučio 1250 komada. AAV se nada da će uskoro dobiti nove narudžbe kako bi osigurao kontinuitet serijske proizvodnje. Uz to AAV je dosad uspio izvesti oko 200 TJ-L-ova, a od toga 100 namijenjenih iračkim snagama sigurnosti.

Djelomično temeljena i na uspjehu TJ-L-a tvrtka Chrysler odlučila je na osnovi civilnog 2007 Jeep Wrangler Unlimiteda razviti vojno lako terensko vozilo Jeep J8, koje će se također proizvoditi u pogonima tvrtke AAV. Konstrukcija Jeepa J8 dodatno je ojačana kako bi mu se poboljšala pokretljivost po teškim terenima, ali i povećala nosivost na 1339 kg. Pojačane su osovine, kočnice i ovjes kako bi se mogle nositi većom masom i težim uvjetima uporabe. Za razliku od TJ-L-a J8 je dobio sustav za klimatizaciju unutrašnjosti vozila zbog čega bi trebao biti zanimljiviji kupcima na Bliskom istoku i Africi. Opremili su ga turbodizelskim motorom zapremine 2,8 litara i snage 118 kW. Zahvaljujući okretnom momentu od čak 400 Nm ovaj motor može povući teret mase 3500 kg. Za prijenos snage zadužen je automatski mjenjač s pet brzina. Kako bi ga što bolje prilagodili potrebama kupaca razvijeni su modeli s volanom na lijevoj i desnoj strani. Osim toga kupci će moći birati između inačica s dvoja vrata (i velikim otvorenim utovarnim prostorom za prijevoz tereta i/ili ljudi) ili “klasične” s četiri vrata za prijevoz ljudi. Chrysler posebno naglašava da Jeep J8 nije namijenjen za borbenu uporabu niti za prijevoz po prvim crtama bojišta. Usprkos tome, a kako bi pratili trendove, kupci će moći kupiti i posebno razvijeni oklop koji će posadu štititi od paljbe lakog streljačkog naoružanja i gelera granata. Prvi serijski Jeepovi J8 bit će dostupni na tržištu sredinom ove godine, a cijena osnovnog modela trebala bi biti oko 25 000 dolara.

Siniša RADAKOVIĆ