Današnji sustav sigurnosti na moru nije prilagođen potencijalnim ugrozama. Sve veći broj različitih ugroza s kojima se suočavamo u posljednje vrijeme, počevši od pomorskog terorizma, onečišćenja mora, ilegalnih imigracija, raznih vrsta nedopuštenog krijumčarenja, otuđenja prirodnih resursa, pa do potrebe provođenja ostalih aktivnosti na moru kao što su traganje i spašavanje, sigurnost plovidbe i zaštite okoliša, nameće potrebu učinkovitijeg djelovanja države na moru

Širok spektar ugroza traži od obalnih država novi način prilagodbe i organizacije njihova djelovanja na moru u cilju pravodobnog i učinkovitog odgovora na prijetnje moru i s mora. U mnogim zemljama postoji različit način organizacije djelovanja države na moru. U Francuskoj zadaće obalne straže obavljaju različita ministarstva pod pokroviteljstvom i zapovijedanjem pomorskih upravitelja. Pomorski upravitelj (ima ih 3) ima dvostruku ulogu; vojnu (zapovjednik je jedne pomorske regije) i civilnu (određen od predsjednika Vlade da provodi i štiti nacionalne interese na moru primjenjujući francuske zakone).
Francuski model provedbe djelovanja države na moru zasniva se na koordinaciji uporabe sredstava različitih ministarstava. Na taj način uvažavane su specijalističke stručnosti svakog od ministarstava u cilju učinkovite provedbe zadaća i smanjenju troškova državnog djelovanja na moru. Francuski model počiva na tri osnovna načela: jedinstvu prostora, jedninstvu djelovanja i zajedničkom povezivanju postojećih sredstava.
S više od 3000 km obale, Francuska je otvorena prema Atlanskom oceanu i Mediteranu. Površina francuskog morskog dijela je oko 150 000 km2 u metropoli i gotovo 10 milijuna km2 u prekomorskim posjedima gdje se prostire francuski suverenitet. Francuska ima oko 2 075 km pomorske granice na Atlantiku i 617 km na Mediteranu. Francuska obala je dvostruko otvorena, i zbog toga ona mora biti nadgledana s dvije različite strane (oceanske i mediteranske).

Pravno ustrojstvo djelovanja
Da bi država mogla nadzirati i zaštititi svoje interese na ovako velikoj morskoj površini, potrebno je povezati i koordinirati rad svih subjekata čiji je interes vezan za more.
Počevši od 1972. Francuska je počela oblikovati svoju strukturu za provedbu zaštite nacionalnih interesa na moru. Uredbama francuske Vlade iz 1972. i 1978. godine, utvrđena je lista zadaća i određeni su subjekti državne administracije za njihovo provođenje. Ti dokumenti pokazuje različitost zadaća i ulogu različitih ministarstava u provođenju državnih interesa na moru. Nabrojane su 42 zadaće koje treba provoditi, a za njihovu provedbu brinu se gotovo sva ministarstava. Ipak četiri ministarstva imaju ključnu ulogu u zaštiti francuskih nacionalnih interesa, a to su: Ministarstvo obrane (nacionalna mornarica), Ministarstvo unutarnjih poslova (pomorska žandarmerija), Ministarstvo financija (carina) i Ministarstvo transporta (uprava pomorskih poslova).
Uredbom iz 1978., francuska Vlada je odlučila povećati ulogu i značaj pomorskog upravitelja dajući mu određene povlastice. Ovom uredbom pomorski upravitelj postaje autoritet opće administrativne policije na moru počevši od linije najniže morske vode (oseke). On ima opće ovlasti u svim područjima gdje se provodi djelovanje države, naočito u pogledu obrane suverenih prava i interesa države, održavanje javnog reda, spašavanje ljudskih života i dobara.On povezuje djelovanje različitih ministarstava na moru i stavlja u uporabu njihova sredstva.
Novom uredbom iz 2004. daju se još veće ovlasti pomorskim upraviteljima u pogledu koordinacije različititih državnih administracija. Kako bi mogao odgovoriti novim potrebama sigurnosti pomorske navigacije i suprostaviti se različitim prijetnjama koje dolaze s mora, uredba predviđa da pomorski upravitelj osigura bolje zajedništvo administrativnog djelovanja i pojača operativnu učinkovitost pomorskih i zračnih sredstava koja sudjeluju u provedbi djelovanja države na moru.

Nacionalna razina odlučivanja
Francuska ima više od deset ministarstava koji su izravno ili neizravno vezana za more. Francuski model djelovanja države na moru je zaista originalan i počiva na dva osnovna načela:
• svaka administracija čuva svoje vlastite sposobnosti na moru
• kad koordinacija postaje potrebna, sve ovlasti za provođenje državnog djelovanja na moru ima pomorski upravitelj.
Način takvog djelovanja države na moru je međuministarski, a međuadministrativni po načinu njegova funkcioniranja. Na nacionalnoj razini odlučivanja, ukupnim državnim djelovanjem na moru upravlja predsjednik Vlade. Francuska Vlada dala je ovlasti Tajništvu mora i Međuministarskom tijelu za provedbu francuske pomorske politike i zaštitu nacionalnih interesa na moru.

Tajništvo mora
Tajništvo mora je osnovano 1995., sa zadaćom da koordinira i nadzire pomorsku politiku na nacionalnoj razini. Tajništvo ima 15 članova koji dolaze iz različitih ministarstava i tijela i izravno je podređeno predsjedniku Vlade. Skupa s ostalim ministarstvima i stručnim tijelima, Tajništvo mora brine se na nacionalnoj razini za provedbu i koordinaciju djelovanja države na moru. To tijelo izučava i predlaže mjere koje imaju tendenciju poboljšanja učinkovitosti provedbe tih akcija. Isto tako, Tajništvo mora podstiče i povezuje, pod autoritetom predsjednika Vlade, djelovanje pomorskih upravitelja u provedbi njihovih ovlasti.
To tijelo je isto tako zaduženo za osiguravanje usklađenosti provedbe različitih pravnih tekstova koji se odnose na more i predlaže potrebne prilagodbe, vodeći računa o nacionalnim i međunarodnim zakonima iz pomorske problematike. Svake godine tajnik tajništva mora podnosi izvješće predsjedniku Vlade o pomorskoj politici i provedenim akcijama državnog djelovanja na moru. Isto tako, tajnik mora jednom godišnje u slučaju potrebe provodi nacionalnu pomorsku konferenciju na kojoj sudjeluju visoki državni dužnosnici.
Na Tajništvo mora je vezano i tijelo zaduženo za unapređenje i koordinaciju traganja i spašavanja na moru (SECMAR).

Međuministarski savjet mora
Međuministarski savjet mora se okuplja pod presjedanjem predsjednika Vlade, a njegovi članovi su ministri onih ministarstava čije djelovanje je vezano za more. Oni sudjeluju u izradi i provedbi francuske pomorske politike. Savjet se ujedinjuje jednom godišnje kako bi sagledao pomorsku politiku Vlade u protekloj godini i pripremio novu pomorsku politiku za slijedeću godinu, fiksirajući prioritete i ciljeve različitim akterima koji sudjeluju u provedbi državnih zadaća na moru. Uglavnom se brine o pomorskoj ekonomskoj politici, trajnom razvoju mora i poboljšanju sigurnosti na moru.

Regionalna razina odlučivanja
Glavni oslonac državnog djelovanja na moru je pomorski upravitelj. On provodi dvije vrste zadaća u provedbi zaštite državnih interesa na moru; civilne i vojne. Pomorski upravitelj je državni opunomoćenik, delegiran od Vlade i izravni je predstavnik predsjednika Vlade u provedbi državnog djelovanja na moru (civilna zadaća). Vojna je osoba, čina admirala, a njegova vojna funkcija je zapovjednik jedne od francuskih pomorskih regija (vojna zadaća). Svakodnevno je zaokupljen vođenjem i povezivanjem zadaća različitih administracija na moru, u cilju izbjegavanja i pojašnjenja nastalih nesporazuma. Pomorski upravitelj u slučaju krizne situacije na moru, sjedinjuje sva raspoloživa sredstva u zoni svoje odgovornosti, preuzima zapovijedanje i provedbu akcija na moru.
Geografsko područje djelovanja pomorskog upravitelja
Ovlasti pomorskog upravitelja započinju počevši od linije najnižeg mora (oseke), osim u lukama, ušćima iznad transverzalnih limita mora i uskim zaljevima. Zakonom iz 1986. ustanovljena je specijalna policija podređena gradonačelnicima litoralnih gradova sa svrhom obavljanja poslova na plažama, ušćima i uskim zaljevima. Na pučini, pomorski upravitelj nema nikakvih ograničenja i njegove ovlasti se protežu na more pod francuskom jurisdikcijom.

Ovlasti pomorskog upravitelja
Pomorski upravitelj je ovlašteni autoritet države prema uredbi iz 1978. On je delegiran od Vlade i predstavlja direktno predsjednika Vlade i svakog od ministara. Ima opće ovlasti u svim područjima gdje se provodi djelovanje državnih organa na moru, naročito u pogledu obrane suverenih prava i nacionalnih interesa, održavanju javnog reda i spašavanju ljudskih života i dobara.
Pomorski upravitelj, s jedne strane, ima opće odgovornosti provođenja državnih interesa na moru, a, s druge strane, njihovu koordinaciju. To znači da je u njegovoj odgovornosti stalni nadzor mora, mobilizacija potrebnih pomorskih, zračnih i zemaljskih sredstava i njihova prilagodba nastalim potrebama. Tri temeljne zadaće pomorskog upravitelja bile bi; prevencija protiv onečišćenja, održavanje javnog reda (u slučaju ribarskih sukoba) i spašavanje osoba u slučaju pomorskih akcidenata. Isto tako, on uređuje promet brodova u prilazu litorarnom području i ispituje uvjete koji bi mogli utjecati na sigurnost plovidbe.
Sredstva na raspolaganju pomorskom upravitelju
Pomorski upravitelj ne raspolaže vlastitim sredstvima za intervenciju na moru. Da bi učinkovito obavljao svoju zadaću pomorski upravitelj stječe pravo uporabe svih civilnih i vojnih pomorskih i zračnih sredstava. On uređuje njihovo stavljanje u uporabu i usmjerava vođenje operacija na moru. Pomorski upravitelj ima svog pomoćnika (viši ili visoki časnik francuske nacionalne mornarice) i svoj stožer “djelovanje države na moru” (Action de l’Etat en mer). Zadaća stožera se sastoji u organizaciji, uređenju i povezivanja akcija na moru. Stožer može imati u svom sastavu časnike ili odgovorne osobe iz nacionalne žandarmerije, pomorskih poslova i carine. Pomorski upravitelj po potrebi saziva i vodi regionalnu pomorsku konferenciju. Cilj pomorske konferencije je usklađivanje ukupnih djelovanja koja se poduzimaju na moru.
Već smo prije rekli da u zaštiti provedbe državnog djelovanja na moru sudjeluje više ministarstava, u skladu s njihovim sposobnostima i sredstvima s kojima raspolažu. U ovom razmatranju polazimo najprije od uloge Nacionalne mornarice, a zatim od predstavnika ostalih ministarstava.

Nacionalna mornarica
Djelovanje Ministarstva obrane u zaštiti nacionalnih interesa na moru ogleda se u ulozi i zadaćama Nacionalne mornarice. Nacionalna mornarica je angažirana u borbi protiv onečišćenja mora na nacionalnoj razini, traganju i spašavanju na moru, različitim policijskim zadaćama (navigacijskim, ribolovnim, borbi protiv nedopuštene trgovine, održavanju javnog reda), otkrivanju i neutralizaciji mina i drugih eksplozivnih sredstava, sigurnosti navigacije itd.
Mornarica je određena za zadaće u borbi protiv onečišćenja slijedom katastrofa koje su zadesile Francusku od 1970. do 1980. Ona ima zadaće i odgovornosti za provedbu operacija u borbi protiv onečišćenja od nafte, kemijskih proizvoda i radioaktivnih proizvoda. Borba protiv onečišćenja zasniva se i na predviđanju pomorskih akcidenata, premještanju pomorskog transporta na otvoreno more, dalje od granica francuskog teritorijalnog mora, te njegovu organizaciju i stalan nadzor. Da bi se francuska država mogla učinkovitije boriti protiv onečišćenja mora, bilo je potrebno donijeti i postrožiti pravne mjere, opremiti se sredstvima za nadzor (regionalna središta za traganje i spašavanje – CROSS) i zadržati sredstva intervencije mornarice na razini potencijalnog rizika. Nacionalna mornarica danas posjeduje izravne sposobnosti izvođenja akcija zaštite i borbe protiv onečišćenja. Pored borbe protiv onečišćenja, Nacionalna mornarica izvodi različite zadaće za potrebe ostalih korisnika koji nemaju dostatne sposobnosti intervencije na otvorenom moru.

Sredstva na raspolaganju u borbi protiv onečišćenja
Nacionalna mornarica ima sposobnosti tegljenja, pružanja pomoći i brze intervencije za potrebe većih brodova koji se nalaze u teškoćama. Za potrebe tegljenja, rabi remorkere za intervenciju koji se nalaze u Cherbourgu, Brestu i Toulonu. To su civilni brodovi iznajmljeni na određeno vrijeme od Nacionalne mornarice i drže se u 40 minutnoj spremnosti za isplovljenje. Izlaze na more u slučaju potrebe ili lošeg vremena.
Pored remorkera, u stanju pripravnosti se drže i specijalizirani brodovi Nacionalne mornarice koji interveniraju u slučaju potrebe i poziva u pomoć upućenog sa broda u opasnosti (požar, prodor vode ili druga nezgoda).
Prilikom onečišćenja mora naftom ili drugim kemijskim produktima stavlja se u uporabu plan POLMAR (pomorsko onečišćenje). Onečišćenja se nastoje ograničiti na što manju moguću površinu, a zatim izdvojiti i ukrcati u posebno opremljene brodove (3 iznajmljena broda) koji baziraju u Brestu i Toulonu. Kapacitet spremanja onečišćivača svakog od brodova je oko 500 m3. Opremljeni su modernim sustavom prikupljanja nafte. U slučaju nemogućnosti skupljanja onečišćenja, onečišćivači se raspršuju pomoću određenih raspršivača. Osim toga, dvadesetak brodova nacionalne mornarice i 8 helikoptera posjeduju isto tako sposobnosti filtriranja onečišćenog mora.

Ostala sredstva nacionalne mornarice pod zapovijedanjem pomorskog upravitelja
Pored već spomenutih sredstava, nacionalna mornarica sudjeluje i s velikim brojem drugih sredstava u zaštiti nacionalnih interesa na moru. Fregate za nadzor mora imaju isključivu zadaću nadgledanja i osiguranja pomorskih prilaza. Nacionalna mornarica posjeduje šest fregata za nadzor mora koje nadgledju oceanski prostor, nadziru ekonomske zone, sudjeluju u zadaćama navigacijske policije i nadgledanju ribolova. Oni su namijenjeni djelovanjeu u francuskim prekomorskim posjedima i u zonama ograničenog rizika.
Drugi tip fregata koje rabi francuska nacionalna mornarica u obrani svojih nacionalnih interesa su fregate tipa La Fayette. One su glavni oslonac mornarice, pridonose nadzoru pomorsko-zračnog prostora i osiguravaju slobodu djelovanja na moru. Te fregate su zamišljene uglavnom za očuvanje i poštivanje državnih interesa pomorskih prostora u prekomorskim posjedima i sudjelovanju u rješavanju kriza izvan Europe.
Patrolni brodovi nacionalne žandarmerije nadziru u metropoli ili prekomorskim posjedima primjenu zakona i održavanje javnog reda na moru u suradnji sa sredstvima ostalih administracija (Uprava pomorskih poslova, carina).
Za opskrbu svojih brodova u prekomorskim posjedima i za izvođenje amfibijskih operacija, rabe se brodovi tipa BATRAL.

Hidrografska i oceanografska služba nacionalne mornarice
Hidrografska i oceanografska služba Nacionalne mornarice namijenjene su za prijam i odašiljanje podataka koji se odnose na pomorsku sredinu (morska dna, litorarje, meteorološke podatke, ispitivanje svojstava mora) iz dva područja:
• opće hidrografije voda za potrebe sigurnosti navigacije i uređenja litorarja;
• vojne oceanografije za potrebe mornarice u zonama izvođenja operacija (akustična propagacija, hidrografska i meteorološka predviđanja itd.).
Osim posada brodova, hidrografski i oceanografski servisi zapošljavaju još oko 500 osoba. Upravna služba koja organizira i nadzire njihov rad nalazi se u Parizu, a glavna ustanova je u Brestu, i ona osigurava centralizaciju i upravljanje informacijama, proizvođenje i raspodjelu dokumenata, vođenje studija i istraživanja, te izradu hidrografskih i oceanografskih karata. Kako bi mogla ispuniti svoje zadaće, ta služba održava stalne odnose s brojnim civilnim i vojnim francuskim i stranim ustanovama.

Pomorska žandarmerija
Pomorska žandarmerija pripada sastavu nacionalne žandarmerije, a kad je njezina uporaba u pitanju, ona se nalazi pod izravnim zapovijedanjem nacionalne mornarice, odnosno dotičnog mornaričkog zapovjedništva. Ona izvodi uglavnom zadaće opće policije (administrativne i pravosudne) i zaštite osjetljivih objekata i mornaričkih snaga u mjestima njihova baziranja. U tom pogledu, pomorska žandarmerija je zadužena za poštivanje francuskih i međunarodnih konvencija, zakona, uredbi pomorskog upravitelja (navigacijska policija, ribolovna policija, policija za onečišćenje) i održavanja javnog reda. Uz obalu i na moru u teritorijalnim vodama i isključivoj ekonomskoj zoni (EEZ), žandarmerija osigurava zadaće općeg nadzora i nadzora ribolova.
Pomorska žandarmerija ima oko 1200 ljudi i posjeduje 7 patrolnih brodova većih od 30 metara i 24 čamca od 10 -24 metra.
Akcije pomorske žandarmerije su dopunske akcijama koje provodi mornarica u obrani pomorskih prilaza nacionalnog teritorija. Pomorska žandarmerija provodi stalni nadzor litorarnog dijela kontrolirajući osobe i njihove aktivnosti na obali.
Pomorska žandarmerija je jedina snaga sigurnosti s općim sposobnostima i njezino djelovanje pridonosi sigurnosti ljudi i zaštiti njihovih dobara. Osim već navedenih zadaća, pomorska žandarmerija provodi i zadaće spašavanja na moru (pomoć plivačima, daskašima, jedriličarima ..), a zahvaljujući časnicima i pravnim policijskim inspektorima u njezinom sastavu, provodi i istrage vezane za krađu brodica, uređaja za ribolov i ribolovne proizvode.

Carina
Carina se nalazi u sastavu Ministarstva ekonomije, financija i industrije, a glavne zadaće koje ona izvodi u provođenju državnog djelovanja na moru su:
a-nadzor navigacije
Carina uglavnom ima zadaće nadgledanja obale i kontrole nosivosti brodova, određivanja carinjenja robe i vođenje pravnog statusa brodova. Carina ima i pomorsko – zračnu službu koja provodi carinski nadzor na čitavom prostoru pod francuskom jurisdikcijom i nadzire trgovačke, ribarske i nautičke brodove radi borbe protiv nedopuštene trgovine bilo koje vrste.
Služba carine namijenjena za provođenje zaštite državnih interesa na moru podređena je pomorskom upravitelju. Brodovi i zrakoplovi carine sudjeluju u akcijama traganja i spašavanja u suradnji sa CROSS-om. Carina pridonosi i pomoći u zaštiti ribolovnih resursa (ribarska policija), nadgledanju francuske ekonomske zone, čuvanju prirodnih bogatstava (potonuli brodovi, prirodni resursi), nadzoru pravila prometovanja i brzine turističkih brodova.
Dva zrakoplova koja posjeduje carina imaju sposobnosti detekcije i utvrđivanja pomorskog onečišćenja nastalog od trgovačkih brodova, kemijskih produkata ili drugih otpadnih tvari.
b-borba protiv onečišćenja
Za borbu protiv onečišćenja, Carina stavlja u uporabu svoje zrakoplove tipa POLMAR I i POLMAR II, koji su opremljeni za detektiranje onečišćenja mora.
c-nadzor ribolova
Nadzor ribolova se provodi putem inspekcije ribarskih brodova koji ribare zabranjene morske resurse.
d-sigurnost teritorija
Carina aktivno sudjeluje u zajedničkom nadgledanju i izmjeni podataka s ostalim administracijama na moru u borbi protiv terorizma, krijumčarenja, nedopuštene trgovine i ilegalnih migracija. Međunarodne mjere u borbi protiv terorizma obvezuju carinu da provodi povećane mjere opreza za brodove koji pristaju ili se približavaju francuskoj obali.
e-sigurnost navigacije
Carina pridonosi sigurnosti navigacije spašavanjem ljudi i provedbom kontrole nautičkih brodova. Mnogi od tih brodova su svakodnevno u prekršajima različite vrste.
f-borba protiv carinskih prevara
Carinske prevare su vrlo česta pojava sa kojima se carina susreće u svom radu. Uglavnom se radi o borbi protiv nedopuštene trgovine drogom, cigaretama i ilegalnom krijumčarenju raznog oružja.

Sredstva carine
Da bi carina mogla provoditi svoje zadaće na moru, ona raspolaže sa 62 čamca, od kojih 30 od 14-32 metra, na kojima je ukrcano 800 ljudi. Isto tako, na raspolaganju joj se nalazi 14 zrakoplova, od koji dva zrakoplova tipa POLMAR koji su opremljeni sustavom teledetekcije za onečišćenje mora i 6 helikoptera.

Uprava pomorskih poslova
Uprava pomorskih poslova pripada Ministarstvu opremanja, transporta, stanovanja i turizma i dio je središnje administracije odgovorne za stavljanje u uporabu pomorske politike i vođenja regionalnih i županijskih pomorskih službi uzduž obale i pomorskih službi koji se bave aktivnostima svjetionika i plutača. Aktivnosti uprave pomorskih poslova uglavnom se sastoje u obradi svih pitanja koja se tiču korisnika mora i profesionalnih aktivnosti ljudi na moru.
Glavne zadaće uprave pomorskih poslova odnose se na praćenje profesionalnih aktivnosti ljudi vezanih za more, kao što su obrazovanje, poduzimanja medicinske brige i rješavanje socijalnih pitanja.
S mrežom od 12 profesionalnim pomorskih gimnazija, zatim 4 nacionalne škole trgovačke mornarice, uprava pomorskih poslova osigurava početno i napredno obrazovanje za ribare, trgovačku mornaricu i profesionalne nautičare.
Sigurnost pomoraca, brodova i navigacije, spašavanje na moru, službe svjetionika i plutača (pomorskih oznaka), regionalni operativni centri za traganja i spašavanja (CROSS) i 15 centara sigurnosti za zadaće kontrole propisa koji se odnose na trgovačke, ribarske i nautičke francuske i strane brodove koji pristaju u Francusku, nalaze se u djelokrugu Uprave pomorskih poslova.
Službe uprave koje sudjeluju u provedbi zadaća državnog djelovanja na moru nalaze se kao i većina drugih službi pod nadzorom pomorskog upravitelja.
Upravi pomorskih poslova pripadaju i regionalna središta za traganje i spašavanje na moru (CROSS), koja su jamstvo sigurnosti plovidbe. Središta su smještena pod operativno zapovijedanje pomorskih upravitelja, a popunjeni su osobljem uprave i nacionalne mornarice.
Glavne zadaće tih središta su osiguranje koordinacije sredstava različitih administracija u pogledu nadzora mora i pomorskog prometa, traganja i spašavanja na moru, prikupljanje podataka o onečišćenju mora i slanje informacije o pomorskoj sigurnosti. U zoni svoje odgovornosti, središta šalju sve informacije vezane za sigurnost na moru (navigacijske obavijesti, meteo prognozu) kako bi olakšali plovidbu brodova i odgovorili na sve njihove upite.
Pri izvođenju akcija traganja i spašavanja, CROSS-evi primaju signal za opasnost (uzbunjivanje) telefonom ili radiom, zatim usmjeravaju i koordiniraju provođenje tih operacija. CROSS-evi prime više od 8000 poziva godišnje upućenih s ribarskih, trgovačkih ili nautičkih brodova.
Isto tako, oni provode nadzor navigacije u vodama pod francuskom jurisdikcijom, a naročito u kanalu la Manche gdje prolazi črtvrtina svjetskog prometa morem (380 000 prolaza brodova godišnje). Cilj navigacijskog nadzora se sastoji u identifikaciji pomorskog prometa i osiguranju:
• vođenja ulaska i izlaska svih brodova u kanala i iz kanala;
• nadzoru plovnih ruta i detekciji brodova koji bi mogli biti opasnost za navigaciju;
• odašiljanju svih nautičkih i meteoroloških podataka vezanih za navigaciju.
Pored ostalog, CROSS-evi imaju zadaću prijama podataka o onečišćenju mora odaslanih sa zrakoplova i helikoptera carine i nacionalne mornarice. Po prijamu takvih podataka, oni su ih dužni prenijeti tijelima zaduženim za provođenje operacije čišćenja mora POLMAR (pollution marine).
Za svoj rad CROSS-evi rabe moćnu radiokomunikacijsku mrežu koja pokriva pomorski prostor koji se nalazi pod njihovom operativnom odgovornošću. Nedavno je izvedena i tehnička modernizacija CROSS-eva, u skladu s novim standardima svjetskog sustava pogibelji i sigurnosti na moru (SMDSM). Ciljevi tog plana modernizacije ogledaju se u uspostavi lanca radiokomunikacije s proširenim mogućnostima koji pokriva sve zone pod francuskom jurisdikcijom, modernizaciji opreme za detekciju, identifikaciju i praćenje pomorskog prometa i automatizaciji otkrivanja rizičnih situacija za navigaciju.
U sastavu CROSS-a nalazi se:
• 47 obalnih radiostanica raspoređenih duž cijele francuske obale,
• 2 radiostanice za otvoreno more,
• 3 radara za nadzor navigacije u kanalu la Manche,
• 2 satelitske mreže, jedna za nadgledanje ribolova, a druga za prijam podataka uzbunjivanja internacionalnog programa SARSAT-COSPAS.

Proračun i troškovi Nacionalne mornarice
Proračun nacionalne mornarice za 2003. iznosio je 5 430 milijuna eura, što je bilo 17,5% proračuna ministarstva obrane. Od ukupnog broja godišnjih zadaća Nacionalne mornarice, 17% ih otpada na zadaće za potrebe javnih službi.
Da bi nacionalna mornarica mogla učinkovito sudjelovati u zaštiti državnih interesa na moru, Zakonom o petogodišnjem opremanju mornarice određeni su načini održavanja i modernizacije njezinih brodova i zrakoplova. Mornarica je pokrenula programe u skladu s novom strategijskom orjentacijom i zadaćama. Pozornost je usmjerena na funkcije projekcije/djelovanja snaga (mornaričke krstareće rakete) i na funkcije zaštite i opremanja sa sredstvima za nadzor morskih prilaza (SPATIO Nav), modernizaciju obalnih motrilačkih postaja i program izgradnje plovnih sredstava za potrebe pomorske žandarmerije.
Da bi se učinkovitije suprostavila novim prijetnjama i ugrozama (terorizam, nedopuštena trgovina, ilegalna imigracija, droga, trgovina oružjem), mornarica je poduzela modernizaciju svojih uređaja, ponajprije obalnih motrilačkih postaja i njihovo uvezivanje u modernu mrežu opremljenu uređajima za razmjenu podataka koji će biti interoperabilni s ostalim subjektima koji sudjeluju u provedbi zaštite nacionalnih interesa na moru (projekt SPATIO Nav). Kad bude završen, taj sustav će dati realnu sliku pomorskog prometa pod francuskom jurisdikcijom, sjediniti će sve promatračke postaje i ostale detektore u zajedničku mrežu razmjene podataka, što će olakšati međusobnu koordinaciju djelovanja različitih subjekata.
Sustav koji predviđa nadzor francuskog teritorijalnog mora ušao bi u uporabu do 2007. Drugi dio sustava koji predviđa nadzor francuskih prekomorskih posjeda i EEZ-a, ušao bi u operativnu uporabu do 2010., čime bi se dubina nadgledanih zona znatno povećala zahvaljujući uporabi novih detekcijskih sustava. Cijena cijelog tog projekta trebala bi iznositi između 15 i 20 milijuna eura.
Pored toga, predviđeno je da sadašnj brodovi pomorske žandarmerije budu zamijenjeni do 2007. godine, sa 24 nova obalna čamca za nadgledanje mora (VCSM), koji će biti na raspolaganju pomorskom upravitelju i koji će značajno povećati sposobnosti njegova djelovanja. Ukupna cijena ovog projekta je oko 33 milijuna eura.
Financiranje iznajmljenih brodova za borbu protiv onečišćenja košta Nacionalnu mornaricu oko 21,6 milijuna eura godišnje. Ta brojka se odnosi na iznajmljene remorkere i lučke remorkere, brodove za potporu na otvorenom moru i specijalni brod za čišćenje onečišćenja.

Obnova sredstava hidrografske službe i oceanografskih sredstava mornarice
Prvu etapu programa nabave hidrografskih i oceanografskih sredstava za otvoreno more čini narudžba broda Beautemps-Beaupré, čija izgradnja i ulazak u sastav nacionalne mornarice je predviđen u 2005. Stavljanjem u uporabu drugog broda Pourquoi-pas (broda poduzeća IFREMER), kojeg će mornarica eksploatirati u 50% iznosu s tim poduzećem, udvostručit će se dosadašnji boravak na moru (330 za razliku od dosadašnjih 150 dana). To će znatno poboljšati prijam podataka za izvođenje hidrografskih i oceanografskih radova za civilne organizacije i vojsku.
Ukupna cijena ta dva broda je oko 99 milijuna eura, ali je ona umanjena za nacionalnu mornaricu oko 30% zbog partnerske suradnje s poduzećem IFREMER. Istodobno, program nabave 7 hidrografskih brodova i modernizacija sredstava za njihovo prikupljanje na brodove nosače, doprinijet će većoj opremljenosti i efikasnosti hidrografske i oceanografske službe.
Od 2006. počet će se s predviđenim uvođenjem helikoptera NH-90, kao zamjenu za Super Frelon, za zadaće pružanja pomoći i spašavanja na moru, što će omogućiti bolje djelovanje države u zaštiti nacionalnih interesa na moru.

Proračun Ministarstva transporta i opremanja
Francuska vlada nema minisratstvo mora u svom sastavu. Zbog toga su financijska sredstva podijeljena između različitih ministarstava i teško je utvrditi točno koliki je iznos koji francuska država izdvaja za provođenje državnog djelovanja na moru. U 2002., Ministarstvo transporta je potrošilo 960 milijuna eura vezano za provođenje djelovanja države na moru ili oko 4,5 % svog ukupnog godišnjeg proračuna. Novac je uglavnom potrošen na ljudstvo zaposleno u Upravi pomorskih poslova i obalnim radiopostajama (CROSS).
Proračun iz 2002. bio je u porastu u odnosu na 2001. za 55 milijuna eura. To povećanje vezano je za dva pomorska akcidenta brodova Erika i Prestige. Te dvije pomorske katastrofe su pokazale da sredstva koja izdvaja Ministarstvo transporta i opremanja nisu još uvijek dostatna da bi se mogla učinkovito osigurati zaštita francuskog mora.
U posljednjih desetak godina proračun dodijeljen tom ministarstvu se stalno mijenjao. Tako je novac dodijeljen pomorskoj sigurnosti u 1993. bio manji za 30%, godinu poslije, povećao se za 70%, da bi se smanjio za 20% slijedeće godine. Poslije povećanja od 34% u 1999., smanjio se za 6% u 2000.
Iz navedenog je vidljivo, da stalno proklamirane pomorske ambicije ne završavaju s povećanjem konkretnih financijskih sredstava u cilju osiguranja pomorske sigurnosti, što otežava način planiranja, investiranja i održavanja opreme i sredstava tog ministarstva.

Završna razmatranja
Stalna budnost na moru je jamstvo nacionalnog suvereniteta i zaštite nacionalnih interesa. Razvoj prava mora, s podjelom oceana prema dvostrukom nečelu teritorijalnog mora (12NM) i ekskluzivne ekonomske zone (200NM), stavilo je pred države teškoće očuvanja suvereniteta i zaštite tako velikih morskih prostranstava. Mnoge države imaju određenih teškoća u zaštiti svojih teritorijalnih voda od raznih ugroza, a još većih problema u zaštiti ekonomsko ekskluzivnih zona koje se nalaze pod stalnom opasnošću proporcionalno njihovim bogatstvima.
Da bi zaštitila svoje ekonomske interese na moru, francuska država napravila je izbor utemeljen na organizaciji koordinacije sredstava različitih ministarstava vezanih za more. Prednost takve organizacije je u elastičnoj strukturi i blizina terena, a glavni nedostatak je odsustvo jake središnje političke vlasti u pomorskom pogledu što može izazvati teškoće u usmjeravanju ciljeva između različitih pomorskih čimbenika.
Nekoliko pomorskih akcidenata koji su zadesili Francusku u posljednje vrijeme stavili su na vidjelo ranjivost pomorskih prilaza i teškoće koje postoje u koordinaciji djelovanje različitih ministarstava na nacionalnoj razini. Tajništvo mora i Međuministarsko tijelo mora su zaduženi da vode i usklađuju pomorsku politiku, ali oni ne posjeduju političku moć ni sposobnost sankcioniranja administracije, te je često potrebna intervencija predsjednika Vlade koji svojim autoritetom i političkom moći rješava nastale nesporazume.
Ako na nacionalnoj razini dolazi do nesporazuma i ne postoji istinsko odlučivanje, na regionalnoj razini pomorski upravitelj ima sve ovlasti arbitraže i odlučivanja u slučaju krize. Za provedbu zadaća uloge države na moru, pomorski upravitelj ima stalnu operacionalnu odgovornost prema predsjedniku Vlade posredstvom Općeg tajništva mora.
Kako bi se prilagodila novim potrebama osiguranja i zaštite pomorskih prilaza, mornarica je utemeljila opću strategiju utemeljenu na činjenici, da sa istim sredstvima sudjeluje u provedbi zadaća javnih službi i vojnim zadaćama. Nadzor i zaštita morskih prilaza zasnivaju se na jedinstvenom sustavu zapovijedanja i striktnoj ekonomiji sredstava (ovisno o tipu zadaće) ostalih ministarstava i nacionalne obrane. Učinkovit način zaštite nacionalnih interesa na moru može imati samo država koja posjeduje odgovarajuća sredstva za nadzor mora i brodove koji će svojom prisutnošću, a kad je to potrebno zastrašivanjem i prisilom štititi nacionalne interese.
________________________________________
Literatura:
– Bulletin d’Études de la Marine, Juin 2002.
– Bulletin d’Études de la Marine, Décembre 2002
– Dossier d’information marine, 2001.
– Sinteza konferencije “Djelovanje države na moru”, viceadmiral Hubert Pinon, 06. 11. 2002.
– Préfecture maritime de l’Atlantique: www.premar-atlantique.gouv.fr
– Préfecture maritime de la Manche et de la Mer du Nord: www.premar-manche.gouv.fr
– Marine nationale: www.defense.gouv.fr
– Gendarmerie maritime: www.defense.gouv.fr
– Affaires maritimes: www.equipement.gouv.fr
– Douanes: www.finances.gouv.fr

Ivan VUKOVIĆ