Prije gotovo 50 godina Charles de Gaulle izjavio je da nijedna zemlja u budućem poslijeratnom svijetu neće moći potpuno definirati svoju neovisnost ako ne bude raspolagala nuklearnim oružjem. U nastojanju da bude neovisna u punom značenju izrečenog, Francuska je detonirala svoju prvu nuklearnu bombu 1960.

Francuska vodi neovisnu nuklearnu politiku, kako na polju političke kontrole uporabe tako i na tehnološkom polju razvoja i proizvodnje nuklearnog oružja. U zapadnim okvirima Francuska je i danas jedinstven primjer za primjenu takve politike. Velika Britanija održava svoj nacionalni strateški sustav nuklearnog odvraćanja uporabom nuklearnih balističkih podmornica (SSBN) klase Vanguard i raketnih projektila Trident-II D5, koje konstruira i gradi britanski Atomic Weapons Establishment u svojim pogonima u blizini Londona. Ipak, Velika Britanija ovisi o američkim isporukama nuklearnih komponenti, njihovu održavanju i obnavljanju te konačnici o periodičkoj modernizaciji tih snaga.
Francuska se odmah u početku odlučila za potpunu domaću proizvodnju nuklearnog naoružanja. Domaća znanost i industrija uložile su goleme napore da na svojim proizvodnim linijama izgrade kako platforme za transport nuklearnog oružja (podmornice, zrakoplove i balističke projektile) tako i bojne glave, ali i sofisticirane upaljače za n-oružje. U francuskim konstrukcijskim uredima razvijeni su također i zapovjedno nadzorni sustavi nuklearnog naoružanja. Mnogi europski i svjetski stručnjaci s područja nacionalne sigurnosti ističu britanski i francuski primjer kao dva primjera u primjeni nacionalne nuklearne politike. Prema mnogim mišljenjima, Velika Britanija je izabrala da bude nešto manje nuklearno neovisna, ali uz vrlo prihvatljive financijske pokazatelje. S druge strane, svoju punu nuklearnu neovisnost Francuska plaća sumom koja iznosi otprilike 20 % od obrambenog proračuna.

Tijekom 1997. francuska vlada započela je seriju vojnih reformi, koje su u području nuklearnih snaga obuhvaćali razvoj nove klase SSBM podmornice, razvoj novog balističkog projektila za podvodno lansiranje (SLBM) kao i novog nuklearnog krstarećeg projektila za zračno lansiranje. Na koncu treba reći da je Francuska odlučila modernizirati svoje nuklearne snage iz istih onih razloga zbog kojih ih je stvorila i razvijala posljednjih 50 godina: zaštite vitalnih nacionalnih interesa.

Force de Frappe
Francuske Force de Frappe, odnosno Udarne snage raspoređene su između Armée de l´ Air (Ratno zrakoplovstvo) i Marine Nationale (Ratna mornarica). Ratno zrakoplovstvo raspolaže s 40 Dassaultovih supersoničnih zrakoplova Mirage 2000N koji su opremljeni nuklearnim projektilima zrak – zemlja ASMP (Air-Sol Moyene Portée) srednjeg dometa. Ovi zrakoplovi stacionirani su u bazama Istres i Luxuel na jugu i istoku Francuske. Najveći dio Udarnih snaga raspoređen je unutar mornarice koja raspolaže s četiri nuklearne balističke podmornice na kojima je ukrcano po 16 SLBM projektila tipa M45. Nadalje, mornarica raspolaže s dvije eskadrile Dassaultovih bombardera tipa Super Etendard koji su naoružani također ASMP projektilima. U sastavu mornaričkog zrakoplovstva je također i eskadrila Dassaultovih zrakoplova Rafale-M koji su nakon njihove nadogradnje na inačicu F3 osposobljeni za nošenje modernizirane inačice projektila ASMP-A (Air-Sol Moyene Portée – Améliore) koja ima veću preciznost i produljeni domet u odnosu na baznu inačicu.

Trenutačno, francuske Udarne snage se nalaze pred završetkom opsežnog programa modernizacije svojih podmorničarskih, zrakoplovnih i raketnih potencijala koji će ovoj komponenti francuskih oružanih snaga na dulje vrijeme osigurati epitet najmodernijih nuklearnih snaga na svijetu. Čak što više, borbene platforme – nositelji nuklearnog udara vrlo lako će se moći transformirati između konvencionalnih i nuklearnih zadaća što će dodatno povećati razinu njihove fleksibilnosti. Izgradnja još jednog novog nosača letjelica (za kojeg se još ne zna hoće li imati nuklearnu propulziju kao i nosač Charles de Gaulle) dati će mornarici “gotovo globalne udarne sposobnosti”. Za razliku od zemaljski stacioniranih zrakoplova Mirage i Rafale, ukrcane mornaričke strateške zrakoplovne snage moći će biti pokrenute i uporabljene bez rješavanja problema vezanih za zemaljske uvjete njihove uporabe.

ASMP
Standardni nuklearno oružje u naoružanju francuskog mornaričkog zrakoplovstva predstavlja Aerospatialov (sada EADS-ov) raketni projektil zrak – zemlja tipa ASMP. Ovo oružje ušlo je u službu 1986. godine. Projektil je opremljen ram-jet propulzijom koja mu omogućava postizanje brzine od preko 3 Macha. Projektil je koncipiran za nošenje nuklearnih bojnih glava različite snage pa tako i one od 300 kilotona (kT). Ovo oružje je bilo razvijeno s ciljem zamjene slobodno padajuće nuklearne bombe AN-52 snage 25 kT koju je mornarica koristila od listopada 1972. i koja je “umirovljena” 1992. godine. Točan broj nuklearnih bojnih glava u invetarskoj listi Marine Nationale je vojna tajna ali je indikativna procjena koju je 2000. objavio Bulletin of the Atomic Scientist u kojem se tvrdi da se u borbenom kompletu za zrakoplove Super Etendard nalaze 24 raketna projektila ASMP kojima je pridodato po dvadesetak varijabilnih bojnih glava TN81.

Kao dio reformi iz 1997. godine je i odluka o modernizaciji ovog projektila koja je dovela do realizacije inačice ASMP-A. Radi se o koncepcijski i konstrukcijski potpuno novom raketnom projektilu kojeg je proizveo konzorcij MBDA i koji nudi 100 km (53 NM) produljeni domet u odnosu na 300 km (162 NM) koji je dostizala stara inačica ASMP.

Prvi kontigent ovih projektila biti će isporučen Ratnom zrakoplovstvu do konca 2009. godine za uporabu na Mirageima 2000N a zatim će biti isporučeni i mornaričkim zrakoplovima Rafale F3 tijekom 2010. godine. Tijekom 2009. i naredne 2010. godine zrakoplovi Rafale F3 počet će zamjenjivati stare zrakoplove Super Etendarde, za koje je prema planu predviđeno da budu potpuno povučeni iz službe u razdoblju 2011.- 2014. godine. Rafale F3 je koncepcijski novi zrakoplov razvijen za obavljanje multifunkcionalnih zadaća. F3 predstavlja također i poboljšani standard na koji će biti modificirani ostali francuski mornarički borbeni zrakoplovi da bi imali slične sposobnosti kao i novoizgrađeni zrakoplovi sa standardom F3. Također je poznato da će na raketnim projektilima ASMP-A biti ugrađene nove nuklearne bojne glave tipa TNA (Tete Nucleaire Aeroportee), čiji taktički i tehnički podaci još nisu obznanjeni.

Super Etendard i Rafale
Francuska je ostala jedina nuklearna nacija koja ima redovito razmješteno nuklearno oružje na svojim nosačima zrakoplova, trenutačno samo na FS Charles de Gaulle. Uobičajena je praksa da je na brodu ukrcano najmanje deset projektila ASMP tijekom svakog krstarenja. Za brodsku posadu je to rutinska stvar i ne predstavlja nikaku smetnju, prvenstveno psihološku, pri provedbi svakodnevnih zadaća.

Jedini skvadron Super Etendarda, zrakoplova osposobljenih za nošenje nuklearnog oružja baziran je u zračnoj bazi Landivisiau u Bretanji. Istovremeno, matična luka nuklearnog nosača FS Charles de Gaulle je u Toulonu, na mediteranskoj obali. Super Etendard je posljednji borbeni zrakoplov druge generacije koji se još nalazi u aktivnoj službi europskih zapadnih zemalja. Francuska mornarica ga je originalno naručila 1978. godine u nastojanju da premosti tehnološki prijelaz prije nego što bude završen razvoj Sepecatovog mornaričkog jurišnika Jaguara-M. Međutim, kad je projekt novog zrakoplova bio spreman za serijsku proizvodnju, Marina Nationale je konstatirala da je Super Etendard sasvim zadovoljavajući zrakoplov i naručila je ukupno 71 letjelicu ovog tipa. Tijekom svog dosadašnjeg životnog vijeka ovi zrakoplovi su prošli kroz nekoliko procesa modernizacije. Inicijalno su bili naoružani nuklearnim bombama AN-52, koje su uvedene u naoružanje 1972. godine. Koncem 1980. na zrakoplovima je izveden opsežan postupak nadogradnje i modernizacije koji je uključivao ugradnju ciljničkog sustava Atlis, sustava ranog radarskog upozorenja Scherlock, elektroničkog sustava Barracuda za elektronske protumjere te CRM 280 izviđački sustav. Sličan proces modernizacije obavljen je ponovo 1990. godine kada su zrakoplovi podignuti na standard M (Super Etendard Modernisé) što je podrazumjevalo ugradnju PCN90 letnog računala, UN 140 navigacijskog sustava i novog ciljničkog sustava Damocles.

Nuklearne zadaće zrakoplova Super Etendard trebale bi u skorije vrijeme biti predane novom zrakoplovu Rafale F3. Mornarica je bila prva koja je deklarirala da će puna služba ovog lovca iz 4.5 generacije započeti 2004. godine i tako u svojoj narudžbi pretekla Ratno zrakoplovstvo za pune tri godine. Prve letjelice mornarica je naručila još 2000. godine premda je sasvim izvjesno da će srtići i 2010. prije nego što Rafale F3 bude serijski sposoban borbeno djelovati s raketnim projektilom ASMP-A. Zrakoplov je već 2002. prošao opsežan program palubnih ispitivanja sa spomenutom raketom na nosaču Charles de Gaulle.

Igor SPICIJARIĆ