Njemačka ratna mornarica, ali i cjelokupne njemačke oružane snage suočene su s velikim promjenama u svom operativnom okruženju nastalom nakon 11. rujna 2001. Odgovor na asimetrične prijetnje, aktivno sudjelovanje u združenim i kombiniranim operacijama te sposobnost izvođenja potpornih operacija daleko od vlastitih obala samo je dio zadaća na koje Deutsche Marine nastoji adekvatno odgovoriti

Novi operativni zahtjevi koji su stavljeni pred njemačke oružane snage, a posebice pred njezinu ratnu mornaricu, imali su za posljedicu projektiranje novih ratnih brodova temeljenih na nekim novim načelima koja će udovoljiti zahtjevima tzv. Stabilizacijskih snaga. Te snage su predviđene kao stabilizacijska vojna sila, koja će biti u stanju dugotrajno djelovati u područjima dugotrajnih vojno-političkih kriza, ponajprije na Bliskom i Srednjem Istoku, te afričkog kontinenta. Budući da je u samoj definiciji stabilizacijskih snaga naglasak na “dugotrajnom djelovanju”, projektiranju novih brodova za te zadaće moralo se pristupiti iznimno pažljivo. Prateći sustavnu evoluciju funkcionalnih zahtjeva postavljenih pred novu klasu borbenog plovila, njemački vojni i brodograđevni stručnjaci projektirali su novu fregatu, koja je dobila službeni naziv klasa F 125.

Razvoj i zadaće klase F 125
Projekt razvoja nove klase koja bi trebala zamijeniti postojeće fregate iz klase F 122 (ukupno osam plovnih jedinica) započet je prije desetak godina kao logičan nastavak uspješnog razvoja domaće serije namjenskih fregata što je čine još i klase F123 i F124. Njemačka savezna uprava za vojnu tehnologiju i nabavku vojne opreme potpisala je ugovor o izgradnji četiri broda, vrijedan gotovo tri milijarde dolara, s konzorcijem ARGE F125 (Arbeitsgemeinschaft Fregatte 125), koji čine njemačka brodogradilišta ThyssenKrupp Marine Systems i Friedrich Lürssen Werft. Prva iz serije od četiri fregate trebala bi se početi graditi tijekom 2008. godine. Ulazak svih brodova u operativnu uporabu planiran je u razdoblju 2013.-2016. godine. Prema novousvojenom konceptu razvoja, OS Savezne Republike Njemačke sastojat će se od tri komponente, a to su:
• borbene snage za brzi odgovor
• stabilizacijske snage i
• snage za potporu

Fregate klase F125 bit će uključene u sastav Stabilizacijskih snaga. Zajedno s ostalim snagama sastavljenim iz ostalih grana i rodova, one bi trebale biti velik i važan njemački doprinos u prevenciji prijetećih vojno-političkih kriza, odnosno doprinos ublažavanju i stabilizaciji stanja u postojećim krizama, uglavnom niskog i srednjeg intenziteta. Zbog uspješnog obavljanja postavljenih zadaća, plan operativnog djelovanja ovih fregata utemeljen je na dva potmnogo nova načela:
• povećanje stupnja borbene raspoloživosti uz istodobnu i intenzivnu uporabu plovila;
• načelo uporabe brojčano reducirane brodske posade.
Razmatrajući posebno svaku od postavljenih zadaća ? od kojih su neke i sasvim nove ? njemački brodograđevni stručnjaci i vojni planeri morali su tijekom pretkonstrukcijskog procesa razriješiti i definirati određene tehničke i operativne probleme te taktičke nepoznanice kao što su:
• zapovijedanje i provedba pomorskih stabilizacijskih operacija
• provođenje embargo operacija
• obrana od asimetričnih prijetnji
• sposobnost udara na kopnene ciljeve i pružanje paljbene potpore vlastitim snagama u dubini litoralnog pojasa
• uporaba specijalnih snaga na kopnu i moru
• potpora i provedba u operacijama evakuacije i spašavanja.

Konstrukcijska svojstva
Fregate klase F125 konstruirane su kao monotrupna plovila s lagano zaobljenim i otvorenim pramčanim dijelom palube. Uporaba lagano konveksno profiliranih limova i konstrukcija od čelika povišene čvrstoće (D36) omogućila je ostvarenje brodskog profila s neprekinutom glavnom palubom. Zbog mnogo razloga to je bio prvi preduvjet da bi se mogle provoditi dugotrajne stabilizacijske operacije (čak i u trajanju od dvije godina) te u uvjetima (najčešće) lošeg i teškog mora. Konstrukcijski, trup F 125 je podijeljen po uzdužnici ojačanim čeličnim pregradama i sigurnosnim međuprostorima u četiri paralelne cjeline, a poprečno je podijeljen s 11 pregrada na 12 vodonepropusnih prostora.

Vitalni brodski senzorski sustavi dizajnirani su suglasno s usvojenim konceptom dvostrukog razmještaja na pramčanom i krmenom nadgrađu. To je brodograđevno?taktičko načelo ispoštovano i primijenjeno čak i mnogo strože nego kod nekih ranije predstavljenih projekata (Meko D i Meko X). Razlog takvog rasporeda brodskih senzora temelji se na njemačkom promišljanju i zaključcima o znatnom povećanju brodske žilavosti i preživljavanja broda općenito. Osim borbeno?senzorskih sustava, po istom načelu, unutar brodskog trupa raspodijeljeni su i elektroenergetski sustav, sustav kondicioniranja zraka, sustav proizvodnje pitke vode iz mora, sustav komprimiranog zraka itd.

Nadzorne prostorije vitalnih brodskih sustava i zapovjedni centri odijeljeni su i svrhovito prikladno udaljeni jedni od drugih. Antenske ploče faznog radarskog sustava podijeljene su u dvije grupe i razmještene na oba brodska nadgrađa (2 + 2).
Izabrani dizajn i prikladna konstrukcija omogućili su da se na klasi F125 primijene sljedeće tehničke inovacije:
• intenzivna uporaba plovila
• brodske operacije s reduciranom posadom
• CODLAG propulzija
• integracija specijalnih snaga
• sposobnost taktičkog udara na kopnene ciljeve
• obrana od asimetričnih prijetnji
• umreženi operativni nadzor planiranja i odvijanja operacija.
Broj današnjih kriza (ali i onih koje se svakako očekuju u budućnosti), njihovo trajanje, načini prevencije ili barem djelomičnog ublažavanja u kontrastu su s tehničkim karakteristikama postojećih klasa fregata, naročito što se tiče intenziteta njihove uporabe. Tipični projekti fregata nastalih u vremenu Hladnog rata definirali su fregatu kao multifunkcionalno borbeno plovilo sposobno godišnje barem 120 dana provesti na zadaćama u Sjevernom moru ili sjevernom Atlantiku. Već danas operativni zahtjevi iziskuju od tih istih plovila da borave na moru, i to diljem svijeta, minimalno 150?250 dana godišnje. Takvi zahtjevi pred plovila, opremu, ali i posade postavljaju nove norme koje oni ne mogu u potmnogosti doseći. Primijećeno je da su mnogobrojna borbena plovila koja još nisu ni izdaleka pri kraju svog “životnog2 i operativnog ciklusa, zbog uporabe i pod okolnostima za koje nisu konstruirana, počela pokazivati prijevremene tehničke “simptome” zamora i nepouzdanosti.

Pred klasu fregata F125 postavljeni su zato mnogo rigorozniji uvjeti što se tiče intenziteta uporabe, a to je izravno utjecalo na odabir opreme i sustava, ali i na samu brodsku arhitekturu svih sustava. Intenzitet uporabe ovih brodova, između ostalih zahtjeva, uključuje i:
• stalnu i neprekinutu nazočnost u operativnoj zoni od najmanje 2 godine;
• najmanje 5000 sati godišnje u potpuno operativnom stanju;
• globalna uporabljivost, u svim klimatskim zonama i pod najekstremnijim vremenskim uvjetima;
• velika međuremontna razdoblja: približno svakih 60 mjeseci odlazak na dokovanje u remontno brodogradilište;
• redukciju brodske posade – dvije posade koje rade u smjenama;
• izmjenau posada svakih 120 dana (svaka 4 mjeseca).

Prema simulacijama njemačkih stručnjaka, primjena ovih načela i normi osigurava povećanje od 100% u području godišnjih radnih sati uporabe broda, 400% povećanje u raspoloživosti unutar operativnog područja te znatnu redukciju vremena provedenog u remontu.

Temeljni zahtjev za operativnu uporabu broda sa znatno reduciranim brojem posade, koja uz to još radi u smjenama, nikako nije mogao biti realiziran bez dviju osnovnih promjena. Prva se promjena odnosila na veliki stupanj automatizacije oružnih, općih brodskih, propulzijskih i senzorskih sustava. Druga je promjena bilo uvođenje videonadzora i televizije zatvorenog kruga u svim brodskim prostorima. To je omogućilo da rukovatelji sustava mogu s bilo kojeg mjesta (a ne samo iz nadzornih kabina i zapovjednih središta) fizički nadzirati sustave i njihove radne parametre. Toj problematici treba pridodati i nova rješenja primijenjena u sustavu logistike i popune, kao i potpunu automatizaciju sustava nadzora kvarova i borbenih oštećenja. Sve nabrojene inovacije i poboljšanja pridonijeli su da je mnogo brojčano stanje (bez ukrcanog letačkog osoblja, aviomehaničara i zrakoplovnih oružara te pripadnika ukrcanih specijalnih snaga) fregata klase F 125 specificirano na samo 110-120 članova posade, što je gotovo za 50% manje nego što je brojno stanje posade na fregati klase F 124. Zajedno s pripadnicima kontingenta specijalnih snaga i zrakoplovne komponente, ukrcano ljudstvo na stabilizacijskoj fregati F 125 ne bi trebalo prijeći broj od 190 osoba. Naročita pozornost posvećena je educiranju i stručnom osposobljavanju brodskih posada. Naime, nije realno očekivati da će brodska posada nakon višemjesečnog boravka na brodu (bez obzira na komfor, to je uvijek ipak klaustrofobična i stresna okolina) moći optimalno djelovati. Predviđeno je da svaka plovna jedinica raspolaže s dvije kompletne posade, koje će se izmjenjivati na brodu svakih 120 dana (četiri mjeseca). Trenutačno ukrcana posada radila bi u dvije dnevne smjene, prosječno 85 radnih sati tjedno (12 sati dnevno).

Novi pristup propulziji
Postojeće klase fregata nisu prikladne za unaprijed specificirane i zahtijevane dugotrajne operativne cikluse u trajanju od dvije godine. Razlog za to ponajprije leži u sustavu propulzije kojim se koriste. Većina njih, bez obzira na to koriste li se CODOG ili CODAG propulzijom ili isključivo dizelskim motorima, zahtijevaju mnogo kraće intervale redovitog servisiranja propulzije ili čak i njezina remontnog održavanja. Vrijeme servisiranja i redovitog održavanja propulzijskog sustava, laički rečeno, ponajprije je determinirano “brojem cilindara”. Dakle, jednostavnom redukcijom broja uporabljenih “cilindara” u propulziji broda skratit će se vrijeme njegova redovitog servisiranja i remontnog održavanja, a povećat će se vrijeme njegove operativne raspoloživosti. Vodeći se takvom logikom, njemački inženjeri su prvi put u svijetu na brodu takve veličine (mnogog deplasmana od 6800 tona, duljine od 148 i širine 18 metara) primijenili hibridni električni CODLAG propulzijski sustav (COmbined Diesel eLectric And Gas turbine).

Svaki od dva ugrađena električna motora snage 4,7 MW (ukupno 9,4 MW) može direktno pokretati svoju propelersku osovinu (bez potrebe da se koristim brodski reduktor) brzinom od približno 20 čvorova. U slučaju potrebe za maksimalno mogućim brzinama (oko 27 čvorova), u pogon se uključuje i plinska turbina. Propulzijski sustav konstruiran je tako da plinska turbina snage 20 MW preko prikladnog križno-prolaznog reduktora može pokretati obje propelerske osovine, a svaki od dva glavna elektromotora može pokretati u slučaju kvara drugog EM i njegovu propelersku osovinu. Na propelerskim osovinama ugrađeni su tzv. pitch propeleri (CPP).

Električni generatori koji proizvode struju za sve ostale brodske potrebe i propulziju integrirani su u energetsko-kompjutorski kompleks, koji pokreću četiri robusna, srednjobrzinska MTU dizelska motora od 2,9 MW (ukupne snage 11,6 MW), koji se odlikuju vrlo velikim međuservisnim i remontnim intervalima. Ovisno o energetskim potrebama i opterećenju, kompjutorski nadzorni sustav sekvencionalno i sukcesivno uključuje odnosno isključuje pojedine generatore i raspodjeljuje opterećenje među njima. Takvim sustavom omogućena je optimalna operativna uporaba i uporabna dostupnost svakog stroja. A primjenom integriranog energetskog središta CODLAG propulzije omogućeno je u odnosu na CODAG/CODOG sustav da se na energetsko-propulzijskom sustavu obavljaju radovi redovitog održavanja i servisiranja bez bitnog narušavanja operativnih mogućnosti (jer uvijek uvjetno rečeno, radi određeni, dovoljni broj cilindara). Spomenuta četiri električna generatora energetski napajaju i pramčani potisnik snage 1 MW, kojim je klasa F 125 opremljena. Njegova namjena ogleda se u olakšavanju manevriranja brodom na malim brzinama, operacijama pristajanja i isplovljavanja te drugim sličnim situacijama kada nije moguće računati na pomoć i asistenciju lučkih remorkera.

Osim toga, CODLAG sustav propulzije direktno je utjecao na sljedeće čimbenike koji su itekako važni za operativno?taktičke sposobnosti broda:
• Povećanje životnog vijeka glavnih propulzijskih strojeva. Kao što je poznato, ratni brodovi operativno djeluju ploveći različitim brzinama. Dugoročnim praćenjem podataka, statistički se može dokazati da 70% vremena brodovi plove koristeći se s manje od 20% snage svog pogona. Tek otprilike 5% vremena brodovi upotrebljavaju maksimalnu snagu svojih porivnih strojeva. Hibridni električni pogon direktno utječe na produljenje međuremontnih ciklusa, ali i na ukupni životni vijek dizel-motora.
• Smanjenje potrošnje goriva. Sve napravljene analize i simulacije pokazuju da se primjenom hibridne električno?plinskoturbinske propulzije te, naravno, primjenom novorazvijenih oblika brodskog trupa (delta oblik) potrošnja goriva može smanjiti čak za 20%.
• Racionalna uporaba propulzijskog kompleksa. Proračuni i simulacije su također nepobitno potvrdili da fregata čija se maksimalna brzina kreće oko 28 čvorova samo 25% instalirane snage troši na održavanje trajne krstareće brzine od 19-20 čvorova. Preostalih 75% instalirane snage potrebno je za dostizanje maksimalne brzine, koja je tek 8 čvorova veća od krstareće brzine. Budući da gotovo 75% vremenskog operativnog profila ovih brodova otpada na plovidbu krstarećom brzinom ili čak i manjom od nje, uporaba isključivo električne propulzije za akceleraciju do maksimalne brzine nema svoje opravdanje. I zato za tu svrhu na fregatama klase F 125 služi plinska turbina.

Integracija specijalnih snaga
Sljedeća inovacija primijenjena na klasi 125 integracija je ukrcanog kontingenta specijalnih snaga, uključujući i njihovu opremu na način koji je do sada bio primijenjen jedino na velikim desantnim brodovima. Na brodu je osiguran poseban kabinski smještaj za 50 pripadnika specijalnih snaga. Ukrcani specijalci imaju na raspolaganju također svoje posebno zapovjedno-operativno središte i posebni prostor za planiranje i pripremu operacija. Novost, prvi put primijenjena na brodovima njemačke mornarice ovakvog tipa i veličine, jest i mogućnost smještaja dva standardna TEU kontejnera (Twenty-foot Eqvivalent Unit ? odnosno duljine od 6,1 m), u koje se može smjestiti oprema ukrcanog kontingenta specijalnih snaga, ali i rezervni dijelovi, paletizirano streljivo itd. Prostor za njih rezerviran je na srednjem dijelu broda, bliže krmenom nadgrađu. Fregate klase 125 raspolagat će također i s četiri brza (brzine preko 40 čv) gumena, jurišna čamca, duljine 11 metara, za prebacivanje specijalnih snaga na drugi brod ili na kopno te povratak na brod. Naravno, za transport i akcije specijalnih snaga služit će i dva ukrcana palubna helikoptera tipa NH90, za koje je predviđen i krmeni hangar.

Oružni sustavi
Jedan od glavnih taktičkih zahtjeva koji je bio postavljen pred klasu F 125 bio je osiguranje taktičke paljbene potpore vlastitim, savezničkim ili prijateljskim snagama s mora. Radi ostvarivanja tih zahtjeva, njemačka ratna mornarica odlučila se za ugradnju topova tipa Oto Melara L/64 LW kalibra 127 mm. Uporabom prikladnog streljiva fregate klase 125 bit će u stanju davati paljbenu potporu vlastitim i savezničkim snagama te uništavati kopnene ciljeve na udaljenostima od 70 do 100 km. Njemačka mornarica je posebnu pozornost posvetila obrani od svih danas predvidivih vrsta asimetričnih ugroza, kako s kopna tako i s mora. Ponajprije se to odnosi na napade malih brzih čamaca, vodenih skutera i glisera ? kamikaza, pomorskih diverzanata te na obali lociranih napadača naoružanih ručnim raketnim bacačima itd. Takve vrste asimetričnih ugroza nastojat će se otkrivati novim tipom multifunkcionalnog faznog radara TRS-3D/ 16NR (C-band) s pojačanom rezolucijom na malim daljinama, zatim brodskim i tegljenim sonarom, podvodnim automatskim ronilicama te elektro-optičkim sustavima praćenja koji se sastoje od čak 14 kamera. Kao poseban dodatak, prvi put primijenjen na klasi F125, za bliski i vrlo bliski nadzor trupa broda i kritičnog perimetra oko njega, upotrebljavati će se posebno konstruirane IC automatske kamere. Radi povećavanja žilavosti i borbene otpornosti broda, četiri antenske fazne rešetke razmještene su na oba nadgrađa tako da pokrivaju prostor 360° oko broda.

Zahvaljujući novim algoritmima, nadzorni sustav fregata klase 125 bit će u stanju reagirati na otkrivenu asimetričnu ugrozu u ekstremno kratkom vremenu po detekciji ugroze. Budući da će eventualne asimetrične ugroze biti realizirane iz relativne blizine samog broda, za njegovu obranu od njih predviđena je ugradnja malokalibarskih topova (2 x MLG kalibra 27 mm), daljinski upravljivih teških strojnica (5 x Hitrole NT kalibra 12,7 mm) te s još dvije ručno upravljive strojnice od 12,7 mm. Interesantno je da će se za obranu od asimetričnih prijetnji upotrebljavati i posebno konstruirani vodeni topovi. Glavni brodski oružni sustavi (uz već spomenuti 127 mm pramčani top) zastupljeni su u obliku osam protubrodskih krstarećih projektila tipa RGM-84 Harpoon IC (postoji mogućnost ugradnje i protubrodskog krstarećeg projektila RBS 15 Mk4) te 2 CIWS sustava RAM-HAS.

Upravljačko-nadzorni sustav
Operativno djelovanje fregata klase F 125 u okviru zadaća prevencije ratnih konflikata te ublažavanja i stabilizacije aktualnih kriza zahtijeva od njih združeno djelovanje s vlastitim snagama kopnene vojske i zrakoplovstva, ali i suradnju sa savezničkim snagama. Brodski zapovjedno-informacijski sustav (FüInfoSys) najvećim je dijelom utemeljen na provjerenim sustavima kojim se koriste više zapovjedne razine i sastoji se između ostalog od MCCIS, CaS, BEFEM ili WISE portala. Povezivanje mornaričkog FüInfoSys omogućilo je integraciju u sve zapovjedne sustave njemačkih oružanih snaga, ali i povezivanje s istovrsnim sustavima saveznika, odnosno njihovu kompaktibilnost. Ne samo što je osigurana visoka razina integracije između nadzornog sustava OS i FüInfoSys sustava te minijaturizacija komunikacijske opreme, brodovima klase F 125 pružena je mogućnost da “gledaju” i borbeno djeluju i preko horizonta svojih vlastitih senzora zahvaljujući umreženom zapovjedno-operativnom sustavu. Osim toga, svi komunikacijski zahtjevi usklađeni su s NATO standardom MC 195 za tzv. CTG razinu (Commander Task Group) pa će fregate klase F 125 raspolagati vojnom i civilnom satelitskom komunikacijom (UHF i SHF). Također, one će postati prva njemačka klasa ratnih brodova opremljena s tri različita seta taktičkih datalinkova (TDL): Linkom 11, Linkom 16 i Linkom 22. Različiti datalinkovi bit će integrirani u jedan podsustav, koji će osigurati povezivanje i komunikaciju sa svim najzastupljenijim zapadnim CMS (zapovjedno-upravljačkim sustavima).

Konstruktori novih njemačkih “stabilizacijskih” fregata klase F 125 poslužili su se dobro provjerenim i razvijenim elementima vojne brodogradnje razrađenim u tzv. MEKO sustavu. Veliki broj tehničkih rješenja, primijenjenih na klasi F 125, zapravo je već ponuđen u projektima MEKO D (najvećim dijelom) i MEKO X. Radi se prije svega o brodograđevnim elementima kao što su modularnost gradnje, kapsulni smještaj opreme, prostorna neovisnost pojedinih ključnih odjeljaka, stealth X dizajn trupa kao i primjena CODLAG propulzije te hibridnog sustava hlađenja ispušnih plinova plinske turbine, čijom se primjenom temperatura može s izlaznih preko 500°C spustiti na ispod 200°C. Također, svi dizel-generatori instalirani su u kapsulirane, dvostruko elastično temeljene kontejnere na palubi B (prva ispod glavne palube) da bi proizvodili što manju buku i strukturni šum. Istodobno, takva konstrukcija omogućava kompletnu agregatnu zamjenu čitavog generatorskog seta za manje od osam sati.

Zaključak
Koncept intenzivne uporabe ovih brodova, mogućnosti njihove paljbene potpore duboko u litoralnom pojasu, uporaba ukrcanih specijalnih snaga i mogućnost obrane od asimetričnih prijetnji samo naglašavaju “ekspedicijski karakter” ove klase fregata. Nemoguće je ne primijetiti na ovom mjestu da su ovi brodovi zapravo zamišljeni kao prijelazno-tehnološki demonstratori za buduće, mnogo softificiranije projekte kao što su MEKO D i posebice MEKO X. Isto tako zaista je interesantna i jedna druga situacija: dok su druge mornarice za tip “ekspedicijskog” (desantno-jurišnog) broda izabrale brodove tipa LPD ili LHD, Deutsche Marine je izabrala novi, hibridni tip fregate (mješavinu broda za transport specijalnih snaga i klasične borbene platforme). To je utoliko čudnije ukoliko se zna da i na tom polju njemačka vojna brodogradnja ima odličan projekt MHD 150, koji je uspješno prezentiran i ponuđen potencijalnim kupcima.

Na koncu treba razjasniti i glasno istaknuti nešto vrlo važno. Fregate klase F 125 konstruirane su za jednu novu, vrlo specifičnu i zahtjevnu zadaću. One nisu poput fregata klase F 122 i F 123 specijalizirane za protupodmorničku borbu (ASW) ili poput fregata klase F 124 specijalizirane za protuzračnu obranu (AAW). Njihovi senzorski i oružni sustavi prilagođeni su i optimizirani za tzv. AWW (Above Water Warfare) – iznadpovršinsko ratovanje. Drugim riječima, fregate klase F 125 teško da bi samostalno mogle biti značajnija prijetnja težim i jačim suvremenim plovnim jedinicama (npr. klase razarača ili velikih fregata), a njihova operativna uporaba u zoni operacija neizbježno će zahtijevati zaštitu borbeno moćnijih brodova poput klasa F 123 i F 124 koji će po novoj doktrini ući u sastav njemačkih pomorskih snaga za brzi odgovor. Prema raspoloživim podacima, eventualni naručitelji će osim ovog temeljnog tipa klase F 125 moći naručiti i inačicu koja će se odlikovati većom maksimalnom brzinom (30+ čv), ali i snažnim protuzračnim (ESSM) raketnim naoružanjem smještenim u vertikalne lansere Mk 41.

PROJEKT	F 125	FREMM GP	ABSALON	CANTERBURY
DRŽAVA	NJEMAČKA	ITALIJA	DANSKA	NOVI ZELAND
Deplasman	6800 t	5800 t	6300 t	8900 t
(puni)
Brzina (maksimalna)	26 čv	27 čv	23 čv	19,5 čv
Senzorska oprema (tip)	korveta	fregata	fregata	pomoćni
				brod
Oružni komplet	korveta	fregata	fregata	pomoćni
(tip)				brod
C3 mogućnosti	CTG	CTG	CTG (CTF)	CTG
Borbena	borbeni brod	borbeni brod	trgovački brod	trgovački brod
otpornost	ojačani trup		ojačani trup
Ukrcani helikopter	2 x NH 90	2 x NH 90 ili	2 x EH 101	4 X NH 90
		1 x EH 101		+ 1 x SH-2G
Čamci	4 x RHIB 11m	2 x RHIB 11m	2 x SCR90E	2 x LCM 60 t
		2 x RHIB 7m	2 x RHIB
Kapacitet ukrcaja	50 / stožer ili	12 / stožer	70 / stožer	12 / stožer
	specijalne snage	20 vojnika	130 vojnika	300 vojnika
Ostali transportni kapaciteti	2 x TEU	–	215 LM	400 LM
				33 TEU

 

Taktičko-tehničke odlike fregata klase F 125
Tip	Stabilizacijska fregata
Duljina	148 m
Širina	18 m
Gaz	5 m
Deplasman (standardni)	5500 t (?)
Deplasman (puni)	6800 t
Tip propulzije	CODLAG
Glavni motori	2 x EM (2 x 4,7 MW)
Plinska turbina	1 x 20 MW
Energetika	4 x DG (4 x 2,9 MW)
Propelerske osovine	2
Propeleri	2 x CPP
Brzina (maksimalna)	27 čv
Brzina (krstareća)	20 čv
Doplov	4000 NM / 18 čv
Autonomija	?
Posada	110 – 120
Ukrcajni kapaciteti	50
Transportni kapaciteti	2 x TEU
NAORUŽANJE
Topničko	1 x L/64 LW 127 mm
	2 x MLG 27 mm
	5 x Hitrole NT 12,7 mm
Raketno	8 x SSM RGM-84 Harpoon IC
	RBS 15 Mk4 (opcija)
Torpedno	ne
Protuzrakoplovno	VLS Mk 41
	(SM-2 ili ESSM) opcija
Minsko	ne
CIWS	2 x RAM-HAS
	2 x MG 12,7 mm
Helikopteri	2 x NH 90
Čamci	4 x RHIB 11m 40 čv
UUV	4 (?)
SENZORI
Fazni radar	TRS-3D /16 RN
Navigacijski radar	2 x ?
Elektro-optička oprema	da
ESM	FL 1800 S
ECM	MASS
Sonar	1 x VF
IFF	da

 

Igor SPICIJARIĆ