U novijoj povijesti i danas gardijske postrojbe većine vojski uglavnom imaju ceremonijalne i zaštitne zadaća, no postoje zemlje u kojim još uvijek imaju status borbene vojničke elite. Jedna od njih je i Hrvatska…

Od završetka II. svjetskog rata do današnjih dana, gardijske postrojbe većine suverenih zemalja ponajprije su reprezentativne postrojbe s isključivo protokolarnim zadaćama. Operativnu zaštitu najviših tijela državne vlasti preuzele su druge institucije, u prvom redu policija, uz veliku suradnju s tajnim službama. No, još uvijek određeni dio zadaća neposredne zaštite šefova država imaju i gardijske postrojbe, ovisno o unutarnjem uređenju svake zemlje. U velikom broju zemalja upravo je garda svojevrsna retrospektiva cjelokupne vojničke i ratničke tradicije te zemlje i naroda, zbog čega uvijek ima posebnu ulogu u očuvanju nacionalne svijesti i slavnih dana njezine povijesti. Upravo zbog toga zemlje s dugom vojničkom tradicijom gotovo redovito zadržavaju vojne odore iz najslavnijih dana svoje prošlosti za ceremonijalne gardijske postrojbe, ili ih kreiraju po tim uzorima. Vjerojatno najživopisnije odore, zadržane iz različitih dana njihove imperijalne vojne povijesti, imaju britanske gardijske postrojbe.

Škotske posebnosti

Najstarija britanska gardijska postrojba i jedna od najstarijih u svijetu svakako je Yeomen of the Guard (v. I. dio teksta, Od besmrtnika do Waterlooa, HV 586) koja se zadržala u gotovo nepromijenjenom obliku. Danas ima 67 vojnika i šest časnika raspoređenih u trima postrojbama s pretencioznim nazivom ”divizije“. Odjeveni su u živopisne crvene i zlatne odore, te naoružani Wilkilsonovim mačevima koji su replike engleskih mačeva iz XV. stoljeća i graviranim partizanama, tj. ubodnim oružjima na motki, sličnim koplju. Osnovna im je dužnost ceremonijalna zaštita kraljevske rezidencije u dvorcu Windsor. Pripadnici garde moraju biti bivši dočasnici regularnih britanskih oružanih snaga, najmanje čina narednika, koji su časno odslužili svoju profesionalnu vojnu službu u kojoj su proveli najmanje 22 godine i bili odlikovani tijekom njezina služenja. Propisana životna dob pri stupanju u postrojbu je između 41 i 54 navršenih godina života, a gardijska služba im može trajati do 70. godine. Mnogo veća vojna formacija je Kraljičina garda (Queen’s Guard), ujedno i sastavni dio aktivnih britanskih oružanih snaga. Sastoji se od pješačkog i konjaničkog kontingenta, pri čemu pješački dio čini pet pukovnija (regimenti): Grenadirska garda, Coldstream garda, Škotska garda, Irska garda i Velška garda. U vojnim i državnim ceremonijama počasne postrojbe tih gardijskih pukovnija nose nadaleko poznatu i prepoznatljivu odoru koju čini crvena bluza, tamnoplave hlače s crvenim paspulom (lampasom), bijeli pojas, dugmad i manžete bluze, te visoka crna šubara od medvjeđeg krzna. Iznimku čini jedino Škotska garda, koja umjesto hlača nosi tradicionalne kiltove, a šubare mogu zamijeniti tradicionalnim škotskim kapama. Ipak, u najsvečanijim prilikama šubare su obvezne i za Škote, no one su karakteristične po dvobojnoj plumi (perjanici) na lijevoj strani.

Tradicija od 1685.

Konjanički kontingent (Household Cavalry) Kraljičine garde osobito je reprezentativan i sastoji se od dvaju segmenata – pukovnija Life Guard i Blues and Royals. Life Guard je starija, u sadašnjem obliku i formaciji ustrojena u svibnju 1922. Tradicija za koju se vežu znatno je starija i potječe od Bitke kod Sedgemoora 1685. godine. Druga pukovnija Blues and Royals ustrojena je u sadašnjem obliku tijekom ožujka 1969. Cjelokupna konjanička garda dio je djelatnih britanskih oružanih snaga i izvan protokolarnih zadaća dopunjava stalnu zaštitu britanske kraljevske obitelji te njihovih osobnih posjeda, a u ceremonijalnim prilikama čini njihovu pratnju. Iako se obje pukovnije svojim ceremonijalnim odorama vežu na tradiciju kirasirskih pukovnija i po tome su opremom gotovo identične, razlikuju se u bojama. Tako npr. Life Guard pukovnija nosi crvenu bluzu i bijele hlače, s bijelim remenom i nosačima korica palaša (ravni kirasirski mač), bijelim kožnatim rukavicama s kožnatim produžecima do lakata. Preko bluze nosi se sjajna, kromirana i ukrašena kirasa, te tzv. minerva kaciga sa središnjim tjemenim stožerom niz koji se spušta bogata bijela perjanica izrađena od dlake tibetanskog goveda jaka. Cjelokupni dojam dopunjavaju visoke, crne jahaće čizme od lakirane kože, sa štitnikom za koljena. Kad je hladno, preko odore nosi se crvena dolama (kratki kaput prilagođen jahanju) s pozlaćenom dugmadi. Odore pukovnije Blues and Royals jednake su, samo što gardisti u ceremonijalnim prilikama nose tamnoplave bluze, a perjanica na kacigi crvene je boje. Svi su ostali odjevni predmeti identični, dok se po hladnom vremenu nosi tamnoplava dolama.

 

U sastavu žandarmerije

Za razliku od britanskih gardijskih postrojbi koje su uglavnom dio njihovih oružanih snaga, francuska Republikanska garda (Garde républicaine) dio je francuske žandarmerije i većim dijelom obavlja policijsko-redarstvene i zaštitne zadaće. Danas broji oko 2800 pripadnika raspoređenih u dvjema pješačkim i jednoj konjaničkoj pukovniji. U ceremonijalnim prilikama pješačke pukovnije nose odore po uzoru na Napoleonovo pješaštvo, ali su prilagođene suvremenim uvjetima. Sukladno tome, osnovicu odore čini tamna bluza (gotovo crna) sa zlatnim i crvenim detaljima i zlatnim akselbenderima, tamnoplave hlače sa širokim crnim lampasom (paspulom), bijele platnene rukavice i crne cipele. Gardisti na glavi nose čako s kratkom crvenom plumom, stiliziran po uzoru na nekadašnje Napoleonovo pješaštvo, ali znatno prilagođeniji današnjem vremenu. Konjanička garda nosi odoru po uzoru na Napoleonove imperijalne dragone, koja se sastoji od tamnoplave bluze s crvenim peševima i bijelih hlača, te crnih jahaćih čizama do koljena. Opremu dopunjavaju zlatni akselbenderi, bijeli pojas s remenima za korice sablje, te visoke bijele kožnate rukavice, s krutim produžetkom do lakata. Na glavi konjanički gardisti nose kacige vrlo slične Napoleonovim kirasirima, samo s crvenom plumom i crvenom perjanicom od konjske dlake. Časnici na ramenima nose raskošne zlatne epolete s resama.

Vrlo slično uređenje gardijskih postrojbi ima većina ostalih europskih zemalja, obično s odorama (više ili manje stiliziranim) koje odražavaju povijesnu vojničku tradiciju svake zemlje. U velikoj su mjeri pojedini dijelovi i ornamenti odora preuzeti iz etnografskih elemenata tradicionalnih nošnji pojedinih naroda, što im daje osobit izgled.

Na Grobu neznanog vojnika

Vjerojatno među najživopisnije odore mogu se svrstati one grčkih evzona. Izvorno, tako je nazivana postrojba grčkog lakog pješaštva formirana 1868. kao zaštitna postrojba vladara. Poslije su joj zadaće svedene uglavnom na ceremonijalne, pa su im sukladno političkim prilikama mijenjana i imena: od Dvorske garde, Zastavne garde, Garde Groba neznanog vojnika do Predsjedničke garde. No, kako bi se ustalio njihov brend, u javnosti se proširio kolokvijalni naziv tsoliades kojim većina Grka i danas naziva svoje gardijske evzone. Danas imaju isključivo ceremonijalne zadaće davanja počasne straže na Grobu neznanog vojnika, ispred Predsjedničke palače, odavanje počasti predsjedniku države i visokim stranim dužnosnicima i sl. Odora im se sastoji od bijele košulje s izrazito širokim rukavima koji se lepezasto šire prema šakama i bijele mini-suknje (tzv. fustanele). Preko košulje nosi se bogato izvezeni prsluk bez rukava, a ispod suknje bijele tijesne hlače i bijele visoke čarape s crnim podvezicama iznad koljena. Cjelokupni dojam dopunjavaju osebujne klompe s velikim crnim cofom zvane tsarouhi i crvena kapa (fes) s dugom vrpcom iz crne pletenice koja se spušta s desne strane kape. Evzoni se biraju među najboljim ročnim vojnicima i moraju biti visoki najmanje 187 cm, a cijela postrojba broji stotinjak vojnika i časnika.

Američke oružane snage svoju vojničku tradiciju nastoje dodatno istaknuti svojim ceremonijalnim postrojbama, a ulogu zaštite predsjednika i ostalih državnih institucija odavno su preuzele druge formacije represivnog aparata. Za isključivo ceremonijalne zadaće na nacionalnoj razini najčešće se koristi 3. pješačka pukovnija nazvana i Stara garda (The Old Guard), međutim osim u nazivu, ne postoji nikakve sličnosti u ulozi i zadaćama između američke i Napoleonove Stare garde (v. prethodni dio teksta). Vjerojatno je naziv potekao iz duge povijesti, jer se radi o prvoj pukovniji američke vojske ustrojenoj još davne 1784., a od 1948. ima isključivo ceremonijalne zadaće. U okviru Stare garde djeluje i posebna ceremonijalna postrojba koja nosi odore iz razdoblja Američkog rata za nezavisnost (1775. – 1783.) i time predstavlja jedinstvenu povijesnu postrojbu u aktivnom sastavu američkih oružanih snaga. No, za potrebe raznih vojnih i državnih ceremonijalnih aktivnosti gotovo svaka grana američkih oružanih snaga ima svoju počasnu postrojbu. Iako te postrojbe primarno imaju druge zadaće i samim time redovitu vojnu obuku, po potrebi se koriste i za protokolarne aktivnosti, zbog čega imaju i odgovarajuću (znatno svečaniju) odoru, a u određenim okolnostima i ceremonijalno oružje.

Luksuzni automobili u Rusiji

Nakon sloma Carske Rusije nestaje Imperijalna garda (v. prethodni dio teksta), a tijekom razdoblja SSSR-a smatralo se kako su počasne gardijske postrojbe relikt carizma, neprimjeren socijalističkoj Crvenoj armiji. S druge strane, zadržan je naziv ”gardijski“ (Гвардия) za postrojbe koje su se posebno istaknule u bitki, svojom uspješnošću ili hrabrošću. Te su postrojbe uz naziv ”gardijska“ dobivale i elitni status kao najučinkovitije i napouzdanije borbene postrojbe. Za ceremonijalne zadaće u SSSR-u je 1936. ustrojena tek manja postrojba razine bojne pod nazivom Počasna straža (Почётный караул). Na razinama grana oružanih snaga nakon II. svjetskog rata ustrojene su Počasne straže razine satnije, a poslije je svaka vojna oblast raspolagala sličnom ceremonijalnom satnijom. Nakon raspada SSSR-a u Ruskoj Federaciji ustrojena je Predsjednička pukovnija, koja je osim protokolarnih zadaća imala i operativne zadaće neposredne zaštite predsjednika Ruske Federacije, te članova njegove obitelji i njegove rezidencije. Danas je te dužnosti preuzela 154. samostalna zapovjednička pukovnija koja je ponovno preuzela naziv Preobraženi (Преображенский) iz razdoblja Carske Rusije. Operativne zadaće neposredne zaštite predsjednika i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga pukovnija je i dalje zadržala, kao i izravno zapovijedanje predsjednika Ruske Federacije. Od triju bojni u ustrojstvenoj cjelini pukovnije samo jedna (3. počasna gardijska bojna) ima ceremonijalne zadaće. U sastavu je pukovnije i Vojni orkestar limene glazbe, te Automobilska satnija koja raspolaže specijalnim luksuznim vozilima korištenim uglavnom na mimohodima tijekom Dana pobjede.

Postrojbe kineske počasne garde u velikoj su mjeri preuzele organizacijsku strukturu počasnih postrojbi nekadašnje sovjetske Crvene armije, ustrojivši razmjerno jednostavnu postrojbu na nacionalnoj razini uz nekoliko odvojenih, samostalnih ali znatno manjih postrojbi u pojedinim vojnim okruzima. Postrojba koja sudjeluje u državnim protokolarnim svečanostima naziva se Počasna garda pekinškog garnizona. Čini je jedna bojna mješovitog sastava s pripadnicima kopnene vojske, ratne mornarice i ratnog zrakoplovstva koji i nose svečane odore triju grana. Pripadnici moraju biti visoki najmanje 192 cm, a od 2015. u sastav postrojbe počinju se uključivati žene (naravno, za njih ne vrijedi standard visine od 192 cm). U lipnju 2018. ustrojena je posebna, isključivo ženska počasna postrojba u sastavu garde. Slične gardijske postrojbe razine bojne ustrojene su još u pokrajini Xinjiang, te gradovima Hong Kong i Macao.

Besprijekorna prošlost

Posebno mjesto među počasnim gardijskim postrojbama svakako zauzima Papinska švicarska garda (Pontificia Cohors Helvetica) kao jedini relikt nekadašnje švicarske vojne tradicije, kad su Švicarci smatrani najboljim vojnim plaćenicima u Europi. Naime, danas, uz iznimku Papinske švicarske garde, švicarski Ustav više ne dopušta novačenje švicarskih državljana u strane vojne postrojbe. Tradicija Švicarske garde datira iz siječnja 1506., kad su temeljem ugovora Papinske države s kantonima Luzern i Zürich oko 200 švicarskih plaćenika stigli u Rim sa zadaćom neposredne zaštite pape i njegove rezidencije. Najslavniji trenutak postrojbe, ali ujedno i najtragičniji, bila je obrana pape Klementa VII. (1478. –1534.) pred navalom plaćenika cara Karla V. (1500. – 1558.). Od 189 švicarskih gardista koji su sudjelovali u bitki poginulo ih je 147 zajedno sa zapovjednikom garde (v. Liga Cognac i Rim u plamenu, HV 575). Danas Papinsku švicarsku gardu čini pet časnika, 26 dočasnika i 78 vojnika koji se novače na dragovoljnoj osnovi. Kandidati moraju biti isključivo neoženjeni muškarci švicarskog državljanstva, katolici, besprijekorne prošlosti, dobi od 19 do 30 godina, visine najmanje 174 cm, te odsluženog vojnog roka u švicarskim oružanim snagama.

Osim protokolarnih zadaća, pripadnici Papinske švicarske garde operativno su zaduženi za papinu sigurnost, kao i zaštitu Apostolske palače, te kontrolu ulaska u Vatikanski Grad. Kad imaju ceremonijalne zadaće, gardisti nose svečanu odoru izrađenu po uzoru na renesansne odore, u crvenoj, plavoj i žutoj boji (bojama obitelji Medici) s tzv. morion kacigom sjajne metalne boje (nedjeljom i blagdanima nosi se kaciga crne boje) i bogatom perjanicom od nojeva perja. Vojnici i dočasnici nose crvenu perjanicu, časnici ljubičastu, a zapovjednik garde i prvi dočasnik bijelu. Pri polaganju svečane prisege, na odori se nosi i prsno-leđni puni oklop. U ceremonijalnim prigodama vojnici su naoružani ravnim mačem i helebardama, tradicionalnim švicarskim oružjem na dugom štapu koje je svojevrsna kombinacija koplja, sjekire i bojne kuke. Časnici nose mačeve-rapire.

Udarna komponenta Hrvatske vojske

Hrvatska vojna tradicija oduvijek je imala poseban odnos prema gardi kao posebnom obliku vojnog elitizma, zbog čega je već u samim počecima Domovinskog rata termin ”garda“, ”gardijski“ korišten kako bi označio poseban status pojedinih postrojbi. Ustrojavanje Zbora narodne garde značilo je stvaranje vojnog potencijala izraslog iz hrvatskog naroda isključivo kao njegove zaštitne komponente. U tom kontekstu termin ”garda“ primarno se odnosio na zaštitnu funkciju koju su gardijske snage imale tijekom povijesti, samo što se u ovom slučaju njihova zaštitna uloga umjesto na vladara projicirala na cijeli narod. S druge strane, kad je započelo temeljito ustrojavanje Hrvatske vojske, termin ”gardijski“ ponijele su profesionalne, najbolje opremljene i osposobljene postrojbe. Tijekom Domovinskog rata kopnena je vojska definirana u dvjema temeljnim strukturama – gardijske brigade i Domobranstvo. Gardijske brigade postale su udarna komponenta Hrvatske vojske, namijenjena za izvođenje svih oblika borbenih djelovanja na cijelom prostoru Republike Hrvatske i bile su nositelj oslobodilačkih ratnih operacija. Istodobno, domobranske postrojbe podrazumijevale su mobilizirane i dragovoljačke snage teritorijalno razvijene sa zadaćom borbene eksploatacije učinkovitosti gardijskih brigada.

 

Ofenzivna vojna operacija

Tijekom Domovinskog rata razvijena je i posebna postrojba – 1. hrvatski gardijski zbor, a u okviru nje borbena postrojba specijalne namjene 1. hrvatski gardijski zdrug. Dolaskom snaga UNPROFOR-a i otvaranjem ratnog žarišta u Bosni i Hercegovini, rat u Hrvatskoj počeo je jenjavati, bolje rečeno, prešao je u fazu “ni rata ni mira”. Hrvatske Oružane snage u tom su razdoblju ojačale, u organizacijskom i tehničkom pogledu, i u poboljšanju taktičkih i operativnih pozicija, a sukladno tome došlo je i do redefiniranja uloge specijalnih snaga i njihov novi kvalitativni ustroj. U takvim okolnostima uočena je potreba za formiranjem veće borbene postrojbe specijalne namjene, koja bi trebala biti nositelj svih oblika nekonvencionalnih operacija u dubini protivnika, a ujedno dovoljno snažna i operativno organizirana postrojba za izvođenje konvencionalnih borbenih djelovanja u najsloženijim uvjetima. Naime, hrvatsko državno i vojno vodstvo shvatilo je razmjerno brzo kako je političko rješenje problema velikosrpskih separatista i odcijepljenih hrvatskih teritorija malo vjerojatno i da je najvjerojatnije rješenje ofenzivna vojna operacija širokih razmjera. Glavni nositelj te operacije bile su profesionalne gardijske brigade uz masovnu potporu mobiliziranih domobranskih postrojbi, a elitna postrojba kao strateška pričuva Glavnog zapovjedništva (1. hrvatski gardijski zdrug) koristila bi se u slučaju potrebe na kritičnim smjerovima ili na težištu napada za povećanje borbene dinamike operacije.

U iznimnim prigodama

Veća postrojba, 1. hrvatski gardijski zbor primarno je skrbio za sigurnost Predsjednika Republike Hrvatske, a s vremenom je sve više preuzimao ceremonijalne zadaće u sklopu državnog protokola. S iznimkom 1. hrvatskog gardijskog zdruga, 1. hrvatski gardijski zbor bio je sastavljen od zapovjedništva i četiri bojne, te manje postrojbe vojne policije. Ceremonijalne zadaće obavljala je samo 1. gardijska počasna bojna, dok su ostale tri bojne primarno imale zaštitnu ulogu. Svečane gardijske odore bile su dizajnirane po uzoru na povijesnu odjeću hrvatskog plemstva iz XVIII. i XIX. stoljeća, uz velik utjecaj crvenih odora Habsburške tzv. Kraljevske ugarske garde u kojoj su uz mađarske sudjelovali i hrvatski časnici i vojnici. 1. hrvatski gardijski zbor rasformiran je 2000. godine, a umjesto njega ceremonijalne zadaće za potrebe državnog protokola obnašala je novoustrojena Počasno-zaštitna bojna, koja je osnovna ceremonijalna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske na nacionalnoj razini. Danas ta postrojba, uz povijesne svečane odore koje se nose u iznimnim prigodama, nosi i ceremonijalne odore po obliku i boji identičnim službenim odorama svih triju grana oružanih snaga. Isto tako, osigurava Predsjednicu Republike i objekte u kojima radi i boravi. U svakom slučaju i Republika Hrvatska se nakon Domovinskog rata pridružila ostalim europskim zemljama, uspješno prezentirajući svoju dugu i vrlo složenu vojničku i ratničku tradiciju kroz strogo definirane ceremonijale vlastite počasne gardijske postrojbe.

Marinko OGOREC