Brigadni general Mijo Validžić, zapovjednik Gardijske oklopno-mehanizirane brigade: “Vojska koja ne drži do tradicije neće biti dobra vojska, ni sad ni u budućnosti. A za tradiciju GOMBR-a najveći značaj imaju žrtve poginulih pripadnika Kuna, Sokolova i Puma, ratnih brigada iz kojih je nastala”

Sa zapovjednikom GOMBR-a razgovarali smo u vinkovačkoj vojarni 5. gardijske brigade “Slavonski sokolovi” u kojoj je Zapovjedništvo njegove postrojbe. Na rukavu mu je oznaka ATJ Lučko: u obranu Hrvatske uključio se još u prosincu 1990. u aktivnom sastavu MUP-a. Gotovo cijeli svoj ratni put proveo je u elitnim specijalnim i antiterorističkim postrojbama MUP-a, a u HV ulazi netom prije oslobodilačkih operacija 1995. I vojna karijera vezana mu je uz istaknute postrojbe: zapovijedao je Vojnom policijom i Središnjicom za obavještajno djelovanje (Obavještajnom pukovnijom). Sad je na čelu još jedne elitne postrojbe HKoV-a, gardijske postrojbe koja je nedavno proslavila svoju 14. obljetnicu. Svoj zanimljiv put opisuje i riječima: “U svjetskoj povijesti uglavnom su poznati slučajevi da su u vrijeme ratova policijske snage nastajale od vojnih, ali kod nas u Domovinskom ratu imali smo upravo obrnuti slučaj, gdje su policijske snage bile prva naoružana formacija mlade hrvatske države, i bile nukleus buduće Hrvatske vojske.”

Korijeni GOMBR-a sežu u proljeće 1991. kad su osnovane Kune. Koliko GOMBR drži do tradicije svojih prethodnica?

Smatram da vojska koja ne drži do svoje tradicije, načina i uvjeta u kojima je formirana, svojih temelja, nema čvrsto sidro na koje se oslanja u teškim trenucima i neće biti ni dobra ni učinkovita vojska, ni sada ni u budućnosti. A za tradiciju GOMBR-a najveći su značaj njezini temelji, a to su proslavljene gardijske brigade iz Domovinskog rata, imena gotovo 600 poginulih pripadnika Kuna, Sokolova i Puma, govore u kakvim su uvjetima, i protiv kakvog su se neprijatelja borili. I koju žrtvu su podnijeli. Ovdje, u zgradi Zapovjedništva na posebnom su mjestu nabrojena, a od prošle godine njihova se imena nalaze u novoizgrađenoj kapeli, koju smo tad i blagoslovili.

Kako na tu tradiciju reagiraju mlade vojnikinje i vojnici koji tek pristižu u postrojbu?

Imena o kojima sam govorio, osim toga što im mi kao njihovi suborci odajemo dužno poštovanje i zahvalu, tu su zato i da se naši mladi pripadnici upoznaju kako su u Domovinskom ratu ljudi njihovih godina, bez kalkulacija uzeli pušku u ruke i branili svoju domovinu, svoje roditelje, rodbinu i susjede. Također, s tradicijom i simbolikom postrojbe susreću se na ulasku u GOMBR kad im se na svečanoj ceremoniji uručuju beretke. Nevjerojatno je kakav sjaj u očima imaju kad primaju u ruke beretku i stavljaju je na svoju glavu. Znakovito je da je u velikom postotku netko od njihovih roditelja, rodbine, prijatelja, kumova i susjeda bio ili jest pripadnik Hrvatske vojske ili policije. Ta je “iskra” u njima “upaljena” još dok su bili djeca. Biti vojnik je poziv, i zato je to samo za odabrane, i tu se vidi razlika! 

Bili ste u elitnim antiterorističkim i vojnoobavještajnim postrojbama. Rastu li zahtjevi za vojnike modernih gardijskih postrojbi?

Same po sebi, GOMBR i GMBR dvije su elitne postrojbe Hrvatske kopnene vojske i sa svojim manevarskim bojnama čine udarnu snagu OSRH u cjelini. Gledano kroz povijest, priroda rata nije se promijenila, ali se svakim novim ratom mijenja način kako se oni vode. Kao dobar primjer možemo navesti nedavne sukobe u Nagorno-Karabahu, gdje je jedna od sukobljenih strana gotovo uništila protivničke oklopne snage suvremenim besposadnim sustavima. Budući da živimo u međunarodnom okružju koje je nestalno, kompleksno, nesigurno i neodređeno, mi stalno prilagođavamo obuku zahtjevima za izvršavanje operacija. No, bez obzira na sve to, “tradicionalne vojne zadaće” i sposobnosti nikad ne zanemarujemo.

Što je pokazao povratak Puma u Varaždin?

Nakon desetogodišnjeg izbivanja Pume su se vratile u svoj grad, u kojem su i utemeljene. U Varaždinu još uvijek radi jedan broj pripadnika s prebivalištem u istočnoj Hrvatskoj. U pravilu, svi naši vojnici žele raditi što bliže svojem domu, no zanimljivo je da je Varaždin kao mjesto za život i rad privlačan mnogima od njih i žele u njemu i ostati. Kako Hrvatska vojska dugi niz godina nije bila u Varaždinu, i sam interes ljudi s tog područja da pristupe vojsci bio je smanjen. Međutim, vjerujem da će povratak Puma doma takve trendove značajno promijeniti.

Što za GOMBR znači činjenica da je jedan njezin dio sad smješten u Vukovaru?

Vukovar je simbol velikog stradanja, ali i otpora i borbe hrvatskog naroda protiv mnogo nadmoćnijeg neprijatelja. Budući da je Hrvatska vojska jedan od simbola i stupova hrvatske države, tako je i naš povratak jako značajan jer će osim s aspekta sustava domovinske sigurnosti i ekonomski značaj biti znakovit. Trenutačno je u vojarni “204. brigade Hrvatske vojske” smještena jedna satnija naše Inženjerijske bojne, ali kako se dovršava gradnja aneksa vojarne, nadamo se do kraja ove godine preseljenju ostatka Bojne.

Koji su ostali aktualni i nadolazeći infrastrukturni projekti u vojarnama i na vježbalištima?

Nedavno smo u vojarni “3. gardijske brigade Kune” u Đakovu završili uređenje dijela infrastrukture kojima smo znatno poboljšali uvjete života i rada naših pripadnika. Ovdje u Vinkovcima radimo na uređenju prostora koji će postati suvremena sportska dvorana s ringom, tatamijem i spravama za vježbanje. Intenzivirali smo obuku naših pripadnika iz borilačkih sportova, streljaštva, a planiramo uskoro pokrenuti našu “školu boksa”. Ono što stalno promičemo u GOMBR-u jest kultura sporta: sport je sastavni dio vojničkog života i dobar vojnik mora na određen način biti i sportaš.

Koje su vam ovogodišnje glavne planirane aktivnosti, one u Hrvatskoj i u inozemstvu? Kako pandemija utječe na postrojbu?

Zbog pandemije COVID-19 morali smo korigirati neke planove i prilagoditi ih novonastalim okolnostima, ali održavamo sposobnosti na zahtijevanoj razini i uvijek smo spremni za izvršenje naše misije. Pridržavamo se svih mjera koje su propisali Hrvatski zavod za javno zdravstvo i naša nadređena zapovjedništva, tako da nismo imali oscilacija u smislu utjecaja na sposobnosti ili obučenost. Sudjelovat ćemo na vojnoj vježbi Stabilnost i na njoj ocijeniti naše snage koje se spremaju za angažiranje na Kosovu te u Poljskoj. U travnju ćemo također sudjelovati na vojnoj vježbi Štit na rtu Kamenjak, a potom i na velikoj međunarodnoj vježbi Immediate Response. Najesen nas na Gašincima očekuje bilateralna vježba Sava Star s pripadnicima britanskih oružanih snaga.

Koliko međunarodne misije znače vašim vojnicima?

Naši mlađi pripadnici sigurno će u karijeri imati priliku više sudjelovati u međunarodnim misijama i operacijama. To nije samo korisno za razvoj njihovih vojničkih sposobnosti nego imaju priliku i vidjeti druge zemlje, kulture, upoznati se s kolegama iz drugih vojski. U GOMBR-u još uvijek imamo određeni broj ljudi s iskustvom iz Domovinskog rata, i to dragocjeno iskustvo prenosi se mladim kolegama, kojima je od velike koristi prilikom odlaska u misije i operacije.

 Brigada i dalje surađuje s civilnom zajednicom, koje biste aktivnosti istaknuli?

Postoje značajni zahtjevi iz civilne zajednice, a ponajviše prema našim inženjercima. Prije nekoliko dana završili smo inženjerijske radove na osječkom strelištu Pampas, koje se priprema za održavanje Europskog prvenstva u streljaštvu EPSO 2021. Nastavljamo i s inženjerijskim radovima uklanjanja ruševina iz Domovinskog rata u Vukovaru i Pakracu, a posebno bih istaknuo dugogodišnju potporu Ministarstvu hrvatskih branitelja pri pronalaženju posmrtnih ostataka žrtava Domovinskog rata. Osim toga, uvijek dajemo potporu i u protupožarnim i protupoplavnim aktivnostima, a naš inženjerijski tim sa strojevima nedavno je pomagao u potresom pogođenoj Petrinji.

---

“Za KFOR imamo pravu kombinaciju mladosti i iskustva”

Natporučnik Marko Adžijević iz 1. satnije bojne Sokolovi zapovijedat će sastavnicom GOMBR-a koja će biti dio drugog proširenog hrvatskog kontingenta u misiji KFOR na Kosovu. Natporučnik kaže da su s pripremama počeli dovoljno rano, a slijede rigorozna ocjenjivanja koja će pokazati spremnost namjenski ustrojene postrojbe koja je veličinom otprilike na razini satnije. “Provodimo intenzivnu obuku i već smo razvili pravu koheziju. Imamo pravu kombinaciju mladosti i elana onih mlađih te iskustva starijih. Svi smo motivirani i vjerujem da smo obuhvatili sve moguće zadaće. Na njih smo, uostalom, isključivo fokusirani, ” uvjeren je časnik.

---

Jednom gardist, uvijek gardist

Jedan od onih najiskusnijih koji su i dandanas važna okosnica GOMBR-a jest nadnarednik Željko Pavlic, danas prvi dočasnik 1. satnije Sokolova. Njegova vojna karijera, pogotovo počeci u 1991. godini, tema su o kojoj bismo mogli dugo razgovarati. Tog ljeta, s tek navršenih osamnaest, izbjegao je ročništvo u JNA, obitelj mu je prognana iz Baranje i prijavio se u ZNG, prvo u Tigrove, a potom u Kune. Vrlo brzo sudjelovao je u oslobađanju i obrani Osijeka od JNA, a onda se borio na nizu bojišta u Slavoniji. Iduće godine ranjen je u Bosanskoj Posavini, a 1993. dao je svoj doprinos operacijama u zadarskom zaleđu. Sav Pavlicev napor i hrabrost na kraju su kulminirali u akciji Bljesak: “kada smo bili oštri, energični, uvježbani do automatizma te iznenađujuće brzi i uspješni”. Naravno, tih godina bilo je i mnogo teških trenutaka, a dok nam priča, nadnarednik stalno spominje poginule i ranjene suborce.

Nadnarednik Pavlic dobro je poznata osoba u GOMBR-u. Svatko tko govori o njemu ističe njegov neuništiv entuzijazam, kao u mladića, kao da je tek došao u vojsku. “Nema smisla da se skrivam po uredima! Na mladima svijet ostaje, ali mi im moramo prenijeti svoje znanje i iskustvo i primjere iz Domovinskog rata jednostavno zato da budu spremni na sve i da u budućnosti više ništa ne ugrozi Hrvatsku. Veseli me što među mladima u GOMBR-u ne vidim samo želju za vojnom karijerom i usavršavanjem nego i što daju sve od sebe kad pomažemo civilima kod prirodnih katastrofa,” zadovoljno govori Pavlic.

---

Gardistice na natjecanju borbenih timova

Povodom dana GOMBR-a nedavno je u vojarnama u Vinkovcima, Našicama i Varaždinu održano natjecanje borbenih timova. Timovi su imali priliku pokazati znanja, vještine i tjelesnu spremnost kroz sedam disciplina (orijentacija, svladavanje prepreka, gađanje, bacanje bombe, rastavljanje i sastavljanje osobnog naoružanja…). Pobjedu na lokaciji Našice odnio je tim Zapovjedne satnije, u Vinkovcima tim iz Vojnoobavještajne satnije, a u Varaždinu tim iz Izvidničkog voda Zapovjedne satnije bojne Pume. Osim pobjedničkih, istaknuo se i tim koji su činile četiri pripadnice: desetnica Karolina Farago, desetnica Sanja Pilav, skupnica Andrea Lovrić i razvodnica Matea Stanić. Uspješno su prebrodile sva iskušenja i završile natjecanje, prešavši ukupno 16 kilometara opterećene kompletnom opremom, po hladnom i vjetrovitom vremenu. Danas kad Hrvatska vojska ima sve više pripadnica na raznim dužnostima, njihovo ostvarenje ne treba čuditi, posebno kad se uzme u obzir da je riječ o pripadnicama Vojnoobavještajne satnije, sigurno jedne od najzahtjevnijih sastavnica GOMBR-a. Također, sve su sportašice, neke imaju i iskustva s natjecanja za najspremnijeg pripadnika OSRH. I sve su bile na rodiljnim dopustima: neke su se vratile u postrojbu prije nekoliko mjeseci, ali su se jednako brzo vratile u punu vojničku i izvidničku formu. Zanimljivo, četiri gardistice inače ne čine tim u postrojbi nego su raspoređene u dvjema desetinama, no same su ga inicirale i sastavile ga posebno za natjecanje. Željele su dati maksimum i dale su ga. “Volimo takve izazove, bile smo motivirane pokazati da ih možemo svladati, ne svojima iz Satnije jer oni to znaju, nego ostalima iz Brigade. Uostalom, na natjecanju smo samo izvršavale ono što nam je ionako u opisu posla. Ipak, najviše nam je značio timski duh koji smo razvijale još na pripremama,” kažu vojnikinje. A timska je bila i reakcija ostalih kolega iz Satnije, koji su postrojivši se na cilju odali počast svojim kolegicama.

---

Stručnjak za EOD s međunarodnom reputacijom

Narednik Leonardo Džinić stručnjak je za uklanjanje improviziranih eksplozivnih naprava (Explosive Ordnance Disposal – EOD). Već je spominjan u medijima: početkom 2018., kao pripadnik 7. HRVCON-a u misiji Odlučna potpora u Afganistanu, dobio je nagradu COIN Resolute Support Mission. Naime, izradio je i distribuirao priručnik džepnog formata (C-IED Smart Book) na engleskom i jeziku dari namijenjen instruktorima, obučavateljima, dočasnicima i časnicima Afganistanske nacionalne armije. Priručnik pruža informacije koje podižu svjesnost i razinu borbe protiv improviziranih eksplozivnih naprava, a u području poput Afganistana to može biti od životne važnosti. Džinić je zbog svojih znanja i sposobnosti u tamošnjim misijama sudjelovao u čak četirima rotacijama. Sad je na dužnosti prvog dočasnika nedavno osnovanog EOD-voda Inženjerijske bojne GOMBR-a, a jedna je od najbitnijih zadaća priprema vojnika koji idu ili će ići u misije na opasnosti od eksplozivnih naprava. “Najvažnija je obučenost, bez nje niti najmodernija oprema ne znači ništa,” ističe nadnarednik.

Razgovarao: Domagoj VLAHOVIĆ

Foto: Mladen ČOBANOVIĆ, Tomislav Brandt