General Marko Slivarić Heldenburški

Prošle je godine u izdanju Grada Pleternice, odnosno Hrvatske knjižnice i čitaonice Pleternica, predstavljena knjiga o vojniku iz Slavonije čija se karijera podudarala s jednim od najturbulentnijih razdoblja u povijesti Europe: napoleonskim ratovima. U povodu 260. obljetnice rođenja časnika i plemića kojeg je cijenio i glasoviti maršal Marmont donosimo vam zanimljiv tekst iz pera autora spomenute knjige

Dosad nije otkriven niti jedan autentični portret generala Slivarića, ali jedan od najboljih hrvatskih ilustratora vojne tematike Darko Pavlović prigodno je izradio ovaj crtež koji ga prikazuje u odori francuskog brigadnog generala (Ilustracija: Darko Pavlović)

 

Hrvatska graničarska obitelj Slivarić (Šljivarić) živjela je na prostoru Slavonije, gdje je nalazimo u popisima austrijske uprave u selu Lužanima između Nove Gradiške i Slavonskog Broda. Martin Slivarić (1722. – 1790.), hrvatski graničarski časnik, bojnik iz Lužana, bio je vrlo cijenjen i sposoban zapovjednik. Sudjelovao je u bojnim pohodima za austrijsku krunu i izvan slavonskog područja: Ratu za austrijsko nasljeđe i Sedmogodišnjem ratu. Zbog vojnih zasluga i zasluga njegovih predaka (oca i djeda), austrijska carica i hrvatska kraljica Marija Terezija (1717. – 1780.) dodijelila mu je 1772. godine vojno plemstvo s predikatom von Heldenburg.

Njegov sin, Marko Slivarić pl. Heldenburški, postat će još slavniji. Rođen je 12. listopada 1762. u Vrčin Dolu kod Pleternice. Kršten je u župnoj kapeli sv. Antuna Padovanskog u rodnom selu, a ime dobiva po djedu po majci, također graničarskom časniku. Kao i preci (otac, djed, pradjed) i Marko je odabrao vojni poziv. Uspješno završava časničku školu na Terezijanskoj vojnoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu. Kako je obučen za topničku službu, 1. svibnja 1781. ulazi u vojsku kao kadet u 2. topničkoj pukovniji. Već iduće godine kao školovani mladi časnik dobiva raspored u Vojnu krajinu, tj. u Slunjsku pukovniju. U vrijeme službe izmjerio je područje nadležnosti Slunjske pukovnije po granicama satnija, tako da je zabilježen u povijesti i kao jedan od tadašnjih hrvatskih kartografa. U čin potporučnika promaknut je 1787. te je sudjelovao u bojnim djelovanjima na talijanskom bojištu. Napredovanje u činovima nastavio je 1794., kad je promaknut u poručnika i premješten u pukovniju u Otočac. Ondje 1797. postaje satnik, a potom odlazi u Ogulinsku pukovniju i 1809. promaknut je u čin bojnika. U proljeće te godine sudjeluje u bitkama u Lici protiv Napoleonove (francuske) vojske koju vodi slavni maršal Auguste Marmont (1774. – 1852.). U tim bitkama, zapovijedajući jednom bojnom, sa svojim je podređenima pružio velik otpor francuskim snagama, što je primijetio i Marmont. Marko Slivarić tad je i dvaput ranjen.

U Velikoj armiji

Plemićki list obitelji Slivarić s grbom. Markovi otac i djed također su bili istaknuti vojnici

Sklapanjem sporazuma u Beču između Austrije i Francuske 1809. godine, sav dio Hrvatske južno od Save pripao je Francuskoj, koja je te zemlje nazvala Ilirskim pokrajinama. Maršal Marmont postaje njihov prvi guverner (1809. – 1811.). Tako su hrvatske pukovnije, dotadašnji žestoki protivnici Francuske, postale njezini saveznici. Marmont početkom 1810. imenuje nove zapovjednike pukovnija, među njima i jedinog Hrvata – Marka Slivarića. Slavonac postaje privremeni pukovnik i zapovjednik Ličke pukovnije sa sjedištem u Gospiću. Marmont iste godine šalje izaslanstvo Ilirskih pokrajina u Pariz na polaganje prisege caru Napoleonu I. Bonaparteu (1769. – 1821.). Vojni dio izaslanstva predvodi Slivarić, koji je tom prilikom, 28. studenog 1810., odlikovan Časničkim križem Legije časti.

Nakon povratka iz Pariza, Slivariću je 20. studenog 1811. potvrđeno promaknuće u čin pukovnika te preuzima dužnost zapovjednika namjenski organizirane Prve hrvatske provizorne pukovnije. Bila je sastavljena od prvih bojni 1. i 2. (Ličke i Otočačke) pukovnije i spremala se za pohod na Rusiju. Pukovnija je došla pod zapovjedništvo 1. brigade 13. pješačke divizije talijanskog opservacijskog korpusa. Potonji od travnja 1812. postaje IV. korpus francuske Velike armije. Pukovnija je 3. ožujka bila u Veroni s brojnim stanjem 48 časnika i 1610 dočasnika i vojnika. Kad je počeo pohod na Rusko Carstvo, doživjela je prvo vatreno krštenje 27. srpnja 1812. u Ostrovnom. Pukovnik Slivarić u toj je bitki opet ranjen, a Prva hrvatska provizorna pukovnija iskazala se te je zapisana u 10. biltenu Napoleonove Velike armije.

Pukovnija je nakon toga 6. i 7. rujna sudjelovala u bitki za Moskvu kod sela Borodina, tzv. bitki generala. Hrvatska postrojba ušla je u napuštenu Moskvu 15. rujna, a Napoleon je 18. listopada dodijelio šest križeva Legije časti njezinim pripadnicima. Povlačenjem iz Moskve, koje je počelo idućeg dana, nastaje prava katastrofa za Veliku armiju. Prva hrvatska provizorna pukovnija iskazala se tijekom povlačenja u bitki kod Malojaroslaveca 24. listopada, a potom kod Vjazme 3. studenog. Borila se i 29. studenog, prilikom prelaska rijeke Berezine.

Ponovno aktivan

Župna kapela sv. Antuna u Vrčin Dolu u kojoj je kršten Marko Slivarić

Od Prve hrvatske provizorne pukovnije ostala su nakon pohoda na Rusiju svega 22 časnika i 31 vojnik te dočasnik. Među njima bio je i Marko Slivarić, kojeg je Napoleon 5. veljače 1813. promaknuo u čin brigadnog generala. U travnju Slivarić dolazi u sjedište svoje pukovnije u Gospić kako bi mobilizirao još jednu bojnu od 1000 ljudi i doveo je u Njemačku u novu kampanju. S cijelom hrvatskom brigadom sudjeluje u prvom i drugom pohodu na Sasku u postrojbi IV. korpusa Velike armije. Veliki okršaj od 16. do 19. listopada 1813. kod Leipziga postaje poznat kao Bitka naroda, a Francuska gubi od koalicijskih snaga. Napoleon abdicira i protjeran je na otok Elbu, a Slivarića zarobljavaju kao francuskog generala i u siječnju 1814. odvode ga u Ostrogon u Mađarskoj. Slivarić traži povratak u domovinu Hrvatsku i austrijsku vojsku, ali Austrija ga, zbog njegove velike odanosti francuskom caru Napoleonu, ne želi primiti kao brigadnog generala. Iz mađarskog se zarobljeništva 15. srpnja 1814. vraća u Francusku, u Marseille, gdje se stavlja na raspolaganje glavnom stožeru francuske vojske i dobiva pola iznosa plaće. U Francuskoj tad počinju politička previranja, a povratkom Luja XVIII. (1755. – 1824.), privremeno se obnavlja kraljevstvo. No, Napoleon u veljači 1815. bježi s Elbe i ponovno preuzima vlast u Francuskoj te počinje razdoblje poznato pod nazivom Sto dana.

U to je vrijeme ponovno aktiviran general Slivarić, koji 23. travnja 1815. postaje zapovjednik 2. brigade 24. pješačke divizije u 9. opservacijskom korpusu pokrajine Var.

Portret maršala Marmonta na konju koji je oko 1810. naslikao Jacques-Luc Barbier-Walbonne (1769. – 1860.). “Poznajem generala Slivarića od kada je stupio u službu Francuske. Uvijek se ponašao na istaknuti način,” rekao je vojskovođa jednom prilikom (Foto: Wikimedia Commons)

Uskoro, 1. lipnja 1815., postaje vrhovni zapovjednik Antibesa, ključnog francuskog grada-utvrde na Azurnoj obali. Kako je Napoleon 18. lipnja poražen kod Waterlooa, austrijske snage željele su blokirati i osvojiti Antibes. Slivarić je, međutim ostao odan Francuskoj i to nije želio dopustiti. Uz dogovor s lokalnim vlastima predvođenim gradonačelnikom Françoisom Tourreom i uz pomoć gradske straže, organizira obranu grada. Uspješno je spriječio austrijsku okupaciju i zaslužio duboku zahvalnost građana.

Maršalova preporuka

U jednom vojnom izvješću navodi se da je hrvatski general “mudrim spojem opreza i čvrstine uspio zadržati utvrdu u rukama kralja te izbjeći sve zamke koje su mu stranci neprekidno postavljali”. Austrijanci su mu nudili povratak u vojsku, koji su mu 1813. odbili. Antibes je zbog odanosti francuskom kralju Luju XVIII. na koncu proglašen zaslužnim gradom Kraljevstva i pridodano mu je latinsko geslo Fidei servandae exemplum 1815 (Nezaboravan primjer vjernosti). U središtu grada podignut je 1818. godine mramorni stup u spomen na hrabre i domoljubne građane. Unatoč uspjehu, Marko Slivarić smijenjen je 7. rujna 1815. s dužnosti vrhovnog zapovjednika obrane Antibesa. Naime, kao što stoji u jednom vojnom dokumentu upućenom francuskom ministru rata, brigadni general je: “Žrtvovan zbog potrebe održavanja harmonije između nas i Austrijanaca.” Zahvalnost generalu Slivariću bila je velika i ostala je zabilježena. “Gradska straža i zapovjednici neće nikada zaboraviti što mu sve duguju te će ga njihova zahvalnost i privrženost svugdje pratiti gdje god bio,” stajalo je u pismu koje je u odsutnosti glavnog zapovjednika potpisao zapovjednik straže satnik Gairaud i još 28 časnika. U pismu koje šalju Slivariću 14. rujna 1815. godine, gradonačelnik Antibesa i zamjenici, među ostalim, navode da žale zbog njegova odlaska s dužnosti, podsjećajući da je uvijek s njima dijelio sve svoje akcije, projekte i planove, te mu žele puno uspjeha u nastavku karijere. Međutim, obrana Antibesa značila je za generala Slivarića kraj svake nade vezano uz povratak u domovinu i nastavak vojne službe u austrijskoj vojsci. Već idućeg mjeseca, 18. listopada 1815., general Marko Slivarić umirovljen je Kraljevskom odlukom, u 53. godini života i 34. godini vojne službe.

Nadgrobna ploča u spomen na generala Marka Slivarića u Gignacu, gradiću na samom jugu Francuske, u blizini Montpelliera

Ostatak života provodi u mjestu Gignacu na samom jugu Francuske, u blizini Montpelliera. Nakon zahtjeva za dobivanje državljanstva, potporu mu šalje i stari znanac maršal Marmont, koji daje preporuku francuskom ministru rata: “Poznajem generala Slivarića od kada je stupio u službu Francuske. Uvijek se ponašao na istaknuti način.” Svojevrsna zahvala francuske države generalu Slivariću dolazi 8. listopada 1817., kad dobiva državljanstvo i potvrdu da može ostati u Francuskoj. Hrvatsko-francuski general Marko Slivarić preminuo je u 76. godini, 27. kolovoza 1838. u Gignacu, gdje je i pokopan na mjesnom groblju po katoličkom običaju. S njim je živjela kći Henriette, koja je bila udovica. Njegova supruga Antoinette nikad nije otišla iz Hrvatske: živjela je u Karlovcu, gdje je i preminula.

Ulica u Gignacu

Svečano otkrivanje turističke ploče posvećene Marku Slivariću u njegovu rodnom mjestu

Novu stranicu povijesnog spomena o generalu Marku Slivariću otvorilo je Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Francuskoj 15. rujna 2008., na 170. obljetnicu njegove smrti. Naime, tog je dana otkrivena spomen-ploča na kući u kojoj je živio i preminuo, a na gradskom groblju u Gignacu podignut je nadgrobni spomenik njemu u čast. Na tom spomeniku uočljivi su podaci o časnom i hrabrom hrvatskom generalu. Istaknuta su i junačka djela Prve hrvatske provizorne pukovnije. Na 200. obljetnici Ilirskih pokrajina, u Parizu 14. listopada 2009. godine, u središnjem su dijelu proslave pod Slavolukom pobjede nastupili veterani Domovinskog rata odjeveni u replike odora hrvatskih pukovnija koje su se borile u sklopu francuske Velike armije. U tom dijelu proslave simbolično je zapaljen plamen na grobu neznanog junaka. Također, tom je prilikom prvi put, uz francusku, izvedena i hrvatska himna. Jedna ulica u gradu Gignacu nosi ime po generalu Slivariću.

U Pleternici je 12. listopada 2016. godine, na 254. obljetnicu rođenja generala Marka Slivarića, održan međunarodni simpozij i otvorena izložba. Na dvojezičnoj hrvatsko-francuskoj izložbi prikazani su izvorni dokumenti o životu generala Marka Slivarića plemenitog Heldenburškog, koji većinom potječu iz francuskog Vojnog i Državnog arhiva. Kako dosad nije otkriven niti jedan autentični portret generala, zaštitni znak izložbe bila je ilustracija Marka Slivarića u odori francuskog brigadnog generala koju je izradio Darko Pavlović, jedan od najboljih hrvatskih vojnih ilustratora. Na izložbi je prikazana i plemićka titula Markova oca Martina iz 1772. godine, koja je danas dio stalnog postava Muzeja grada Zagreba, kao i replike dokumenata iz gradskih arhiva Antibesa i Gignaca. Izložbu su uveličale i četiri replike odora hrvatskih postrojbi koje su bile u francuskoj Velikoj armiji: Prve hrvatske provizorne pukovnije, Dalmatinske kraljevske pukovnije, Istarske kraljevske bojne i Hrvatske husarske pukovnije. To su upravo replike odora koje su nošene na proslavi 200. obljetnice Ilirskih pokrajina u Parizu. Među njima je replika odore pukovnika Marka Slivarića s križem Legije časti i replika zastave Treće provizorne pukovnije. Autor izložbe je Claude Grbeša, uz postav Gradskog muzeja Požega.

Autor teksta na predstavljanju svoje knjige Hrvatsko-francuski general Marko Slivarić Heldenburški, održanom 8. listopada 2021. u Hrvatskoj knjižnici i čitaonici Pleternica

Izložba je bila otvorena 30 dana u Hrvatskoj knjižnici i čitaonici Pleternica. Na simpoziju su obrađene teme: Graničarska obitelj Slivarić (Mario Kalan); Marmont i Ilirija 1806. – 1811.: istine i poluistine (Franck Favier); Velika armija – moderna struktura (Jean-François Brun); Prva hrvatska provizorna pukovnija u pohodu na Rusiju 1812. (Vladimir Brnardić); Marc Slivaric de Heldenbourg, posebni hrvatsko-francuski general (Claude Grbeša). U završnom dijelu simpozija otkrivena je na cesti prema Vrčin Dolu (grad Pleternica), rodnom selu generala Marka Slivarića, turistička ploča na francuskom i hrvatskom jeziku. Zadnjih se nekoliko godina generalova biografija proučava na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”: u Ratnoj školi “Ban Josip Jelačić” te na Visokoj dočasničkoj izobrazbi.

Poticaj i izazov

U današnjem je kontekstu zanimljivo spomenuti Hrvate, pripadnike francuske vojske (Legije stranaca), koji su 1990-ih došli braniti domovinu te postali istaknuti pripadnici HV-a. Najpoznatiji je od njih general Ante Gotovina, a kao kuriozitet vrijedi zabilježiti da su on i Marko Slivarić rođeni na isti datum, 12. listopada. Danas se nameće pitanje je li ideja o ilirskom preporodu zapravo rođena u Ilirskim pokrajinama za vrijeme francuske vladavine? Koga je sve inspirirao general Slivarić svojom hrabrošću, plemenitošću i iznimnom vojnom biografijom? Možda grofa Draškovića? Ili samog hrvatskog bana Josipa Jelačića? Banove su postrojbe ustrojbeno bile nalik na ilirske pukovnije u Velikoj armiji, a znamo i da je bio prijatelj Napoleona III. Postavlja se pitanje jesu li vojnici, dočasnici i časnici Ilirskih pokrajina, kao profesionalci, svojevrsna preteča Legije stranaca, danas elitne postrojbe francuske vojske? Nadamo se da će na ta pitanja buduće generacije povjesničara dati preciznije odgovore. Njima ostaje još dosta prostora za istraživanje. Knjiga Hrvatsko-francuski general Marko Slivarić Heldenburški, objavljena prošle godine u izdanju Grada Pleternice, odnosno Hrvatske knjižnice i čitaonice Pleternica, podsjetnik je na hrvatsko-francusku povijesnu povezanost kroz određene osobe posebno značajne za vojnu povijest. Autor knjige i redaka koje upravo čitate nada se da je njom popunjen jedan zaboravljeni dio hrvatske zavičajne i nacionalne povijesti te da će biti poticaj i izazov za daljnja istraživanja.

Tekst: Mario Kalan

FOTO i ilustracije: osobna arhiva autora