Suočeno s novim sigurnosnim izazovima, ratno zrakoplovstvo mediteranske zemlje pred novim je ciklusom nabave i modernizacije, pri čemu se glavni sustavi traže i dobivaju od dugogodišnjih partnera – SAD-a i Francuske. Flota borbenih zrakoplova već je ionako impresivna, a bit će još jača.

Počeci uporabe zrakoplovstva u vojne svrhe u Grčkoj sežu u vrijeme tek nekoliko godina nakon izuma prvih motorom pokretanih letjelica. Mogućnost se otvorila kroz balkanske ratove i kasnije sukobe u Maloj Aziji. U početku su piloti i letjelice bili potpora ili ogranci grčkih kopnenih i mornaričkih vojnih snaga. Današnja zasebna grana oružanih snaga namijenjena zračnom ratovanju ustrojena je 1930. godine. Službenog naziva Polemiki Aeroporia (Πολεμική Αεροπορία) ili ratno zrakoplovstvo, danas je jedno od snažnijih i suvremenijih europskih, pa i svjetskih zrakoplovstava, i vjerojatno ključna grana grčkih oružanih snaga. To je dijelom rezultat geografskih specifičnosti, prije svega razvedene obale i raspršenih otoka. Zbog veličine i broja stanovnika u Grčkoj se na zrakoplovstvo gleda kao na najbolji način za nadoknadu manje brojnosti osoblja oružanih snaga. Usto, u grčkim uvjetima zrakoplovstvo zbog svojih značajki može brže i u većoj mjeri utjecati na bojišnice na kopnu i moru nego obratno. Dodatni je izazov, ako se aktivira, i obveza pomoći prijateljskom i udaljenom Cipru. Zato je brzo uspostavljanje i očuvanje zračne premoći u velikom sigurnosnom interesu Grčke. Ratno zrakoplovstvo danas ima otprilike 22 000 pripadnika (oko 3000 ročnika) i raspolaže s gotovo 400 zrakoplova, koji djeluju iz dvadesetak glavnih i pomoćnih zrakoplovnih baza. Strelovit rast zrakoplovstvo je doživjelo tijekom i nakon velikih povijesnih događaja koji su se odigrali u kratkom razdoblju. Godine 1974. pala je vojna diktatura te je izvršena vojna invazija Turske na Cipar i izlazak Grčke iz vojne strukture NATO-a (u koju se vratila 1980.). Tad je pokrenuto veliko naoružavanje i jačanje oružanih snaga, a posebna pažnja pridana je zrakoplovstvu. Plan je uključivao pokretanje velike i istodobne nabave više od 150 zrakoplova iz različitih izvora. U to su bili uključeni lovci, jurišni, trenažni i transportni zrakoplovi, a glavni su dobavljači bili iz Sjedinjenih Država i Francuske. Nabava iz te dvije zemlje nastavljena je i u idućim desetljećima i postala je tradicionalna. Početkom 1980-ih te početkom 1990-ih takva je politika nastavljena dolaskom aviona F-16 i Mirage 2000. Danas je situacija donekle slična. Suočeno s novim sigurnosnim izazovima, grčko zrakoplovstvo pred novim je ciklusom modernizacije, pri čemu se glavni sustavi traže i dobivaju od dugogodišnjih partnera.

Fantom zauvijek

Neki od zrakoplova iz 1970-ih i danas imaju bitnu ulogu u Grčkoj. Prvi F-4E Phantomi pristigli su u travnju 1974. unutar programa Peace Icarus I. Prvih 36 zrakoplova poslužilo je za ustrojavanje eskadrila 338 i 339, koje su bile dio 117. borbene pukovnije sa sjedištem u zrakoplovnoj bazi Andravida. Tad su značili velik skok u borbenim sposobnostima, posebice u odnosu na avione Republic F-84F Thunderstreak, koje su zamijenili. Četiri godine kasnije slijedio je program Peace Icarus II, kojim su nabavljeni dodatni primjerci te ustrojena i Eskadrila 337. Još takvih aviona stiglo je 1991. iz SAD-a kao naknada za korištenje grčkih zrakoplovnih baza unutar Jugoistočnog regionalnog sporazuma (Southeastern Regional Agreement – SRA). Tih je 28 aviona povučeno iz viškova američke Nacionalne garde. Iako nešto stariji, bili su opremljeni naprednijim sustavima. Ono što je Phantomima omogućilo da se održe do danas veliki je program modernizacije pokrenut 1990-ih. Nositelj posla potpisanog u ljeto 1997. bila je tvrtka DASA, što je pokrata od Daimler-Benz Aerospace. Kako je s vremenom uključivala sve više preuzetih tvrtki iz više zemalja, postala je paneuropski EADS (European Aeronautic Defence and Space Company), a danas nosi naziv Airbus. Program je nazvan Peace Icarus 2000 ili AUP (Avionics Upgrade Program). Avioni su dobili novi radar AN/APG-65, više novih navigacijskih i komunikacijskih sustava, sustav upravljanja HOTAS (Hands on Throttle and Stick) te staklenu kabinu s novim prikaznicima. Za zračnu borbu omogućeno je korištenje poluaktivno vođenih projektila AMRAAM, a povećane su i mogućnosti napada na zemaljske ciljeve s pomoću više tipova pametnog streljiva i ciljničkih podvjesnika Litening II. Phantomi su nadogradnjom dobili više sustava koji su bili i na avionima četvrte generacije kao što su F/A-18 Hornet i F-16 Fighting Falcon. Time su postali jedni od najsposobnijih Phantoma u svijetu. S vremenom se njihov broj postupno smanjivao i to zajedno s povlačenjem iz postrojbi koje su ih rabile. Nakon što je krajem 2017. ukinuta Eskadrila 339, jedina koja ih operativno rabi je Eskadrila 338, specijalizirana za napade na zemaljske ciljeve. Korištenjem dijelova umirovljenih Phantoma i uz pomoć domaće industrije, postrojba je uspjela zadržati respektabilnu raspoloživost preostalih desetak aviona. Datum njihova potpunog umirovljenja još nije poznat, a nekad se govorilo da će to biti već 2018. godine. Sada je realno da bi 2024. mogli doživjeti i 50. obljetnicu uporabe. Pretpostavljalo se da će im kraj doći s dolaskom Rafalea, ali izglednije je da će se to dogoditi s dolaskom aviona F-35. No i u najboljem slučaju, za grčku rondelu na Lightningu II trebat će pričekati barem nekoliko godina. Grčka vlada u lipnju 2022. godine SAD-u je službeno poslala zahtjev za nabavu jedne eskadrile (20 letjelica) i opciju za drugu eskadrilu. Prilikom objave procijenjeno je da isporuke neće biti izvršene prije 2027. ili 2028.

Francuska veza

Rafale je danas najsposobniji borbeni avion grčkog zrakoplovstva. Odluka o njegovoj nabavi donesena je u ljeto 2020., a posao potvrđen u siječnju sljedeće godine. Vrijednost ugovora iznosila je oko 2,4 milijarde eura, a uključivala je zrakoplove, prateća oružja i kasniju logističku potporu. Od 18 naručenih aviona koji pripadaju standardu F3R, 12 su rabljeni primjerci francuskog zrakoplovstva, a ostalih šest su novi, s Dassaultovih tvorničkih traka. Osim manje cijene rabljenih, relativno novih aviona, njihov izbor nudio je i kraće rokove. Od službenog dogovora do prve isporuke prošlo je tek nekoliko mjeseci, a od prve isporuke do operativne uporabe samo osam mjeseci. Prvi Rafale predan je Grčkoj u srpnju 2021., a u rujnu te godine objavljena je vijest o namjeri nabave dodatnih šest novih Dassaultovih aviona. Eskadrila 332 raspolagala je početkom 2022. sa šest primjeraka Rafalea: tad su tijekom službene ceremonije zamijenili starije lovce Mirage 2000EG/BG. U toj eskadrili djelovali su avioni Mirage 2000 starije generacije od kojih je samo desetak ostalo operativno. Nakon dolaska Rafalea stavljeni su u pričuvu, a spomenuta je i mogućnost prodaje. Predviđeno je da će do ljeta 2023. biti isporučeno svih 18, tj. 14 jednosjeda i četiri dvosjeda. Preostalih šest, iz u međuvremenu potvrđene dodatne narudžbe, trebalo bi biti isporučeno do kraja 2024., čime bi ih ukupno bilo 24. Uz avione je nabavljen i niz oružnih sustava te vođenog streljiva za djelovanje po ciljevima na zemlji i u zraku. Kod oružja za zračnu borbu radi se o (IC i RF) vođenim projektilima MICA, dok su za ciljeve na morskoj površini namijenjeni vođeni protubrodski projektili AM-39 Exocet. Za napade na zemaljske ciljeve s većih udaljenosti nabavljeni su krstareći projektili SCALP-EG. Radi se o identičnim tipovima oružja koje koriste i zrakoplovi Mirage 2000-5 Mk2 Eskadrile 331 iz iste zrakoplovne baze u Tanagri. Time je uvođenje Rafalea u operativnu uporabu znatno olakšano, kao i opsluživanje dvaju tipova aviona različitih generacija, ali zajedničkog francuskog podrijetla. Velika novost i sposobnost koju Grčkoj donosi Rafale novi je projektil zrak-zrak velikog dometa Meteor. Planirana je i nabava barem nekoliko podvjesnika za dopunu goriva u zraku. Ta sposobnost izgubljena je 2014. povlačenjem aviona LTV A-7 Corsair II iz operativne uporabe. Novi podvjesnici omogućit će dopunu goriva za grčke avione Mirage i Rafale koji koriste jednak tip priključka. Zrakoplovstvo zasad ne raspolaže letećim cisternama za svoje Fighting Falcone iako su piloti obučeni za takve operacije. S vremena na vrijeme izvode ih na vježbama s cisternama američkog zrakoplovstva. Osim što je dom 114. borbenog puka s eskadrilama 331 i 332, zrakoplovna baza Tanagra je i važno logističko čvorište oružanih snaga. U neposrednoj blizini aerodroma proizvodne su hale zrakoplovne tvrtke Hellenic Aerospace Industries (HAI). U njima je osigurana potpuna potpora za sve letjelice, ne samo ratnog zrakoplovstva nego i drugih grana grčkih oružanih snaga. HAI je okrenut i vanjskom tržištu, kojem osigurava komponente, remont i popravak za više tipova letjelica drugih zrakoplovstava kao što su lovci F-16 i transportni avioni C-130 Hercules.

Egejski duh

Okosnicu grčkog taktičkog ratnog zrakoplovstva ipak čine višenamjenski borbeni zrakoplovi F-16 Fighting Falcon. Do danas ih je nabavljeno 170, i to unutar četiri programa nabave pod nazivom Peace Xenia. Između isporuke prvih i zadnjih primjeraka prošlo je dvadesetak godina tako da postoji nekoliko glavnih inačica među kojima su znatne razlike. Grčki interes za sokolove javio se još sredinom 1980-ih, kad je tražena zamjena za lovce F-5 Freedom Fighter. Rezultat je bio program Peace Xenia I, pri čemu je 1989. i 1990. nabavljeno 40 primjeraka F-16 Block 30. Desetak godina kasnije slijedio je program Peace Xenia II i još 40 aviona F-16, taj put u naprednijoj inačici Block 50. S novim tisućljećem počela je nabava danas najbrojnije verzije grčke flote F-16 – Peace Xenia III. U pitanju su bili avioni F-16 Block 52+, čime je Grčka postala njihov prvi korisnik. Svih 60 isporučeno je do sredine 2004. Novi avioni bili su sposobniji od prethodnika, s novom inačicom radara APG-68(V)9 koji je imao veći domet pretraživanja zračnog prostora, kao i veće mogućnosti otkrivanja i praćenja ciljeva u zraku ili na površini. Već izvana vidljiva razlika bila je mogućnost nošenja konformalnih spremnika goriva koji su povećavali dolet ili omogućavali nošenje dodatnog naoružanja na podvjesnim točkama. Avioni iz ranijih programa imali su ugrađene motore F110 tvrtke General Electric, no grčke Block 52+ pokreću turboventilatorski motori Pratt & Whitney F100-PW-229. Najnoviji avioni F-16 nabavljeni su 2009. i 2010. unutar programa Peace Xenia IV. Ta narudžba podrazumijevala je najmanji broj aviona – 20 jednosjeda i deset dvosjeda. No, činile su je još suvremenije letjelice F-16C Block 52+ Advanced (ili Block 52M). Iako većinom slične prethodnicama iz programa III, imaju veće komunikacijske sposobnosti zahvaljujući sustavu podatkovne veze Link 16.

Svi grčki avioni F-16 prepoznatljivi su po originalnom uzorku naziva egejski duh, koji se sastoji od nijansa plave i sive boje. Uz zrakoplove, nabavljen je i respektabilan arsenal različitih namjena. To su nevođene bombe, ciljnički podvjesnici LANTIRN za nošenje laserski vođenih bombi, kao i više vrsta laserski i GPS vođenog streljiva sustava Paveway i JDAM. Za borbu protiv sustava protuzračne obrane na raspolaganju su vođeni projektili HARM. Za tu su zadaću nabavljeni i krstareći projektili JSOW-C, kojima grčki piloti mogu napadati zemaljske ciljeve na većim udaljenostima. Kao i kod više zrakoplovstava približnih veličina, pojedine eskadrile specijalizirane su za neku vrstu skupljih i sposobnijih oružnih sustava. Primjerice, Eskadrila 335 iz baze Araxos s naprednim šesnaesticama specijalizirana je za uporabu krstarećih projektila JSOW i novokupljenih izvidničkih podvjesnika RECCE POD. S druge strane, Eskadrila 343 iz Borbenog krila 115 s Krete specijalizirana je za uporabu projektila HARM te suzbijanje protivničkog PZO-a. Za zračnu borbu na većim udaljenostima u uporabi su projektili AMRAAM, najprije “B”, a u novije vrijeme suvremenije “C” inačice. Grčki Fighting Falconi jedni su od rijetkih u svijetu koji, uz za F-16 standardne projektile Sidewinder, kao glavno oružje za blisku zračnu borbu koriste europske vođene projektile zrak-zrak IRIS-T. U njihovu razvoju i kasnijoj proizvodnji sudjeluju i tvrtke grčke vojne industrije. Za potrebe izviđanja i nadzora nabavljeni su i iznimno sposobni izvidnički podvjesnici DB-110 tvrtke Goodrich.

Trenažna flota

Letačka obuka i njezine postrojbe koncentrirane su u zrakoplovnoj bazi Kalamata na poluotoku Peloponezu. Unutar zrakoplovne baze smješteno je sjedište i četiri eskadrile Zrakoplovno-trenažnog krila 120. Trenažne eskadrile 361 i 364 služe početnoj i osnovnoj obuci, dok se unutar eskadrila 362 i 363 provodi napredna i operativna obuka.Osim za pilote grčkog zrakoplovstva, letačka akademija kod Kalamate služi i za obuku pripadnika brojnih drugih zrakoplovstava, posebno iz Afrike i s Bliskog istoka. U eskadrilama 361 i 364 koriste se turboelisni avioni Beechcraft T-6A Texan II, slični onima koji su u uporabi zrakoplovstva SAD-a. Razvijeni na temelju Pilatusova PC-9, počeli su se 2000-ih nuditi na svjetskom tržištu u više inačica. Grčka je nabavila 45 primjeraka u dvije inačice. Uz osnovnu, 20 ih pripada modificiranoj inačici T-6A-NTA koja raspolaže sa šest podvjesnih točaka.

Po potrebi, na njima je moguće korištenje nevođenih raketa, bombi i dodatnih spremnika goriva. T-6A Texan II odabran je i za akrobatsko-pokazni tim ratnog zrakoplovstva nazvan Dedal po letaču iz grčke mitologije. Tim je ustrojen 2005., kad je imao i prve javne nastupe. Do danas je najdugovječnija grčka letačka formacija. Od ostalih aviona tog tipa njihovi se razlikuju po zanimljivim uzorcima u bojama grčke zastave te motivima iz grčke povijesti. Za naprednu letačku obuku namijenjeni su mlazni trenažni avioni North American T-2C/E Buckeye, koji se nalaze u trenažnim eskadrilama 362 i 363. Većina od njih 40 isporučena je davne 1976., a nekoliko uskladištenih primjeraka kasnije je nabavljeno iz SAD-a. Po stažu u grčkom zrakoplovstvu tek su koju godinu mlađi od Phantoma. Buckeye je primarno bio namijenjen obuci pilota američke mornarice, a imalo ga je još samo zrakoplovstvo Venezuele. Iako je izbor aviona u početku bio neobičan, s vremenom su se pokazali pouzdanim, sigurnim i lakim za letenje. Kako je avion prvotno razvijen za palubnu uporabu, odlikuje ga i pojačana robusnost. Inačica T-2E za Grčku imala je i dodatne podvjesne točke, što je omogućavalo korištenje aviona i za napade ili obuku djelovanja prema zemaljskim ciljevima. Nakon obuke 50 naraštaja pilota, polagano odbrojavaju dane i trebali bi biti umirovljeni krajem 2023. godine. Neki primjerci imali su i do 12 000 sati leta, što je na granici njihova iskoristivog i očekivanog vijeka uporabe.

Radari na planinama i otocima

Za učinkovitu i pravodobnu reakciju u slučaju izvanrednih događaja u grčkom zračnom prostoru posebno su važna četiri aviona EMB-145H. Svojim radarskim sustavom Saab Erieye i drugim senzorima te letjelice za rano upozoravanje i kontrolu (AEW&C) mogu velik broj zračnih ciljeva otkrivati i pratiti učinkovitije od zemaljskih postaja. Naručeni su još 2004., a postali su službeno operativni 2009., nakon što je na unajmljenim švedskim avionima S 100B Argus provedena inicijalna obuka. Djeluju unutar samostalne Eskadrile 380 za AEWCSS. U svojim redovitim ophodnjama povezani su sa središtima za zračne operacije i dežurnim lovcima-presretačima. Osim u matičnim bazama, presretači se često nalaze u tzv. borbenim skupinama na izdvojenim aerodromima na otocima. Tri su takve skupine na otocima Limnosu, Kreti i Skirosu, a koriste avione eskadrila iz bližih zračnih baza. Takvim raspoređivanjem postiže se brže vrijeme reakcije, dolaska na cilj te dulje vrijeme leta. Npr., na Skirosu redovito dežuraju avioni Mirage odnosno Rafale iz obližnje baze Tanagra. Za zemaljski dio sustava motrenja zračnog prostora zaduženo je Nacionalno središte za zračne operacije i dva nacionalna središta za zračnu kontrolu, od kojih jedno djeluje i kao NATO-ovo središte CAOC (Combined Air Operation Centre). U središtima se prikupljaju informacije s 11 zemaljskih radarskih postaja za kontrolu i izvješćivanje smještenih na planinama i otocima širom Grčke. Učinkovitost djelatnika i tog integriranog sustava pokazala se nedavno, 22. siječnja, prilikom leta Ryanairova aviona Boeing 737 (SR6385). Javljena je prijetnja o postavljenoj eksplozivnoj napravi, a prilikom približavanja grčkom zračnom prostoru pokrenuto je presretanje. Zadaću su izvršili piloti dvaju aviona F-16 Block 30 iz Eskadrile 330 iz zrakoplovne baze Nea Aghialios. Osiguravajući da putnički avion bude udaljen od gusto naseljenih područja, sokolovi su ga otpratili do međunarodne zračne luke u Ateni.

Modernizacija sokolova

Nedugo nakon što je 2015. američka tvrtka Lockheed Martin predstavila i provela prvi let nove napredne inačice Fighting Falcona F-16V (Viper), Grčka je donijela odluku o njihovoj nabavi za ratno zrakoplovstvo. Doduše, to će biti ostvareno modernizacijom 83 aktualna primjerka novijih serija grčkih sokolova. U travnju 2018. potpisan je i ugovor. Novi standard donosi više poboljšanja. Samo jedno od njih novi je AESA radar
APG-83, vrlo sličan onom koji ide u F-35 Lightning II. Radar ima veći domet i poboljšane načine (modove) rada s bržim mogućnostima zahvata ciljeva na površini ili u zraku. Pilot raspolaže većim centralnim prikaznikom, a ugrađen je i sustav Auto GCAS (Automatic Ground Collision Avoidance System), koji stabilizira zrakoplov u slučaju nemogućnosti i odsutnosti pilotskog upravljanja. Viperi znače i mogućnost usvajanja novih kao i postojećih oružja te onih koja su tek u razvoju. Za njih je u planu i nabava novih antiradarskih projektila AGM-88E AARGM, kojima će biti zamijenjeni prijašnji projektili HARM. Prva dva Vipera stigla su u bazu Tanagra prošlog rujna. Ostatak posla s osamdesetak moderniziranih F-16 bit će proveden kod kuće zahvaljujući tvrtki Hellenic Aerospace Industries. Očekuje se da će cijeli pothvat biti završen do lipnja 2027., s približnim tempom isporuke od 18 letjelica godišnje. Prve nove Vipere dobit će Eskadrila 343 iz zrakoplovne baze Souda na Kreti. Modernizacija manjeg opsega planirana je i za starije F-16 (Block 50) iz programa Peace Xenia II. Preostalih 38 bit će nadograđeno na standard približan Blocku 50+ Advanced. Za taj pothvat bit će iskorišten i dio komponenata izvađenih iz novijih aviona koji će prolaziti glavnu, tzv. Viper modernizaciju. Time će biti usporedivi s avionima iz kasnijih nabava, ali uz zadržavanje motora General Electric F-110. Modernizacija će obuhvatiti više od 120 aviona F-16. Vidjet ćemo što će biti s preostalim, najstarijim grčkim Fighting Falconima. Možda će i oni proći stanovitu nadogradnju. Mogu se koristiti za obuku i vježbe ili će biti ponuđeni na prodaju.

Suradnja s Izraelom

Nabava primjerene zamjene za avion North American T-2C/E Buckeye za naprednu letačku obuku nedavno je postala prioritet kako bi se novi piloti mogli pripremiti za avione kao što su F-16V, Rafale i F-35. Stoga je u siječnju 2021. potpisan ugovor s izraelskom tvrtkom Elbit, koja bi trebala osigurati novi program letačke obuke. Ukupna vrijednost posla je 1,68 milijardi dolara, a plan bi trebao biti provođen kroz dvadesetak godina. Najveći dio programa odnosi se na nabavu deset naprednih mlaznih trenažnih zrakoplova Leonardo M-346 ili Lavi, kako su poznati u izraelskoj uporabi. Novo trenažno središte i njegov rad uvelike bi bili nalik na izraelski pandan u zrakoplovnoj bazi Hatzerim. Sličnost programa olakšana je i uporabom identičnih zrakoplova kod obaju zrakoplovstava – Beechcraft T-6 Texan i Leonardo M-346. Prvi M-346 za Grčku obavio je svoj prvi let nedavno, krajem siječnja, s aerodroma Caselle u Italiji. Očekuje se da će se usvajanjem suvremenog nastavnog plana oko 30 posto obuke vršiti virtualno, preko simulatora. Poslom je obuhvaćeno i održavanje te modifikacija grčkih aviona T-6A Texan. Riječ je o dosad najvećem zajedničkom vojnom programu Grčke i Izraela, kojim su dodatno osnažene već prilično bliske veze dvaju zrakoplovstava.

Heraklo i Hercules

Zapovjedništvo za potporu Grčkih zračnih snaga ima više temeljnih zadaća: transport za sve grane oružanih snaga, traganje i spašavanje te borbu protiv požara. Osnovu transportnih kapaciteta čine dvije transportne eskadrile Borbenog krila 112 baziranog u blizini Atene, u bazi Elefsina. Taktička transportna eskadrila 356 djeluje s nekoliko inačica aviona C-130 Hercules. Oznaka eskadrile prikladno prikazuje Herakla, junaka iz grčke mitologije. Dvanaest C-130H kupljeno je tijekom velikih nabava 1970-ih, a dodatnih pet C-130B kupljeno je 1992. iz viškova američke Nacionalne garde. U međuvremenu se njihov broj smanjio, među ostalim, zbog dviju nesreća 1990-ih. Neki od aviona opremljeni su dodatnim elektroničkim sustavima za obavještajne misije. Nekoliko ih je prilagođeno korištenju sustava za gašenje požara MAFFS (Mobile Airborne Fire-Fighting System) i mogu pomoći u protupožarnoj sezoni. Najmlađi avioni stari su gotovo pola stoljeća i traži se njihova zamjena. Prilika se pružila u Ujedinjenom Kraljevstvu, koje želi prodati neke od svojih novijih Herculesa. Jane’s je objavio da je Grčka zainteresirana za kupnju nepoznatog broja (barem jednog) s liste aviona koja uključuje jedan C-130J te 13 produljenih Herculesa C-130J-30 koji će u ožujku 2023. biti povučeni iz uporabe. Eskadrila 354 (Pegaz) djeluje s transportnim avionima manje nosivosti. Radi se o osam aviona Alenia C-27J Spartan, nekad zvanog i mali Hercules.

Naravno, Canadair

Glavnu ulogu u borbi protiv požara u Grčkoj ima Canadair. To je i logično jer je Grčka jedan od njegovih najvećih korisnika. Sedam letjelica suvremenijeg tipa Canadair CL-415 bazirano je u zrakoplovnoj bazi Mikra kod Soluna, u Eskadrili za posebne operacije i gašenje požara 383. Avioni služe i za izviđanje pri otkrivanju požara, a u tijeku sezone pod operativnim su zapovjedništvom nacionalnog vatrogastva. U to vrijeme bazirani su po aerodromima širom zemlje. Osim za gašenje, spremni su i za zadaće traganja i spašavanja. Tad ukrcavaju i dva dodatna člana posade te se opremaju čamcem za spašavanje. Dodatne zadaće uključuju i misije taktičkog transporta i prebacivanja mornaričkih diverzantskih timova. U zrakoplovnoj bazi Elefsina kod Atene stariji su Canadairi CL-215, koji su dio Eskadrile 355. Njihova je osnovna uloga gašenje požara, ali i traganje i spašavanje. Grčka je na vrhuncu raspolagala s petnaestak starijih Canadaira, ali danas ih je operativno nekoliko.

Zbog starosti i intenzivne uporabe Canadaira bila je planirana njihova zamjena i modernizacija. Ideja je zamjena starijih CL-215 s osam primjeraka novog aviona DHC-515 Firefighter, dok bi novijih sedam CL-415 bilo modernizirano na jednak standard. Usto, krajem 2022. raspisan je zahtjev za prijedlog (RFP) za 36 protupožarnih amfibijskih zrakoplova. Iz traženih specifikacija koje spominju 30 jednosjeda i šest dvosjeda izgledno je da odgovaraju popularnom avionu Air Tractor AT-802 Fire Boss. Odluka o nabavi trebala bi uskoro biti donesena.

PZO katalog

Protuzrakoplovni sustavi Zapovjedništva taktičkog zrakoplovstva koncentrirani su u Krilu navođenih projektila 350. Od 2005. njegovo je sjedište u zrakoplovnoj bazi Sedes kod Soluna. Krilo čini sedam eskadrila od kojih šest u svojem sastavu ima bitnicu protuzrakoplovnog raketnog sustava Patriot. Zajedno s ostalim PZO sustavima, svaka eskadrila smještena je i namijenjena obrani važnijih zrakoplovnih baza. Od sustava velikog dometa nabavljene su i dvije bitnice sustava S-300 PMU1, koje su 2009. pristigle s Cipra. Od sustava kraćeg dometa na raspolaganju je tridesetak sustava Crotale NG (na prikolici), ruski sustavi TOR-M1 (samohodni) i sustavi VELOS (s projektilima Sparrow). Tu je usto i šezdesetak protuzrakoplovnih topova kao što su
Rh-202 (20 mm), Artemis 30 (30 mm) i GDF-005 (35 mm).

Helikopteri i besposadne letjelice

Za razliku od mnogih drugih zrakoplovstava, grčko nema doktrinarnu zadaću neposredne potpore drugim vidovima oružanih snaga. Stoga niti ne raspolaže velikim brojem helikoptera. Apache, Kiowa i Chinook lete u zrakoplovnoj komponenti kopnenih snaga, a u mornaričkom su zrakoplovstvu helikopteri Seahawk i AB 212. Najzapaženiji su helikopteri u ratnom zrakoplovstvu Super Pume AS332C1, njih 12 iz Eskadrile 384, čije su glavne zadaće traganje i spašavanje u mirnodopskim te ratnim uvjetima. Za takve misije opremljeni su FLIR sustavom, radarom, ovjesnom dizalicom i opremom za pružanje hitne medicinske pomoći. Redovito su u stanju pripravnosti u matičnoj bazi Elefsina, a po potrebi u bazama Limnos, Chios, Rhodes, Iraklion, Kalamata, Araxos i Nea Anchialos. Eskadrila 358 također je u Elefsini, no izvršava manje zahtjevne zadaće spašavanja i transporta. U njoj je petnaestak helikoptera Augusta Bell 205A, Augusta Bell 212 i AW109. U sastavu ratnog zrakoplovstva bili su i mornarički patrolni avioni Lockheed P-3B Orion, koji su do 2009. djelovali unutar Eskadrile 353. Ustrojavanje Zapovjedništva mornaričkog zrakoplovstva u siječnju 2018. dovelo je do toga da se Orioni nakon modernizacije priključuju ratnoj mornarici. Zrakoplovstvo ipak neće ostati bez sposobnosti dugotrajnih patrolnih letova. Tijekom 2019., otprilike istodobno kad je mornarica primila prvi nadograđeni Orion, američka tvrtka General Atomics kroz više je demonstracijskih letova predstavila zrakoplovstvu sposobnosti besposadne letjelice MQ-9B SeaGuardian. U srpnju 2022. potvrđena je nabava triju, zajedno s dvije zemaljske postaje za zapovijedanje i upravljanje. Zanimljivo je da je Grčka pokrenula i razvoj domaćih besposadnih letjelica. Vrijedi spomenuti projekt Aristotelova sveučilišta iz Soluna i inovativnu letjelicu DELAER RX-3. Isprva je zamišljena kao sustav za nadzor granice i dostavu važnog tereta prema otocima. Međutim, sad se razmatra i njihova vojna primjena. Inovativan je i novi sustav LOTUS (Low Observable Tactical Unmanned System). Projekt razvoja dobio je potporu i financiranje iz fondova EU-a, a uključilo se više tvrtki te institucija iz drugih europskih zemalja. Trebao bi djelovati unutar većeg umreženog sustava, a jedna je od mogućih primjena označavanje ciljeva za klasične borbene zrakoplove ili kinetičko djelovanje po sve manjim besposadnim sustavima koji ilegalno ulaze u nacionalne zračne prostore.

TEKST  Marin Marušić