Grom – specijalna postrojba poljskih oružanih snaga

Grom – zvučno ime iza kojeg se krije najelitnija specijalna postrojba poljskih oružanih snaga – namijenjena je za širok spektar posebnih zadaća, provođenje antiterorističkih operacija i subverzivna djelovanja duboko iza protivničkih linija.

Republika Poljska, odnosno njezine OS imaju dugu tradiciju uporabe specijalnih snaga koja seže još u vrijeme II. svjetskog rata. Nakon okupacije Poljske i njezine podjele 1939. između Njemačke i SSSR-a, snage Slobodne Poljske nastavile su borbu pod okriljem savezničkih snaga. Jedna od takvih postrojbi, ustrojenih uz pomoć Velike Britanije i SAD-a bila je tzv. Cichociemnih (Mrak i tama) specijalna postrojba. U sklopu Cichociemnih djelovali su Druga komando poljska bojna, Specijalna motorizirana bojna te Parasol i Zośka – posebne diverzantske grupe.

Tradicija poljskih specijalnih postrojbi iz II. svjetskog rata nastavljena je i u poslijeratnoj Poljskoj. U današnjoj, postkomunističkoj Republici Poljskoj koja se prva uspjela izvući iz čeličnog zagrljaja “bratskog” SSSR-a i priključiti vojnoj i političkoj strukturi vojnog saveza NATO, specijalne snage dobile su novu ulogu, znatno su ojačane i bolje organizirane.
Dosadašnje specijalne snage OS Republike Poljske bile su ustrojene u sljedeće postrojbe
– Prva Specijalna komando regimenta (1PSK)
– Grom – mobilna specijalna postrojba za AT djelovanje i brze reakcije
– Formoza – specijalna grupa pomorskih diverzanata
– Zrakoplovna grupa za izviđanje i spašavanje (CSAR postrojba)
– Padobransko-desantna brigada Sosabowski
– Ostale izviđačke i LRRP grupe u sklopu KoV

Od početka 2007. godine specijalne postrojbe OS Republike Poljske okupljene su i ustrojene pod tzv. Zapovjedništvom specijalnih operacija – SOCOM (Special Operation Command) na čijem se čelu nalazi general Edward Gruszka. Motivi i zadaće zbog kojih je osnovan SOCOM je omogućavanje i suport specijalnih operacija na poljskom i savezničkom teritoriju, osiguravanjem i fokusiranjem na ključne čimbenike kao što su:
– C2 proces u poljskim specijalnim postrojbama
– Osiguranje izravnog linka između specijalnih snaga i MO
– Osiguranje MO s pravodobno pripremljenim, učinkovitim specijalnim snagama u potpori, planiranju i izvođenju zadaća
– Koordinacija, sinkronizacija i potpora specijalnim snagama u procesu njihova razvoja
– Prevođenje strateških zadaća Specijalnih snaga u operativno izvodive misije
– Razvoj i uporaba taktike i doktrine uporabe Specijalnih snaga, standardnih operativnih postupaka te standardnog sustava ocjenjivanja
– Koordinacija, sinkronizacija i suport u procesu edukacije, obuke i uvježbavanja specijalnih snaga
– Koordinacija obuke i uvježbavanja poljskih specijalnih snaga u suradnji sa savezničkim specijalnim postrojbama iz sklopa NATO vojnog saveza u njihovim obučnim centrima

Prva specijalna komando regimenta
Najveću postrojbu poljskih specijalnih snaga predstavlja Prva specijalna komando regimenta (1. Pulk Specjalny Komandosów , odnosno 1.PSK). Sjedište Regimente je od 2005. u mjestu Lubliniec, blizu Czestochowa u jugozapadnom dijelu Poljske.
Do 1994. postrojba je bila ustrojena kao jedna bojna koja je nosila naziv Prva samostalna specijalna bojna. Od 1994., nakon preustroja njezine snage su znatno porasle. Po novom ustroju regimentu čine tri specijalne bojne i jedna samostalna satnija borbenih ronilaca. Svaku od triju specijalnih bojni čine po tri satnije koje su podijeljene na tri voda. Svaki vod je podijeljen na tri šesteročlana tima. Brojčana snaga 1. PSK nije poznata, ali se svakako može računati s cifrom od 500 do 600 pripadnika koji su organizirani u nekih 70 do 80 operativnih timova, potporno-logistički dio i stožer regimente.

1. PSK namijenjena je za obavljanje vrlo širokog spektra zadaća i specijalnih misija kao što su diverzije, helikopterski desant, padobranske operacije (HALO-HAHO skokovi), borbene operacije u/na vodi, dubinsko izviđanje teritorija, prepadi i zasjede te osiguranje borbenog suporta ostalim poljskim i savezničkim postrojbama tijekom njihovih operacija.
Pripadnici Prve specijalne komando regimente su isključivo profesionalni vojnici. Svi su prije ulaska u regimentu morali uspješno svladati temeljnu vojnu obuku. Nakon toga se kandidati koji su se prijavili za ulazak u 1. PSK upućuju na tromjesečni specijalistički tečaj pod nazivom Junior Specijalist. Tijekom ovog tromjesečnog razdoblja kandidati uvježbavaju elemente kao što su bliska borba u zatvorenom prostoru, borilačke vještine, borba sa specijalnim oružjima i opremom, padobranske tehnike, orijentacija na zemljištu, rukovanje širokim spektrom vatrenog i hladnog oružja, osnove preživljavanja u prirodi i ostalim “standardnim” vještinama potrebnim pripadnicima specijalnih postrojbi.

Standardi su postavljeni visoko i rigorozno se poštuju, tako da samo najbolji i najspremniji kandidati uspijevaju nakon završetka te selektivne faze ući u sastav regimente. Prijamom u postrojbu raspoređuju se kao “pripravnici” u jedan od operativnih šesteročlanih timova unutar jednog od 27 borbenih vodova, gdje nastavljaju borbenu obuku i usavršavanje koje se sastoji od alpinističke obuke, snajperskog tečaja, CQT (Craft Qualification Trenning), amfibijskim operacijama itd.
P

rva specijalna komando regimenta je tijekom nekoliko posljednjih godina aktivno sudjelovanja u nekoliko NATO-ovih operacija kao što su Enduring Freedom, nazočnost i angažmanu u Makedoniji tijekom kosovskog konflikta i potpora međunarodnim snagama unutar multinacionalne divizije Central South u Iraku.

Grom – mobilna specijalna postrojba za AT djelovanje i brze reakcije
Na samom vrhu po kvaliteti poljskih specijalnih snaga nalazi se postrojba pod zvučnim imenom Grom. Pod tim imenom krije se u poljskoj transkripciji Grupa Reagowania Operacyjno-Manewrowego odnosno operativna grupa za AT djelovanja i brze reakcije.

Postrojba Grom osnovana je 13. lipnja 1990., a poljska vlada je dugo uspjela zadržati u tajnosti postojanje te specijalne postrojbe. S obzirom na širok dijapazon zadaća za koji je namijenjena, slobodno se može nazvati poljskim ekvivalentom američkoj Delta Force i britanskom SAS-u (Special Airforce Servis). Unutar poljskih OS postrojba je dobila oznaku JW 2305 (JW – Jednostka Wojskowa – vojna postrojba). Zahvaljujući ponajprije vrijednom radu i zahtjevnoj obuci s vrlo visokim standardima, postrojba se etablirala kao najbolja specijalna postrojba među sličnim postrojbama novoprimljenih članica NATO vojnog saveza (tu se misli na Poljsku, Madžarsku i Češku). Sjedište postrojbe, odnosno njezinog stožera je u Varšavi, a borbeni duh postrojbe možda najbolje predočava službeni moto na latinskom jeziku: Polonia semper viteris – Poljska živi vječno.

Povijest postrojbe
Tijekom 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća u Poljskoj je bilo nekoliko specijalnih postrojbi, a sve su se isključivo obučavale za tipične vojne zadaće koje su im bile dodijeljene unutar Varšavskog pakta (sabotaže, razaranje komunikacija itd.). Nijedna nije bila osposobljena suprotstaviti se novoj pojavi – terorizmu. Prije 25 godina, odnosno u razdoblju od 5. do 9. rujna 1982. poljska vlada suočila se s nasilnim zauzimanjem svojeg veleposlanstva u Bernu, glavnom gradu Švicarske. Četveročlana grupa koja se identificirala kao dio pripadnika PRDA (Poljske revolucionarne domovinske armije) silom oružja zauzela je veleposlanstvo i zatočila 13 diplomata i ostalog osoblja veleposlanstva. Prijetili su dizanjem veleposlanstva u zrak ukoliko se ne udovolji njihovim zahtjevima. Tražili su od komunističke vlade u Varšavi puštanje na slobodu svojih istomišljenika, ukidanje svih političkih zatvora, oslobađanje svih političkih zatvorenika i prekid komunističkih represalija nad poljskim narodom. Talačka kriza razriješena je nakon četiri dana intervencijom švicarskih komandosa – bez žrtava. Nemogućnost da na bilo koji način intervenira, ali i da se domogne počinitelja (švicarska nije željela izručiti počinitelje) nagnala je generala Edwina Rozlubirskog da predloži ustrojavanje vojne postrojbe koja bi bila u stanju reagirati na takve i slične situacije. No, ta početna inicijativa bila je odbačena.

Potkraj 1989. kad je već bio evidentan raspad SSSR-a, dopušteno je mnogim Židovima da ga trajno napuste sa svojim obiteljima i imovinom i da se presele u Izrael. Mnoge zapadne vlade koje su u početku obećale pomoć u operaciji prebacivanja ruskih Židova u Izrael, prepale su se mogućih terorističkih reakcija muslimanskih militantnih organizacija (posebice Hezbollaha i Narodnog fronta za oslobođenje Palestine) koji se nikako nisu slagali s dolaskom novih židovskih naseljenika u Izrael. Jedna od rijetkih zemalja koja je aktivno sudjelovala u tom transportu civila koji je vođen pod kodnim nazivom Operacija Most bila je Poljska.

Kao reakcija na takvu ulogu Poljske, u Bejrutu su u terorističkom napadu ubijena dva poljska diplomata. Tamo je hitno poslan brigadni general Slawomir Petelicki da isplanira, organizira i osigura operaciju sigurnog povratka poljskih civila i diplomatskog osoblja iz Libanona. Po uspješno obavljenoj zadaći, general Petelicki je izložio tadašnjem ministru obrane plan za osnivanje specijalne postrojbe koja bi mogla zaštititi poljske građane u sličnim situacijama. Ovaj put inicijativa je ozbiljno shvaćena, pa je ondašnji predsjednik poljske Vlade Tadeusz Mazowiecki posebnom direktivom odobrio ustrojavanje postrojbe JW 2305. Ustrojavanju postrojbe pomogli su SAD i Velika Britanija. U prvom razdoblju postojanja postrojba je bila izravno podređena ministru unutrašnjih poslova.

Organizacija i obuka
Na mjesto prvog zapovjednika specijalne postrojbe Grom postavljen je brigadni general Slawomir Petelicki. On je tu dužnost obavljao u dva navrata: prvi put od 13. 6. 1990. do 19. 12. 1995. i drugi put od 7. 12. 1997. do 17. 9. 1999. Najzaslužnija je osoba za postaviljanje temelja postrojbe i pretvorianja je u respektabilnu i cijenjenu specijalnu postrojbu. Kao časnik koji se specijalizirao u izvidničkim i diverzantskim zadaćama, od početka je imao vrlo jasnu viziju u kojem se smjeru postrojba treba razvijati. Osim toga njegova vojna karijera bilježi i 10 godina službe u inozemstvu gdje je skupio zavidna AT znanja i iskustva. Oko sebe je okupio grupu profesionalnih časnika i s njima razradio plan prijama budućih pripadnika postrojbe. Zbog teškoća i rizika koje donosi pripadnost specijalnim postrojbama odlučeno je da pripadnici Groma mogu biti isključivo profesionalni vojnici. Prvi pripadnici involvirani su iz sljedećih postrojbi:

– Prve samostalne specijalne bojne iz Lublianeca
– Specijalnih postrojbi u sastavu kopnenih divizija poljske KoV
– Šeste desantno-jurišne brigade
– Mornaričkih diverzanata
– AT postrojbi policije
– Škole za mehanizirano ratovanje iz Wroclawa
– Izvidničkih postrojbi iz sastava kopnenih divizija poljske KoV

Od njezinog ustrojavanja sve do 1. listopada 1999. Grom je bio u nadležnosti ministra unutrašnjih poslova, a nakon toga prešao je pod nadležnost ministarstva obrane. Postojanje postrojbe ostalo je u potpunosti prikriveno do 1994., kad je javnost obaviještena o njezinom angažmanu na Haitiju. U ustrojavanju postrojbe Grom i prakticiranju metoda obučavanja, velik utjecaj su imali instruktori britanskog SAS-a i američkih SEAL timova.

Osim saznanja da je Grom ustrojen prema modelu britanskog SAS-a, malo je drugih pojedinosti dosad publicirano o toj specijalnoj postrojbi. Njezina brojčana snaga procjenjuje se na 270 do 300 pripadnika među kojima je i određen broj žena.

Kandidati koji žele ući u sastav najelitnije poljske postrojbe moraju prije svega ispuniti nekoliko klasičnih, ali i neke od posebnih zahtjeva.

Prvi uvjet je da su završili temeljnu vojnu obuku i da su spremni pristupiti seriji fizičkih i psiholoških ispitivanja što se u poljskoj vojnoj terminologiji naziva Test istine. Osim fizičke snage i izdržljivosti, vrlo važni čimbenici pri odabiru kandidata su otpornost prema stresu i mogućnost brze reakcije i djelovanja pod različitim oblicima pritiska – fizičkog i mentalnog. Postrojba unovačuje svoje pripadnike iz svih sfera poljskog društva. U naporu da osigura odgovorno i iskusno ljudstvo, preferiraju se pojedinci oko tridesete godine života, smirenog obiteljskog života i profesionalne vojničke orijentacije. Poljska iskustva u tom pogledu su specifična i pokazuju da mladi novaci ispod navedene životne dobi nisu baš “najpogodniji” za takav tip postrojbe. Od važnijih zahtjeva je i onaj koji preferira jake i inteligentne individualce koji se vrlo lako i uspješno mogu i moraju uklopiti u okruženje gdje je timski rad i međusobna nesebična suradnja od životne važnosti za uspjeh zadaće i preživljavanje svakog pojedinca. Poljski kuriozitet je i da se pripadnici te i sličnih postrojbi zadrže dovoljno dugo u postrojbi, ako ne kao operativci onda bar kao instruktori. Njihovo znanje i iskustvo je od neprocjenjive vrijednosti i prerani odlazak bilo kojeg pripadnika iz postrojbe predstavlja velik gubitak. Prema nekim podacima iz poljskih izvora, proces kompletnog obučavanja traje 36 mjeseci i stoji oko milijun američkih dolara po pojedincu.

Odabrani pojedinci, njih tek 25-30 koji su uspjeli proći Test istine postaju pripadnicima postrojbe i započinju s vrlo zahtjevnim programom obuke iz različitih borbenih specijalnosti i vještina. Program obuke uključuje osim “standardnih” vještina kojima moraju ovladati pripadnici specijalnih postrojbi i nekoliko originalno domaćih:
-s obzirom na prirodu zadaća za koje je namijenjena postrojba, približno 75 % pripadnika postrojbe završava medicinske tečajeve i tečajeve prve pomoći (iako postrojba raspolaže s nekoliko liječnika) kako bi sebi i svojim kolegama u svakom trenutku mogli pružiti potrebnu medicinsku pomoć. Tendencija je da svi pripadnici prođu medicinske tečajeve i obuku.
– u postrojbi se posvećuje iznimna pozornost tome da svi pripadnici završe tečajeve stranih jezika, tako da svaki pripadnik poznaje u dovoljnoj mjeri bar dva strana jezika.
– žene, pripadnice postrojbe se prema pretpostavkama angažiraju na obavještajnim poslovima i analitici prikupljenih podataka.
Uz liječničku potporu u sklopu postrojbe osigurana je i vlastita potpora EOD tima (Explosives Ordinance Disposial). Većinu pripadnika takvih stručnih timova za potporu popunjavaju pripadnici postrojbe koji su uvjetno rečeno “prestari” za jurišni status u operativnim timovima, ali je njihovo stručno znanje i iskustvo od neprocjenjive vrijednosti kako za postrojbu tako i za OS u cjelini.

Operativci postrojbe na borbenim zadaćama djeluju u okviru borbenog tima sastavljenog od 4-5 pripadnika, što ukazuje na veliki utjecaj modela koji primjenjuje SAS. Zbog obimnog programa specijalističke obuke koji pripadnici postrojbe prolaze tijekom obuke i kondicioniranja, svaki pripadnik borbenog tima u stanju je u slučaju potrebe zamijeniti bilo kojeg kolegu. Zbog vrlo raznolikog terena i reljefa teritorija Poljske, kao i dosta velike obalne crte na Baltičkom moru, pripadnici “Groma” obučavaju se da se vrlo brzo mogu aklimatizirati i prilagoditi na promjene specijalnog ratovanja od urbanih gradskih sredina, preko snježnih planinskih masiva koji zahtijevaju poznavanje alpinizma pa sve do ronilačkih vještina i borbe na pjeskovitom terenu baltičke obale. Članstvo u NATO vojnom savezu zahtijevalo je da se već na prvoj međunarodnoj zadaći u inozemstvu, onoj na Haitiju, pripadnici postrojbe moraju aklimatizirati na suptropsku klimu toga otoka. Aklimatizacija je provedena uz zajedničko uvježbavanje s američkom 3. Seal timom u Puerto Ricu. Nakon te prve suradnje s američkim specijalnim snagama uslijedila je suradnja s gotovo svim specijalnim postrojbama u sklopu NATO vojnog saveza (SAS, SBS, Zelene beretke, Delta Force, GSG-9, Navy Seals, BBE itd).

Zanimljivo je da operativci postrojbe uvijek obavljaju obuku s bojnim streljivom, a pri uvježbavanju AT borbe i razrješenja talačkih situacija uloga talaca uvijek pripada njihovim zapovjednicima. Osim toga, prema određenim spoznajama povremeno se priključuje i policijskim postrojbama u razrješenju ozbiljnijih sukoba snaga reda s pripadnicima poljskog kriminalnog miljea.

Najveći dio operacija u kojima su dosad sudjelovali pripadnici postrojbe još uvijek je prekriven velom tajne. Tek se ponešto zna o sudjelovanju u operacijama:
– Vraćanje demokracije u jesen 1994. na Haitiju.
– Oslobađanje poljskih časnika iz srpskog zarobljeništva (1995) u Bosni
– Potpora poljskoj bojni koja je u Bosni bila angažirana u sklopu snaga OUN-a
– Uhićenje ratnog zločinca Slavka Dokmanovića.
– Učešće u ratnim operacijama u Afganistanu.
– Iraqi Freedom (2003. – 2007.).
– Veliki broj zadaća na realizaciji zaštite VIP osoba.

Naoružanje i oprema
Još jedna od poljskih specifičnosti vezana je uz naoružanje kojim se služe pripadnici postrojbe Grom. Naime, njezinim pripadnicima ostavljeno je na volju i slobodan izbor vatrenog oružja koje će koristiti pri provođenju određene zadaće.

Omiljena oružja poljskih specijalaca su automatski pištolj 9 mm H&K MP5, MP5SD, Uzi, PM 84P Glauberyt i domaća automatska jurišna puška Tantal 5,56 mm (AKS-74U) poznata još i kao Beryl 04, ali često koriste i ruskim AK-47. Mnoga od tih oružja su prema posebnim zahtjevima opremljena dodatnim sredstvima poput laserskih ciljnika, pomoćnih izvora svjetla, optikom, nožicama, bacačima granata i prigušivačima.

Komplet osobnog naoružanja nadopunjavaju pištolji WIST-94, CZ-85, SIG-Sauer P228 te Glock Model 19. Komplet “jačeg” arsenala nadopunjuju strojnice, snajperske puške H&K 7,62 mm PSG-1, Remington 700, 7,62 mm Mauser 86, pa i ruski Dragunov. Za blisku borbu i borbu u zatvorenim prostorima poljski specijalci preferiraju uporabu popularne pumperice Remington Wingmaster. Najjaču paljbenu potporu kojom se postrojba koristi daju laki prijenosni raketni lanseri i bacači granata tipa MZP-1 i RPG-76. Ostala specijalna oprema koju rabi postrojba uglavnom je američkog, britanskog i njemačkog podrijetla.

Specijalna grupa pomorskih diverzanata Formoza
Jedna od najmanjih, ali i tajnovitošću najviše obavijenih poljskih specijalnih postrojbi je i Grupa Specjalna Pletwonurkow – odnosno specijalna grupa pomorskih komandosa koja je poznatija pod svojim kodnim nazivom GSP Formoza.

Naziv Formoza nema nikakvih dodirnih točaka s Tajvanom. Radi se zapravo o lokaciji, malom umjetnom otočiću ispred luke Gdiynia na kojem je daleke 1975. bilo sjedište ronilačke grupe tadašnje poljske ratne mornarice. Na tom otočiću je bio smješten i izbjeglički kamp za dio vijetnamskih izbjeglica koje je privremeno prihvatila vlada tadašnje komunističke Poljske. U svakodnevnom, kolokvijalnom govoru tamošnjeg pučanstva ustalio se termin Formoza za taj izbjeglički kamp po kojem su kasnije otočić i postrojba pomorskih diverzanata dobili ime.
Prva postrojba takvog tipa osnovana je u Poljskoj 1974. kao Specijalna mornarička ronilačka grupa. Bila je to mala, samostalna postrojba, bolje rečeno grupa namijenjena za izvođenje podmorskih diverzija na protivnička plovila i podmorske instalacije. U rujnu 1987. postrojba je doživjela svoju prvu reorganizaciju i promjenu imena u Specijalno operativno odjeljenje.
Svoj današnji oblik dobila je nakon ustrojbene rekonstrukcije iz 1990. otkad je poznata pod današnjim imenom. O Formozi ima vrlo malo podataka. Sjedište postrojbe je u pomorskoj bazi Gdynia-Oksywie. Brojčano stanje procjenjuje se na 30 do najviše 50 pomorskih komandosa koji operativno djeluju u udarnim timovima od četiri komandosa. Tri takva tima čine udarnu grupu. Po onome koliko se zna iz dostupnih materijala, može se zaključiti da se radi o vrhunski specijaliziranoj postrojbi koja svoje akcije koordinira sa specijalnom postrojbom Grom, 1PSK (s njezinim transportnim i ronilačkim kapacitetima), a posebno s izvidničkom grupom Treće flotile RM Poljske stacionirane u PB Gdyinia i NATO postrojbama sličnog tipa.
Osnovna značajka te male postrojbe je velika borbena učinkovitost u izvođenju iznenadnih podmorskih prepada i diverzija na plovila, lučka postrojenja, privredne objekte (npr. naftne platforme), obalna postrojenja i vojne instalacije u bližem obalnom pojasu. Obuka pripadnika Formoze je dugačka i vrlo zahtjevna, a procjenjuje se da je duža od 36 mjeseci. Svako obučno razdoblje od 12 mjeseci posebno je posvećeno izučavanju određene grupe specijalnosti (uporaba vatrenog i specijalnog oružja, minsko-eksplozivnih sredstva, dugačkih plivačkih dionica, ronilačke tehnike, podvodne orijentacije, uporabi vozila i plovila, vezi, tehnici i metodama preživljavanja, medicinskoj potpori, stranim jezicima itd.) uz ponavljanje, provjeravanje i kondicioniranje naučenih znanja i vještina.

O dosadašnjim operacijama postrojbe zna se tek toliko da su u Iraku djelovali zajedno s operativcima postrojbe Grom i da su sudjelovali u združenim operacijama s američkim specijalnim pomorskim snagama. Za vrijeme tih misija, baza postrojbe bila je na poljskom brodu Xawery Czerinski, a akcije koje su poduzete izvedene su u akvatoriju ispred luke Umm Qasr u prvim danima rata.

Naoružanje i oprema kojom se koristi ova postrojba uglavnom su američkog i njemačkog podrijetla uključujući Fritz balističke kacige od kevlara, crnu Nomex zaštitnu i vatrootpornu odjeću, automatske pištolje H&K MP5 9 mm, jurišne puške 5,56 mm M-4, suvremene magnetne mine, OXY-NG2 aparate za disanje sa zatvorenim ciklusom itd.

Igor SPICIJARIĆ