Poznata američka vojna baza u Alabami u kojoj je smještena 1. zrakoplovna brigada Američke kopnene vojske prošle je godine preimenovana u Fort Novosel. Novo je ime dobila po vojnom pilotu koji je za sebe volio reći kako mu engleski nikad nije bio prvi jezik. Nego jedan drugi, na kojem je napisan i ovaj tekst…

Priča o Michaelu J. Novoselu počinje 3. rujna 1922. godine u malom gradiću Etni, u saveznoj državi Pennsylvaniji. Roditelji, Hrvati, emigrirali su u Sjedinjene Američke Države. Otac Mihael (Mijo), rođen 1876. u općini Ribnik blizu Karlovca dolaskom u SAD radio je kao postolar, dok je Michaelova majka, Kata, rođena u Bosiljevu 1888., bila domaćica. S obzirom na to da su njegovi roditelji govorili samo na hrvatskom, mali je Michael naučio engleski tek kad je krenuo u osnovnu školu. Uvijek je volio za sebe reći kako mu engleski nikad nije bio prvi jezik. Školovanje mu je išlo redovitim tijekom, pa srednjoškolsko obrazovanje završava 1940. godine. Manje od godinu dana poslije, u veljači 1941., 18-godišnji Novosel pridružio se zrakoplovnoj komponenti Američke kopnene vojske, koja je tada djelovala kao zrakoplovni korpus (United States Army Air Corps – USAAC) . Naime, američke oružane snage tada još uvijek nisu imale granu ratnog zrakoplovstva. S jedne strane, Michael je želio nastaviti školovanje, a s druge želio se odužiti Sjedinjenim Državama što su njegovu obitelj dočekale raširenih ruku. Velika mu je želja bila raditi na zrakoplovima, no vojska ga je rasporedila u administrativnu radnu jedinicu, a njegovi kolege uvjerili su ga da se prijavi za kadetski program vojnog zrakoplovstva. To je i učinio, unatoč tome što je bio nekoliko centimetara niži od potrebnih 167 kolika je bila minimalna granica za buduće pilote. Tu prepreku uspio je izgladiti u razgovoru s komisijom koju je uspio šarmirati, te je ubrzo nakon toga postao zrakoplovni kadet.

Nadlijetanje kapitulacije

Svega deset mjeseci nakon Novoselova pristupanja kadetskoj obuci, Japan napada američku mornaričku bazu u Pearl Harboru nakon čega Sjedinjene Države službeno ulaze u još jedan globalni sukob. “Nažalost, nisam iskusio neku veliku akciju za vrijeme Drugog svjetskog rata. Bio sam stacioniran na Marijanskim otocima, na otoku Tinian, pred kraj rata. Možda sam letio oko šest misija i rat je bio gotov. Međutim, dok sam bio ondje, stekao sam neprocjenjivo iskustvo. Dobio sam i priliku za svoje prvo pravo zapovjedništvo, kad sam preuzeo vodstvo nad 99. bombarderskom eskadrilom, sastavljenom isključivo od bombardera B-29“, opisao je jednom prigodom. Inače, 99. bombarderska eskadrila bila je jedina postrojba 313. bombarderskog krila koja je čitavo vrijeme nakon rata održavala borbenu spremnost. Kad se već govori o Novoselovoj ulozi u Drugom svjetskom ratu, ipak valja istaknuti jedan zanimljiv detalj. Naime, tijekom potpisivanja japanske predaje na američkom bojnom brodu USS Missouri usidrenom u Tokijskom zaljevu 2. rujna 1945, čime je i službeno završen taj rat, u jednom trenutku u sklopu ceremonije brod je nadlijetalo mnoštvo aviona B-29. Jednim od njih pilotirao je upravo Novosel. Nakon dvije godine premještaju ga na sjeverozapad Floride. Ondje pronalazi novi dom u bazi ratnog zrakoplovstva Eglin gdje nastavlja služiti kao testni pilot na avionima B-29. Posao koji je tada radio bio je iznimno zanimljiv i uzbudljiv, ali i opasan jer je u to vrijeme dosta njegovih prijatelja i kolega izgubilo život obavljajući testne letove na različitim avionima. Tako se jednom u istom danu dogodilo da je njegova postrojba izgubila čak tri testna pilota u padu bombardera B-24. S obzirom na manjak časničkog osoblja u njegovoj postrojbi, Novosel je promaknut iz čina natporučnika u čin satnika. No, uskoro ga stižu posljedice poslijeratnog smanjivanja snaga i odlazi u pričuvu, tj. u civilstvo. To kratko traje, vraća se kao bojnik u vrijeme Korejskog rata 1950. – 1953., no ne sudjeluje u borbenim akcijama. Nakon tog sukoba opet odlazi iz aktivnog sastava i 1955. promaknut je u pričuvnog pukovnika. 

Dobrovoljna degradacija

Do 1963. radio je kao komercijalni pilot. Međutim, atentat na predsjednika Kennedyja u studenom te godine ostavlja na njega dubok dojam. Inspiriran legendarnim Kennedyjevim inauguracijskim govorom i riječima da se ‘’…ne pitamo što zemlja može učiniti za nas već što mi možemo učiniti za našu zemlju…’’ Novosel se dobrovoljno javlja za rat u Vijetnamu. Ratno zrakoplovstvo ga, međutim, odbija zbog previsokog čina. No to ga ne sprečava da se pridruži Američkoj kopnenoj vojsci u ulozi časnika-specijalista bez zapovjednih dužnosti (warrant officer). Tako se Novosel s navršenom 41 godinom svjesno degradira kako bi se nakon Drugog svjetskog i Korejskog rata pridružio svojim sugrađanima u još jednom ratu.

‘’Nakon tri rata u našem stoljeću, naša je nacija bila pred četvrtim, ovaj put u Vijetnamu. Usred sumorne atmosfere nakon atentata na predsjednika Kennedyja osjetio sam da se moram uključiti u taj sukob. Želio sam pomoći i u potpuno neracionalnom činu dobrovoljno sam se prijavio za sudjelovanje u tom ratu’’, protumačio je legendarni pilot svoju odluku u jednom razgovoru s američkim vojnim novinarom. Novosel je bio iskusni pilot koji je letio, kako je nekoliko puta i sam potvrdio, na svemu što je imalo krila. ‘’Letio sam na svim bombarderima koje smo imali, osim na B-32 i B-34. Ali svi drugi bombarderi koji su u našem inventaru, možete biti sigurni da sam njima letio. Letio sam i na P-39, P-40, P-63 u kategoriji lovačkih aviona. Od trenažnih aviona, letio sam na PT-19, BT-43, AT-6. Što se tiče transportnih aviona letio sam na C-60, C-47, C-46, C-54, i mislim da je to sve. Siguran sam da postoje još neki drugi kojih se u ovom trenu ne mogu sjetiti. Tih smo dana bili prilično opušteni – nisam se trebao truditi pronaći zrakoplov za let. U bazama u kojima sam u to vrijeme bio raspoređen kao testni pilot, imali smo zapravo sve te letjelice, te je to bio ujedno i glavni razlog zašto sam letio u toliko različitih letjelica’’, precizirao je jednom prigodom.

Kupovina letačke značke

Koliko je Novosel volio letjeti pokazuje i činjenica da je prije naučio letjeti nego što je naučio voziti osobni automobil. Isto tako, u danima dok je bio civilni pilot u svoje je slobodno vrijeme naučio letjeti na helikopteru. Ni sam tada nije bio svjestan koliko će se ta odluka pokazati proročanskom. Naime, rat u Vijetnamu bio je sukob u kojem su važnu ulogu odigrali upravo helikopteri, što znači da su takvi piloti bili prijekopotrebni. Vojska je doslovno uložila u njegovu izobrazbu pola sata, u trenutku kad su ga testirali zna li upravljati helikopterom. Po uspješno obavljenom testiranju čak mu nisu dali letačku značku s krilima nego ju je morao otići kupiti vlastitim novcem. Prvo postavljenje nakon povratka u oružane snage bilo mu je u vojnoj bazi Fort Bragg, danas poznatiju pod imenom Fort Liberty, u North Carolini. Bio je dodijeljen specijalnim postrojbama. Kako i sam tvrdi, vjeruje da se to dogodilo jer je vojska procijenila da ima sposobnosti za strane jezike. Tu je sposobnost stekao još kao dijete jer engleski nije progovorio prije no što je navršio sedam godina i uvijek je govorio kako mu je to drugi jezik jer mu je materinski bio hrvatski. Zbog toga je tijekom Drugog svjetskog rata bio i agent Ureda za strateške službe (Office of Strategic Services – OSS) koji je bio preteča Središnje obavještajne agencije (Central Intelligence Agency – CIA).

Simbol herojstva i požrtvovnosti

“Kad sam se dragovoljno prijavio u aktivnu službu u ratnom zrakoplovstvu, vjerovao sam da ću svoje veliko iskustvo iskoristiti za obuku vojnih zrakoplovaca”, napisao je Novosel u svojim memoarima. “Nikad nisam mislio da ću biti poslan u Vijetnam kao borac, pogotovo ne u mojim godinama”. Ali to su bile zapovijedi koje je dobio, pa je to i učinio, iskrcavši se u azijsku zemlju u siječnju 1966. Dodijeljen je 283. medicinskom odredu, postrojbi za helikoptersku medicinsku evakuaciju imena Dustoff, što je ujedno bila i oznaka koja je postala univerzalan pozivni znak za sve postrojbe medicinske pomoći u Vijetnamu. S obzirom na to da je Novosel bio najiskusniji pilot u postrojbi, vrlo je brzo postao vođa i stekao veliko povjerenje svojih kolega.

S Dustoff pilotima prvi se put susreo za vrijeme službe u Dominikanskoj Republici gdje je bio potpora specijalnim postrojbama. Ti su piloti imali ključnu ulogu u spašavanju ranjenih vojnika, nerijetko pod iznimno teškim uvjetima. Naziv Dustoff nastao je kao radiopozivni znak jer su helikopteri na kojima su letjeli dizali veliku prašinu prilikom slijetanja i uzlijetanja. Stoga su svi u okolici nakon susreta s njima bili prisiljeni sa sebe brisati prašinu (eng. dust off). Dustoff piloti često su letjeli u opasnim situacijama, uključujući neprijateljsku vatru, loše vremenske uvjete i noćne operacije, kako bi spasili ranjene vojnike. Samim time podrazumijeva se da su to morali biti iznimno vješti i hrabri piloti jer su često letjeli blizu tla u neprijateljskim zonama. Helikopteri kojima su upravljali bili su opremljeni osnovnom medicinskom opremom kako bi se ranjenicima mogla pružiti prva pomoć na putu do bolnice. U američkim oružanim snagama Dustoff piloti imaju velik ugled i poštovanje jer se radi o ljudima koji su simbol požrtvovnosti i hrabrosti, spremni riskirati vlastiti život kako bi spasili druge. Koncept Dustoff postrojbi nastavlja se i danas u suvremenim vojnim operacijama, koristeći napredne medicinske i zrakoplovne tehnologije za spašavanje života na bojištima diljem svijeta.

Kad se otac i sin međusobno spase

Kad se sve to uzme u obzir, postavljanje Novosela u Dustoff postrojbu bio je logičan slijed događaja jer je on imao puno iskustva u instrumentalnom letenju – nešto što nitko drugi u postrojbi nije imao. Tada se često znalo dogoditi da zračna potpora ili zračni transport nisu dostupni zbog loših vremenskih uvjeta. To je luksuz koji si momci iz Novoselove postrojbe nisu mogli priuštiti. Evakuacija ranjenika uvijek je morala letjeti i to je nešto čega se i sam Novosel držao prilično čvrsto. Novosel je odslužio dvije rotacije u Vijetnamu leteći u helikopterima Bell UH-1 Huey u misijama izvlačenja ranjenika iz ratnih područja. Letio je u 2543 misije i izvukao 5589 ranjenika, među njima spasio je i vlastitog sina Michaela J. Novosela mlađeg. Michael Junior naslijedio je očevu ljubav prema letenju i čim je trebao odlučiti što će raditi u životu nije puno razmišljao i brzo se odlučio na pilotsku karijeru. Ubrzo nakon temeljne obuke dobio je postavljenje u očevoj postrojbi gdje mu je otac bio i izravni nadređeni zapovjednik. Priča oko uzajamnog spašavanja počinje kad je Novosel mlađi izvlačio pripadnike postrojbi Južnog Vijetnama (ARVN) jugoistočno od grada Bình Thuy. To je poslijepodne njegov otac upravo pokupio ranjenika kad je čuo na radiju da se sinov helikopter prisilno spušta. Bez oklijevanja odletio je na lokaciju pada sinova helikoptera i pokupio cijelu ekipu. Šest dana poslije, Novosel stariji pružao je potporu snagama ARVN-a kada mu je u neobičnoj nesreći otkinut repni rotor pri čemu je pao u rižino polje. Spletom sretnih okolnosti u blizini se našao helikopter njegova sina koji mu je uzvratio uslugu. Te noći bio je red na ocu da počasti pićem svoje spasioce!  

Najveće priznanje

Bez obzira na to koliko akcija uzajamnog spašavanja oca i sina usred ratnog vihora bila sama po sebi nevjerojatna i vrijedna vrhunske holivudske produkcije, to ipak nije bila zadaća na kojoj je Michael J. Novosel zaslužio Medalju časti (Medal of Honor) – najviše vojno odlikovanje SAD-a. Bila je to akcija koja je počela ujutro 2. listopada 1969. Novosel je krenuo u evakuaciju skupine južnovijetnamskih vojnika koje je u blizini kambodžanske granice opkolilo nekoliko tisuća pripadnika sjevernovijetnamskog lakog pješaštva. Radioveza je bila izgubljena, a saveznički vojnici potrošili su streljivo. Novosel je bez oklijevanja manevrirao svojim helikopterom u dobro utvrđenom i branjenom neprijateljskom području za obuku, u kojem je skupinu ranjenih južnovijetnamskih vojnika prikliještila velika neprijateljska snaga. Budući da su sve komunikacije s opkoljenim snagama bile izgubljene, više je puta kružio oko područja borbi, leteći nisko pod neprekidnom teškom vatrom, kako bi privukao pozornost raštrkanih prijateljskih postrojbi. Takav iskaz hrabrosti vidno je podigao moral opkoljenima jer su to prepoznali kao znak da se okupe za evakuaciju.

U šest navrata Novosel i njegova posada bili su prisiljeni napustiti područje borbe zbog intenzivne neprijateljske vatre, samo da bi se vratili iz drugog smjera kako bi se iskrcali i izvukli dodatne postrojbe. Pred kraj misije, u blizini neprijateljskog bunkera primijećen je ranjeni vojnik. U potpunosti shvaćajući da će privući neprijateljsku vatru, Novosel se odlučuje na izvlačenje lebdeći helikopterom unatrag. Dok je muškarac uvučen u avion, trideset metara ispred njega diže se vijetkongovac i otvara vatru iz svoje puške AK-47 te ranjava Novosela u desnu nogu i ruku, zbog čega on nakratko gubi kontrolu nad letjelicom. Ipak, brzo se pribrao i počeo se izvlačiti pod neprijateljskom vatrom koja je brzo ostala u daljini iza njegove letjelice. Ukupno je izvršio 15 iznimno opasnih izvlačenja ranjenika. Kao izravna posljedica njegova nesebičnog ponašanja, spašeni su životi 29 vojnika. Izvanredno junaštvo koje je pokazao Novosel bilo je nadahnuće za njegove suborce te čin kojim je zadužio američke oružane snage i Sjedinjene Države u cijelosti. Za svoje je herojstvo 15. lipnja 1971. godine primio Medalju časti od tadašnjeg predsjednika Richarda Nixona.

Bio je dobar vojnik!

Novosel je umirovljen kao warrant officer 1985. godine. Bio je vojni pilot 42 godine i bio je posljednji američki vojni pilot iz Drugog svjetskog rata koji je ostao u aktivnoj letačkoj službi. Sakupio je 12 400 sati vojnog letenja, uključujući 2038 u borbi. Preminuo je 2. travnja 2006. u 83. godini. Pokopan je na groblju Arlington u saveznoj državi Virginiji pored svoje supruge Ethel, bivše pripadnice američkih Marinaca koja je umrla 1992. Tijekom sprovoda ispraćen je uz najviše počasti: šest nositelja Medalje časti zajedno s postrojbom padobranaca Golden Knights (Zlatni vitezovi) ispratilo je ratnog heroja na posljednje počivalište.

Tijekom 2021. godine Zakonom o autorizaciji nacionalne obrane, u SAD-u je formirano kongresno povjerenstvo od osam članova koje je izradilo plan za preimenovanje nekih vojnih baza. Komisija je primila 34 000 prijedloga, uključujući 3670 jedinstvenih imena. “Važno je da nazivi koje preporučujemo za ova postrojenja na odgovarajući način odražavaju hrabrost, vrijednosti i žrtve naših različitih vojničkih muškaraca i žena”, rekla je predsjednica povjerenstva, umirovljena admiralica Michelle Howard. Dodala je i kako “također razmatramo lokalni i regionalni značaj imena i njihov potencijal da inspiriraju i motiviraju naše pripadnike.” Ubrzo nakon toga, Kongres i ministar obrane Lloyd Austin daju odobrenje za preimenovanje baze Fort Rucker u Alabami u Fort Novosel. Do tada je bila imenovana po konfederacijskom časniku, Edmundu Ruckeru (1835. – 1924.).

Novoselova obitelj darovala je njegovu Medalju časti Muzeju zrakoplovstva Američke kopnene vojske (United States Army Aviation Museum) koji se nalazi u njegovoj bazi. “To je nevjerojatan znak pažnje od obitelji, koji se nikad ne može nadmašiti”, rekao je tadašnji zapovjednik baze general-bojnik Michael McCurry. ‘’Kad mi je obitelj to prvi put spomenula prije nekoliko tjedana, dok sam razgovarao s njima telefonom, imao sam problema čak i s pronalaskom riječi zbog onoga što je ta medalja predstavljala. Zaista nevjerojatno! Našu predanost njima pokazat ćemo tako da to izložimo ovdje kako bi svaki budući vojni pilot znao točno što se od njih očekuje u službi našoj naciji kako bismo je zaštitili’’. “Prije nego što je umro, uvijek je govorio da na svojoj nadgrobnoj ploči samo želi da piše ‘Bio sam dobar vojnik’, samo vam to govori koliko je bio skroman čovjek’’, izjavila je prigodom ceremonije preimenovanja vojarne Novoselova kći Jeannee Vinyard.

TEKST: Tomislav Vidaković