časnički namjesnik Siim SALISTE, prvi dočasnik Savezničkog  zapovjedništva za operacije (ACO)

“Današnji dočasnici više su potpuni individualci i vođe. Bolje su obrazovani i pripremljeni da budu predvodnici na terenu. Prilike za dočasnike u mnogim našim savezničkim i partnerskim vojskama brojnije su godinu za godinom, i ponosan sam što naše zemlje nastavljaju promovirati i razvijati brže, jače i budnije vojnike, mornare, zrakoplovce, marince i rendžere”

Prvi dočasnik ACO-a smatra se i prvim dočasnikom NATO-a, stoga nismo željeli propustiti priliku za razgovor s Estoncem časničkim namjesnikom Siimom Salistom, koji je 2019. godine u Monsu na toj poziciji naslijedio Hrvata, časničkog namjesnika Davora Peteka. Doduše, prilika je bila vrlo kratka: Saliste je sa suradnicima doletio u Zagreb kako bi nazočio dijelu međunarodnog tečaja za najviše dočasničke dužnosti CSEL koji se za dočasnike zemalja Američko-jadranske povelje (A-5) održavao na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”.

Zašto ste se odlučili za vojnu karijeru?

Zapravo, u mladosti o njoj nisam razmišljao, želio sam odslužiti vojni rok, ići na sveučilište i tražiti karijeru u civilstvu. No, vrlo brzo shvatio sam da su oružane snage neka vrsta “mikrosvemira” i zapravo vam mogu ponuditi sve poslove koji postoje u civilstvu. Shvatio sam da u njima mogu postati ratnik, vođa, učitelj, instruktor, tehnološki specijalist, da mogu raditi na kopnu, moru, u zraku… Napokon, odabrao sam pješaštvo, pa vođenje, stvar koja me fascinirala. Tijekom godina radio sam na razvoju estonskog dočasničkog zbora. Kasnije, NATO me “pogurnuo” u međunarodno okružje.

Koje su sličnosti estonskih i hrvatskih Oružanih snaga?

Kao punopravne članice Saveza, i jedne i druge pridonose NATO-ovim misijama poput KFOR-a na Kosovu ili borbenim skupinama u okviru aktivnosti ojačane prednje prisutnosti. U njoj hrvatske postrojbe podupiru Litvu i Poljsku, dok je Estonija zemlja-domaćin jednoj od skupina. Svaka od tih misija ključna je za kolektivnu spremnost Saveza. Također, vojske naših zemalja prošle su dug put i nastavljaju podupirati niz mirovnih misija i operacija na više različitih područja. Uživam raditi s Dočasničkim zborom OSRH, nikad nisam vidio lošeg dočasnika iz vaše zemlje. Kad vidim hrvatsku zastavu na nečijem rukavu, znam da tom dočasniku mogu vjerovati, da je on moj saveznik i netko tko će dati dobru potporu.

Kako biste opisali ulogu i zadaće dočasnika kad ste započinjali karijeru, a kako danas?

Dopustite mi da citiram zapovjednika ACO-a, generala zbora Toda Woltersa: “Današnji dočasnici ne žele sjediti na klupi i biti tek dio procesa, žele izići i biti vođe na čelu jer za to imaju samopouzdanja i hrabrosti. To je ono što čini naše vojske toliko izvanrednima. Ja, kao sretnik koji ima priliku služiti rame uz rame s vama, ne mogu vam dovoljno zahvaliti za žrtve koje ste podnijeli do sada i one koje ćete podnijeti u budućnosti.” Dakle, današnji dočasnici više su potpuni individualci i vođe. Bolje su obrazovani i pripremljeni da budu predvodnici na terenu. Prilike za dočasnike u mnogim našim savezničkim i partnerskim vojskama brojnije su godinu za godinom, i ponosan sam što naše zemlje nastavljaju promovirati i razvijati brže, jače i budnije vojnike, mornare, zrakoplovce, marince i rendžere.

Koliko su međunarodne misije bile korisne za vašu karijeru?

 Biti uključen u međunarodne misije i operacije, baš kao i rad u međunarodnim okružjima, imale su i dalje imaju velik utjecaj na moj profesionalni i osobni razvoj. Raditi zajedno s pripadnicima drugih vojski, osobito u okviru NATO-a, daje vam jedinstven pogled na to kako drugi vježbaju i bore se. Učiti jedni od drugih, dijeliti iskustva i najbolje načine uvježbavanja… Sve to može značiti samo napredak za naše savezničke snage. Možemo uzeti ono što smo naučili i uporabiti u našim zemljama, sve u svrhu poboljšanja. Ukratko, upoznati toliko mnogo ljudi iz raznih krajeva svijeta pomaže gradnji jedne neprocjenjive mreže prijatelja za cijeli moj život.

Mora li dočasnik biti strog da bi bio uspješan?

Jednostavan odgovor na to pitanje bio bi ne, ali stvar je nešto kompliciranija. Naravno, kroz našu vojničku karijeru učimo da su pravi red i samodisciplina temelj uspjeha naših misija i operacija. Postoje određene socijalne vještine koje su potrebne da razvijete svoje sposobnosti vođe: aktivno slušanje i susretanje s vašim kolegama te kulturama u koje ste trenutačno uključeni bitni su ključevi uspjeha.

Kakva je danas uloga CSEL-a u ACO-u i koliko se ona promijenila u zadnjih nekoliko godina?

Šesti sam po redu na poziciji prvog dočasnika ACO-a. Moja je primarna odgovornost biti načelni savjetnik o pitanjima koji se tiču vojnika i dočasnika unutar Saveza. Ipak, kad se pogleda nešto dublje, mislim da je moj posao i potpora te razvoj za više od dva milijuna viših dočasnika, kao i savjetovanje svakom tko ga treba, bez obzira na to je li riječ o generalima, časnicima, vojnicima ili ročnicima. Spremnost na svjetskoj razini znači da se brinete o postrojbama, a ne o nekim posebnim činovima. 

Kako je izgledala primopredaja dužnosti s časničkim namjesnikom Petekom? Koliko vam je on pomogao?

Primopredaja je bila – laka! Kako smo Davor i ja više godina radili zajedno u okviru različitih NATO-ovih projekata, već sam imao solidnu razinu razumijevanja posla i izazova koji dolaze s pozicijom prvog dočasnika ACO-a. Stoga zahvaljujem Davoru što sam bio spreman za besprijekoran prijenos dužnosti. Zapravo, moje prvo iskustvo rada s hrvatskim vojnicima bilo je ono iz 2007. godine s časničkim namjesnikom Petekom. Tad sam bio prvi dočasnik estonske kopnene vojske, a on voditelj mobilnog tima za obuku Zapovjedništva združenih snaga iz Brunssuma. Jako mi je pomogao u poslu pruživši vrijednu obučnu multinacionalnu perspektivu.

Koje biste hrvatske posebnosti istaknuli kad je riječ o Dočasničkom zboru te obrazovanju i obuci dočasnika?

To su iskustva koje stariji dočasnici iz Hrvatske imaju iz devedesetih godina i Domovinskog rata te način na koji ih rabe kako bi podigli nove naraštaje dočasnika. Kombinacija borbenih iskustava i znanja o današnjim sigurnosnim izazovima pomogle su dočasnicima OSRH da dosegnu NATO-ove standarde.

Kakvo je vaše mišljenje o tečaju CSEL na Hrvatskom vojnom učilištu?

Od prvog održavanja 2017. godine tečaj je sad već prošao dug put i ponosan sam na posao koji prvi dočasnik OSRH časnički namjesnik Dražen Klanjec obavlja s kolegama iz A-5. Kako sam već rekao, mislim da je jedna od najvažnijih komponenti takvih tečaja – uvezivanje. Možemo biti dan za danom na sastancima i videokonferencijama, ali ništa se ne može usporediti s izravnim susretom s kolegama, iskrenom i otvorenom diskusijom, stvaranjem prijateljstava te dijeljenjem iskustava. To je, jednostavno, nenadmašno.

Razgovarao: Domagoj VLAHOVIĆ

Foto: Mladen ČOBANOVIĆ