Međunarodna vježba Immediate Response, u organizaciji Oružanih snaga Republike Hrvatske i Slovenske vojske i uz potporu Zapovjedništva Američke kopnene vojske za Europu, okupila je više od 2000 sudionika. Osim iz navedenih zemalja, stigli su i pripadnici oružanih snaga Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova, Mađarske, Makedonije i Ujedinjenog Kraljevstva. Vježba je bila podijeljena u pet zasebnih manjih vježbi na pet lokacija. U Hrvatskoj je na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” od 11. do 21. rujna bila održana “klasična” vojna vježba na zemljištu…

Treće izdanje međunarodne vježbe Immediate Response, otkad je zajednički, uz potporu Zapovjedništva Američke kopnene vojske za Europu (USAREUR) organiziraju Oružane snage Republike Hrvatske i Slovenska vojska, okupilo je više od 2000 sudionika. Osim iz navedenih triju zemalja, sudionici su došli i iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, s Kosova, iz Mađarske, Makedonije i Ujedinjenog Kraljevstva. Vježba je bila podijeljena u pet zasebnih manjih vježbi što je zahtijevalo njezino raspoređivanje na pet lokacija. U Hrvatskoj je na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” od 11. do 21. rujna bila održana “klasična” vojna vježba na zemljištu, a u Simulacijskom središtu u Zagrebu od 9. do 22. rujna računalno podržana stožerna vježba. S hrvatskim je središtem u toj vježbi bilo povezano srodno središte u Postojni, Slovenija. Na lokacijama u Slunju i Postojni od 12. do 21. rujna vježbali su i obučavali se i timovi prednjih zračnih kontrolora (JTAC). Konačno, u slovenskom Novom Mestu i Čatežu ob Savi od 15. do 19. rujna održane su vježbe potpore provedbi humanitarnih operacija i vježbe potpore u slučaju elementarnih nepogoda.
Obišli smo vježbu na dvjema hrvatskim lokacijama. Svakako, međutim, vrijedi spomenuti da su pripadnici OSRH u Sloveniji sudjelovali u vježbi s dva CIMIC tima, liječničkim timom koji je uvježbavao procedure u američkoj terenskoj vojnoj bolnici ROLE 2 i jednim JTAC timom.
Naravno, za nas je bila najatraktivnija vježba na Slunju. Naša ekipa tamo je stigla 19. rujna početkom završnog tjedna vježbe, u trenucima kad su primarne obučne skupine na zapovijed multinacionalnog Nadređenog zapovjedništva (HICON) razine bojne napustile bazno šatorsko naselje (tent city) i pozicionirale se na svojim područjima prikupljanja. Bila je riječ o trima satnijama: slovenskoj satniji A bio je pridodan vod iz OS-a Bosne i Hercegovine, američkoj satniji B vod iz Vojske Crne Gore, dok su satniju C činili pripadnici OSRH, konkretnije, bila je riječ o 2. satniji bojne Gromovi Gardijske motorizirane brigade. Satnijama su tijekom vježbe pridodavani medicinski timovi američke vojske te JTAC timovi iz Hrvatske, Mađarske i SAD-a. Časnici i dočasnici iz šest spomenutih zemalja činili su i HICON, s tim da mu je zapovijedao bojnik Samir Mršić iz bojne Pauci Gardijske motorizirane brigade.
Do tog je dana više od 500 vojnika koji su boravili na hrvatskom poligonu već radilo zajedno cijeli tjedan. Bili su posvećeni usavršavanju pojedinačnih i zajedničkih sposobnosti provedbe konvencionalnih vojnih operacija motoriziranog i lakog pješaštva. Naime, Hrvati i Slovenci su za svoje satnije na poligon dovezli svoja borbena oklopna vozila Patria, odnosno njihovu slovensku inačicu Svarun, a iz Nacionalne garde Minnesote sudjelovala je laka pješačka satnija. Svaka je satnija rotacijski prošla obuku na traci koja je bila podijeljena u tri osnovna dijela: zauzimanje područja prikupljanja, kretanje do dodira i napad.
Područja prikupljanja koja smo obišli zalijevala je obilna kiša, koja je zapravo pomogla postrojbama da zauzmu što bolje i skrovitije položaje. Svaka je satnija oko svoje zone odgovornosti na velikom poligonu postavila osiguranje u krugu od 360 stupnjeva, a ako ste bili nenajavljeni niste mogli izbjeći zaustavljanje i pregled jer scenarij je predviđao i mnoge neočekivane izazove za obučne skupine. “Plavi” (obučna skupina) uvijek su trebali biti 100 % sigurni nije li riječ o kakvom triku “crvenih”, tj. suprotne strane na vježbi.
Za Immediate Response 16 na zemljištu američka je strana osigurala potporu svojeg simulacijskog sustava DISE, sličnog sustavu MILES koji na Slunju koristi Središte za borbenu obuku. Stoga su sva vatrena oružja, uključujući i ono većeg kalibra na oklopnim vozilima, imala prepoznatljive plastične dodatke koji ispuštaju lasere koji “gađaju i pogađaju” protivnike, a vojnici su na odorama imali senzore koji potvrđuju pogotke. Inače, svaka je postrojba raspolagala svojim standardnim oružjem, tako da su, primjerice, pripadnici OSRH koristili puške VHS2, pripadnici Slovenske vojske FN F2000, Oružanih snaga BiH Colt M-4…
Nismo imali puno prilike za razgovor s vojnicima. Bili su usredotočeni na vježbu, a neki su se možda i pitali nisu li blatnjavi i pokisli civili koji su se odjednom pojavili u skrovitim dijelovima poligona s fotoaparatom, blokom i olovkom nekakav dio scenarija. Ipak, u nekoliko smo kraćih razgovora shvatili da je većini njih rad s kolegama iz drugih zemalja neobično zanimljiv. Razgovori o vojničkom životu, iskustvima, misijama, vježbama, naoružanju, sigurno pomažu da se ona toliko često spominjana interoperabilnost dodatno učvrsti.
Nešto je slično idućeg dana na Slunju tijekom prezentacije vježbe za uzvanike i medije rekao njezin kodirektor brigadir OSRH Tomislav Pavičić. “Najzahtjevnije u vježbi je učinkovito integrirati razne postrojbe, borbena sredstva i komunikacijsku opremu,” utvrdio je zapovjednik Topničko-raketne pukovnije Hrvatske kopnene vojske dodajući da je vježba iznimno dobro iskustvo za pripadnike OSRH, ali i drugih oružanih snaga. Iako se na prezentaciji govorilo o cijeloj vježbi Immediate Response 16, fokus je ipak bio na događajima na najvećem poligonu OSRH. Među gostima bio je i direktor Glavnog stožera OSRH kontraadmiral Robert Hranj, zapovjednik Hrvatske kopnene vojske general-pukovnik Mate Ostović, predstavnici vojski koje sudjeluju na vježbi, predstavnici više ustrojstvenih cjelina OSRH, predstavnici lokalne uprave i samouprave i drugi. Hrvatska i slovenska satnija pokazale su, među ostalim, procedure taktičkog kretanja, dodira sa suprotnom stranom i medicinske evakuacije, a posade borbenog oklopnog vozila Patria reakciju na zasjedu. Mađarski JTAC tim prikazao je proceduru poziva zračne potpore. Na taj se poziv u scenarij uključio američki lovački avion F-16 iz baze u Avianu, Italija, i tako dao dodatnu atraktivnost cijeloj vježbi. Brze akcije nije nedostajalo, dan prezentacije bio je kudikamo bučniji i vatreniji nego prethodni kad su postrojbe zauzimale svoje položaje. Scenarij je napadima dodatno začinila i suprotna strana sastavljena od pripadnika bojne Pume Gardijske oklopno-mehanizirane brigade.
Istaknuvši značaj koji vježba Immediate Response ima za sveukupnu suradnju saveznika i partnera koji u njoj sudjeluju, general Ostović rekao je da je iznimno zadovoljan svim onim što su vojnici prikazali tijekom prezentacije. Naglasio je kako vježba poput Immediate Response, među ostalim, služi za uvježbavanje i provjeru sposobnosti u multinacionalnom okruženju.

Cilj je vježbe Immediate Response 16 izgradnja povjerenja te promicanje regionalne stabilnosti i sigurnosti, jačanje partnerskih sposobnosti i unapređenje interoperabilnosti oružanih snaga članica NATO saveza i oružanih snaga članica Partnerstva za mir (Partnership for Peace  – PfP). Vježba se održava u kontinuitetu od 2011., a ove se godine provodila od 9. do 23. rujna, treću godinu zaredom istodobno u Hrvatskoj i Sloveniji.
Kao težišni obučni ciljevi vježbe definirani su: provedba punog spektra operacija kao odgovor na hibridnu prijetnju, potpora provedbi humanitarnih operacija i operacija potpore u slučaju elementarnih nepogoda (Humanitarian Assistance and Disaster Relief – HA/DR) te uvježbavanje potpore zemlje domaćina (Host Nation Support – HNS) uključujući sve aspekte prihvata snaga, raspoređivanja snaga, uvođenja snaga i integracije (Reception, Staging, Onward Movement, and Integration – RSOM&I).

CAX vježba u simulacijskim središtima
Dio vježbe Immediate Response 16 bila je stožerna računalno podržana simulacijska vježba na zapovjednom mjestu (CAX/CPX) koja se održavala od 9. do 22. rujna na dvjema povezanim lokacijama u Zagrebu i Postojni. U Simulacijskom središtu ZOD-a djelovala su dva stožera bojni (Gromovi iz GMTBR-a i 2. bojna 135. brigade Nacionalne garde Minnesote). U vojarni “Baron Andrej Čehovin” u Postojni djelovali su namjenski organizirani stožeri razine ojačane bojne iz 74. pješačkog puka 72. brigade Slovenske vojske te ojačane prve pukovnije Welsh Guards Britanske kopnene vojske. Te su četiri cjeline bile i primarna obučna skupina vježbe, kao i zapovjedni elementi pojedinih satnija i pojedini operatori raznih specijalnosti iz postrojbi. U Zagrebu je bilo smješteno Nadređeno zapovjedništvo (HICON) razine multinacionalne motorizirane brigade. Sve u svemu, CAX vježba uključivala je časnike i dočasnike iz OSRH te pripadnike vojski Kosova, Makedonije, SAD-a, Slovenije i Ujedinjenog Kraljevstva.
Primarni ciljevi računalno podržane vježbe u kojoj se koristio simulacijski sustav JCATS bili su poboljšanje i provjera interoperabilnosti između pripadnika savezničkih i partnerskih vojski, kao i poboljšanje izvršavanja pojedinačnih i zajedničkih taktičko-tehničkih procedura. Scenarij je podrazumijevao konvencionalne vojne operacije (obrambene i napadne), ali i uključivao elemente asimetričnih/hibridnih operacija tipičnih za suvremene doktrine.
“Izazovno je i zahtjevno raditi u međunarodnom okružju i sinkronizirati djelovanje raznih postrojbi i njihovih pripadnika iz više savezničkih i partnerskih oružanih snaga,” izjavio je za Hrvatski vojnik tijekom vježbe zapovjednik HICON-a brigadir Ivan Galović iz OSRH. Bojnik Samuel Andrews iz Nacionalne garde Minnesote, jedan od časnika koji je planirao vježbu, dodao je da iza vježbe stoji dugih devet mjeseci priprema te istaknuo izvrsnu potporu koju pružaju pripadnici simulacijskih središta iz Hrvatske i Slovenije.

Domagoj Vlahović, Snimio Tomislav Brandt