U Simulacijskom središtu Zapovjedništva za obuku i doktrinu “Fran Krsto Frankopan” u Zagrebu završena je 20. studenog simulacijska računalno podržana vježba (CAX) Jesenska magla 15. Primarna obučna postrojba bila je Gardijska motorizirana brigada HKoV-a, tj. njezin Stožer, kao i stožeri bojni u sastavu Brigade. Osnovni je cilj vježbe bila provjera osposobljenosti Stožera GMTBR-a u provedbi taktike, tehnika i procedura vođenja postrojbi kroz provedbu operacija punog spektra s težištem na napadnoj operaciji…

U Simulacijskom središtu Zapovjedništva za obuku i doktrinu Hrvatske kopnene vojske već dulje vrijeme nismo vidjeli vježbu čija bi središnja obučna skupina bio stožer gardijske brigade. Stoga je vježba Jesenska magla 15 sama po sebi poseban događaj jer je u fokusu računalno podržanog (CAX) scenarija bio Stožer Gardijske motorizirane brigade (GMTBR). Naravno, to ne znači da taj Stožer ne prolazi stalne obučne i vježbovne cikluse jer i tako visoka i važna ustrojstvena cjelina mora biti jednako spremna za svoje zadaće kao i binom ili desetina.
Jesenska magla 15 logičan je nastavak velikog ciklusa koji su u proteklom razdoblju na vježbama u SimS-u pojedinačno prošli stožeri bojni GMTBR-a. Zanimljivo je bilo što su oni, kao i druge sastavnice GMTBR-a, od 16. do 20. studenog boravili u zagrebačkoj vojarni “Petar Zrinski” kao sekundarne obučne skupine. Posebnost je bilo i sudjelovanje elemenata stožera Hrvatske kopnene vojske u ulozi HICON-a (High-control), zapovjedništva nadređenog obučnim skupinama. Kad pribrojimo i pripadnike SimS-a, koji su tehnički organizirali i svojim sredstvima i znanjem potpomogli vježbu, te bili fiktivna suprotna strana (OPFOR ili “crveni”), lako je zaključiti da je poznati objekt “58” u vojarni bio prilično opterećen. Gotovo je svaka skupina imala vlastitu prostoriju.
Lako je prihvatiti da ljudi koje zanimaju vojničke teme mogu imati otklone prema klasičnim CAX vježbama. Za razliku od “živih” vježbi na Slunju, Gašincima ili Crvenoj zemlji, tu nema onog pravog, vojničkog terena, blata, pucnjave i dima, nema buke tenkova i oklopnjaka, nema prljavih čizama i suhih obroka. Sve se, naizgled, svodi na velike i tople sobe, računala, telefone, stolove, karte… No, takav je dojam pogrešan. Kao prvo, CAX vježbe sve su korišteniji alat za obuku i koristi ga sve veći broj zemalja i u sve većem opsegu. Više nisu namijenjene samo stožerima, nego sve više i pojedincima. Računalna tehnologija, kao i sve druge simulacijske tehnologije, razvija se velikom brzinom i sve je uvjerljivija. Vrlo je bitno što hrvatski SimS te trendove apsolutno prati i opremljenošću i obučavanjem svojih pripadnika pa se slobodno može reći da je među istaknutijim u ovom dijelu Europe.
Ipak, sve što smo nabrojili ne bi puno značilo da pripadnici obučnih skupina nisu svjesni koliko im je takva vježba važna te da nemaju potreban pristup i motiv. Na vježbi Jesenska magla 15 tog pristupa nije nedostajalo. Prilikom posjeta novinarske ekipe u tijeku je bio jedan od vrhunaca operacije. Na sve strane, u svim prostorijama, komunikacija je bila intenzivna, uz mnoštvo upita, odgovora, rasprava, pa i povišenih zapovjednih tonova. Časnici i dočasnici koje uglavnom susrećemo na poligonima vjerno su prenosili atmosferu stožera na terenu.
Što znače takve vježbe jako je dobro mogao opisati pripadnik bojne Pauci satnik Željko Botica. U toj je postrojbi od početaka Domovinskog rata, dok je još bila 4. brigada. Među svim što je u odori prošao bile su i već davne CAX vježbe na razini brigade. “Preuzeli smo doktirne, metode, procedure i iskustva iz NATO-a, tako da sve više radimo na obuci ključnog osoblja i velik se naglasak stavlja na planiranje samih operacija i djelovanja. Interakcija stožera HKoV-a, GMTBR-a i Bojne traži vrlo zanimljive procedure i prenošenja informacija. Informacije su ključne za djelovanje i moramo ih imati u svakom trenutku istodobno, dolazile one s terena ili od krajnje nadređenog zapovjedništva. Stalno pratimo gdje se naše snage nalaze i kako vrše zadaće, koliko imamo gubitaka ljudstva, streljiva, tehnike, tako da u svakom trenutku možemo reagirati. Simulacijsko je središte napredovalo i danas radi na sustavu JCATS koji ima izvrsne mogućnosti.”
Komentirajući vježbu i sposobnosti SimS-a, njegov je zapovjednik pukovnik Alan Srpak rekao da je izazov to što je riječ o vježbi stožera brigade, ali da je Središte za takve zadaće i ekipirano: “Spremni smo pružiti svu potporu sukladno obučnim ciljevima koje su postavili. Opremljenost nam je za razinu gardijske brigade sa svim potpornim i manevarskim elementima dovoljna, imamo 50 tzv. borbenih radnih stanica. Zadovoljni smo i što je prvi put uključeno zapovjedništvo nadređeno brigadi, HKoV, dosad smo tu funkciju mi simulirali. To je dobar smjer, tako i treba izgledati simulacijska vježba.” Iako visoka, ta razina nije limit za Središte jer ono može organizirati i granske, intergranske, pa i vježbe na razini Glavnog stožera OSRH. Naravno, sve nakon najave i brižljivog planiranja.
Upravo je takva najava stigla tijekom našeg posjeta vježbi. Zapovjednik HKoV-a general-pukovnik Mate Ostović obišao je sudionike vježbe te razgovarao s nizom sudionika i tražio mnoge informacije vezane uz vježbu. “Jako sam zadovoljan onim što sam danas ovdje vidio, entuzijazmom ljudi, načinom na koji su pristupili zadaći. Brigada je naša temeljna taktička postrojba i zadaća je HKoV-a da ih osposobimo za izvršavanje doktrinarnih, a i nametnutih zadaća. Ciklus ćemo nastaviti i dalje, iduće godine ovdje ćemo provesti vježbu sa stožerima obiju brigada, a godinu poslije i sa cjelokupnim Zapovjedništvom HKoV-a koje bi u vježbi bilo zapovjedništvo divizije. Zadnjih je godina puno uloženo u opremu i ljude SimS-a i ono je vrlo važna obučna institucija ne samo za HKoV, nego i za OSRH,” zaključio je general Ostović.

brigadni general Boris Šerić, zapovjednik GMTBR-a
Svi su postavljeni ciljevi postignuti, pripadnici SimS-a osigurali su nam sve da to ostvarimo. Ovo je dobra praksa koju treba nastaviti i iduće godine na vježbi s objema brigadama, koja će se vjerojatno održati u zadnjem kvartalu. Naša je Brigada velika, zadaća ima dosta, iz nje se generiraju sve deklarirane snage, to je za nas izazov i uspijevamo ga izvršiti. Satnija Vukova za EUBG sad je dobila najbolje ocjene. Možda se broj aktivnosti čini prevelikim, ali mislim da tako treba nastaviti. Plan naših snaga napravljen je tako da gledamo otprilike tri godine unaprijed i naše postrojbe do razine satnije točno znaju za što su nominirane, točno se zna kad započinje obuka, kad je obučni ciklus aktivan, kad je certifikacija, kad je vrijeme za integraciju u multinacionalne postrojbe… 

Domagoj Vlahović
Foto: Tomislav Brandt