Gradnja obrambene utvrde oko koje se razvio današnji Karlovac započela je 13. srpnja 1579., a prvi su rezultati bili vidljivi već te jeseni

Ovaj grad na četiri rijeke jedan je od rijetkih koji se može pohvaliti da zna točan datum utemeljenja. Zbog sve većeg prodora Osmanlija, koji su postali egzistencijalna prijetnja Habsburškoj Monarhiji, krajem 1578. njemačko i austrijsko plemstvo odlučilo je podignuti u Hrvatskoj suvremenu obrambenu utvrdu. Austrijski nadvojvoda Karlo II. Štajerski (1540. – 1590.) bio je zadužen za obranu jugoistočnih dijelova Habsburške Monarhije od osmanlijskih upada. Odlučio je stoga da Graz postane organizacijski centar vojske i Vojne krajine. Nadvojvodina je odluka obuhvaćala i izgradnju velikog broja pograničnih utvrda. Jedna je od najvažnijih zacijelo Karlstadt ili Karlovac, nazvana po svojem utemeljitelju. Podignuta je na sutoku Kupe i Korane, podno grada Dubovca.

Njezina izgradnja započela je 13. srpnja 1579. pod nadzorom građevnog povjerenstva i Martina Gambona (? – 1591.), graditelja podrijetlom iz sjeverne Italije. U početnoj fazi gradnje sudjelovalo je više od tisuću radnika, a prvi rezultati bili su vidljivi već ujesen te godine. Osim što je utvrda počela dobivati obrise šesterokrake zvijezde, počeli su se podizati i prvi vojni objekti. Zanimljivo je da su u tom razdoblju izdane i prve dozvole za izgradnju privatnih kuća, a riječ je bila o plemićima Jurju Švaračkom i Bartolu Juričiću. Iz Ljubljane počinje pristizati prvo naoružanje, koje je činilo 89 teških pušaka, 200 malih i 100 velikih bedemskih pušaka. Nadvojvoda Karlo veliku je financijsku pomoć za taj pothvat dobio od predstavnika klera, plemstva i slobodnih kraljevskih gradova, tj. svih staleža njemačkih i austrijskih zemalja.

Četiri i pol stoljeća

Karlovac je izgrađen u skladu s idejom idealnoga grada talijanske renesanse, u kojemu se važna uloga daje urbanističkom potencijalu koji omogućuje pravokutni raster ulica, trgova i blokova. Grad je činio prvu veliku novogradnju u kojoj utvrđivanje i urbanizacija idu zajedno. Karlovačka tvrđava bila je omeđena sa šest peterostraničnih bastiona spojenih zemljanim bedemima koje s vanjske strane prati tvrđavska graba i koso položen zemljani nasip koji omogućava dobru obrambenu kontrolu ispred utvrde. Takav je sustav gradnje odgovarao tadašnjoj ratnoj strategiji u kojoj je dominiralo kratkometno topništvo. Karlovac je zbog svoje iznimne obrambene važnosti dobivao mnoge povlastice. Car Rudolf II. Habsburgovac (1552. – 1612.), izdao je u proljeće 1581. u Pragu ispravu posebnih povlastica. U skladu s tom ispravom, svi vojnici koji u gradu podignu kuću nasljeđuju je s pravom vlasništva i pravom prvenstva u odnosu na druge građane. Svi imaju povlastice slobodnih građana, poštujući red i ograničenja vojnoga grada. Grad dobiva pravo na dva velika godišnja sajma, od kojih je prvi na Svetog Karla – 28. siječnja, a drugi na Sv. Margaretu – 13. srpnja, kao spomendan početka gradnje tvrđave. Dvije godine kasnije grad dobiva prvu vojnu bolnicu.

Do kraja XVI. stoljeća zabilježeno je nekoliko požara, u kojima je izgorio velik broj kuća. Osmanlije su grad neuspješno pokušali napasti 1592., ali zaustavile su ih vojne posade. Gotovo cijelo XVII. stoljeće obilježeno je poplavama i požarima, a 1693. grad prestaje biti isključivo pod vojnom upravom i dobiva ograničenu samoupravu. Važno je naglasiti da su u tom stoljeću u grad došli franjevci, koji su preuzeli župu i izgradili samostan. Tvrđava je u XVIII. stoljeću u potpunosti obnovljena, a grad se modernizira i dobiva barokne konture. Car Franjo Josip II. (1741. – 1790.) proglasio je 8. listopada 1781. godine Karlovac slobodnim kraljevskim gradom, dajući mu grb i pravo pečaćenja gradskih isprava crvenim pečatom. Grad je od 1809. do 1813. bio pod francuskom upravom. Devetnaesto je stoljeće u Karlovcu obilježeno prosperitetom, procvatom trgovine i kulture. Najteže dane u XX. stoljeću grad je doživio u Domovinskom ratu, posebice tijekom jeseni i zime 1991. godine.

Tekst: Josip Buljan: FOTO: Grad Karlovac / www.karlovac.hr