Prije no što dosegne punu operativnu sposobnost i uputi se u svoju matičnu luku u Puli, novi obalni ophodni brod Umag i njegovi mornari, uz sudjelovanje i pomoć kolega s OOB-a 31, nastavili su intenzivno uvježbavanje

Obalna straža Republike Hrvatske šest je godina u svojem sastavu imala jedan obalni ophodni brod. Podsjetimo, u prosincu 2018. godine preuzela je OOB-31 Omiš, zvan prototipnim plovilom, ali i najavljen kao predvodnik nove klase (opširnije v. tekst Na palubi Omiša, HV br. 573). Hrvatska ratna mornarica na svečanosti u Splitu 17. siječnja ove godine preuzela je OOB-32 Umag. Taj se brod naziva prvim brodom u seriji jer su u njegovoj gradnji primijenjene određene modifikacije u odnosu na Omiš, koje ipak nisu velike (opširnije v. tekst Brod Umag početak je modernizacije HRM-a, HV br. 727).

Baš kao i u svim drugim slučajevima te u svim svjetskim ratnim mornaricama, budući su korisnici uoči službene primopredaje izložili brod različitim rigoroznim testiranjima u luci i na moru. Tek kad je Umag položio prve ispite i službeno je dobio čast podignuti zastave koje pokazuju da pripada Hrvatskoj ratnoj mornarici. Prije primopredaje, još dok je bio u Brodosplitovoj hali kao Novogradnja 541, HRM je nadgledao njegovu izgradnju. A za novi brod pripremala se i njegova buduća posada. I u tome su vrlo bitna bila dva čimbenika: jedan je iskustvo mnogih članova s ophodnih brodova klase Mirna, a druga pomoć, iskustvo i svojevrsno mentorstvo sadašnjih i bivših članova posade “starijeg brata“, broda OOB-31 Omiš.

Jedinstvene sposobnosti Obalne straže

Prije no što dosegne punu operativnu sposobnost i uputi se u svoju matičnu luku, Umag i njegovi mornari odmah su nakon primopredaje započeli, ili bolje rečeno nastavili, intenzivno uvježbavanje. Kako nam je rekao zapovjednik Obalne straže RH komodor Milan Blažević, uvježbavanje posade Umaga počelo je na Omišu još prije više mjeseci. Ono što je najbitnije jest da ekipa puno – plovi. A u to smo se uvjerili posjetivši ih trinaest dana nakon primopredaje u vojnoj luci “Lora“ splitske vojarne “Admiral flote Sveto Letica – Barba“. I bio je to dan u kojem se za nas baš sve poklopilo: mirno more i iznimno atraktivno zajedničko uvježbavanje posada dvaju brodova – Omiša i Umaga.

Stariji je brod i “domaćin“ mlađem: baza posade Omiša, koji pripada 1. divizijunu Obalne straže RH, upravo je u Splitu. Baza je Umaga, broda iz 2. divizijuna, u Puli, u vojarni “Vargarola“. Uoči vježbe, zapovjednik 1. divizijuna kapetan fregate Ante Sršen kaže nam da činjenica da su njihovi kolege dobili brod iz iste klase znači i nove mogućnosti za obje postrojbe, za čitav niz zajedničkih uvježbavanja, vježbi i obuke. “Velika većina mornara s Omiša i Umaga ima već stečena znanja s prijašnjih obuka i brodova, no ovo je uvježbavanje prilika za nadogradnju njihovih vještina i sposobnosti. I oni će ih itekako implementirati u domaćim i međunarodnim aktivnostima“, nabraja časnik. U kvalitetu Umaga kapetan fregate Sršen ne sumnja, jer su se Omiš i njegove posade tijekom godina dokazali u nizu zadaća koje su pred njih bile postavljene. Omiš (i Umag) jest vojni brod, opremljen modernim i kvalitetnim radarskim, komunikacijskim, oružnim i propulzijskim sustavima, ali i zahvaljujući svojim pomorstvenim sposobnostima može isploviti i djelovati kad to ne mogu učiniti plovila drugih hrvatskih službenih institucija. Zadnji očiti primjer za to je zabilježen u ožujku 2024. Tad su članovi posade Omišem prevezli hitnog pacijenta od Visa do Splita unatoč iznimno složenim uvjetima, noću i tijekom snažnog grmljavinskog nevremena.

Blizanci s malim razlikama

U razgovoru koji smo vodili na obali odjednom nas je prekinuo uzvik s Umaga: “Požar u glavnoj strojarnici!“. Uskoro je poput jeke došao i s Omiša. Bio je to i znak da je današnja vježba počela. Tog dana bilo je više protupožarnih scenarija: gašenje unutar brodova, gašenje s mora na kopno, gašenje na moru s broda na brod… Kad su prve situacije u luci bile riješene, opet smo čuli glasne riječi: “Vježbovna bojna uzbuna! Pripremi brod za žurno isplovljenje!“ Ali mi smo bili brži. Naime, vježbi je bila priključena i gumena brza brodica GB-202 Modrulj 2 u sastavu 1. divizijuna Obalne straže. Kako smo u vježbi željeli promatrati, fotografirati i snimati oba OOB-a izvana, ukrcali smo se na treće plovilo. Dugački 14 metara, s maksimalnom brzinom od 40 čvorova, Modrulji su moderna plovila, njih četiri predana su HRM-u između 2020. i 2022. godine. U svojoj kategoriji sigurno odgovaraju predviđenim zadaćama. Iznenadili smo se unutrašnjošću brodice. Osim sustava za navigaciju i nadzor brodskih sustava, tu su i sadržaji koji pridonose udobnosti ako je potrebno biti dulje na moru. Tijekom idućih sati, uz sigurno upravljanje i nadzor dvojice članova posade, plovili smo, pa ponekad i jurili splitskim akvatorijem te prvi put uživali u prizorima dvaju OOB-a na moru. Omiš i Umag, “blizanci“ čije su razlike zapravo nevidljive, plovili su u različitim rasporedima te pri različitim brzinama. Stručno rečeno, uvježbavali su taktičko manevriranje po NATO-ovim procedurama.

Nakon nekog vremena, u uvježbavanje je bilo uključeno i četvrto plovilo, brza interventna brodica BIB 7.7 Naiad naoružana strojnicom kalibra 12,7 mm, spuštena s krmene rampe Omiša. Na njoj je bio “boarding“ tim naoružan puškama VHS-2 koji je zaplovio prema Umagu. “Mlađi brat“ glumio je sumnjivo plovilo koje je trebalo zaustaviti i pretresti. Naravno, i Umag raspolaže istom brodicom i za njega se podrazumijevaju iste sposobnosti “boardinga“. Kad je i taj dio vježbovnog scenarija bio uspješno proveden, vrijedilo je vratiti se u Loru. Naravno, uz daljnje uvježbavanje manevriranja – Obalna straža želi iskoristiti svaki trenutak za osposobljavanje svojih posada. Isto želi i zapovjednik Umaga, poručnik bojnog broda Hrvoje Šestan: “Intenzivno se uvježbavamo, radimo, pripremamo se… Cijelo smo vrijeme tu u Splitu, a obitelji su nam u Puli. Što prije svladamo sve što moramo i budemo samostalno rukovali sa svim sustavima na brodu, ići ćemo prije doma i to nam je još jedna motivacija. Od početka ožujka plovit ćemo akvatorijima sjevernog Jadrana, obilaziti luke, štititi hrvatsko teritorijalno more i granice…“Velik je motiv za posadu i skorašnja vježba Obalne straže Prstac 25, nadamo se da ćemo u njoj sudjelovati aktivno i biti značajan čimbenik“. Prijelaz s klase Mirna na klasu Omiš zapovjednik broda naziva generacijskim skokom, nečim sličnim što je HRZ dobio s prijelazom s aviona MiG-21 na avione Rafale. Umag jednostavno opisuje kao brod opremljen sofisticiranim, modernim sustavima, jako stabilnim u plovidbi morem stanja 3 ili 4.

“Naše je more sad sigurnije“

Koliko je uvježbavanje dviju posada bitno za Obalnu stražu RH, pokazao je i komodor Milan Blažević koji je u Lori dočekao posade. I nije skrivao zadovoljstvo gledajući dva plovila, uz tvrdnju da je Umag  sredstvo kojim Obalna straža dobiva novu dimenziju. “Naše je more sad definitivno sigurnije. Obalna straža ima veće sposobnosti i zajedno s drugim tijelima državne uprave pojačava naš nadzor nad Jadranom!“ 

Kakva je budućnost klase Omiš? Nije tajna da su već dosta vremena u Brodosplitovim halama još tri novogradnje, koje bi u budućnosti mogle postati tri obalna ophodna broda Karlobag, Opatija i Skradin. Odluka o nastavku tog projekta očekuje se, no neovisno o njoj jasno je da četiri broda klase Mirna trebaju zamjenu. Najmlađi od njih plovi još od sredine 1980-ih. Po informacijama koje smo čuli, dva bi uskoro trebala biti povučena iz operativne uporabe, jer imaju zamjenu u Omišu i Umagu. U svakom slučaju, nestrpljivo očekujemo daljnje odluke vezane uz nastavak modernizacije HRM-a. Umag, brod koji je rezultat jednog dugog, a zatim i zaustavljenog procesa, danas se čini jednim novim početkom. Jer, najbitnije od svega jest da posade HRM-a imaju moderne brodove koji su konstruirani i opremljeni tako da mogu učinkovito odgovoriti na sve zadaće, čuvati hrvatsko more i odvraćati potencijalne prijetnje. A mi smo, gledajući djelovanje dviju najnovijih platformi Obalne straže, još jednom vidjeli da naša mornarica ima osposobljene i motivirane ljude koji se žele dokazati na moru. “Nakon starih ophodnih brodova koji su u uporabi 40-50 godina, novi brodovi daju posadama potpuno drukčije uvjete boravka na moru, smještaja i, normalno, izvršavanja njihovih dužnosti“, potvrđuje komodor Blažević.

---

“Ponosan bi bio i Dida“

Skupnik David Miličević iz Medulina voditelj je komunikacijskog odjeljka na brodu i kaže da mu je služenje za Republiku Hrvatsku na novom plovilu čast, a dodatna je čast služiti na OOB-u s imenom grada u Istri, na sjevernom Jadranu, području djelovanja 2. divizijuna. Što se tiče opreme kojom se služi, tvrdi da je tehnološki najnaprednija u HRM-u, velik izazov za napredak u struci. Dodaje da posada posebno hvali uvjete smještaja i komociju koju im brod nudi. “Želimo što više ploviti, tada možemo pokazati svoje sposobnosti i tako se i najbolje uvježbavati. Dat ćemo sve od sebe da čuvamo naše Jadransko more!“ zaključuje dočasnik. Priča mornara Maria Brkića vrlo je zanimljiva: rođen je u Trstu kao dijete hrvatskih iseljenika iz Slavonije i ondje je živio do 2022. Onda je odlučio služiti vojni rok u Hrvatskoj vojsci. Kako se popularno kaže, jedno je vodilo drugom i danas je operater na oružnim sustavima na Umagu, pramčanom topu kalibra 30 mm i bočnim strojnicama M2A1 kalibra 12,7 mm. Svoje dojmove iznosi nam na jako dobrom hrvatskom, ali ipak uz “primjesu“ u naglasku: “Uvijek sam volio vojsku, a ako sam trebao pristupiti nekoj, onda sam želio da to bude vojska domovine mojeg podrijetla. Primjeri su mi bili moj djed i ujak, obojica sudionici Domovinskog rata. Ponosan sam što sam u HRM-u, ponosan bi bio i Dida! Jedva čeka prvu vježbu s bojnim gađanjem – što više streljiva, to će biti bolja!“

---

Tekst Domagoj Vlahović; Foto: Tomislav Brandt, Goran Resovac