Iako projektirane osamdesetih godina prošlog stoljeća izraelske korvete klase Eilat i danas se svrstavaju među najsuvremenije ratne brodove svijeta. Toliko su dobre da izraelska ratna mornarica intenzivno pokušava njihov broj povećati s tri na pet

Izraelska ratna mornarica (Tzva Hagana L’Yisrael Heyl Ha’Yan) od svog se nastanka sučeljavala s potrebom djelovanja u priobalnim vodama neprijateljskih država, problemom s kojim se američka ratna mornarica suočila relativno nedavno. Zato ne čudi da su Izraelci već početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća razmišljali o nabavi manjeg ratnog broda koji će svojim konstrukcijskim odlikama (niska zamjetljivost) i iznimno snažnim naoružanjem moći samostalno djelovati uz neprijateljsku obalu relativno daleko od svoje matične luke. Odmah je bilo jasno da ne postoji ni jedan operativni ratni brod koji bi u potpunosti osigurao izraelske potrebe. Zbog toga su se obratili američkom brodogradilištu Litton Ingalls Shipbuilding (sada Northrop Grumman Ship Systems) da po njihovim specifikacijama projektira i izgradi u to vrijeme najnapredniji ratni brod na svijetu. Rezultat su korvete klase Eilat, poznate i pod nazivom Sa’ar 5. Koliko su dobro projektanti obavili posao govori činjenica da su i danas to najsuvremenije fregate na svijetu.
To i ne čudi jer su na brod kraći od devedeset metara američki projektanti uspjeli smjestiti toliko opreme i oružja za borbu protiv ciljeva u zraku, na moru i ispod njega da se klasa Eilat ponekad naziva i džepnim razaračima. Uz sve to na krmi je ostavljeno dovoljno prostora za smještaj helikoptera.

Počeci
Razvoj izraelske ratne mornarice bitno se promijenio u listopadu 1967. kada je egipatski protubrodski vođeni projektil ruske proizvodnje potopio njihov razarač Eilat. Činjenica da je projektil lansiran s egipatskog raketnog čamca koji je bio nekoliko puta manji od izraelskog ratnog broda primorala je izraelski vojni i politički vrh da bitno promijene smjer razvoja svoje ratne mornarice. Nepunih pet godina kasnije Izrael je imao znatno drukčiju ratnu mornaricu u kojoj su osnovu činile raketne topovnjače klase Reshef, Mivtach i Saar na kojima su bili domaći protubrodski projektili Gabriel. Kasnije će sve svoje ratne brodove opremiti i američkim protubrodskim projektilima Harpoon. Izraelska je mornarica ispitala i mogućnost upotrebe hidrokrilnih raketnih topovnjača, no one su brzo izvučene iz operativne upotrebe i otpisane.
Tako su potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća glavninu udarnih snaga izraelske ratne mornarice činile raketne topovnjače klasa Aliya (Sa’ar 4.5), Reshef (Sa’ar 4) i originalni Sa’ar. Najveći brodovi bili su raketne topovnjače klase Hetz (modificirani Sa’ar 4.5) istisnine 488 tona i dužine 61,7 metara. Osnovno su im naoružanje činili četiri protubrodska projektila Harpoon i šest Gabriel II. Protuzračnu obranu činio je jedan top od 76 mm i jedan višecijevni od 30 milimetara. Naknadno su ih opremili i protuzračnim raketnim sustavom Barak (do 32 rakete), ali nisu imale mogućnost djelovanja protiv podmornica ni nošenje helikoptera. Unatoč svim ograničenjima dva broda klase Hetz (Romat i Keshet) izgrađena tijekom 1981. i 1982. dokazala su da je suvremena tehnologija dovoljno napredovala da se može projektirati, za izraelske uvjete, veliki brod koji će odgovarati njihovim potrebama.

Početni zahtjevi
Na osnovi iskustva s klasom Hetz izraelska ratna mornarica je sastavila listu zahtjeva za svoju buduću korvetu. Osnovni zahtjev bio je mogućnost preživljavanja u uvjetima priobalnog djelovanja protiv neprijatelja opremljenog suvremenim protubrodskim vođenim projektilima. Uz to novi je brod trebao biti dovoljno velik da može djelovati na otvorenom moru daleko od matične luke kako bi mogao zaštititi pomorske komunikacije od svih vrsta napada, pa i od podmornica.
Odmah je bilo jasno da se zadovoljenje svih ovih zahtjeva može ostvariti jedino primjenom najnaprednijih tehnologija, ponajprije stealth načina projektiranja i gradnje koji dotad nije bio korišten ni na jednom operativnom ratnom brodu. U slučaju klase Eilat stealth je obuhvatio ne samo znatno smanjenje radarskog odraza već i infracrvenog potpisa kako bi se olakšala obrana od protubrodskih vođenih projektila s radarskim i IC sustavom samonavođenja na cilj. Posebna je pažnja posvećena i smanjenju zvučnog i magnetskog potpisa, a napravljeni su i pionirski koraci u smjeru smanjenja mogućnosti vizualnog otkrivanja broda. Brod je trebao biti kraći od sto metara, ali i nositi iznimno snažno raketno naoružanje. Uz sve to projektanti su trebali osigurati smještaj za helikopter. Po svaku se cijenu trebalo spriječiti da korvete klase Eilat dožive sudbinu svog nesretnog predhodnika.
Iako je nositelj projekta službeno bila tvrtka Israeli Shipyards samo projektiranje broda obavljeno je u američkoj tvrtki John J. McMullen Associates Inc. Kako bi se iskoristila sredstva američke vojne pomoći gradnja trupa i djelomično opremanje brodova obavljeno je u američkom brodogradilištu Ingalls Shipbuilding Division of Litton Corporation u gradu Pescagoula. Završno opremanje brodova te klase obavljeno je u Izraelu uglavnom tamošnjom elektroničkom opremom i američkim naoružanjem.
Prvi brod iz klase Eilat (501) porinut je 24. veljače 1993. Lahav (502) i Hanit (503) porinuti su 20. kolovoza 1993. i 4. ožujka 1994. Prvobitno se očekivalo da će Eilat postati operativan sredinom 1996. ali je to pomaknuto za kraj 1997. i početak 1998. godine. U stvari ni jedna od fregata te klase nije ni danas u potpunosti operativna. Izraelska ratna mornarica je prvobitno planirala napraviti čak osam brodova te klase no od toga se odustalo zbog nedostatka novčanih sredstava, ali i stoga što ratna mornarica nikada nije imala osobito dobar status u izraelskim oružanim snagama. Prije nekoliko mjeseci ponovno su se pojavile vijesti o mogućnosti gradnje još dva broda, ali to dosad nije i službeno potvrđeno.

Opis
U potpunosti poštujući sve zahtjeve izraelske ratne mornarice projektanti su napravili korvetu maksimalne istisnine 1227 tona (standardne istisnine 1075 tona) i duljine preko svega 86,4 metra. Širina broda je 11,9 metara i maksimalni gaz 3,2 metra.
Iako velika vršna brzina nije bila među glavnim uvjetima korvete te klase mogu postići zavidnih 33 čvora. Ta se brzina dostiže uz pomoć plinske turbine General Electric LM 2500 snage 30 000 konjskih snaga (22,38 MW). Unutar CODOG pogonskog sustava još se nalaze i dva dizelska motora MTU 12V 1163 TB82 pojedinačne snage 6600 konjskih snaga (4,86 MW). Sva se ta snaga prenosi na dva brodska vijka. Uz uporabu samo dizelskih motora postiže se brzina od 20 čvorova. Pri konstatnoj brzini od 17 čvorova korvete klase Eilat mogu preploviti 3500 nautičkih milja. Autonomnost im je 20 dana.
Svim brodskim sustavima upravlja 16 časnika i 48 dočasnika i mornara. Na brodu je ukrcana i zrakoplovna grupa koja se sastoji od 4 časnika i 6 dočasnika.
Smanjenje radarskog odraza postignuto je kombinacijom velikih zakošenih površina na bokovima i nadgrađu te korištenjem RAM (Radar Absorbent Material) materijala. Doduše, smanjenje radarskog odraza nije na razini švedske korvete klase Visby, ali je više nego dovoljno da bitno poveća vjerojatnoću preživljavanja u borbi. Uz to svi se ispušni plinovi pogonskog sustava hlade prije ispuštanja u okolinu. Ne postoji točan opis na koji se to način radi ali veliki broj otvora za zrak na dimnjaku navode na to da se u ispušni sustav upuhuava hladan zrak iz okoline broda iako nije isključeno da se dodatno smanjenje temperature ostvaruje ubrizgavanjem vode u ispušne cijevi. Uz to korvete klase Eilat su opremljene i dodatnim ispušnim sustavom čiji se otvori nalaze na bokovima bliže krmi neposredno iznad površine mora. Ti su ispušni sustavi vjerojatno namijenjeni dizelskim motorima, a na fotografijama snimljenim u vožnji vidi se da kroz njih istodobno izlazi i voda sustava za hlađenje motora. Uz to veliki broj fotografija sve tri korvete pokazuje da su im trupovi jako začađeni na tom dijelu.

Elektronički sustavi
Korvete klase Eilat opremili su elektroničkim sustavima uglavnom izraelske proizvodnje. Po Jane,s Fighting Ships 2001-2002. osnovni elektronički sustav za kontrolu zračnog prostora je radar EL/M-2218S izraelske tvrtke Elta. Osnovna namjena tog radara je otkrivanje protubrodskih projektila (Automatic Missile Detection Radar – AMDR) iako je vrlo učinkovit i u otkrivanju svih ostalih objekata u zraku. Ovisno o odabiru antene radar može biti 2D ili 3D. U oba slučaja doseg motrenja je 30 kilometara. Cilj (projektil) radarskog odraza samo 0,1 m2 otkriva na udaljenosti od 15 kilometara vjerojatnoćom od 90 posto. Može otkrivati i pratiti ciljeve koji lete u rasponu brzina od 0,3 do 3 Macha. Radar je prilagođen za ugradnju na brodove istisnine od 450 tona naviše.
Po Jane,s Fighting Ships 2001-2002. brodovi klase Eilat opremljeni su radarom za kontrolu površine mora i navigaciju SPS-55 američke tvrtke Cardion Inc. To je upitno jer na najnovijim fotografijama Eilata na navodnom mjestu antene radara SPS-55 stoji radarska antena sasvim drugog oblika koja jako podsjeća na 3D antenu radara EL/M-2228S. Antena koja sliči onoj radara SPS-55 nalazi se nešto niže, bliže zapovjednom mostu. Radar SPS-55 namijenjen je za otkrivanje pokretnih i nepokretnih objekata na površini mora, uz mogućnost otkrivanja letjelica koji lete neposredno iznad površine mora.
Radar EL/M-2228S izraelske tvrtke IAI Elta Systems Ltd. jedan je od najsuvremenijih mornaričkih radara namijenjen kontroli zračnog prostora i površine mora. Radar se proizvodi u tri inačice: 2D AMDR (Automatic Missile Detection Radar), 2D High Power AMDR i 3D High Power AMDR. Instrumentarni domet radara je 100 kilometara. Proizvođač navodi da borbene zrakoplove otkriva na udaljenosti od 70 kilometara, a protubrodske vođene projektile na udaljenosti od oko 20 kilometara. Površina mora motri do radarskog horizonta tako da doseg motrenja isključivo ovisi o položaju antene na brodu (njene visine iznad mora). Posebno ističe da pri uporabi AMDR moda prosječno nema više od jednog lažnog uzbinjivanja po danu. EL/M-2228C može istovremeno pratiti do 100 ciljeva u zraku i na površini mora. Brzina okretanja antene je između 12 i 24 okretaja u minuti. Stabilizirana je po okomici i horizontali do 20 stupnjeva. U 3D High Power inačici masa opreme koja se ugrađuje u brod je 1600 kg, dok se na jarbol treba postaviti sustavi mase 550 kg. Potrošnja električne energije je 21 KVA.
Kako su korvete klase Eilat namijenjene i protupodmorničkoj borbi opremljene su sonarom smještenim u pramčanom dijelu broda, otprilike u visini pramčanog topa. U posebnoj kupoli smješten je sonar EDO Type 796 Mod 1. Riječ je o aktivnom radaru koji radi na srednjim frekvencijama i namijenjen je pretraživanju i napadanju. Jane,s navodi da su korvete opremljene i tegljenim pasivnim sonarima izraelske tvrtke Rafael.
Fregate su opremljene i većim brojem sustava za elektroničko ratovanje uglavnom izraelske proizvodnje namijenjeni elektroničkom izviđanju te elektroničkom ometanju protivničkih sustava. Svaka je fregata opremljena i s 3 sedamdesetdva cijevna bacača IC i radarskih mamaca Elbit/Deseaver. Za obranu od torpeda namijenjen je Rafaelov ATC-1 tegljeni mamac.
Kako bi svi brodski borbeni sustavi (oružani, radarski itd.) uspješno djelovali kao cjelina, te se omogućilo brzo djelovanje u borbenim uvjetima korvete klase Eilat opremljene su Unified Combat Systemom tvrtke IAI MBT division. Sastavni dio tog sustava su Elbitov borbeni sustav NTCCS i Tadiranov vrlo moderan sustav za komunikaciju ICS-2.

Raketno naoružanje
Korvete klase Eilat trebali su opremiti PZO raketnim sutavom Barak izraelske proizvodnje, ali do toga još uvijek nije došlo zbog nedostatka novčanih sredstava. Na brodovima je osiguran smještaj za ukupno 64 rakete, po 32 vertikalna lansera na pramčanom dijelu broda (iza pramčanog topa) i iza dimnjaka. Na brodivima nisu instalirana niti tri radara za navođenje raketa na ciljeve Elta EL/M-2221 namijenjena sustavu Barak tako da ne postoji mogućnost brzog postavljanja PZO raketa na brod. Zanimljivo je da je PZO sustav Barak već našao nekoliko stranih kupaca, između ostalih Čile i Indiju, a dosad je postavljen samo na jednu izraelsku raketnu topovnjaču klase Hetz. Barak je u osnovi namijenjen obaranju malih ciljeva kao što su protubrodski projektili ali je učinkovit i protiv aviona i helikoptera. Zbog te osnovne namjene ima relativno mali domet od 10 kilometara i brzinu leta od 2 Macha. Bojna glava mu ima masu od 22 kilograma.
Prvobitno su na svaku korvetu klase Eilat namjeravali postaviti osam jednostrukih lansera za protubrodske vođene projektile Gabriel II ali se od toga naknadno odustalo. U međuvremenu Israel Military Industries je razvila krstareći projektil dometa većeg od 300 kilometara baziran na projektilu Delilah. Uz inačicu namijenjenu lansiranju s kopna (Delilah-GL) navodno je razvijena i inačica za lansiranje s brodova (Delilah-SL). Velika je mogućnost da se u dogledno vrijeme i tri korvete klase Eilat opreme projektilima Delilah-SL čiji bi se lanseri mogli postaviti na mjesta gdje su trebali stajati lanseri projektila Gabriel II (po četiri na svakom boku). Tako bi se i fregate klase Eilat, uz podmornice klase Dolphin, pretvorile u nositelje strateškog oružja namijenjenom odvraćanju od napada na Izrael.
Nepostavljanjem Gabriela II za zadaće protubrodske borbe ostali su protubrodski vođeni projektili Harpoon. Korvete mogu ponijeti ukupno osam takvih projektila u dva četverostruka lansera, ali zbog potrebe štednje na svakom se brodu najčešće nalaze samo četiri. Harpoon je radarski vođen protubrodski projektil dometa 130 kilometara.

Topničko naoružanje
Iako su se korvete klase Eilat trebale ponajprije oslanjati na svoje raketno naoružanje na pramčanom je dijelu ostavljen prostor za postavljanje topničkog oružja. Prostor je prilagođen tako da se na njega može postaviti ili automatski top kalibra 76 mm ili topnički sustav za obranu od projektila Phalanx CIWS. Činjenica da PZO raketni sustav Barak još uvijek nije postavljen na brodove daje topničkom oružju znatno veću važnost nego što bi to inače imalo.
Za obranu od napada iz zraka te za istodobno djelovanje protiv ciljeva na moru i na kopnu odabran je automatski brodski top OTO Melara 76/62 Compact koji se već rabi na brodovima izraelske ratne mornarice. Taj vrlo dobar top ima mogućnost ispaljivanja do 85 granata u minuti i pogađati ciljeve na udaljenosti do 16 kilometara. Njegov je rad potpuno automatiziran. Za usmjeravanje paljbe topa rabi se elektrooptički sustav MSIS izraelske tvrtke El-Op. Taj se sustav sastoji od 8-12 mikronske termovizijske kamere, TV kamere visoke rezolucije i laserskog daljinomjera. El-Op je 2003. dobio ugovor da unaprijedi MSIS ugradnjom termovizijske kamere treće generacije povećane osjetljivosti i rezolucije.
Iako je OTO Melarin top od 76 mm učinkovit i protiv protubrodskih vođenih projektila na svim fotografijama brodova klase Eilat na pramcu se vidi topnički sustav Vulcan Phalanx CIWS kalibra 20 mm. Malo čudan odabir s obzirom na to da je to jedino oružje trenutačno na tim brodovima sposobno osigurati protuzračnu obranu. Očito je da su izraelski pomorski stručnjaci procijenili kako će najveće opasnosti za njihove ratne brodove, pa tako i korvete dolaziti od protubrodskih projektila lansiranih s brodova, kopna ili iz zraka. Protiv borbenih aviona naoružanih nevođenim bombama i koji djeluju s malih i vrlo malih visina i Phalanx CIWS ima dovoljni domet djelovanja. Kada djeluje protiv malih ciljeva kao što su protubrodski projektili CIWS ima maksimalni domet od 1,5 kilometra, dok mu je domet protiv aviona tek nešto veći. Maksimalna brzina paljbe njegovog šesterocijevnog topa je 3000 granata u minuti. Izraelska ratna mornarica ima bogato iskustvo u uporabi tog topničkog sustava i zadovoljna je njime jer ga je postavila na svoje raketne topovnjače klase Reshef (Sa’ar 4), Aliya (Sa’ar 4.5) i Hetz (modificiran (Sa’ar 4.5). Interesantno je da raketne topovnjače klase Hetz imaju na pramcu topnički sutav Phalanx CIWS, a na krmi top OTO Melara kalibra 76 mm te su tako bolje topnički naoružane neko korvete klase Eilat.

Protupodmorničko naoružanje
Korvete klase Eilat jedini su izraelski ratni brodovi osposobljeni za protupodmorničku borbu. Do njihovog ulaska u operativnu upotrebu tu su zadaću isključivo obavljale izraelske podmornice. Kako su Eilat korvete projektirane s premisom da će obavljati zadaće zaštite izraelskih pomorskih puteva logično je bilo da ih se opremi i odgovarajućim protupodmorničkih oružjem koje neće služiti samo za samozaštitu broda.
Zbog toga su ih opremili s dva trostruka torpedna aparata Mk 32 kalibra 324 mm. Aparati su postavljeni na bokove otprilike na sredini broda. Kako bi se sačuvala stealth odlika smješteni su iza vrata koja ih istodobno štite i od utjecaja morske vode. Iz njih se lansiraju torpeda Honeywell Mk 46. Ta laka torpeda imaju aktivno/pasivni sustav samonavođenja na cilj. Pri brzini od 40 čvorova maksimalnim domet im je 11 kilometara (5,9 nautičkih milja). Nose bojnu glavu mase 44 kilograma, što je dovoljno da se teško ošteti ili čak potopi manja klasična podmornica.
Za protupodmorničko djelovanje na većim udaljenostima na krmenom dijelu broda osiguran je smještaj za helikopter. U hangaru ima dovoljno mjesta da se u njega smjesti jedan helikopter Dauphin SA 366G, ili Kaman SH-2F, ili Sikorski S-76N. Osim u zadaćama protupodmorničke borbe brodski se helikopter može rabiti i kao isturena izvidnička platforma sa zadaćom otkrivanja neprijateljskih brodova izvan dosega motrenja brodskih radara i navođenje protubrdoskih projektila Harpoon na njih.

Zaključak
Zbog svega navedenog ratni brodovi klase Eilat su, i nakon deset godina od ulaska u operativnu službu, najsuvremenije korvete na svijetu. Tako će ostati još neko vrijeme jer trenutačno nema poznatog projekta nove korvete koji bi svojim kompletnim odlikama nadmašio izraelske brodove. To je i najbolje priznanje njegovim projektantima.

Tomislav JANJIĆ