Logistika se mora prilagoditi potrebama na terenu

Broj 622, Reportaža
22.01.2021

Brojnošću uspješno provedenih zadaća te brojem angažiranih pripadnika velik doprinos normalizaciji stanja na potresom pogođenom području dala je Bojna za opću logističku potporu Zapovjedništva za potporu čiji su pripadnici, organizirani u timove, odmah krenuli u izviđanja terena i pružanje pomoći ljudima koji su razbacani po okolnim selima komunikacijski i prometno ostali odsječeni

Hrvatska vojska bila je prva koja je 29. prosinca 2020., niti sat nakon potresa koji je pogodio Petrinju i okolna mjesta, priskočila pružajući pomoć ugroženom stanovništvu tog kraja i sanirajući posljedice jednog od najvećih potresa koji je, otkad postoje mjerenja, zabilježen na prostoru Republike Hrvatske. Tijekom dva tjedna od potresa, do 12. siječnja, brojnošću uspješno provedenih zadaća te brojem angažiranih pripadnika velik doprinos normalizaciji stanja na potresom pogođenom području dala je Bojna za opću logističku potporu (BzOLP) Zapovjedništva za potporu.

Zapovjednik Bojne brigadir Bruno Špoljar, čovjek s tridesetogodišnjim vojničkim stažem i nekadašnji Tigar, zajedno je s ostalim pripadnicima postrojbe danima i noćima na terenu. Prima nas vidljivo umoran, u trenucima zatišja između telefona koji zvone, sastanaka koji slijede, izdavanja zapovijedi i pregledavanja izvješća s terena. Prima nas i odmah objašnjava: “Logistika ima niz sposobnosti, no više od svega ona mora biti fleksibilna, mora se prilagoditi situaciji i potrebama na terenu – ako se one brzo mijenjaju i mi moramo brzo reagirati.”

Trenutačna reakcija

Kad je neposredno nakon velikog potresa stigla zapovijed, vojska je trenutačno reagirala i krenula u pomaganje svima kojima je razrušio dotadašnje živote. Čim su stigli, pripadnici Bojne za opću logističku potporu krenuli su, organizirani u timove, u izviđanja terena, pružanje pomoći ljudima koji su razbacani po okolnim selima komunikacijski i prometno ostali odsječeni. Vreće za spavanje, deke, šatori su se razvozili, a oni koji su željeli napustiti ruševine i barem prenoćiti na sigurnom i toplom prebacivani su u petrinjsku vojarnu. Te noći, prve nakon potresa, vojska je bila na terenu do četiri ujutro, prva je ušla u udaljena sela i postavila prve šatore.

Nakon toga, dan za danom, potreba za šatorima, stambenim kontejnerima i kućicama ili poljskim kuhinjama kontinuirano je rasla, a time i angažman pripadnika Hrvatske vojske. Novogodišnja noć, prelazak iz 2020. u 2021. godinu tako je za sve bila, kako brigadir Špoljar kaže: “Sasvim obična radna noć”. Postavljen je grijani šator sa 20 ležaja u selu Hrastovici, a onda je uslijedio cjelonoćni istovar prvih pristiglih stambenih kontejnera.

Organizacija unutar kaosa

Šire područje i sama Petrinja dva tjedna nakon potresa ostavljaju dojam već uređenog sustava i organiziranog života unutar okvira kaosa koji je nametnuo potres. Zna se gdje se može dobiti kuhana hrana, liječnička pomoć, zna se tko ima ili komu sljedećem treba nabaviti mobilnu kućicu, zna se i tko će je dostaviti i istovariti, zna se koji su cestovni putovi prohodni i kuda se treba kretati. Sudjeluju i pomažu sve hitne službe, volonteri, udruge – no da bi svi oni uopće mogli učinkovito pridonijeti bilo je potrebno da netko raščisti ceste i osigura prohodnost prometnica, bilo je potrebno da netko postavi poljske kuhinje, bilo je potrebno da netko na labudicama preveze, pa Kalmar dizalicama s navlakačem iskrca stambene kontejnere točno tamo gdje su potrebni. Trebalo je organizirati cisterne s pitkom vodom. Trebale su cisterne za gorivo. Već raščišćene prometnice trebalo je opet raščišćavati kad bi se zbog nekog od naknadnih, jačih potresa već oštećene kuće dodatno urušavale. Konačno, trebale su i stotine ruku koje svakog dana, disciplinirano i savjesno, zebući u ledenim petrinjskim jutrima, ne posustaju dok postavljeni cilj nije ostvaren.

Da bi se unutar kaosa stvorio red i počeo život trebala je vojska.

U Bojni za opću logističku potporu puno je mladih časnika koji su u nju ušli u ljeto 2020. i za koje je katastrofa u Petrinji prvo pravo i veliko terensko iskustvo. Mnogi od njih ovih se dana suočavaju sa stvarnim izazovima vojničkog poziva i mogućnostima vojnog sustava. Brigadir Bruno Špoljar kaže: “Ponosan sam na njih. Njihove reakcije, pristup zadaćama, njihovo suosjećanje s ljudima i razumijevanje situacije na terenu su iznimni. Nikomu ništa nije teško jer vide komu pomažu, oni žele pomoći. To su odlični mladi ljudi i u svakoj budućoj teškoj situaciji ponovno bih odabrao baš njih.”

Aktivnosti na potresom pogođenom području

Teško je pobrojiti što je sve logistička potpora Zapovjedništva za potporu napravila i kolikim je ljudima svojim aktivnostima pomogla u svega 14 dana rada na potresom pogođenom području.

U tom su razdoblju pripadnici Bojne za opću logističku potporu ZzP-a postavili šezdesetak polja šatora M70 na četrnaest lokacija širom Sisačko-moslavačke županije. Postavljena su i tri šatora ekspedicijskog kampa s krevetima na dvije lokacije, dva šatora s deset kreveta ispred Opće bolnice “Dr. Ivo Pedišić” u Sisku, šator sa 20 kreveta u Hrastovici te veliki civilni šator s konstrukcijom (veličine 24 x 10 metara) za potrebe Hrvatskog Crvenog križa u Glini.

Postavljene su i poljske kuhinje koje su civilnom stožeru ispred srednje škole u Topuskom te u Petrinji omogućile pripremu hrane za stradalo stanovništvo. Za potrebe prijevoza hrane predano je na privremenu uporabu stotinjak posuda za hranu − manjerki.

Istodobno su pripadnici BzOLP-a svakodnevno prevozili labudicama i iskrcavali stambene kontejnere/mobilne kućice Kalmar dizalicom ili kamionom s navlakačem za kontejnere. Stambene kontejnere postavljali su na širem području Petrinje, Gline i Siska.

Kako bi život u vojarni nesmetano funkcionirao, pripadnici Bojne za opću logističku potporu i Opslužne bojne svakodnevno su pružali potporu u vidu podjele hrane nepokretnim i starijim civilima smještenim u vojarni te opskrbe postrojbi HV-a uključenih u pružanje pomoći stanovništvu. Svakodnevno su vrijedni logističari opskrbljivali gorivom inženjerijske strojeve HKoV-a te vodili brigu o popuni gorivom postavljenih agregata u sisačkoj bolnici i u Hrastovici.

To je tek dio zadaća koje su proveli pripadnici Bojne za opću logističku potporu. Pred njima su i dalje dani puni požrtvovnosti i predanosti radu, davanja doprinosa kako bi na najbolji i najbrži način pomogli stanovništvu pogođenom potresom.

Slijedom navedenog nameće nam se zaključak koliko je zapravo logistički sustav kompleksan i bitan za funkcioniranje Hrvatske vojske. Njegova opsežnost i važnost do najvećeg izražaja dolaze u kriznim situacijama jer upravo tad važnu ulogu imaju hrabri logističari Zapovjedništva za potporu i razvijene sposobnosti logističkog sustava Hrvatske vojske.

Od 29. prosinca 2020. do 11. siječnja 2021. na sanaciji posljedica potresa: