Na tromeđi Francuske, Belgije i Luksemburga, u brdovitom i šumovitom području Ardena, odigrala se od 16. prosinca 1944. do 31. siječnja 1945. jedna od najneočekivanijih bitaka Drugog svjetskog rata. Bio je to zadnji pokušaj njemačke vojske kojim bi preokrenula tijek savezničkog oslobađanja Europe.

Iako su Ardeni jedno od najrjeđe naseljenih područja zapadne Europe, osim više desetaka tisuća vojnika na objema stranama, poginulo je i nekoliko tisuća civila, prije svega zbog jake tenkovske i topničke vatre.

Operaciju su pokrenule njemačke snage u očajničkom pokušaju zaustavljanja prodora savezničkih postrojbi na njemački teritorij i odsijecanja anglo-američke postrojbe u Nizozemskoj i Belgiji te izlaska na luku Antwerpen. Kao oslonac za ofenzivu poslužila je i Siegfriedova linija (Zapadni bedem), njemački sustav utvrda dug 600 km i s oko 22 tisuće fortifikacijskih objekata, dubine 50 do 100 km, prilagođen za protuzračnu i protudesantnu obranu. Na početku operacije njemačka je vojska pod zapovijedanjem feldmaršala Waltera Modela (1891. – 1945.), zahvaljujući faktoru iznenađenja probila slabu crtu savezničke obrane i na širini od 75 km napredovala oko 90 km u dubinu. Loši vremenski uvjeti (magla i snijeg) bili su u početku na strani Nijemaca, ali to se promijenilo nakon što su Saveznici dobili pojačanje iz zraka, a njemačka vojska gotovo ostala bez goriva za mehanizirane postrojbe. Bitka će ostati zapamćena i po najvećoj predaji američkih vojnika u njihovoj povijesti, ali i po dezerterstvu.

Britanski prekomorski teritoriji     

Zahvaljujući različitim izdavačima poštanskih maraka otkrivaju se brojne zanimljivosti o manje poznatim prekomorskim teritorijima, autonomnim pokrajinama, entitetskim podjelama država, krunskim posjedima i sl. U ovom broju predstavljamo britanske prekomorske teritorije, posjede izvan Europe (osim Gibraltara), koji imaju svoju samoupravu, dok se u ovlasti britanskog guvernera nalaze vanjski poslovi, obrana i unutarnja sigurnost. Nabrojimo ih redom s nekoliko podataka: otoci u Antilima (zapadni dio Atlantika između Sjeverne i Južne Amerike, površine oko 1160 km² i oko 200 tisuća stanovnika): Anguilla, Britanski Djevičanski otoci, Bermuda, Kajmanski otoci, Montserrat i otoci Turks i Caicos; Pitcairn (otok u južnom Pacifiku, površine 43,25 km² s pedesetak stanovnika); Sveta Helena (južni Atlantik, površine 390 km² i oko 5600 stanovnika); Južna Georgia i otočje Južni Sandwich, (oko 4190 km² bez stalnih stanovnika); Falklandski ili Malvinski otoci (uz obalu Argentine, površine 12 173 km² i oko 3400 stanovnika), Gibraltar (površine 5,8 km² i tridesetak tisuća stanovnika), Britanski teritorij Indijskog oceana (površine 60 km²; u drugoj pol. XX. st. stanovnici su preseljeni na Mauricijus) i Britanski antarktički teritorij (dio kontinenta oko Južnog Zemljina pola, prekriven ledom i bez stalnih stanovnika).

Svaki od nabrojenih teritorija izdaje marke, a neki i po nekoliko različitih (npr. Ascension i Tristan da Cunha, koji su u sastavu Svete Helene), a gotovo svi prate program maraka Velike Britanije. Na svakoj od maraka, osim naziva teritorija, oznake nominalne vrijednosti koja je uglavnom različita od britanske funte (npr. istočnokaripski dolar), nalazi se i obris britanske krune ili lik Kraljice, čime se dokazuje pripadnost Ujedinjenom Kraljevstvu. Teme povezane s oružanim snagama prisutne su na gotovo svim njihovim markama (npr. često se prikazuju motivi povezani s vojnim bazama i vojnim uspjesima u borbama za prevlast nad otocima).

Iako su britanski teritoriji po veličini i naseljenosti relativno mali (na nekima uopće nema stalnih stanovnika), imaju važnu ulogu za Ujedinjeno Kraljevstvo, bilo da je riječ o gospodarskom značenju (npr. stotine tisuća offshore tvrtki registriranih na Britanskim Djevičanskim otocima radi povoljnog poreznog utočišta i liberalnog zakonodavstva, različitog od onog u zemlji u kojoj tvrtka obavlja poslovnu djelatnost) ili zbog geostrateških interesa (npr. vojne baze na Britanskom teritoriju Indijskog oceana).

Ivo AŠČIĆ